REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj 2 Kž-159/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mile Solde predsjednika vijeća, Slavena Vidmara i Mirka Svirčevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Zrinke Žalac, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog R. V., zbog kaznenog djela iz članka 124. stavak 1. Kaznenog zakona NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 dalje KZ/97.) i kaznenog djela iz članka 129. stavak 2. KZ/97., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Kv-367/2022 od 25. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu osuđenom R. V. na temelju članka 498. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 70/17, 126/19, 80/22, dalje: ZKP/08) prihvaćen je zahtjev za preinačenje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka te je preinačena odluka o kazni iz presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1977/2009 od 6. rujna 2010. kojom je osuđenik R. V. proglašen krivim za počinjenje u stjecaju dva kaznena djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina i to: kazneno djelo – protupravno oduzimanje slobode – djelo označeno i kažnjivo po članku 124. stavku. 1. KZ/97. i kazneno djelo – prijetnje – djelo označeno i kažnjivo po članku 129. stavku 2. KZ/97., a sve u vezi članka 60. KZ/97. te su osuđeniku utvrđene kazne za kazneno djelo – protupravno oduzimanje slobode – djelo iz članka 124. stavka 1. KZ/97. u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo – prijetnje – iz članka 129. stavka. 2. KZ/97. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci pa je na temelju 60. KZ/97. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, koja je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Kž-738/10 od 18. studenog 2010., djelomično izmijenjena u činjeničnom opisu kaznenih djela presudom Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-327/2014 od 12. ožujka 2018. potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovnog broja Kž-778/2018-7 od 12. ožujka 2019. na način da je na temelju članka 67. KZ/97. prema osuđeniku R. V. primijenjena uvjetna osuda te je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ako osuđeni R. V. u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti .presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. U preostalom dijelu presuda K-1977/2009 ostala je neizmijenjena.

1.2. Na temelju članka 507. stavka 5. ZKP/08. odgođeno je izvršenje presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-1977/09 od 6. rujna 2010 potvrđene presudom Županijskog sud u Splitu poslovnog broja Kž-738/10 od 18. studenog 2011. kojom je osuđenik R. V. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od deset mjeseci zbog kaznenih djela iz članka 124. stavak 1. I KZ/97. i dr.

2. Protiv prvostupanjske presude, žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kazni s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i okrivljeniku izrekne kaznu zatvora.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu.

5. Državni odvjetnik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud prema osuđenom R. V. primijenio preblagu sankciju. U žalbi tvrdi da je osuđenik pravomoćnom presudom osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci, a da je sukladno utvrđenju prvostupanjskog suda, obolio od difuznog non Hodkinovog limfoma velikih stanica. Dalje tvrdi da prvostupanjski sud smatra da oboljenje koje predstavlja oblik tumora – karcinoma predstavlja tešku bolest koja dovodi do pogoršanog stanja osuđenika i da postoji mogućnost pogoršavanja zdravstvenog stanja, te da se stalno ističe potreba za daljnjim provođenjem medicinske terapije koja je takva da zahtijeva bolničko liječenje ili česti odlazak u bolnicu, te da je stajalište prvostupanjskog suda da obzirom na protek vremena od pravomoćnosti presude, svrha kažnjavanja može se postići bez izvršenja kazne, te da je to razlog da je prema osuđeniku primijenjen institut uvjetne osude. U žalbi državni odvjetnik tvrdi da se u konkretnom slučaju nisu ispunili zakonski uvjeti iz članka 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08. jer je istom odredbom propisano da se pravomoćna presuda može preinačiti i bez obnove kaznenog postupka ako se nakon pravomoćnosti presude pojave nove okolnosti kojih nije bilo kada se izricala presuda ili sud za njih nije znao iako su postojale, a one bi očito dovele do blaže osude. Državni odvjetnik tvrdi da činjenica osuđenikovog oboljenja ne može biti dostatna za njegovo blaže osuđivanje, već ista može predstavljati samo osnovu za liječenje unutar zatvorskog sustava, a za slučaj da to nije moguće, predstavlja bi osnovu za izvršenje kazne zatvora.

6. Suprotno tvrdnji tužitelja, prvostupanjski sud argumentirano utvrđuje i obrazlaže da je nakon pravomoćnosti presude osuđenik teško obolio, sve kako je već navedeno i da to proizlazi iz medicinske dokumentacije, što državni odvjetnik i ne osporava. Stav je ovog drugostupanjskog suda identičan navodima pobijane presude pod točkom 8.1. gdje se navodi da s obzirom na karakter osuđenikove bolesti koja zahtijeva stalno provođenje medicinske terapije predstavlja pojavu okolnosti koje nije bilo u vrijeme kad se izricala presuda, a tako teško oboljenje osuđenika dovelo bi do blaže osude. Zbog navedenog osnovano je na osuđenika primijenjena uvjetna osuda sukladno članku 67. KZ/97. jer se može očekivati da će se svrha kažnjavanja u smislu članka 50. KZ/97. postići i bez izvršenja kazne zatvora, te da će se istom izraziti društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na osuđenika da ubuduće ne čini kaznena djela, te sve ostale i da se istom utječe na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. Nadalje je stav ovog drugostupanjskog suda da utvrđena jedinstvena kazna zatvora, s rokom provjeravanja četiri godine predstavlja adekvatnu sankciju i da će ista pokazati opravdanost neizvršenja kazne zatvora, jer osuđenik više neće činiti kaznena djela, a ako kazneno djelo ipak počini, rok provjeravanja četiri godine ostavlja mogućnost opoziva uvjetne osude. Zbog navedenog žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu zbog odluke o kazni nije osnovana.

7. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. ZKP/08. sud nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Kako je sud našao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom je odbio žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu kao neosnovana i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Slavonski Brod, 15. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

Mile Soldo, v.r.