Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: 8. P: Pn-148/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Alme Mehmedović, a po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja zavoda iz Z. A. M. 3, OIB: …, kojeg zastupa M. Ž., diplomirana pravnica, protiv tuženika C. o. d.d. iz Z., V. J. 33, OIB: …, kojeg zastupa Ž. B., diplomirana pravnica, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 20. prosinca 2023., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 15. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku C. o. d.d. isplatiti tužitelju zavodu iznos od 5.944,03 eur (pet tisuća devetsto četrdeset četiri eura i tri centa) sa zateznom kamatom od 30. travnja 2020. pa do isplate, za svako polugodište uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.",

odbija se u cijelosti kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 656,60 eur (šesto pedeset šest eura i šezdeset centi), u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi, podnesenoj ovom sudu 4. svibnja 2020., naveo da je njegov osiguranik D. B. zadobio teške tjelesne ozlijede u prometnoj nesreći koja se dogodila 16. veljače 2015., zbog čega je kod istog nastupila nesposobnost za rad. Po tom osnovu tužitelj je D. B. priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem zavoda, P. u. u V., broj spisa … od 20. lipnja 2017.. Navedenu prometnu nesreću prouzročio je osiguranik tuženika I. K. upravljajući vozilom marke O., reg. oznake VU…, za što je

8. P: Pn-148/2023-4

presudom Općinskog suda u Vukovaru broj K-… od 20. lipnja 2015. proglašen krivim za kazneno djelo protiv sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće na štetu D. B.. U trenutku štetnog događaja predmetno vozilo bilo je osigurano kod tuženika, po polici osiguranja broj …. Tužitelj u ovoj tužbi potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine D. B. za razdoblje od 31. svibnja 2017. do 29. veljače 2020., za koje razdoblje je isplaćeno ukupno 59.713,55 kn, a tužitelj potražuje i zatezne kamate od podnošenja tužbe, pa do isplate. Prihvaćajući prigovor podijeljene odgovornosti od 25 % istaknut po tuženiku, tužitelj je povukao tužbeni zahtjev za iznos od 14.928,25 kn, sa zateznom kamatom od 30. travnja 2020. do isplate, a što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem broj Pn-90/2020-31 od 31. kolovoza 2021..

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu, i u tijeku postupka, učinio nespornom svoju pasivnu legitimaciju kao osiguravatelja vozila reg. oznake VU…, nastanak štetnog događaja 16. veljače 2015., te da je u istoj nezgodi sudjelovao osiguranik tužitelja D. B., kao vozač motocikla reg. oznake VU…, te da je isti zadobio tjelesne ozljede. Tuženik je istaknuo prigovor podijeljene odgovornosti i to u omjeru od najmanje 25 %, budući da je osiguranik tužitelja u vrijeme nastanka prometne nezgode upravljao motociklom brzinom od 82 km/h, a brzina kretanja je na tom dijelu ograničena na 50 km/h, a prema dinamici nastanka prometne nezgode osiguranik tužitelja bi se uspio zaustaviti kočenjem prije mjesta kontakta, da se kretao brzinom od 67 km/h i manjom. Ovo proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka sačinjenog u predmetu Općinskog suda u Vukovaru broj Pn-246/16, povodom tužbe osiguranika tužitelja za naknadu štete prema tuženiku iz ovog istog štetnog događaja. Tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te je naveo da nije priložena medicinska dokumentacija, te da se iz priloženih dokaza ne može utvrditi uzročno-posljedična veza između ozljeda osiguranika tužitelja i odlaska u invalidsku mirovinu, budući da je priložen samo nalaz i mišljenje internih vještaka tužitelja. Nadalje, tuženik se poziva na odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.), te smatra da je obveza tuženika, kao društva za osiguranje, tužitelju isplatiti razmjerni iznos mirovine oštećene osobe.

3. Presudom ovog suda broj Pn-90/2020-31 od 31. kolovoza 2021. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 44.785,30 kn sa zateznom kamatom od 30. travnja 2020. pa do isplate, a rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Gž-934/2021-4 od 28. rujna 2023. ukinuta je presuda ovoga suda, te odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke rješenja broj Pn-90/2020-31 od 31. kolovoza 2021., a predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U svojoj odluci Županijski sud uputio je ovaj sud na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržano u odluci broj Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022..

4. U ponovljenom postupku, radi utvrđenja točnog činjeničnog stanja, odnosno činjenica o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, sud je izvršio uvid u rješenje zavoda P. u. u V. od 20. lipnja 2017. (stranica 3-5 spisa), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika (stranica 6-8 spisa), nalaz i mišljenje Zavoda (stranica 9-11 spisa), presudu Općinskog suda u Vukovaru broj K… od 20. lipnja 2016. (stranica 12-14 spisa), zapisnik o očevidu (stranica 15-18 spisa), obračun isplata (stranica 19 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka M. (stranica 27-33 spisa), zdravstveni karton D. B. (stranica 53-84 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog

8. P: Pn-148/2023-4 vještaka D. V. spec. med. rada (stranica 100-102 spisa) i spis zavoda, P. u. u V., broj …, koji se nalazi u privitku ovog spisa.

5. Među strankama nije sporno, a utvrđeno je i uvidom u Zapisnik o očevidu, te presudu Općinskog suda u Vukovaru broj K… od 20. lipnja 2016., da je osiguranik tužitelja D. B. zadobio teške tjelesne ozljede u prometnoj nesreći koja se dogodila 16. veljače 2015., a koju je prouzročio osiguranik tuženika I. K., koji je i proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće na štetu D. B.. Među strankama nije sporno niti da je vozilo kojim je I. K. izazvao prometnu nesreću reg. oznake VU… u trenutnu nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika. Nadalje, među strankama nije sporno niti da je tužitelj svome osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem od 20. lipnja 2017. (rješenje na stranici 3-5 spisa), te da mu je u razdoblju od 31. svibnja 2017. do 29. veljače 2020. na ime invalidske mirovine isplatio iznos od 59.713,55 kn (obračun na stranici 19 spisa). Među strankama nije sporan niti doprinos osiguranika tužitelja nastanku štete i štetnih posljedica u omjeru 25 %, zbog čega je tužitelj djelomično i povukao tužbeni zahtjev.

6. Među strankama je sporno je li tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 44.785,30 kn, odnosno sada 5.944,03 eur, obzirom da je tuženik sporio uzročno- posljedičnu vezu između zadobivenih ozljeda u prometnoj nesreći i odlaska u invalidsku mirovinu 2017. godine, te obzirom na tvrdnje tuženika da je na temelju čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine‟ 151/05), dužan tužitelju naknaditi razmjerni iznos mirovine oštećene osobe.

7. Radi utvrđenja uzročno-posljedične veze između ozljeda osiguranika tužitelja i osnove za odlazak u invalidsku mirovinu, sud je proveo vještačenje po vještaku medicine rada D. V., stalnom sudskom vještaku medicine rada iz Zagreba, nakon što je pribavio zdravstveni karton osiguranika tužitelja, kao i spis zavoda P. u. V., broj ….

8. Vještak D. V. je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je osiguranik tužitelja D. B. 16. veljače 2015. u prometnoj nezgodi zadobio politraumu: potres mozga, prijelom desne nadlaktice, prijelome II i IV MC kosti lijeve ruke, prijelom XI rebra, prijelom desne bedrene kosti, te razdor simfize stidne kosti. Usprkos dugotrajnom liječenju kod osiguranika tužitelja su zaostale trajne posljedice u vidu otežanog hoda uz dolaktnu štaku, ograničene gibljivosti lijevog ramena, abdukcija moguća do 60 st, dok pokreti rotacije nisu izvedivi, razvoja posttraumatske kontrakture u ramenu, hipotrofije muskulature, ograničenih pokreta u desnom kuku za 1/3 opsega pokreta, te nastanka psihičkog poremećaja u sklopu PTSP-a. Kako su glavne dijagnoze bolesti koje su utjecale na invalidnost D. B. upravo ozljede koje je on zadobio u štetnom događaju, nepobitno je da postoji direktna uzročno-posljedična veza između ozljeda koje je zadobio u nezgodi 16. veljače 2015. i njegove invalidnosti, koju je tužitelj utvrdio. 9. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, a sud isti smatra stručnim i objektivnim, te je nedvojbeno otklonio prigovor tuženika da ne postoji uzročno-posljedična veza između ozljeda nastalih u štetnom događaju i invalidnosti osiguranika tuženika, zbog kojeg mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu, budući da je vještak utvrdio da postoji direktna uzročno-posljedična veza, koju je tuženik sporio.

8. P: Pn-148/2023-4

10. Odredbom čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine‟ broj: 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018 i 102/2019) propisano je da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja, i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju tužitelj ima pravo zahtijevati, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, a između ostalog to su novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

11. Na temelju čl. 164. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izravno pravo na naknadu štete).

12. Odredbom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) propisano je da je društvo za osiguranje zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja obvezno naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetih ugovorom o osiguranju, a stvarnom štetom se smatraju i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja je bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Prihvaćajući shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržano u odluci broj Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., ovaj sud smatra da se na konkretan slučaj ima primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno da obveza tuženika postoji samo onda ukoliko postoji razlika između mirovine koja je osiguraniku tužitelja utvrđena rješenjem od 20. lipnja 2017. i na temelju kojeg su vršene isplate mirovine kroz utuženo razdoblje, te invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa osnovanost tužbenog zahtjeva ovisi upravo o tome postoji li takva razlika ili ne.

14. U ponovljenom postupku, na ročištu za glavnu raspravu održanom 20. prosinca 2023., sud je u smislu čl. 219. Zakona o parničnom postupku upozorio stranke da su dužne predložiti dokaze o činjenicama na koje se pozivaju i kojima osporavaju navode protivne strane, a posebice s obzirom na stav Županijskog suda u Sisku sadržan u odluci Gž-934/2021-4 od 28. rujna 2023..

15. Unatoč upozorenju suda, tužitelj je i dalje ostao kod tvrdnje da se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, odnosno da je tuženik dužan tužitelju isplatiti ukupne svote davanja i troškove koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, odnosno puni iznos novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

8. P: Pn-148/2023-4

16. Kako je stav suda da se ima primijeniti čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, te se na temelju istog treba utvrditi razmjerni iznos mirovine koji je tuženik kao stvarnu štetu dužan naknaditi tužitelju, a razmjerni iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, tužitelj je bio u obvezi predložiti dokaz o razmjernom iznosu mirovine, no tužitelj to nije učinio, a sud ovu odlučnu činjenicu na temelju izvedenih dokaza nije mogao utvrditi, pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a Zakona o parničnom postupku, tužbeni zahtjev odbio i odlučio kao pod I. izreke presude.

17. Odluku o trošku sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 151. i 155. Zakona o parničnom postupku, pa kako je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi trošak postupka. Sud je tuženiku priznao trošak plaćenog vještačenja u iznosu od 4.000,00 kn , te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 947,14 kn, odnosno ukupno 4.947,14 kn, odnosno 656,60 eur, koji sud smatra opravdanim.

18. O naknadi troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu sud ne može odlučiti u ovoj fazi postupka, niti može odrediti je li tuženik u obvezi podmiriti pristojbu za odgovor na tužbu, budući da je čl. 4. st. 1. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018, 51/2023) propisano da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, pa kako postupak nije pravomoćno okončan nije nastala obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 15. siječnja 2024.

SUDAC

Davor Liščić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, rok za žalbu počinje teći od dana objave presude. Rok za žalbu za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, počinje teći od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka, putem ovog suda na rješavanje nadležnom Županijskom sudu u Sisku, a stranka koja je na temelju čl. 106.a st. 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine‟ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u obvezi podneske podnositi u elektroničkom obliku, poziva se dostaviti žalbu u elektroničkom obliku, pozivom na gornji broj predmeta, u istom roku.

Dostaviti:

1.Tužitelju

2. Tuženiku

8. P: Pn-148/2023-4