Poslovni broj: 8 UsI-2350/2023-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja D. S. d.o.o. S., K. p. ., OIB: …………….,

zastupanog po opunomoćeniku S. V., odvjetniku u S., L.

P. …, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja,

Zagreb, Radnička cesta 80,radi naknade za zaštitu voda, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 05.siječnja 2024. godine u prisutnosti zz tužitelja sa zamjenikom opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 15. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA:UP/II-325-08/22-02/86, URBROJ:517-09-2- 2-23-2 od 16. kolovoza 2023. godine i rješenja Hrvatskih voda, Vodnogospodarski odjel za slivove južnog Jadrana, KLASA:UP/I-325-08/19-04/0000381, URBROJ:374- 24-3-22-7 od 18. siječnja 2022. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II-325- 08/22-02/86, URBROJ:517-09-2-2-23-2 od 16. kolovoza 2023. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je osporeno rješenje nezakonito; da je visina naknade za zaštitu voda tužitelju utvrđena paušalno bez provođenja ispitnog postupka i bez utvrđivanja stvarnog stanja ispuštenih otpadnih voda, te da je neosnovano kod izračuna naknade primijenjen fiksni korekcijski koeficijent k1 koji je jednak najvećem varijabilnom k1 iz prethodne tri kalendarske godine uvećan tri puta, a da pritom nisu uzeti podaci koje je tužitelj dostavljao u spis, koji se odnose na tehnološke procese i nastale izmjene; da se u postupku nisu utvrdile odlučne činjenice, odnosno količina stvarno ispuštenih otpadnih voda; da je tužitelj dostavio dvije analize za 2018. godinu iz kojih proizlazi da su štetne imisije znatno manje u odnosu na prethodne godine obzirom da se surutka koja nastaje kao nus proizvod zasebno zbrinjava; da iznos naknade utvrđen prvostupanjskim rješenje je trostruko veći u odnosu na prethodne godine, o čemu navodi podatke; da je kod izračuna naknade uzeta ukupna potrošnja vode unatoč činjenici što je tužitelj dostavio opis tehnološkog procese i procjenu koliko od ukupne količine otpadnih voda otpada na čistu vodu koja ima manju vrijednost T (0,00135 kn za 1m3 ispuštene rashladne vode) od vrijednosti T (1.35 kn za 1 m3 ispuštene otpadne vode; da je iz opisa tehnološkog procesa vidljivo da veliki vio mjesečne potrošnje vode otpada na čistu vodu za potrebe kotlovnice, nadopunu tankova ledene vode te površinsko pranje za što je propisana manja vrijednost T; da je kod tužitelja došlo do smanjenja količine otpadne vode koja se ispušta u kanalizacijski odvod te smanjenja količine voda i štetnih tvari u istoj, radi čega se je kod izračuna naknade trebalo odbiti količina čiste vode, a izračun korekcijskog koeficijenta izvršiti prema stvarnom stanju. Naveo je da je u postupku kod izračuna naknade, retroaktivno primijenjena Uredba o izmjenama Uredbe o visini naknade za zaštitu voda, koja je stupila na snagu 28. prosinca 2018. godine, što je zabranjeno odredbama Ustava Republike Hrvatske; da je u postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te pogrešno primijenjen materijalni propis, te da su učinjene bitne povrede odredaba upravnog postupka, zbog je povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se poništi osporeno rješenje tuženika od 16. kolovoza 2023. godine i prvostupanjsko rješenje od 18. siječnja 2022. godine.

2.Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je naveo da je tužba neosnovana, te istakao da u cijelosti ostaje kod sadržaja drugostupanjskog rješenja iz razloga navedenih u obrazloženju istog rješenja. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovana.

3. Osporenim rješenjem tuženika od 16. kolovoza 2023. godine odbijena je žalba tužitelja podnijeta protiv rješenja Hrvatskih voda, Vodno-gospodarski odjel za slivove južnog Jadrana, KLASA:UP/I-325-08/19-04/0000381, URBROJ:374-24-3-22- 7 od 18. siječnja 2022. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem pod točkom 1. izreke tužitelju je utvrđena obveza plaćanja naknade za zaštitu voda po konačnom obračunu za razdoblje od 01. siječnja 2018 do 31. prosinca 2019. godine u iznosu od 118.390,31 kuna(15.722,48 Eura).Točkom 2. utvrđeno je da je tužitelj s osnove privremenog obračuna naknade za zaštitu voda za 2018. godinu uplatio iznos od 40.000,00 kn (5.312,08 Eura), dok je točkom 3. utvrđeno da iznos duga naknade za zaštitu voda čini razlika utvrđenog iznosa naknade za zaštitu voda iz točke 1. izreke rješenja i uplaćenog iznosa s osnove privremenog obračuna naknade za zaštitu voda iz točke 2. izreke. Točkom 4. izreke je određeno da iznos duga naknade za zaštitu voda od 78.390,31 (10.410,39 Eura) je tužitelj dužan platiti do 17. veljače 2022. godine. Točkom 5. izreke je određeno da na nepravovremeno plaćeni iznos duga je tužitelj dužan platiti zakonsku zateznu kamatu. Točkom 6. se određuje da u slučaju da tužitelj ne uplati utvrđeni iznos naknade za zaštitu voda da će se naplata izvršiti prisilno, a točkom 7. da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

4. Na raspravi od 05. siječnja 2024. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Zamjenik opunomoćenika tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Predložio je da se sasluša nazočnog zz tužitelja.

5. U dokaznom postupku čitani su: tužba, osporeno rješenje tuženika od 16.kolovoza 2023. godine, odgovor na tužbu, te se pregledava sudski spis i spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Ocjenom svakog pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika i da li je zakonito prvostupanjskim rješenjem tužitelju za 2018. godinu utvrđena visina naknade za zaštitu voda.

8. Prema stanju spisa proizlazi da je osporeno rješenje donijeto u ponovljenom postupku, budući da je rješenjem tuženika od 02. prosinca 2021. godine usvojilo žalbu tužitelja i poništilo ranije prvostupanjsko rješenje od 6. rujna 2019. godine, iz razloga što nije jasno utvrđeno činjenično stanje te što tužitelju u postupku donošenja rješenja nije omogućeno izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima koje su važne za rješavanje ove upravne stvari, nakon čega je u ponovljenom postupku donijeto novo prvostupanjsko rješenje od 18. siječnja 2022. godine.

9. Također je iz spisa vidljivo da je tužitelj za 2018. godinu (za koju se utvrđuje naknada za korištenje voda, bio korisnik Vodopravne dozvole, KLASA: UP/I-325- 04/17-05/0000088,URBROJ:374-24-3-17-4 izdane od Hrvatskih voda, Vodno- gospodarski odjel za slivove južnog Jadrana dana 14. studenog 2017. godine.

10. Navedena vodno-pravna dozvola izdana je tužitelju za ispuštanje otpadnih voda u sustav javne odvodnje prema tehnološkom procesu radu u vezi sa ispuštanjem otpadni voda u sustav javne odvodnje i to: - tehnoloških otpadnih voda u količini do 22800 m3 godišnje, odnosno 152 m3 na dan (cca 15 radnih dana), - rashladnih otpadnih voda u količini do 7200 m3 godišnje, odnosno 48 m3 na dan, - sanitarnih otpadnih voda u količini do 250 m3 godišnje, odnosno 1,6 m3 na dan.

11. Točkom 1.2 vodopravne dozvole određeno je da je korisnik vodopravne dozvole obvezan šest (6) puta godišnje, u pravilnim vremenskim razmacima, za vrijeme trajanja tehnološkog procesa, vršiti ispitivanje kvalitete i količine otpadnih voda uzimanjem kompozitnog uzorka na označenom kontrolnom oknu na izlazu iz pogona (pretposljednje okno prije ispuštanja u sustav javne odvodnje). Kompozitno uzorkovanje obavlja se svakih sat vremena (ovisno o trajanju radnog vremena). Kontrolu kakvoće otpadnih voda treba obavljati putem ovlaštenog laboratorija (Popis ovlaštenih laboratorija za ispitivanje voda objavljen je u Narodne novine br. 147/09) i to: na osnovne pokazatelje (protok, boja, miris, suhi ostatak, vidljiva otpadna tvar, sadržaj otopljenog kisika, prema obrascu B2 Priloga 1A Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija otpadnih voda („Narodne novine“, broj: 80/13, 43/14,27/15),koji moraju biti u skladu s vrijednostima propisanim istim Pravilnikom.

12. Visina naknade za zaštitu voda utvrđuje se prema parametrima (elementima) određenim Uredbom o visini naknade za zaštitu voda („Narodne novine“, broj: 82/10,83/12,151/13 i 116/18, dalje: Uredba), pri čemu se za izračun naknade uzimaju podaci o sadržaju otpadnih voda koje se ispuštaju u sustav javne odvodnje (onečišćenosti) kao i količini otpadnih voda koje se ispuštaju u sustav.

13. Međutim, člankom 5. stavak3. točka 4.Uredbe propisano je da iznimno od stavka 1. ovoga članka korekcijski koeficijent k1 se utvrđuje u fiksnom iznosu koji je jednak najvećem varijabilnom koeficijentu k1 iz prethodne tri kalendarske godine uvećanom tri puta, koji je bio izračunat obvezniku koji ima vodopravnu dozvolu za ispuštanje otpadnih voda ili drugi upravni akt kojim se dopušta ispuštanje otpadnih voda, a koji nije sukladno važećem aktu dostavio propisani broj analiza o ispitivanju sustava otpadnih voda za obračunsko razdoblje za propisane pokazatelje onečišćenja.

14. Prema navedenom, sukladno sadržaju vodopravne dozvole koja je izdana tužitelju i bila na snazi za predmetnu 2018. godinu tužitelj je trebao putem ovlaštenog laboratorija za ispitivanje voda, obaviti šest ispitivanja otpadnih voda za vrijeme trajanja tehnološkog procesa prije ispuštanja u sustav javne odvodnje, te provedena analitička izvješća o ispitivanju otpadnih voda dostaviti Hrvatskim vodama kao izdavatelju vodopravne dozvole.

15. Tužitelj je za 2018. godinu dostavio dva analitička izvješća o ispitivanju sustava otpadnih voda iz svibnja i rujna 2018. godine, pa je nesporno da tužitelj sukladno važećoj vodopravnoj dozvoli nije obavio i dostavio dovoljan broj analiza o ispitivanju sustava otpadnih voda za 2018. godinu za koju mu je utvrđena naknada za zaštitu otpadnih voda.

16.Kako tužitelj nije sam sukladno vodopravnoj dozvoli dostavio potreban broj analiza o ispitivanju sustava otpadnih voda tužitelj je Zaključkom od 14. prosinca 2021. godine bio pozvan da dostavi analitička izvješća ovlaštenog laboratorija za 2018. godinu, sukladno točki 2. i 3. vodopravne dozvole, te da dostavi podatke o količini vode koju je za predmetnu kolaciju u 2018. godini isporučio javni isporučitelj vodne usluge, čime je tužitelju omogućeno izjašnjavanje o činjenicama bitnim za rješavanje ove upravne stvari (visine naknade za zaštitu voda za 2018.). Tužitelj se po navedenom zaključku očitovao da je već ranije dostavio svu dokumentaciju u postupku koji je prethodio donošenju poništenog prvostupanjskog rješenja od 06. rujna 2019. godine.

17. Temeljem iznijetog proizlazi da je tužitelju u ponovljenom postupku omogućeno izjašnjavanje o bitnim činjenicama, te da je u ponovljenom postupku potpuno utvrđeno činjenično stanje, i to da tužitelj za 2018. godinu za koju se naknada utvrđuje, nije dostavio potreban broj analitičkih izvješća ovlaštenog laboratorija o otpadnim vodama koje ispušta u sustav javne odvodnje, zbog kojih razloga je prethodno tuženik poništio nanije prvostupanjsko rješenje od 06. rujna 2019. godine, dakle, da su u ponovljenom postupku otklonjeni nedostaci na koje je tuženik ranijim rješenjem ukazao.

18. Kako je prema sadržaju spisa i naprijed iznijetom nesporno da tužitelj nije putem ovlaštenog laboratorija za ispitivanje voda proveo dovoljan broj ispitivanja - analiza kvalitete i količine otpadnih voda prije ispuštanja u sustav javne odvodnje, jer je obavio samo dva ispitivanja otpadnih voda, iako je prema izdanoj i važećoj vodopravnoj dozvoli tužitelj je trebao provesti 6 ispitivanja, radi čega izračun iznosa naknade otpadnih voda nije utvrđen sukladno propisanoj metodologiji za korisnike vodopravne dozvole, već je tužitelju izračun naknade izvršen sukladno članku 5. stavak 3. točka 4. Uredbe, tako da je za izračun naknade uzet korekcijski koeficijent (uvećani koeficijent), koji je jednak najvećem varijabilnom koeficijentu iz prethodne tri kalendarske godine uvećan tri puta, što je rezultiralo većim iznosom naknade.

19. Neosnovan je tužbeni navod da mu je iznos naknade za zaštitu voda pogrešno utvrđen, da je zbog promjena u tehnološkom procesu proizvodnje kod tužitelja došlo do smanjenja količine otpadnih voda koja se ispuštaju u kanalizacijski odvod, da su se štetne imisije znatno smanjile u odnosu na prethodne godine obzirom da se surutka koja nastaje kao nus proizvod zasebno zbrinjava, da je iznos naknade trostruko veći u odnosu na prethodne godine.

U vezi sa navedenim istaći je da je obzirom na tehnološki proces proizvodnje koji se odvija kod tužitelja izdata navedena vodopravna dozvola kojom mu je omogućeno da legalno u sustav javne odvodnje ispušta otpadne vode na izlazu završetku tehnološkog procesa, pod uvjetima navedenim u vodopravnoj dozvoli tj. da godišnje provede određeni broj ispitivanja kvalitete i količine otpadnih voda putem ovlaštenog laboratorija. Uvjete kod kojima može ispuštati otpadne vode u sustav javne odvodnje tužitelj ne može sam mijenjati tj. mijenjati uvjete određene važećom vodopravnom dozvolom.

Ukoliko je u tehnološkom procesu kod tužitelja došlo do bitnih i značajnih promjena u smislu znatnog smanjenje količine otpadnih voda koje se ispuštaju u sustav javne odvodnje, te ukoliko je došlo do značajnog poboljšanja kvalitete otpadnih voda tj. do znatnog smanjenja štetnih imisima (onečišćenosti vode), u tom slučaju bi se eventualno moglo tražiti izmjena vodopravne dozvole.

20. Neosnovan je tužbeni navod da je u postupku utvrđivanja iznosa predmetne naknade retroaktivno primijenjena Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o visini naknade za zaštitu voda („Narodne novine“, broj: 116/18,).

Člankom 2. Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o visini naknade za zaštitu voda izmijenjen je članak 5. Uredbe u pogledu korekcijskog koeficijenta, temeljem koje odredbe je tužitelju izvršen obračun naknade za zaštitu voda, dok je člankom 3. (prijelazne i završne odredbe), određeno da se odredbe ove uredbe primjenjuju i na obračun naknade za zaštitu voda koja se odnosi na obračunsko razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2018. godine. Iz navedenog je vidljivo da je samom Uredbom propisano da se odredbe iste Uredbe (pa i članak 5. Uredbe) po kojem je tužitelju izvršen obračun naknade primjenjuje na razdoblje 2018. godine.

21. Sud ocjenjuje da je u postupku pravilno utvrđeno činjenično stanje, da je pravilno primijenjen mjerodavni propis i da nisu počinjene postupovne povrede, tako da je osporeno rješenje zakonito

22. Stoga, kako je osporeno rješenje zakonito, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUS),odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presuditi kao u izreci presude.

23.Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora je odbijen sukladno članku 79.ZUS-a, budući da tužitelj nije uspio u upravnom sporu, jer je tužbeni zahtjev odbijen, pa je odlučeno kao po točkom II. izreke presude.

U Splitu 15. siječnja 2024.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 1. i 5., članak 66.a stavak 1. i članak 67. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 79. stavkom 7. ZUS-a).

DNA:

- opunom. tužitelja S. V., S., L. P. …,

- tuženiku Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja, Zagreb, Radnička cesta 80, -

spis,