Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 46 Gž R-2123/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Tomislavu Aralici, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JH, iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Drago Aćimović, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Osnovna škola Silvije Strahimir Kranjčević, Levanjska Varoš, Glavna 62, OIB: 84240970996, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Pr 794/21-10 od 5. travnja 2022., dana 15. siječnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Pr 794/21-10 od 5. travnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku Osnovna škola Silvije Strahimir Kranjčević, Glavna 62, 31416 Levanjska Varoš, OIB: 84240970996 isplatiti tužitelju JH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zaposleniku škole s otežanim uvjetima rada dodatak kojim se osnovna plaća uvećava za 10% počevši od studenog 2020. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, sa zateznom kamatom koja teče na svaki dospjeli, a neplaćeni iznos od dana njegovog dospijeća pa do konačne isplate i to dospjeli iznos od 6.915,87 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 531,99 kn od dana 16. prosinca 2020. godine pa do isplate,
- na iznos od 531,99 kn od dana 16. siječnja 2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 531,99 kn od dana 16. veljače 2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 531,99 kn od dana 16. ožujka 2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 531,99 kn od dana 16. travnja 2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 531,99 kn od dana 16. svibnja 2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 531,99 kn od dana 16. lipnja 2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 531,99 kn od dana 16. srpnja 2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 531,99 kn od dana 16. kolovoza 2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 531,99 kn od dana 16. rujna 2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 531,99 kn od dana 16. listopada 2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 531,99 kn od dana 16. studenog 2021. godine pa do isplate,
- na iznos od 531,99 kn od dana 16. prosinca 2021. godine pa do isplate, izuzev na iznos poreza i prireza na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
II. Nalaže se tuženiku tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.531,25 kn uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana 5. travnja 2022. godine do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1.- 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine.
3. Žalba nije osnovana.
4. Iz stanja spisa proizlazi da se tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odnosi na potraživanje koje ne prelazi iznos od 10.000,00 kn pa se radi o sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP).
5. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava postupak u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog zakonom određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2. ,4., 5.,6., 8., 9., 10., 11., 13. i 14. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga žalbeni navodi tužitelja kojima osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvog stupnja i počinjenja relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka nisu cijenjeni.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao zaposlenika tuženika na radnom mjestu vozača školskog autobusa pri čemu je tuženik utvrđen školom s otežanim uvjetima rada uslijed čega na temelju čl. 13, 6, 9 i 10 Kolektivnog ugovora tužitelju pripada dodatak na osnovnu plaću od 10% te da mu kao osobi čije je prebivalište na području općine koja prema odluci o razvrstavanju jedinica lokalne i područne samouprave prema stupnju razvijenosti I. skupine (Narodne novine, br, 132/17) pripada i pravo na umanjenje predujma na porez na dohodak od 50%.
7. Tužitelj smatra da se ta dva prava ne isključuju iz razloga što pravo na uvećanje osnovne plaće nije isto što i pravo na poreznu olakšicu.
8. Tužitelj navodi da mu je tuženik prije utuženog razdoblja isplaćivao 10% dodatka na plaću iako je istovremeno tužitelj ostvarivao pravo na umanjenje predujma poreza na dohodak od 50%.
9. Iz stanja spisa proizlazi da istom prileži pregled tumačenja Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (Narodne novine, br, 51/18) koja tumačenja je donijelo zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama na 9. sjednici održanoj 16. prosinca 2021.
10. Iz tumačenja br. 80. proizlazi da sukladno čl. 13. st. 6. i 10. Ugovora svim zaposlenicima koji rade u školi koja ima status škole koja radi u otežanim uvjetima pripada pravo na dodatak na plaću od 10% u slučaju kada ne koriste druga prava iz posebnih propisa vezano uz posebne statuse na temelju geografskih, gospodarskih i drugih okolnosti. Navedeno se odnosi i na korištenje porezne olakšice na temelju pribavljenog prebivališta ili boravišta na području jedinica lokalne samouprave razvrstanih u potpomognuta područja odnosno života na području od posebne državne skrbi. Dakle ukoliko je drugim propisom uređeno isto pravo, zaposlenik bira koje će pravo koristiti, a o tome je obavezan pisanim putem obavijestiti svog poslodavca.
11. Ujedno iz stanja spisa proizlazi da tužitelj ima prebivalište na području [adresa] koja sukladno čl. 3. st. 1. Odluke o razvrstavanju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave prema stupnju razvijenosti pripada u prvu skupinu jedinica lokalne samouprave koja se prema vrijednosti indeksa nalaze u zadnjoj četvrtini ispodprosječno rangiranih jedinica lokalne samouprave pa je na temelju te osnove tužitelj mišljenja da ostvaruje pravo na umanjenje predujma poreza na dohodak od nesamostalnog rada.
12. Pravilno zaključuje prvostupanjski sud da korištenje umanjenja predujma poreza na dohodak sukladno Zakonu o porezu na dohodak, a koje je uvjetovano prebivalištem i boravištem na području jedinice lokalne samouprave razvrstane u potpomognuta područja, odnosno života na području od posebne državne skrbi, predstavlja pravo koje isključuje kumulaciju s pravom koje bi tužitelju pripadalo za rad u školi s otežanim uvjetima rada, a sukladno čl. 13. st. 6. Kolektivnog ugovora.
13. Naime, odredbom čl. 13. st. 6. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama zaposlenicima škole s otežanim uvjetima rada osnovna plaća se uvećava za 10% u slučaju kada zaposlenik ne koristi druga prava iz posebnih propisa vezano uz posebne statuse na temelju geografskih, gospodarskih i drugih osobitosti.
14. Tužitelj na temelju drugog propisa, tj. Zakona o porezu na dohodak ostvaruje pravo na poreznu olakšicu, odnosno pravo na osobni odbitak, što znači umanjenje predujma poreza na dohodak za 50%. Porezna olakšica je smanjenje poreza na način da se smanji porezna osnovica ili iznos razrezanog poreza. Točno je da pravo na uvećanje osnovne plaće nije isto što i pravo na poreznu olakšicu. No, korištenje prava umanjenja predujma poreza na dohodak sukladno Zakonu o porezu na dohodak, a koje je uvjetovano prebivalištem i boravištem na području jedinice lokalne samouprave razvrstane u potpomognuta područja, odnosno života na području od posebne državne skrbi zasigurno je geografske i gospodarske naravi, pa time, kako tužitelj koristi pravo umanjenja predujma poreza, a nije u skladu s čl. 13. st. 10. Kolektivnog ugovora izabrao koje će pravo koristiti, i ovaj sud je stava da mu je tuženik osnovano uskratio uvećanje osnovne plaće za 10%. Pri tome je, za ovaj spor, potpuno irelevantno što je tuženik prethodno priznavao tužitelju sporno uvećanje.
15. Slijedom svega navedenog, kako je i ovaj sud stava da tužitelj nema pravo istovremeno koristiti i uvećanje osnovne plaće od 10 % i umanjenja predujma poreza na dohodak, sud je tužbeni zahtjev, kao neosnovan, odbio kako je navedeno u izreci presude.
16. Stoga je i jer tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu 15. siječnja 2023.
Sudac:
Tomislav Aralica
