P-4319/2022-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: 1.

D. N., OIB: …, 2.

L. N., OIB: …, 3. D. N., OIB: …, i 4. N. N. pok.

D., OIB: …, koje zastupa

punomoćnik S. B., odvjetnik iz S., protiv tuženika: 1.

A. F. – K., OIB: …, 2. I. F.,

OIB: …, koje zastupa punomoćnica I. F.

T., odvjetnica iz O., pod 3. N. N., OIB: …,

koju zastupa punomoćnica N. P.,

odvjetnica iz R., 4. D. M.

A. G., OIB: …, 5. B. B., OIB: …, i 6. Ž. P., OIB: …,

tuženike pod 4. i 5. zastupa punomoćnica Ž. P.,

tužena pod 6., radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 21. studenog 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja S. B., odvjetnika iz S., punomoćnice tuženika pod 1. i 2. I. F. T.,

odvjetnice iz O., tuženika pod 2. I. F., zamjenice punomoćnice tužene pod

3. M. B., odvjetnice iz S., tužene pod 3. N. N., 15. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"1. Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici nekretnina označenih kao č. zgr. 595 (kat. čest. broj 7984/2) i čest. zem. 4885/2 (dio kat. čest. 7984/1) sve z.u. 252 k.o. J. te su tuženici dužni izdati tužiteljima ispravu podesnu za uknjižbu prava vlasništva navedenih nekretnina na njihovo ime, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, a u protivnom će takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

2. Dužni su tuženici naknaditi tužiteljima parnične troškove u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.".

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženicima pod 1. i 2. na ime parničnog troška iznos od 1.456,25 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od 15. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 3.493,75 eura, zahtjev tuženika pod 1. i 2. se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženoj pod 3. na ime parničnog troška iznos od 1.275,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja, dakle od 15. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 421,50 eura, zahtjev tužene pod 3. se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 30. listopada 1995., se navodi kako su tužitelji P. N. i N. N. te tuženici K. F., S. N., R. B., B.

H. i P. N. srodnici te su svi bili srodnici sada pok. M. N. pok. M. iz

S. i to u trećem nasljednom redu. Za razliku od tuženih, tužitelji su živjeli u istom mjestu gdje je živio sada pok. M. i to u njegovoj neposrednoj blizini, s njim su bili blisko povezani, jedini su mu bili na usluzi i pružali mu svaku moguću pomoć i zaštitu, tako da su mu godinama bili jedini oslonac u svim prilikama. Pok. M. je bio vlasnik nekretnina u S. i to č. zgr. 595 (novi broj 7984/2) i čest. zem. 4885/2 i č. zgr. 594 (novi broj za obje čestice 7984/1), sve k.o. J.. Zbog navedenih odnosa pok. M. je tužiteljima 1978. darovao veći dio navedenih nekretnina i to baš č. zgr. 595 koja je u naravi magazin te čest. zem. 4885/2 koja u naravi obuhvaća dvorište, vrt i dio zgrade tzv. Š. koja nema zasebne oznake, dok je za sebe zadržao č. zgr. 594 "stambeni dio". Navedeno darovanje je izvršeno predajom nekretnina bez formalnog akta o darovanju. Predmetne nekretnine su se i dalje vodile na pok. M. kao formalnom vlasniku, dok su tužitelji bili stvarni vlasnici, držali u posjedu navedene nekretnine, koristili ih i održavali, a što najbolje ilustrira i činjenica da su tužitelji u svojoj režiji 1978. postavili novu betonsku ploču na dio zvani Š. a isto su učinili i na zgradi "magazin" 1988. M. N. je umro 18. srpnja 1992. bez oporuke tako da je u obzir došlo zakonsko nasljeđivanje. Kako nije imao nasljednike iz I. i II. nasljednog reda, kao nasljednici pozvani su i tužitelji i tuženici kao nasljednici iz III. nasljednog reda. Kako je darovana imovina u času smrti formalno bila na M. ista je ušla u ostavinsku masu. Tužitelji su zatražili da se ista izdvoji iz ostavinske mase, ali su se tuženici tome usprotivili pa je sud prekinuo ostavinski postupak i tužitelje uputio u parnični postupak.

Predlažu donošenje presude kojom će se utvrditi vlasnicima č. zgr. 594 (novi broj 7984/2) i čest. zem. 4885/2 (dio 7984/1), k.o. J. za cijelo te naložiti tuženicima da im izdaju ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnine, sve u roku od 15 dana.

2. Tužena R. B. ž. M. je dopisom od 21. kolovoza 1996. osporila tužbeni zahtjev.

3. Tužena K. F. je na ročištu održanom 4. rujna 1996. osporila navode tužbe te predložila da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a tužitelji osude na snašanje parničnog troška. Nisu točni navodi tužbe da bi prednik stranaka bilo kakvim pravnim poslom, a pogotovo ne darovanjem za života otuđio predmetni nekretnine. Svaki kontakt tužitelja sa pok. M. bio je samo stoga što su mu isti bili neposredno susjedi. I sami tužitelji navode da im je nekretnina dana na korištenje što samo po sebi ne pretpostavlja vlasništvo.

4. Tuženik S. N. je na ročištu održanom 4. rujna 1996. naveo kako ne bi bilo točno da je 1968. godina precizno navedena. Nikada nije čuo niti od svojih pok. roditelja, niti od apsolutno nikoga da bi pok. M. N. ustupio na korištenje ove nekretnine, odnosno da bi ih darovao. Negdje 80-ih je kupio brod dužine cca 5 metara te ga nije imao gdje pohraniti, da je njegov brat, tužitelj pod 1. P. N., u kojem slučaju bio u vlasništvu, odnosno korištenju predmetne nekretnine "magazin" on bi mu u svakom slučaju omogućio pohranu broda u tom magazinu, a ne bi dolazio u iskušenje da mora pitati M. može li staviti brod u taj magazin. Osobno je s bratom P. N. bio kod M..

5. Izjavom zaprimljenom 27. lipnja 2000. tužena B. H. je navela da kao jedna od zakonskih nasljednica iza smrti pok. M. N. pok. M. priznaje predmetni tužbeni zahtjev.

6. Podneskom od 15. travnja 2014. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u točki I. izreke.

7. Presudom Općinskog suda pod poslovnim brojem P-45/04. od 2.

lipnja 2004. usvojen je tužbeni zahtjev, a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda pod poslovnim brojem Gž-317/06. od 13. travnja 2006.

te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

8. Rješenjem Općinskog suda, Stalna služba pod poslovnim

brojem P-1492/09. od 16. veljače 2010. prekinut je postupak zbog smrti tužene pod 3. R. B., a koji postupak je nastavljen rješenjem od 30. studenog 2012. te su kao tuženici umjesto iste označeni D. M. A. G., B. L.

i Ž. P..

9. Rješenjem Općinskog suda, Stalna služba pod poslovnim brojem Px-9/13. od 20. ožujka 2013. prekinut je postupak zbog smrti tuženika P. N., a koji postupak je nastavljen rješenjem od 8. prosinca 2021. te su kao tuženici umjesto istog označeni D. N., L. N. i D. N..

10. Rješenjem Općinskog suda pod poslovnim brojem Px-9/13. od 8.

prosinca 2021. prekinut je postupak zbog smrti K. F. ž. S. te su kao

tuženici umjesto iste označeni A. F. – K. i I. F..

11. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem zk izvatka za z.u. 252 k.o. J., prijepisa posjedovnog lista broj 472 k.o. J., usporedbe katastarskih i zemljišnoknjižni brojeva, iskaza tužitelja pod 1. P. N. pok. D., tužitelja

pod 2. N. N. pok. D., tužene pod 1. K. F., tužene pod 3.

R. B., tužene pod 2. N. N., tužitelja pod 4. N. N., tuženika

pod 2. I. F., tužene pod 1. A. F. – K., tužene pod 6. Ž. P.,

tužene pod 3. N. N. u svojstvu parničnih stranaka, svjedoka A. E.

pok. F., P. N. pok. I., I. N. pok. J., N. K. pok.

S., F. K., A. F., B. Z., svjedoka N.

K., A. F. i M. B..

12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Punomoćnici stranaka su popisali trošak.

14. Čitanjem zk izvatka za z.u. 252 k.o. J. utvrđeno je da su na nekretninama označenim kao čest. zem. 4885/2, č. zgr. 594 i č. zgr. 595 kao suvlasnici upisani G. N. rođ. P. za ¼ dijela i M. – L. N. pok.

M. za ¾ dijela.

15. Čitanjem prijepisa posjedovnog lista broj 472 k.o. J. utvrđeno je da je kao posjednik na kat. čest. 7984/1 "zgrada" površine 217 m2, "dvorište" 200 m2 i kat. čest. 7984/2 "zgrada" površine 193 m2 upisan M. N., M. za cijelo.

16. Iz iskaza prvotnog tužitelja P. N. pok. D. proizlazi kako je sada pok. M. N. pok. M. zvani M. prvi rođak njegovog pok. oca D.. Pok.

M. N.. nije bio oženjen, nije imao svoje djece i negdje do 1980. je živio u svojoj kući u S. sa svojom "tetom" tj. drugom očevom ženom pok. Đ. N..

Kada je pok. Đ. umrla, a pok. M. je bio u poznoj životnoj dobi, izrazio je želju da ga on i brat tj. tužitelj N. N. uzdržavaju, a za uzvrat da bi on njima ostavio svoje imanje. Još dok je bila pok. Đ. živa i to negdje od 1970. su ga posjećivali, ali mu tada još nisu bili spremali hranu. Za života pok. M. im je darovao jedan Magazin koji se nalazi izdvojen sa južnog dijela pok. M. kuće, a koji magazin je pok. M. ranije koristio kao štalu za konje, a drugi dio je bio magazin. Za života pok. M. brat i on su sanirali magazin na način da su nalili dvije tarace, izolirali da ne vlaži te isti objekt koristili, a i danas ga koriste kao skladište. Jedno vrijeme mu je tu stajao auto, a isto tako radiona u kojoj je držao stolarski stol jer je po struci stolar. Kada je pok. Đ. umrla on i brat su stalno uzdržavali pok. M. na način da su mu kuhali, nosili mu hranu u njegovu kuću jer je cijelo vrijeme živio u svojoj kući gdje je i umro. Pok. M. je bio nepokretan tako da su mu oni pružili potpunu njegu. Posebno je brat N. mu pružao medicinsku skrb, vodio ga kod liječnika i slično. Osim njih dvojice nitko drugi od rodbine se nije brinuo o pok. M.. Magazin za koji oni tvrde da su vlasnici predstavljaju cjelinu kuće pok. M. time da jedno stepenište spaja kuću i taj magazin. Radi se o južnom dijelu stambenog objekta pok. M.. Pok. M. je umro bez oporuke tako da su svi nasljednici pozvani na nasljedstvo, a isto tako nije za života sastavio nikakvu pisanu ispravu kojom bio n darovao predmetne nekretnine. Ni njegov pok. otac za života nije sačinio nikakvu pisanu ispravu gdje bi podijelio imovinu braći i sestrama, ali postoje svjedoci koji imaju izravna saznanja da je pok. M. za života tužiteljima dao predmetne nekretnine. I on i brat su u posjedu istih još za života pok. M., a i danas gdje posjeduju ključ od istih.

17. Iz iskaza tužitelja N. N. proizlazi kako je još od malih nogu "živio" sa

M.. Posebno je bio vezan za pok. M. jer su radili jedno vrijeme zajedno u tvornici D.. Kako je pok. M. bio plućni bolesnik to ga je osobno vodio kod liječnika, kada je trebalo primiti određena cjepiva, a u njegovoj bolesti je najviše bio s njime. U zadnji 7-8 godina prije smrti pok. M. nosio mu je hranu, njegova supruga ga je prala, a neposredno prije smrti pok. M. je zaželio da ga pokopa po mjesnim običajima i organizira sprovod, a što je sve i učinio. Bio je jako blizak s pok. M. kojeg je zvao "stric", a u biti je bio rođak. Još negdje 1966., 1967. pok. M. je izrazio volju da on i brat zaštite sporne objekte i to jedan dio gdje je bila tzv. velika soba i štala jer je isto bilo u derutnom stanju. 1969. su on i brat kupili materijal i nalili prvu taracu na velikoj sobi i štali. Utrošio je 2-4 dana na toj taraci jer ju je trebalo pripremiti obzirom se radilo o velikoj količini soli. Osim njega i brata još im je pomagao kum B. K. inače zidar po zanimanju. Brat i on su zajedničkim sredstvima kupili materijal i adaptirali, odnosno sanirali postojeću terasu. Negdje 1990. su on i brat sanirali drugi dio ovog objekta tj. magazin na način da su adaptirali, odnosno salili drugu betonsku ploču. Financirali su navedene radove njihovim radom i materijalom te je izgrađena i druga terasa. Prilikom nalijevanja druge terase pomagali su im F. K., I. N., P. N., N. K.. Pok. M. je u to vrijeme

bio živ i neopisivo radostan što se nalijeva ova terasa na postojećem objektu. Pok. M. za života nije smatrao potrebni sastaviti pisanu ispravu kojom bi prenio u vlasništvo bratu i njemu ovu nekretninu jer je bio uvjeren da neće biti nikakvih zapreka s obzirom na njihove dobre međusobne odnose. Stalno je usmeno govorio da su predmetne nekretnine od njega i brata pa upravo zbog navedenog nisu od pok. M. tražili da sačini nekakvu pisanu ispravu o vlasnosti navedenih nekretnina.

18. Iz iskaza tužene K. F. proizlazi kako je pok. M. N. pok. M.

zvani M. njen prvi rođak. Njen pok. otac P. N. i otac od pok. M. su bila

dva brata. Pok. M. je imao jednu čudnu narav. Za života je bio tako principijelan da bi ukoliko je nešto od vas uzeo on bi to istovremeno vratio, odnosno ukoliko bi mu netko nešto učinio, napravio on bi se odmah tome odužio. Ne poriče da tužitelji nisu pomagali pok. M., ali da je on njima htio darovati ove nekretnine to bi zasigurno i bio napravio. Sastavio bi pisanu ispravu kojom bi dao tužiteljima sporne nekretnine. Pok. M. je za života bio boležljiv čovjek. Još kao dijete se razbolio pa misli kako se zbog toga nije ni ženio. Od 1945. trajno je nastanjena u S., gdje je radila u raznim poduzećima. Tako da je jedan ili dva puta dolazila u S.. Tom prilikom je najviše dolazila kod oca tužitelja, sada pok. D. i tu bi vidjela pok. M.. Osobno nikada nije uzdržavala, niti se brinula o pok. M.. Jedino jednom prilikom kada je bio u bolnici 1968. kada je slomio nogu tada ga je posjećivala konstantno. Zadnji put je vidjela pok. M. 2, 3 mjeseca prije nego što je umro, tada ga je zatekla na nogama tako da vjeruje da nije bio po svoju starost teško bolestan kako to tvrde tužitelji. Ne zna od koje je bolesti pok. M. umro pa niti približno se ne može izjasniti o kojoj se bolesti radilo. Osobno joj nije poznato niti po pričanju pok. M., a niti od ostalih ljudi da bi pok. M. ove nekretnine još za života darovao tužiteljima. Nije joj poznato da bi P. N. radio u magazinu kao stolar, a možda i je radio. Tužitelji su nosili hranu pok. M., ali je isti njima navedeno plaćao. Osobno joj je pok. M. pokazao na što sve troši, odnosno što sve plaća pa se između ostalog njegove režije odnosile i na trošak prehrane koju bi donosili tužitelji.

19. Tužena R. B. je navela kako se 1967. udala te je do 1975. živjela u

S., a nakon toga u S. gdje i danas živi. Poznato joj je kako su se tužitelji brinuli o pok. M. na način da su istom spremali hranu, nosili čistu odjeću, obuću, držali mu kuću urednom. Nije joj poznato da bi pok. M. za života predmetne nekretnine dao tužiteljima u vlasništvo jer je bio jedan škrti čovjek, a sudeći po sebi vjeruje da je bio i egoist. Poznato joj je da su tužitelji radili prilikom nalijevanja ove dvije terace, ali ne zna jesu li oni to pomagali M. materijalno. Ne zna čijim novcem je kupljen materijal niti zna za koga su rađene te dvije terace. Od kada se odselila u S. i dalje je nastavila dolaziti u S. gdje su joj roditelji živjeli, a i danas svaki vikend dolazi u S.. Nije dolazila baš u kuću pok. M. u zadnje vrijeme njegova života jer bi istog vidjela na ulici pa bi stala i popričala s njim. Ne zna jesu li tužitelji eventualno naplaćivali od pok. M. obroke koje su mu spremali niti je imala potrebe navedeno pitati, a niti je pok. M. ikad našao priliku da bi takvo nešto joj spomenuo. Pok. M. je pomalo odskakao od njihove sredine na način da se manje družio s ljudima, volio je da mu se dođe u kuću. Svoj radi vijek je proveo kao činovnik u tvornici u D. R. pa sve to zajedno smatra da je bio pomalo da ne kaže

"osobenjak".

20. Tužena N. N. je navela kako je poznavala pok. M. još od 1960. i prije nego što se udala za svog supruga 1961. Pok. M. je bio jedna vrlo inteligentna osoba, načitan, živio je sam i koliko joj je poznato do duboke starosti je radio u tvornici D. D. R. odakle je i otišao u mirovinu. Imao je relativno visoku

mirovinu, a i financijski je vrlo dobro stajao jer je njegova obitelj bila dobrostojeća. Što se tiče njegove bolesti isti je bio boležljiv, uostalom kao i svi drugi. Bio je takve naravi da se nije družio s drugim ljudima, sebi je birao društvo s kim može komunicirati i razgovarati. Na ulici kada bi ga pozdravili on bi odzdravio, ali je imao krug ljudi sa kojima je komunicirao. Bio je takve prirode da bi se za učinjenu uslugu njemu on za to sigurno revanširao i uzvratio protuuslugom. U srpnju 1991. je došla na godišnji odmor, kao i svake godine u S. te je vidjela da je pok. M. išao u dućan, što znači da je bio pokretan. Možda jedno mjesec i pol dana prije smrti nije izlazio vani pa pretpostavlja kako je tada tražio neku uslugu i slično, ali vjeruje da je tu uslugu, ako mu je itko napravio da je platio. Ona i suprug kada su se oženili, dakle 1961. živjeli su i radili u R. te bi svake godine za vrijeme godišnjeg odmora dolazili kod svekra i svekrve u S. i tu bi provodili godišnji odmor. S druge strane suprug je plovio pa bi on tako manje dolazio kod roditelja. Odnos između nje i svekra i svekrve je bio jako dobar, nije bilo nikakvih tajni tako da je vrlo upoznata sa predmetom spora. Uostalom, suprug joj je pričao o svemu ovome. Ne samo da je bila upoznata sa ovim sporom nego i cijelom obitelji. Osobno je kod pok. M. bila u dva navrata i to kada se udala i nakon godine i pol. Priča se da su tužitelji pok. M. nosili hranu, ali vjeruje da je to bilo uglavnom kada su to bile neke prigode, a iz razloga što su oni bili rodbina jer bi se uostalom i ona tako ponašala da je tu živjela. Pok. svekrva je nosila njemu hranu, ali prilikom prigoda ili ponekad kada bi bilo više hrane, no za tu uslugu pok. M. je to znao revanširati. Možda u zadnjih mjesec i pol, dva tužitelji nosili pok. M. hranu, ali se priča da je pok. M. i 2 dana prije svoje smrti išao u dućan po mlijeko. Što se tiče nalijevanja terase isto joj baš i nije poznato, no koliko je čula navedeno je pok. M. radio za sebe, a to što su svjedoci pred sudom govorili kako je M. rekao "radite kao za sebe" jasno je da je govorio meštrima, kao što bi to i ona napravila. Da je pok. M. imao namjeru nekome ostaviti svoje nekretnine, navedeno bi to sigurno napravio pisanim putem tj. napravio bi dokument iz kojeg bi bilo vidljivo kome što ostavlja jer je bio takav kao osoba, pedantan i inteligentan. U posjedu predmetnih nekretnina su tužitelji. Međutim dok je pok. M. bio živ nitko osim njega nije bio u posjedu nekretnina. Sjeća se da je njen suprug od pok. M. tražio da smjesti brod u njegov magazin. Prvo je pok. M. rekao da su vrata oštećena pa nakon što su ista popravljena od strane tužitelja P. i njenog supruga pok. M. unatoč tome nije dozvolio da se brod ostavi i garažira. Isto tako nije omogućio ni dozvolio tuženoj K. F. da ona svoj brod ostavi u njegovoj nekretnini tj. garažira preko zime neki gumenjak. Pok. M. je vodio evidenciju prihoda i rashoda, odnosno sve novčane transakcije je vodio u posebnu bilježnicu. Njen pok. svekar je umro u siječnju 1984., a od tada niti ona, niti njen suprug nisu dolazili u kuću kod pok. M.. Pok. M. nije dolazio u njih u kuću niti prije, niti poslije smrti pok. D.. Pok. M. je jednom ili dva puta godišnje povodom nekih prigoda došao kod P. u kuću, a to joj je poznato po pričanju svekrve koja je umrla 1988.

21. Iz iskaza svjedoka A. E. proizlazi kako je prilikom ženidbe 1957.

naručio i izradio drvenariju – zatvore kod tužitelja P. N. i navedeni radovi su izvedeni u prijepornom magazinu. Za vrijeme dok je tužitelj P. N. radio zatvore on je dolazio i tom prilikom bi mu vrata od kuće otvarao pok. M., odnosno njegova tetka. Nije mu poznato da bi tužitelji bili vlasnici ove nekretnine, niti postoji bilo kakav način na koji bi to mogao zaključiti. Jednom prigodom u razgovoru sa pok. M. isti mu je u napomenuo kako mu je drvo za ogrjev donio tužitelj P.. Jednom prilikom na sprovodu tužitelj P. je izjavio da mora otići ranije zbog toga što je s njim bio i pok. M., a budući je bilo hladno zaključio je da odlazi sa sprovoda zbog pok. M.. To je sve što se tiče uzajamnih odnosa između tužitelja i pok. M.. Što se tiče uzdržavanja pok. M. do kraja života o tome nema saznanja. Nije mu poznato koliko se tužitelj P. koristio ovim magazinom za izvođenje stolarskih poslova, ali mu je poznato da nakon što se oženio još jednom je došao kod P. da mu izradi neke police, odnosno vrata na šiber. Ne zna tko je danas u posjedu prostora, ali mu i danas tužitelj obavlja stolarske poslove. Pok. M. je bio jedna inteligentna osoba, bio je povučen tj. nije često zalazio u društvo. Nije sudjelovao prilikom nalijevanja tarace 1978., odnosno 1988., niti je sudjelovao u bilo kojim građevinskim radovima na prijepornim objektima.

22. Svjedok P. N. pok. I. je naveo kako su ga tužitelji P. i N.

zvali da im pomogne nalijevati taracu i to je bilo negdje 1990. Navedena teraca se nalazila na ovom velikom magazinu. Tu je bio i pok. M. te je tom prilikom isti rekao "ovo radite kao za sebe". Nakon što je nalivena teraca ručak je bio kod tužitelja. Pok. M. je vodio računa da se nalijevanje terace dobro napravi, a tom prilikom meštar je bio F. K.. Tužitelji su uzdržavali pok. M., nosili mu hranu, peglali mu,

čistili itd. To je trajalo sigurno 10-ak godina. Pok. M. im nije plaćao za učinjenu uslugu, a sve je trajalo do njegove smrti. Misli kako pok. M. nije imao novaca za ukop. Pok. M. je bio dobar čovjek, ali nije izlazio vani i živio je kao u samostanu. Pok. M. su sahranili braća tužitelji, a prilikom sahrane misli kako je tu bio i njihov brat S.. Osobno je vidio kako su tužitelji pomagali pok. M., brinuli se o njemu, donosili mu hranu, čistili ga. Nije bilo govora o troškovima i sl. Ne zna je li tužitelj P. u ovom magazinu ikada radio stolarske poslove, ali mu je poznato da se doma bavi stolarskim poslovima. Ne zna ništa o mirovini pok. M. tj. iznos iste te način gdje se i kako mirovina trošila.

23. Svjedok I. N. je naveo kako ga je negdje kocem 1980. pred Domovinski rat P. pozvao na šalovanje i nalijevanje tarace na magazinu. 2, 3 dana je radio na šalovanju i nalijevanju tarace. Tu je bio i M. M. koji mu je osobno rekao da ne očekuje kako će ga on platiti već će to učiniti P. i N. jer uostalom oni to rade

za sebe. P. i N. mu nisu platili, ali mu je zato P. uzvratio protuuslugu na

način da mu je nešto izradio i popravio jer je bio marangun. U svakom slučaju prilikom šalovanja i nalijevanja terace su se hranili kod tužitelja. Tužitelji su zasigurno 10-ak godina, sve do smrti pok. M. istog hranili i uzdržavali kao svog. Više puta je vidio tužitelje kako bi mu nosili hranu u porcijama zv. G.. Nije mu poznato je li pok. M. plaćao tužitelje za njegovo uzdržavanje. Neposredno prije smrti pok. M. iz njegove kuće su nestali neki vrijedni dokumenti, slike i sl. ne zna se tko je to odnio. U posjedu predmetnih nekretnina je tužitelj P.. Još dok je pok. M. bio živ u ovom dijelu zvanom štala držao kokoši, tuke, kunce, a u donjem dvorištu je držao isto. I danas viđa tužitelja na predmetnim nekretninama. Pok. M. je bio bistar čovjek, teško bolestan i rijeko je izlazio među ljude. Nije mu poznato koliku je mirovinu imao pok. M., tko je istom raspolagao. Mirovinu je ostvario radeći u tvornici D. u D. R.. Tužitelj N. drži uskladištenu dasku tj. murale

za gradnju broda na predmetnim nekretninama, a vjeruje kako je isti u posjedu i ključeva. Za vrijeme života pok. M. je vidio kunce i kokoši u kući pok. M.. Moguće da postoji i drveni kokošinjac tj. baraka, ukoliko u međuvremenu nije srušen. Prilikom provale tj. nestanka stvari iz kuće pok. M. još za njegovog života nestali su dokumenti u nekoj borši.

24. Svjedok N. K. je naveo kako su ga tužitelji negdje koncem 80-ih pozvali radi nalijevanja terace nad prostorijom zvanom magazin. Pomagao je u nalijevanju terace te je vidio pok. M. koji je došao na teracu i isti je tada rekao tužiteljima "ovo radite kao za sebe" tj. radite dobro radite za sebe. Tužitelji su sigurno 5, 6, a moguće i 10 godina, svakako do smrti pok. M. o istom brinuli, hranili ga kako tužitelji osobno tako i njihove žene. Vjeruje da su pok. M. prali robu, vodili ga kod doktora jer on to nije bio u mogućnosti sam učinio. Ne zna je li pok. M. plaćao tužiteljima za hranjenje, pranje, spremanje, ali nije isto tako od nikoga čuo da bi pok. M. tužitelje plaćao. Bili su u dobrim odnosima jer su se međusobno poštovali i išli jedni kod drugih. 1950. – 1960. tužitelj P. je imao stolariju. U posjedu nekretnina su tužitelji. Tužitelj P. je tu držao kokoši, tuke, ali se nije mogao svjedok izjasniti je li navedeno bilo još za života pok. M. ili nakon njegove smrti. Po selu se nakon smrti pok. M. pričalo da su iz njegove kuće nestale neke stvari i to neke slike pa čak i neka oporuka. Govorilo se po selu da je baš tom oporukom bila raspoređena imovina braći tj. tužiteljima. Pok. M. je bio izuzetno inteligentan i načitan čovjek, ali po starije dane nije izlazio iz kuće. Ne zna je li još itko osim njega na toj teraci čio da pok. M. govori tužiteljima da rade kao za sebe, moguće je da je to netko drugi čuo kada je bio u blizini. Ne zna je li itko osim tužitelja i njihovih žena dolazio pok. M. u posjet.

25. Iz iskaza svjedoka F. K. proizlazi kako su ga još 1990. tužitelji

P. i N. pozvali da im pomogne naliti taracu koja se nalazila iznad jednog prostora u kojem je tužitelj P. držao drvo za stolariju i stolarski alat jer je tu radio kao stolar. Ovo sve se nalazilo u objektu pok. M.. Pomogao je tužiteljima kada se nalijevala taraca jer je on meštar. Tada je pok. M. došao sa štapom gore na taracu i pred više ljudi izjavio kako se ovo radi za tužitelje P. i N.. Naime, tada je

rekao gledajući u tužitelje "radite, radite kao za sebe". Vidio je kako su zadnjih godinu i pol dana, možda i više, tužitelji se brinuli o pok. M.. Supruge od tužitelja i njihova djeca su stalno nosili hranu u tećicama, loncima pok. M.. Navedeno je osobno vidio. Osim ovoga što je naveo, a vezno za nalijevanje tarace nije bio angažiran za rad na objektu. Još za života pok. M. tužitelj P. je držao stolarske stvari, drvo i alat u spornoj prostoriji, a nakon smrti pok. M. držao je perad te je i dan danas drži. Ne zna je li P. prije smrti pok. M. držao perad, a što se tiče stolarije poznato mu je kako sigurno 20-ak i više godina je tu stolarija. Pok. M. je živio sa svojom "tetom" koja je živjela negdje 2-3 godine prije smrti pok. M.. Bila je slaba na nogama tako su i njoj, kao i pok. M. tužitelji bili na ruci jer su se ponašali kao svoji. Prilikom salijevanja terase došlo je do rekonstrukcije iste jer je tom prilikom stara terasa dijelom opadala pa je preko nje nalivena nova debljine cca 10-ak centimetara.

26. Svjedok A. F. je naveo kako ga je negdje godinu, dvije prije rata pozvao tužitelj P. da pomogne njemu i bratu mu N. naliti taracu koja se nalazila na magazinu pok. M.. Prilikom nalijevanja došao je pok. M. te ga je u šali pitao je li se ženi kada ovo radi, a na tomu je pok. M. odgovorio da isto rade B. i P. za sebe. B. je nadimak za tužitelja N.. Moguće je da je jedan

dan prije pomagao nešto oko terace, ali je bio prisutan kada se ista nalijevala i čuo je ovo što je rečeno. Tužitelji su bili u jako dobrim, da ne kaže odličnim odnosima sa pok. M.. Isti su se 4, 5 godina sigurno prije smrti brinuli o njemu na način da su ga prali, donosili hranu, kuhali i slično. I prije su bili u dobrim odnosima tj. bili su mu pri ruci. Pok. M. je živio da jednom svojom tetom, moguće maćehom jer je bila starija od njega, ali je bila zdravija od njega, pok. M. je bio boležljiviji. Tetu su zvali P. i C.. Ne zna kada je ona točno umrla, svakako prije pok. M.. Stalno se nastanio u S. 1982. Pok. M. je bio toliko bolestan da nije mogao hodati,

jedva je išao. Pok. M. je pristupio na ovu terasu kada se nalijevala i tada se vukao. Ovoj terasi se pristupalo iz dvorišta betonskim stepenicama. Dosta godina pok. M. nije izlazio van, a prije ga je viđao da bi otišao u samoposlugu i slično. Cijeli život je bio boležljiv i usporen. Ne zna je li pok. M. napravio kakvu oporuku, je li kome što darovao ili slično. U ovom magazinu tužitelj P. je držao neke daske, drvo, kao i N., a misli da se radilo o puntiželima za brod. P. je držao i u magazinu, a i do magazina u dvorištu kokoši, kunce, čak i svinju. Osobno mu je pomagao hvatati kunce. Misli kako je P. u posjedu nekretnina tu drži prikolicu, materijal. Nije se mogao sjetiti kada je P. držao perad je li to bilo prije ili poslije smrti pok. M.. Je li ih držao dok je bila živa pok. P. to ne zna, vjeruje da nije, ali tada nije ni živio u S.. Čuo je da je pok. S. tj. brat tužitelja imao nekakav brod, ali o tome ništa ne zna jer tu nije živio. Pok. S. je imao namjeru držati brod u magazinu, ali mu isto nije dopustio pok. M.. Tužitelj N. je držao zetove daske za brod u magazinu unatrag 10-ak godina, a možda su i danas iste u magazinu. Tužitelj P. je u magazinu možda unatrag 30-40 godina radio u istom i držao stolariju. Tužitelj P. je radio u tom magazinu još za života pok. M. jer mu je pok. M. to dopustio. Tužitelj je radio prijateljima i sl.

27. Svjedok B. Z. je naveo kako je bio susjed pok. M. N.. Još je 1988. bio zainteresiran kupiti prijepornu kuću od pok. M., a ista se nalazi u njegovoj neposrednoj blizini. Osobno je došao kod pok. M. da mu ponudi kupnju kuće. Tom prilikom mu je nudio razne varijante, čak i doživotno plaćanje apartmana u hotelu L. slično, pok. M. je naveo kako kuću ne bi prodao, već je istu ostavio svojim nećacima P. i B.. Otprilike mjesec dana nakon toga ponovno je otišao kod pok. M. te mu je ponio neki poklon u vidu kave i slično te ga je priupitao ponovno o namjeri prodaje kuće na što mu je isti negativno odgovorio i ponovio da je kuću ostavio svojim nećacima. Živio je u neposrednom susjedstvu sa pok. M., a s njim je živjela jedna žena, moguće teta koja se zvala P. te bi im nekada pomogao i nešto oko kuće npr. obrati šipak, nešpule i slično. Pok. M. je bio jako lošeg zdravstvenog stanja, bio je boležljiv, a koliko mu se čini po priči bio je bolestan na pluća. Osobno mu je poznato da je malo izlazio iz kuće jer je viđao tužitelje, odnosno njihove supruge kako su pok. M. nosili tećice tj. hranu tako da smatra da su jedini oni vodili brigu o pok. M. jer druge nije vidio. Doduše prije nego je pok. M. slomio kuk vidio je da bi isti ponekad otišao na ručak kod pok. D. N..

Doduše pričalo se da je pok. D. N. pokušavao kupiti kuću od pok. M.. U spornoj nekretnini tužitelj P. je odavno državo svoj drvodjelski strug, a misli kako je isti i sada dolje. Tužitelji su nalijevali teracu dok je bio još pok. M. živ, a jesu li isto nalijevali za račun pok. M. ili za sebe isto mu nije poznato. U pok. M. je bio u dva navrata, međutim ga je isti odbio te je izjavio da neće prodati jer će istu ostaviti svojim nećacima. Prilikom nalijevanja terace pok. M. je bio prisutan i nadgledao je radove. Pok. M. je bio u lošem zdravstvenom stanju, a o materijalnom svjedoku je naveo kako ne može suditi. Poznato mu je kako je pok. M. bio činovnik i to u više tvornica D., njegovi prednici su bili bogati, čak je imao i kočiju. Pok. M. je nadgledao radove salijevanja terace sa jednog uobičajenog mjesta gdje je sjedio u suncu, a na to mjesto bi došao kada bi se pomalo uspeo uz desetak stepenica. Posebno je svjedoku poznato kako su u ovim prostorijama samo tužitelji držali stvari i nitko više. Nakon smrti pok. P. pok. M. je vidio kako je jednom otišao na ručak kod D. N.. Za K. F. je čuo tek nedavno. Ne vjeruje da je pok. M. ikome ostao dužan, niti da je iza sebe ostavio nešto nesređeno. Isti je bio pedantan.

28. Tužitelj N. N. dopunski saslušan je naveo kako je pok. M. N.

zvani M. njegov daljnji rođak te da istog poznaje cijeli život. On i njegov brat P. su kontaktirali i održavali vezu sa pok. M. i to jedini. Istom su pomagali u svakodnevnim životnim obvezama. Još davne 1955. pitali su M. može li im dati magazin da ga koriste, a s obzirom da im je isti bio potreban kako bi mogli tu odložiti razno razne materijale, a i brat se bavio drvenarijom, bio je marangun. Pok. M. tada je rekao: "Eto vama magazin, ja ionako ne mogu voditi brigu o njemu, ali volio bih da za mog života zaštitite isti betonskom pločom". Nakon te 1955. on i brat su gradili svoje obiteljske kuće te su u taj magazin ostavljali sav građevinski materijal i sve što je bilo potrebno tijekom godina gradnje. Ulaz u magazin je moguć sa dvije strane i to sjeverne i južne strane s time da je sjeverna strana slobodna u smislu da vrata nisu bila zaključana. Preko te sjeverne strane pok. M. je i ulazio u magazin s time da u njemu nije držao nikakve svoje stvari. Njima je dao ključ od magazina i to baš od južne strane. U razgovorima je uvijek spominjao da zaštite magazin betonskom pločom tako da su konačno to i napravili negdje sa prijelaza na 90-tu godinu. Radove su financirali on i brat. Pok. M. je bio prisutan dok su se radovi vršili te je uvijek govorio radnicima da ne rade njemu nego da rade njemu i bratu, o čemu su iskazivali svjedoci u ovom postupku. Isto tako, na isti način im je ostavio i tzv. Veliku sobu i štalu još 1966. Da pojasni, velika obiteljska kuća ima stepenice te te stepenice vode do Velike sobe i štale s time da oni nikada nisu koristili Veliku sobu i štalu već ih je isključivo koristio pok. M.. Te 1966. im je rekao da bi on želio da oni zaštite, odnosno stave izolaciju i naliju betonsku ploču i za tu Veliku sobu i štalu što su napravili 1969. Tada im je rekao da će to sve biti njihovo. Pok. M. je bio zaposlen kao činovnik u tvornici D. R.. Bio je dosta zatvoren čovjek. Ni on ni brat sve te godine nisu inzistirali da im pok. M. pismeno napiše i daruje sve što je sam rekao da mi je darovano jer nisu smatrali da je to potrebno jer nikada nije bilo sporno između njih da je to njima darovano. Pok. M. nitko nije tražio odobrenje da koristi magazin. M. je preminuo 18. srpnja 1992. Svi znaju da je to bilo njihovo. Nakon smrti pok. M. nastali su problemi jer nije bilo papira iz kojeg bi bilo jasno da je njima, tj. njemu i bratu pok. M. izvršio darovanje. Za života M. je govorio da će oni to staviti napismeno, ali do toga nije došlo. I danas koristi magazin, a štalu i Veliku sobu ne koriste, nemaju oni tu što ulaziti, zapustili su i vrtal. Naglašava da i kuća propada. On je vodio brigu o vrtlu koji se nalazio unutar kuće dok je pok. M. bio živ. Nakon smrti pok. M. brat je napravio štalicu u okviru tog vrtla i tu se držala perad, svinje, alat i sl. Negdje 1990-te ili 1992. brat je u magazin donio stroj koji mu je bio potreban za stolariju. Od početka, dakle od 1955. njegov brat je počeo koristiti magazin kao marangun. 1955. pok. M. je imao jedan stolarski stol u magazinu kojeg je brat koristio godinu ili dvije, a poslije je brat kupio svoj stol, negdje 1957. ili 1958. Brat je napravio radionu iza kuće u kojoj je živio, radiona je neko vrijeme bila kod bratove kuće, a ovo sve iz razloga jer magazin nije imao mogućnost za trofazni priključak pa je nakon određenog broja godina, a kada je sa strujom sve bilo riješeno, se vratio u magazin sa svojom radionom 1990-te ili 1992. kada je odnio stroj u magazin. 15-ak godina je brat imao radionu kod svoje kuće, malo se bavio drvodjelstvom i to kao faturetu, a radio je u P., a prije P. je radio u drvodjelskoj firmi u S.. Sve račune za kuću i magazin plaćao je pok. M.. Osobno je koristio magazin na način da bi odnio građu sa svoje kuće. Pok. M. je koristio magazin da bi došao vidjeti što brat radi. Pok. M. nije imao primjerak ključeva za vrata sa južne. Pok. M. nije ništa odlagao u magazinu. Pok. M. je živio sa svojom tetom do 80-te godine, a nakon toga oni preuzimaju brigu o njemu i to pogotovo on. Ta tetka koja je živjela s pok. M. je bila druga žena od oca. Niti jedan predmet pok. M. ili njegove tete nije bio u magazinu. Kada su on i brat ušli u posjed magazina 1955. u njemu nije bilo ništa osim malo vapna. Tzv. Velika soba i štala su u sklopu magazina. Pok. M. je znao doći s posla i u Velikoj sobi se odmarati, pisati. U sobi su bili jedan stol, dvije stolice, velika pećica, pisao je npr. što troši i slično. Pok. M. im nikada ništa nije platio za popravke, odnosno nalijevanje betonskih ploča. Pok. M. je imao plaću s kojom je uzdržavao sebe i tetku. Nakon smrti pok. M. iz kuće su pokradene slike, a osobno je prijavio policiji da su nestale slike. Što se tiče dokumentacije, odnosno osobnih dokumenata od pok. M. nisu ih našli, osim što su u jednom noćnom ormariću našli nešto novaca s kojim su pokrili trošak sahrane. Danas ključeve kuće posjeduje on i bratov sin. Još mu je pok. M. dao ključeve nekih mjesec dana pred smrt kada više nije mogao odlaziti u dućan niti se mogao brinuti o sebi. Drugim nasljednicima nikada nisu dali ključeve jer ih nisu niti tražili, niti su dolazili. Nekada je znala svratiti K. F. i to svega jedan, dva puta godišnje. Pok. M. je za ono vrijeme bio i više nego učen i pismen, govorio je 3 jezika.

29. Tuženik I. F. je naveo kako je pok. M. poznavao cijeli svoj život te da su često kao djeca zajedno sa majkom K. i ocem pok. S. dolazili i posjećivali pok. M.. Također su roditelji često odlazili kod pok. D., oca tužitelja kada bi uredno svratili do M.. 1972. otac je kupio gliser te kako u to vrijeme nije bilo vezova ni mjesta gdje bi se isti mogao vezati, a pok. M. je imao veliki magazin, to je otac tražio od istog odobrenje može li koristiti magazin tako da tu drži gliser. Pok. M. je na isto pristao i to bez naknade. Gliser je u magazinu bio od 1972. do 1976. kada je prebačen u S.. U tom periodu redovito i često su odlazili i koristili gliser. Naglašava da je taj magazin orijentiran s južne strane tako da su upravo kroz južnu stranu dovodili gliser i ostavljali ga u magazinu. Uvijek bi pok. M. otključao vrata jer otac nije imao ključ. Prije nego što su tu počeli ostavljati gliser sjeća se da je taj magazin bio uglavnom prazan, bio je neki manji stol, ali na površinu od 200 m2 to je zanemarivo. Nikada u svim tim navratima nije vidio tužitelja niti ga je pok. M. spominjao. S tim da naglašava da je u to vrijeme imao 14 godina, dakle 1972. kada su počeli ostavljati gliser. Pok. M. bio je poseban čovjek, bio je jako pedantan, sve je zapisivao. Uredno je svake godine slao čestitke za blagdane pa je tako čak neke nedavno i našao. Njegova pok. majka K. je negdje 2 mjeseca pred smrt bila kod pok. M. te mu je rekla kako joj je pok. M. pokazao teku u koju je sve uredno zapisivao pa je tako evidentirao i svoje troškove te je u tim troškovima bilo navedeno i koliko je davao tužiteljima za hranu. Ta teka je nestala. Nakon smrti pok. M. tužitelji, misli da je to bio pok. P. je došao do njegove majke i u razgovoru je spomenuo da imaju on i brat oporuku. Majka je rekla ako je tako neka je pokažu u ostavinskom postupku. Međutim, ista u ostavinskom postupku nije pokazana niti je spomenuta te je nakon toga došlo do tužbe i u toj tužbi, odnosno u ovom postupku se prvi put spominje navodno darovanje. 1994. on i zet M. su od tužitelja tada P. i N. tražili da dođu vidjeti kuću, dogovorili su se, otišli su kada je pok. P. uvjeravao da se radi o kući N. pa da bi trebala ostati

N. pritom mu naglasivši da on nije N.. Sjeća se da je tada rekao ovdje prisutnom tužitelju N. da on ima 3 kćeri, a njegov brat sina pa ako je tomu tako da on ostavi sve svom nećaku. Na tome je razgovor završio. I sudski su tražili da im se predaju ključevi kuće i svega što ide u sklopu imanja, ali bezuspješno. Kako bi predočio sudu odnose koje su imali, sjeća se da je 1979. kada se rodio sin od njegove sestre tužene pod 1., došao pok. M. i donio bocu šampanjca koju je držao u bunaru u dvorištu kuće. Gospođa G. je bila maćeha od pok. M., ona je umrla negdje 1980-te. Ne zna tko je istu naslijedio. Majka mu je bila kod pok. M. dva mjeseca pred smrt te mu je po povratku rekla da je on njoj uvijek isti, uvijek je bio usporen takav je i ostao, ali uvijek bistar i da se iznenadila kada je čula da je umro. Na istočnom dijelu zgrade bila je soba koju je pok. M. koristio za pisanje, bilo je dosta knjiga, antiknog namještaja. Njemu kao djetetu je sve to bilo jako interesantno tako da je najviše vremena provodio u toj sobi. Spominjalo se da ima zlatninu, novce. Čuo je za krađu u kući nakon smrti pok. M. i to da je čuo iza ostavinske rasprave. Nikada nije saznao što je bilo po navodnoj prijavi, tko ju je podnio i koji je ishod bio. Dok je pok. G. bila živa ona i pok. M. su se brinuli jedno o drugome i nakon smrti pok. G. pok. M. nije bila potrebna tuđa pomoć.

30. Tužena A. F. – K. je navela kako se u cijelosti pridružuje iskazu tuženika I. F. uz nadopunu kako se sjeća kada je pok. M. preminuo da je majka tada rekla decidirano da ukoliko je pok. M. ostavio napismeno kome će pripasti njegova imovina nakon njegove smrti da će ona to prihvatiti, a ako nije da će tražiti svoj dio. Također je rekla da je sve svoje dala ocu tužitelja pok. D., a ovo da neće. S istim je upoznala tužitelja. Vidjela je da im to nije odgovaralo zbog čega je i došlo do ove tužbe. Majka je nakon što je došlo do tužbe, odnosno nakon što tužitelji tada pok. P. i N. nisu predočili pisani dokaz da im je pok. M.

ostavio što tvrde, jako se rastužila, doživjela infarkt i par godina nije uopće izlazila iz kuće što zbog nemoći, što zbog bolesti, što zbog tuge. Prvotna tužena B. R. je sestra od tužitelja, N. N. je od trećeg brata pok. S. supruga, H. B. je druga sestra od gospođe R., koje su se sve pridružile njenoj majci, odnosno bile su suglasne u pogledu predmeta spora. P. N. pok. S. je bio stric iz

A.. Pok. M. je bio dosta boležljiv, a ovo sve kao posljedica preboljene tuberkuloze tako da se kod njega moglo doći isključivo na poziv jer se dosta pazio, odnosno čuvao i brinuo za svoje zdravlje. Još se u ranom djetinjstvu redovito odlazilo tamo, za djecu njegova kuća je bila kao zamak sa jednim prekrasnim vrtom unutar cijelog kompleksa. Sjeća se da su za Božić i Novu godinu odlazili kod pok. D., oca tužitelja, kada bi ih ugostio i pok. M.. Negdje kada je imala 10, 15 godina pok. M. je slomio kuku zbog čega je možda i pola godine bio u bolnici, a u kojem periodu je ona bila s majkom, odlazila u bolnicu, nosili su mu tećice, a sve kako bi se bolje hranio. Uslijed toga je kasnije i šepao. Sjeća se i to da je lijepo živio sa svojom maćehom sve do njene smrti. Sjeća se i kada se udavala da joj je došao na vrata sa kuvertom, a koje prigode nije htio ući u kuću jer je jednostavno bio takav čovjek. Za one prilike radilo se o velikom iznosu novca. Nikada nije vidjela da bi tužitelj ili njegov brat bilo što tu koristili.

31. Tužena P. se u cijelosti pridružila iskazima tuženika I. F. i A.

F. – K. uz nadopunu kako je njena majka pok. R. sestra ovdje

tužitelja N. N. i njegovog pok. brata P. koja ju nije htjela puno opterećivati sa problemima vezanim za imovinu pok. M., ali je nju samu to dosta opterećivalo. Živjela je u S. tako da jako dobro zna kako kuća izgleda, iako nije jako često ulazila u tu kuću. Zna da je pok. M. bio jako pedantan i oprezan zbog svog zdravlja tako da se kasnije pogrešno protumačilo to što je kontakte svodio na minimum jer je to bilo isključivo kako bi sačuvao svoje zdravlje, a ne iz nekih drugih razloga. Pok. M. nije bio obični činovnik u tvornici D. – D. R. bavio se planom i analizom u istoj tvornici. Kuća je vrlo specifična koja u sredini ima vrt. Imala je sobu u kojoj je bio ormar sa knjigama. G. je živjela sa pok. M.

te su se međusobno pomagali i dobro se slagali i to sve tako do njene smrti. Pok. P. imao je veliku stolarsku radnju u svojoj obiteljskoj kući koju je uredno koristio. Djed D. je preminuo 1985. Dok je djed bio živ odnosi su bili jako dobri, a nakon njegove smrti je počela podjela na N. i Ne N. Do 1985. ni od djeda, ni bake, ni mame, ni stričeva nije čula da bi tužiteljima pok. M. nešto darovao ili slično.

32. Tužena N. N. se u cijelosti pridružila iskazima ostalih tuženika uz nadopunu kako je pok. M. upoznala kada se udala za svog supruga S. te je prvi put bila u njegovoj kući 1960., a vjenčala se 1961. Nakon toga neke dvije i pol godine nije vidjela pok. M., ali je vidjela njegovu maćehu G.. Tada je živjela u R. te je dolazila svake godine na godišnji odmor kada bi odsjela kod svekra D. i kod svekrve L.. Nikada nije čula ni od D. ni od L. da je pok. M.

govorio da će ostaviti bilo što tužiteljima. Pok. M. se nije rado družio, nije puno izlazio, bio je dosta uredan, zapisivao je sve svoje troškove koje je imao u jednu teku koju je držao u stoliću u ladici što joj je rekla pok. L.. Pok. M. je umro 18. srpnja 1992. Dosta puta je bila u kući te je potvrdila kako je u kući bilo dosta vrijednih stvari, a gdje su te stvari završile nakon njegove smrti to se ne zna. Sud je nakon smrti pok. M. dobio izjavu strica P. iz A. kojom je sve svoje ostavio njenom suprugu, a reakcija je bila vrlo burna i neočekivana. Suprug je negdje 1980., 1981. kupio jedan čamac i išao je pitati pok. M. da mu dopusti da ga drži u njegovom magazinu. Pok. M. je tada rekao da najprije treba popraviti vrata od magazina jer su bila oštećena što su njen pok. suprug i njegov brat pok. P. i napravili. Nakon toga pok. M. je rekao da ne dopušta da se uskladišti brodić. Nikada nije bilo priče o tome da bi pok. M. trebala nekakva pomoć u smislu financija i slično. Danas u sudnici je čula prvi put neke stvari od strane tužitelja. Kada su se nalijevale terace o kojima je govorio tužitelj čula je da se pok. M. popeo na krov i rekao radnicima da to naprave dobro.

33. Dopunski saslušan N. K. je naveo kako mu je pok. P. N. prvi

rođak, kao što je to bio i njegov brat N.. Poznavao je i pok. M. N.

zvanog M.. Međutim, kako je isti bio dosta stariji od njega to se nisu družili jer nisu bili generacija. Poznato mu je da je živio sa svojom tetom, a kakva je osoba bio to nije mogao svjedočiti jer se nisu družili, osim što može potvrditi da je malo izlazio. Sjeća se da ga je rođak P. pozvao da mu pomogne naliti teracu na magazinu, a kada je to točno bilo nije ga moga prisjetiti. Sjeća se da je pok. M. dolazio dok su nalijevali teracu i govorio "Radite djeco to će ionako biti vaše". Magazin o kojem je govorio ima ulaz i s mora i s sjevera. Osobno je viđao pok. M. u predmetnom magazinu. Rođak P. je imao svoju radionu, bio je marangun, u magazinu. Poznato mu je da magazin ima dva ulaza. Ključ od magazina je imao P., a je li netko drugi imao ključeve od tog magazina to mu nije poznato. Ne zna je li u istom nekad bio neki brod. Pok. M. je bio živ kada je P. počeo raditi u radioni u magazinu. P. je imao radionu u svojoj kući te ju je potom prebacio u magazin. Misli da je nakon toga nije više micao radionu. Ne zna je li P. plaćao kakvu naknadu M.. Dok su nalijevali terasu pok. M. je bio uvijek tu, tu ima vrta, tu je živio. Pok. M. je bio slab tako da se nije penjao da bi nadzirao radove nalijevanja.

34. Dopunski saslušan A. F. je naveo kako je poznavao pok. M.

N. zvanog M., ali površno. Pok. M. se nije puno družio, bio je dosta povučen. Osobno se družio sa pok. P. i N. (B.). Sjeća se da ga je

negdje 1985. ili 1986., svakako prije Domovinskog rata, pozvao pok. P. da mu pomogne naliti terasu na magazinu. U tijeku izvođenja radova sjeća se da je došao pok. M. i da ga je pitao "Ali se ženite", na što mu je pok. M. odgovorio "To rade P. i B. (N.) za sebe". Poznato mu je i to da je P. imao svoju radionu u magazinu kojeg je koristio. Ne sjeća se da bi u predmetnom magazinu vidio išta drugo brod ili slično, ali je bila nekakva drvenarija vjerojatno za brodove. Koliko mu je poznato taj magazin ima ulaz sa mora, odnosno s juga i iz dvora sa sjeverne strane. Nakon što se nalila terasa pok. M. nije viđao u magazinu. Ključeve od magazina je imao P., a je li ih imao pok. M. to ne zna. S. mu je jedne prigode govorio da je imao namjeru držati brod, ali mu to pok. M. nije dao. Nije se mogao prisjetiti je li isto govorio prije ili poslije nalijevanja terase. Prije nalijevanja terase je bila stara terasa koja je puštala vodu, a P. je i prije nalijevanja terase tu imao radionu. Pok. M. je vidio jedan put dok su nalijevali terasu, a sami radovi nisu dugo trajali, završeni su svega u jedan dan.

35. Svjedok M. B. je naveo kako je pok. R. B. bila njegova pok. supruga, sestra prvotnih tužitelja P. i N. N.. Vjenčao se 1967. te su u kući u J. u kojoj je živio i pok. D. (njegov punac), živjeli 5 godina kada su se preselili u S.. Dok su roditelji pok. supruge bili živi tamo su češće odlazili. D. je preminuo 1985., a supruga mu 1988. Njegova pok. supruga je vrlo emotivno proživljavala sudske sporove sa svojom braćom jer je tvrdila da nije točno da je pok. M. njima išta ostavio. Poznavao je i pok. M., zajedno su radili u tvornici D. R.. Pok. M. je bio šef P. te je bio dosta cijenjen i

pedantan. Gledajući papire nakon smrti supruge našao je oporuku u kojoj je pisalo da ukoliko pok. maćeha prva umrle ostaje sve pok. M. i obrnuto. Oporuka je datirala 20 godina prije smrti pok. maćehe. Iz navedenog je zaključio kako je pok. M. vodio računa o svojoj imovini. Pok. punac i punica su bili skromni i pošteni ljudi te nisu nikada spominjali da bi pok. M. ostavio pok. P. ili pok. N. bilo što. Što se tiče spornog magazina sjeća se da je u istom bio jedan stolarski stol koji je bio vlasništvo pok. M.. Pok. P. je išao u školu za stolara te mu je po priči poznato da je još 1955. otac pok. P., D. istog zamolio da napravi zatvore kolegi što je ovaj i napravio. To je radio na tom stolu u tom magazinu. P. je imao radionu u svojoj kući koju je kasnije prebacio u magazin, a kako to mu nije poznato. Pok. supruga mu je rekla da je S. F. pok. M. dopustio da drži brod u

predmetnom magazinu i da je par godina brod bio tu. Također mu je supruga govorila da je S. N. tražio od pok. M. dopuštenje da u magazinu drži brod, ali mu pok. M. isto nije dopustio.

36. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na č. zgr. 595 i čest. zem. 4885/2, sve k.o. J. uz činjenične navode tužbe da su predmetne nekretnine stekli darovanjem od pok. M. N. pok. M..

37. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenice u pogledu pitanja:

- je li pok. M. N. pok. M. usmeno darovao pok. P. i N. N.

predmetne nekretnine č. zgr. 595 i čest. zem. 4885/2 k.o. J., u naravi magazin, velika soba i štala

- je li izvršena prava predaja tj. fizička predaje spornih nekretnina.

38. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

39. Prije svega treba istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama, a na temelju članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014.; dalje: ZV) mjerodavni propisi koji su bili važeći u vrijeme stjecanja tog prava.

39.1. Novi Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005.; dalje: ZOO/2005.) regulirao je ugovor o darovanju, a do stupanja na snagu ovog Zakona, ovaj ugovor nije bio reguliran pozitivnim zakonskim propisima. Stoga je sukladno članku 1163. stavak 1. ZOO/2005., a na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1991. ("Narodne novine" broj: 73/1991.) pitanje valjanosti ugovora o darovanju koji je predmet ovog postupka trebalo raspraviti suglasno pravnim pravilima OGZ-a.

39.2. Prema pravnom pravilu paragrafa 943. OGZ-a za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje se tražila pisana forma, a prema odredbama Zakona o javnim bilježnicima od 11. rujna 1930. za valjanost ugovora o darovanju bez prave predaje bilo je potrebno da je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta. Ako ugovor ne bi bio sastavljen u obliku javnobilježničkog akta tada je prema pravnoj praksi ovog pravnog pravila OGZ-a ugovor o darovanju bez prave predaje trebao biti sastavljen u obliku sudskog zapisnika.

39.3. Prema pravnom pravilu paragrafa 309. OZG-a bilo je propisano da tko ima kakvu stvar u svojoj vlasti, zove se njezin držalac. Ako držalac ima volju stvar zadržati kao svoju tada je njezin posjednik.

39.4. Prema pravnom pravilu paragrafa 312. OZG-a tjelesne pokretne stvari uzimaju se u posjed fizičkim uzećem, odnošenjem ili čuvanjem, a nepokretne nastupom, omeđašenjem, ograđenjem, obilaženjem ili obrađenjem.

40. Tijekom postupka tužitelji su mijenjali osnovu na kojoj su, kako tvrde, stekli vlasništvo dijela nekretnina pok. M. N. pok. M. te su se razilazili i u vremenskom razdoblju navodnog stjecanja prava vlasništva.

40.1. Tako, u tužbi tužitelji tvrde:

- da im je pok. M. N. 1978. darovao č. zgr. 565 u naravi magazin i čest. zem. 4885/2, u naravi dvorište, vrt i tzv. štala

- da je darovanje izvršeno predajom nekretnina bez formalnog akta o darovanju

- da su tužitelji držali u posjedu navedene nekretnine, koristili ih i održavali, a što potvrđuje i činjenica da su 1978. postavili novu betonsku ploču (tzv. taraca) na tzv. štali, a 1988. na magazinu

- da su godinama bili na usluzi pok. M., pružali mu svaku moguću pomoć i zaštitu, a da im zbog takvih odnosa pok. M. darovao veći dio svojih nekretnina (prvotni tužitelji su bili P. i N. N.)

40.2. Saslušan kao stranka tužitelj N. N. je naveo:

- da je 1955. pok. M. N. rekao da im daje magazin, jer ionako ne može voditi brigu o njemu

- da im je na isti način ostavio i veliku sobu i štalu 1966.

- da tužitelji nikada nisu koristili veliku sobu i štalu

- da su tužitelji nalili betonsku ploču na veliku sobu i štalu 1969. kada im je pok. M. rekao da će sve biti njihovo

- da su tužitelji na prijelazu na 90.-tu nalili betonsku ploču i na magazinu

- da pok. M. u magazinu nije držao svoje stvari, ali je u isti ulazio sa sjeverne strane.

41. Kada se uzmu u obzir činjenični navodi tužbe i iskaz tužitelja za zaključiti je da ni sami tužitelji nisu suglasni niti sigurni oko godine navodnog darovanja spornih nekretnina.

42. Tužitelji su u tužbi tvrdili i to da im je pok. M. N. darovao sporne nekretnine 1978. (a sam tužitelj N. N. tvrdi i ranije 1955., odnosno 1969.)

kao protuuslugu za navodno uzdržavanje. Sud smatra utvrđenim da su pok. P. i N. N. pomagali pok. M., vodili ga doktoru i slično. Svjedoci P. N.

pok. I., I. N. pok. J., N. K. pok. S., F. K. pok.

I., A. F. su iskazivali da su P. i N. N. možda i 10-ak godina

prije smrti brinuli o pok. M. na način da su mu kuhali, peglali, čistili i slično. Radi se o svjedocima koji nisu zainteresirani za ishod spora, nisu u rodbinskim odnosima sa strankama radi čega sud nema razloga sumnjati u njihove iskaze. Međutim, pok. M. živio je sa svojom maćehom G., koja je umrla početkom 1980.-te. Za to vrijeme vodili su brigu jedno o drugom, dobro su se slagali. I sam pok. P. N. je izjavio da dok je bila živa pok. G. da nisu brinuli o pok. M., osim što su ga posjećivali. Dakle, neživotno je i nelogično da bi pok. M. darovao sporne nekretnine kao protuuslugu za uzdržavanje jer u vrijeme navodnog darovanja pok. M. nije trebala niti briga niti skrb. Umro je 1992.

43. Tužitelji tvrde da su svi znali da je pok. M. izvršio darovanje spornih nekretnina. Ono što tužitelji pokušavaju dokazati temelji se na riječima pokojnika prilikom izlijevanja tarace na dijelu njegovog objekta, a koje riječi je pokojnik tom prilikom uputio svjedocima. Svjedoci F. K., P. N., N. K.,

koji su pomagali tužiteljima prilikom nalijevanja betonske ploče na taraci (betonska ploča je već postojala samo je imala pukotine), su potvrdili da je pok. M. došao o štapu na taracu kada se ista nalijevala kada je rekao tužiteljima: "Radite, radite kao za sebe". Po mišljenju ovog suda radi se o riječima koje su uobičajene prilikom izvođenja svakih radova kada vlasnik nekretnine želi da radovi budu kvalitetno izvedeni i kada se radnicima kaže da izvedu radove kao da se radi za njih. Tako izgovorene riječi zasigurno nisu dokaz darovanja. Iz iskaza svjedoka zaključuje se i da je samo koju godinu pred smrt, dakle prilikom uređenja spornog objekta (magazina) pok. M. nadgledao radove, davao uputstva radnicima, da su mu se radnici obraćali kao gazdi posla i da se ponašao kao vlasnik nekretnine. Svjedoci u niti jednom trenutku nisu spomenuli darovanje.

44. Svjedok B. Z. je naveo da je 1988. bio zainteresiran za kupnju kuće

pok. M., ali da mu je pok. M. rekao da je on to ostavio pok. P. i N..

Navedeno nije dokaz darovanja. Moglo se raditi i o oporuci. Isto se odnosi i na iskaz svjedoka I. N. koji je pomagao u nalijevanju tarace na magazinu kada je

izjavio da je pok. M. rekao da će ga platiti P. i N. jer oni to rade za sebe, a isto je izjavio i svjedok A. F.. Nekretnine pok. M. bi zasigurno ostale tužiteljima kao nasljednicima trećeg nasljednog reda, što je pok. M. znao jer nije imao djece. Da je pok. M. N. darovao sporne nekretnine tužiteljima 1978. ili 1965., odnosno 1969. zasigurno bi godinama poslije rekao svakom tko ga je to pitao da su te nekretnine vlasništvo tužitelja, a ne njegove, jer im je to već darovao. Je li pok. M. imao namjeru ostaviti nekretnine koje su predmet spora nakon svoje smrti samo tužiteljima, ostaje samo za zaključivati, ali za života do darovanja nije došlo. 45. Osim što se tužitelji ne mogu usuglasiti sami sa sobom kad je navedeno darovanje učinjeno, pa pritom upadaju u niz nelogičnosti, još jedan od razloga zbog kojeg sud smatra da nije bilo nikakvog darovanja je taj što su pokojnog M. tražili dozvolu za korištenje predmetnom nekretninom, magazinom. S. N. je izjavio da je 80-ih kupio bord i da je tražio pok. M. odobrenje da brod drži u magazinu. Supruga pok. S., N. N. je potvrdila navedeno rekavši da je pok. M. tada rekao njenom suprugu da najprije treba popraviti vrata od magazina, a nakon što su vrata popravljena, nije dopustio da se koristi magazin. Svjedok A. F. je potvrdio da je pok. S. govorio da je imao namjeru držati brod u magazinu, ali mu pok. M. isto nije dopustio. I. F., tuženik, je iskazao da je gliser njegovog oca, uz odobrenje pok. M., bio u magazinu od 1972. do 1976. Dakle, ne odgovara istini dio iskaza tužitelja N. N. da pok. M. nitko nije tražio dopuštenje da koristi predmetni magazin.

46. Tužitelji se pozivaju i na iskaz pok. M. u Općinskom sudu u

predmetu pod poslovnim brojem P-466/1988. u kojem je 12. siječnja 1989. saslušan pok. M. kada je izjavio, govoreći o svojom nekretninama, da je voljan prepustiti svoje nekretnine P. i N. N.. I navedeni iskaz je dokaz da nekretnine

nisu darovane jer da jesu ne bi pokojnik 1989. izjavio da je voljan prepustiti svoje nekretnine, koje je već prepustio tužiteljima, kako smatraju tužitelji. Uz to, tužitelj N. N. je 2002. izjavio da je pok. M. bio uvjeren da će njima pripasti

nekretnine. Postavlja se pitanje zašto bi pok. M. bio uvjeren da će nekretnine pripasti tužiteljima, odnosno da neće biti zapreka za to, ako ih je već svojom voljom darovao.

47. U postupku nije bilo sporno da tzv. velika soba i štala (čest. zem. 4885/2) nikada nisu bile u posjedu tužitelja. Isto je izjavio sam tužitelj N. N.. N.

N. je izjavio i to da je pok. M. dolazio u magazin, ali da nije imao u magazinu svojih stvari, ali je unatoč tomu plaćao račun i za kuću i za magazin. Svjedok N. K. je potvrdio da je viđao pok. M. u magazinu, a već je rečeno da se od njega tražilo odobrenje da se u magazinu drži brod, odnosno gliser. Dakle, pok. M. je bio i ostao vlasnik i posjednik spornih nekretnina koje nikada nije predao u isključivi posjed tužiteljima. Magazin su tužitelj nesporno koristili uz dopuštenje pok. M., ali isti prostor ostao je i u uživanju pok. M..

48. Zaključno, nelogično je, neživotno, neshvatljivo i neprihvatljivo da nitko niti od susjeda niti od rodbine nije znao za navodno darovanje. Ni sami tužitelji nisu sigurni kada im je pok. M. darovao sporne nekretnine pa miješaju pojam darovanja sa korištenjem i eventualnim razmišljanjem pok. M. da im ostavi neke nekretnine nakon svoje smrti. Sve da je do darovanja došlo, a nije, nije došlo do prave predaje (tj. fizičke predaje) iz pravnog paragrafa 943. OZG-a jer je darovana stvar ostala na uživanje kod darodavca. Posjednik mora imati stvar u svojoj vlasti "nastupom, omeđašenjem, ograđenjem, obilježenjem ili obrađenjem", što nije slučaj.

49. Tužitelji se pozivaju i na dosjelost, kao podredni osnov stjecanja prava vlasništva spornih nekretnina.

49.1. S obzirom na činjenične navode tužbe u konkretnom slučaju treba primijeniti Opći austrijski građanski zakon (OGZ). Osim samostalnog posjedovanja, traži se i određena kvaliteta posjeda. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, time da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina, nije bio dužan dokazivati zakonit način stjecanja, nego je bio potreban samo pošten posjed. Dakle, sukladno navedenom pravnom pravilu, a i kasnije sukladno načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/1960. od 4. travnja 1960., kojim je najduži rok za dosjedanje skraćen na 20 godina, a na temelju kojeg su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/2009., 9/1992. i 77/1992.; dalje: ZOVO), nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek je bio pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik ne zna ili iz opravdanog razloga ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Nepošten posjednik je onaj tko zna ili je mogao znati da stvar nije njegova. Po pravnom pravilu iz paragrafa 328. bivšeg OGZ-a, presumira se da je posjed pošten.

49.2. Tužitelji nikada nisu bili u posjedu čest. zem. 4885/2 (velika soba i štala), a č. zgr. 395 (magazin) koristili su uz dopuštenje pok. M. i zajedno s njim, što znači da su znali da stvar nije njihova. Dokazano je da se pok. M. ponašao kao vlasnik stvari, a ne tužitelji. U konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću radi čega niti po ovoj osnovi tužbeni zahtjev nije osnovan. 50. Navedenim utvrđenjima je dodati i to da je pok. maćeha pok. M. G. uknjižena kao suvlasnica za ¼ dijela predmetnih nekretnina. Čak i da je pok. M. darovao (a nije) nije mogao raspolagati suvlasničkim dijelom svoje maćehe.

51. Podneskom od 21. travnja 2021. tužitelji postavljaju tužbeni zahtjev na utvrđenje da u ostavinsku masu iza pok. M. N. ne ulazi č. zgr. 595 (kat. čest. 7984/2) i čest. zem. 4885/2 (dio kat. čest. 7984/1) k.o. J. te na utvrđenje da su suvlasnici ¾ dijela č. zgr. 595 (kat. čest. 7984/2) k.o. J. te čest. zem. 4885/2 (dio kat. čest. 7984/1) k.o. J., sve z.u. 252 uz ovlaštenje na uknjižbu prava vlasništva na temelju presude.

51.1. Prema odredbi članka 190. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022.; dalje: ZPP-a) tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Člankom 117. ZID ZPP/2019. propisano je da se navedena odredba primjenjuje na sve postupke u tijeku.

51.1.1. Podneskom od 21. travnja 2021. tužitelji su izvršili objektivnu preinaku tužbe jer su uz postojeći zahtjev postavili i novi na utvrđenje da u ostavinsku masu pok. M. N. ne ulaze predmetne nekretnine. Za navedenu preinaku nema nikakvog opravdanja 27 godina nakon podnošenja tužbe radi čega nije nit dopuštena.

51.2. Istim podneskom od 21. travnja 2021. tužitelji traže utvrđenje da su vlasnici za ¾ dijela č. zgr. 597 i čest. zem. 7984/2 k.o. J., dok su u tužbi iz 1995. tražili utvrđenje prava vlasništva za cijelo. Također, istim podneskom više ne traže izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva.

51.2.1. U konkretnom slučaju ne radi se o uređenju tužbenog zahtjeva, nego o smanjenju istog, znači djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva, a kojem povlačenju su se tuženici usprotivili.

51.2.1. Slijedom iznesenog, sud je i o tom dijelu tužbenog zahtjeva trebao meritorno odlučiti radi čega je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (i za izdavanje tabularne isprave i za utvrđenje prava vlasništva za cijelo) (tako i VSRH PŽĐ- 6985/2003.).

52. Dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zahtjev za izdavanje tabularne isprave predstavlja obvezno pravnih zahtjev, koji kao takav, podliježe zastarijevanju. Osim toga, tužitelji sa tuženicima i njihovim prednicima nisu u nikakvom ugovornom odnosu po kojem bi bili obvezni izdati tabularnu ispravu niti za nju nešto trpjeti. Da je darovanje i dokazano, od 1978. (ako ne i od 1965.) do 1995. protekao je zastarni rok od 5 godina sukladno članku 371. ZOO/1991. pa bi zahtjev za izdavanje tabularne isprave bio u zastari i radi toga bi navedeni dio tužbenog zahtjeva trebalo odbiti kao neosnovan.

53. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tuženicima pod 1. i 2. je priznat trošak zastupanja na ročištima od 21. studenog 2001., 24. veljače 2004., 11. ožujka 2004., 15. travnja 2004., 3. prosinca 2009., 20. ožujka 2013. po 50 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 5. ožujka 2002. i 6. veljače 2013. po 25 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 16. veljače 2010. 12,5 bodova, odnosno ukupno 362,5 bodova, što pri vrijednosti boda s paušalom od 2,00 eura daje iznos od 725,00 eura.

Tuženicima pod 1. i 2. je priznat trošak zastupanja na ročištima od 14. ožujka 2023., 8. rujna 2023. i 21. studenog 2023. po 50 bodova i sastav podneska od 4. siječnja 2022. 50 bodova, odnosno ukupno 200 bodova, što pri vrijednosti boda s paušalom od 2,00 eura daje iznos od 400,00 eura, a koji iznos je uvećan za 10 % na ime zastupanja više stranaka u iznosu od 40,00 eura.

Zbrajajući gore navedene iznose dolazi se do iznosa od 1.165,00 eura na koji iznos se pridodaje 25 % PDV-a u iznosu od 291,25 eura pa ukupni trošak tuženika pod 1. i 2. u ovom postupku iznosi 1.456,25 eura (nije priznat trošak zastupanja na ročištima od 27. lipnja 2000., 22. siječnja 2002., 21. svibnja 2004. jer na isto nije pristupio odvjetnik te nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 4. srpnja 2023. jer isto nije održano).

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 3.493,75 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Tuženoj pod 3. je priznat trošak zastupanja na ročištu od 11. ožujka 2004., 15. travnja 2004., 21. svibnja 2004., 3. prosinca 2009., 20. ožujka 2013., 14. ožujka 2023., 8. rujna 2023. i 21. studenog 2023. po 50 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 6. veljače 2013. 25 bodova, trošak sastava podneska od 7. srpnja 2014., 11. siječnja 2022., 14. studenog 2023. po 50 bodova, trošak sastava žalbe od 14. srpnja 2004. 62,5 bodova, odnosno ukupno 637,50 bodova, što pri vrijednosti boda s paušalom od 2,00 eura daje iznos od 1.275,00 eura (nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu jer isti nije sastavljen po odvjetniku, nije priznat trošak zastupanja na ročištima od 27. lipnja 2000. i 24. veljače 2004. jer na isto nije pristupio odvjetnik, nije priznat trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu i trošak sudske pristojbe žalbe jer je isti u zastari te nije priznat trošak sudske pristojbe presude jer isto nije trošak tuženika).

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 421,50 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

54. Za preračunavanje kune u euro korišten je fiksni tečaj konverzije (1,00 eur = 7,53450 kuna) te je sukladno matematičkim pravilima zaokruživanja dobiveni rezultat zaokružen na dvije decimale, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 82/2022.)

55. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – dalje ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.).

56. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 15. siječnja 2024.

SUTKINJA

JELENA LONČAR v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika pod 1. i 2.

- pun. tužene pod 3.

- tuženoj pod 6. i kao punomoćnici tuženika pod 4. i 5.

- u spis