1

                                                                            Poslovni broj: 6 Gž-201/2022-3

 

 

 

 

                                                

 

 

 

                REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

         Tome Skalice 2, Slavonski Brod                                                  

Poslovni broj: 6 Gž-201/2022-3.

 

U   I M E  R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od Irene Dikanović Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dubravke Šimić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. C., OIB: … iz Z., zastupan po punomoćniku T. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. & Š. u Z., protiv I. tuženika G. Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku Z. G., odvjetniku u Z., i II. tuženika C. o. d.d., OIB: … iz Z., radi naknade štete, rješavajući žalbe I. tuženika G. Z. i II. tuženika C. o. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. studenog 2021., poslovni broj: 73 Pn-289/2017-83, u sjednici vijeća održanoj 4. prosinca 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Odbija se žalba I. tuženika G. Z. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. studenog 2021., poslovni broj: 73 Pn-289/2017-83 u pobijanim točkama I. i III. izreke.

 

II. Odbija se žalba II. tuženika C. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. studenog 2021., poslovni broj: 73 Pn-289/2017-83 u pobijanoj točki I. izreke.

 

III. Odbijaju se tuženici sa zahtjevima za naknadu troška žalbi.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Nalaže se I. tuženiku G. Z. i II. tuženiku C. o. d.d. da isplate tužitelju iznos od 38.060,64 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 390,63 kn od 4.6.2016. do isplate,

- iznos od 312,50 kn od 16.6.2016. do isplate,

- iznos od 131,25 kn od 17.6.2016. do isplate,

- iznos od 312,50 kn od 17.6.2016. do isplate,

- iznos od 312,50 kn od 7.7.2016. do isplate,

- iznos od 850,00 kn od 13.7.2016. do isplate,

- iznos od 312,50 kn od 13.7.2016. do isplate,

- iznos od 35.438,76 kn od 9.8.2016. do isplate,

 

kao i da mu naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 18.290,30 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. studenog 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 961,24 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9.8.2016. do isplate te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 5.937,50 kn, kao neosnovan.

 

III. Odbija se zahtjev I. tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 10.650,00 kn, kao neosnovan."

 

2. Protiv presude pravovremeno su žalbu uložili tuženici G. Z. i C. o.

 

2.1. Tuženik G. Z., žalbom pobija točku I. i III. izreke prvostupanjske presude iz svih žalbenih razloga. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje ZPP). U žalbi osporava svoju pasivnu legitimaciju navodeći da temeljem članka 16. stavka 1. Odluke o nerazvrstanim cestama poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta obavlja Z. h., Podružnica Z. c., pa zbog činjenice da je obavljanje komunalne djelatnosti prenio ugovorom o povjeravanju komunalnih poslova na navedeno trgovačko društvo, smatra da ne može biti odgovoran za obavljanje poslova koji su delegirani na drugo trgovačko društvo. Osim toga ističe kako je sam vozač tužiteljeva vozila doprinio nastanku štetnog događaja jer nije pozorno pratio prometnu situaciju. Smatra također da je prvostupanjski sud neosnovano poklonio vjeru iskazima svjedoka koji nisu neposredni očevici štetnog događaja iz čijih iskaza proizlazi da je često dolazilo do poplavljivanja ceste i da automobili često zapinju u vodi u tom dijelu iz čega zaključuje da je vozač tužiteljeva vozila znao da na tom dijelu ceste dolazi do poplavljivanja jer tu često prolazi. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.

 

2.2. Tuženik C. o. presudu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to stoga što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir omjer doprinosa tužitelja odnosno vozača oštećenog vozila nastanku štete. Osporava i odluku o trošku postupka. Smatra da se doprinos vozača očituje u svijesti vozača o postojanju prepreke u obliku vodene nakupine koju je mogao pravovremeno uočiti. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Suprotno navodima žalbe tuženika G. Z. izreka prvostupanjske presude je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati, pa nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

 

5.1. Nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

 

6. Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a, te je potom pravilno primijenio materijalno pravo.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade imovinske štete prouzročene štetnim događajem od 4. lipnja 2016.

 

8. Prvostupanjski sud svoju presudu temelji na slijedećim nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama:

- da nije sporna aktivna legitimacija niti nastanak štetnog događaja u kojemu je oštećeno vozilo tužitelja;

- da je otac tužitelja upravljajući njegovim vozilom V. cestom ušao u vodenu naplavinu koja je poplavila vozilo što je posljedično dovelo do totalne štete na vozilu;

- da se radi o cesti u kojoj redovito dolazi do naplavina vode prilikom obilnijih oborina i u kojima često ostaju zaglavljeni automobili;

- da je na vozilu tužitelja nastala šteta u visini od 35.438,76 kuna, te da je tužitelj imao i trošak vučne službe, ležarine i defektaže kvara u iznosu od 2.621,88 kuna;

 

9. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud utvrđuje da su tuženik G. Z. zbog ne udovoljavanja obvezi održavanja nerazvrstane ceste, a tuženik C. o. zbog činjenice da je sa Z. h. d.o.o. imao zaključen ugovor o osiguranju za razdoblje od 1. travnja 2016. do 1. listopada 2016. (strana 100. spisa), u obvezi tužitelju naknaditi nastalu imovinsku štetu.

 

10. Tuženik G. Z. osporava svoju pasivnu legitimaciju jer smatra da se prijenosom ugovora o povjeravanju komunalnih poslova održavanja cesta na trgovačko društvo Z. h. d.o.o., P. c., može osloboditi odgovornosti za nastalu štetu.

 

11. Ovaj žalbeni navod tuženika G. Z. nije osnovan.

 

11.1. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio pasivnu legitimaciju tuženika G. Z. pozivom na odredbe Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 dalje ZC) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, pravilno citirajući članak 98. stavak 1., članak 101. stavak 1. kao i članak 107. stavak 1. i 2. ZC-a, kojim je propisano da jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta te poslova građenja nerazvrstanih cesta. Također i prema članku 3. stavku 1. točki 7. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13, 153/13, 147/14 i 36/15 dalje: ZKG) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, komunalna djelatnost je održavanje nerazvrstanih cesta, a njeno obavljanje su, prema članku 2. stavku 2. ZKG-a dužne osigurati jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalnu djelatnost, time da na temelju članka 4. stavka 1. točke 1. ZKG-a jedinca lokalne samouprave može povjeriti obavljanje komunalne djelatnosti trgovačkom društvu koje ona osniva.

 

11.2. Odlukom o nerazvrstanim cestama („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 18/2013, 16/2014, 25/2015, 2/2017, 7/2018) i to člankom 16. stavkom 1. navedene Odluke, propisano je da poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta obavlja P.

 

11.3. Navedeno ne znači međutim da se tuženik G. Z. činjenicom da je poslove održavanja nerazvrstanih cesta prenio na P. Z. c., može osloboditi od odgovornosti za nastalu štetu. To stoga što je upravo tuženik G. Z. bio dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima, pa se prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe on ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja tih osoba, a ne oslobađa se niti odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u njihovom radu (tako i u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj: Rev.1052/2005-2 od 17. svibnja 2006., poslovni broj: Rev-2596/2011-3 od 24. lipnja 2014. i poslovni broj Rev-944/2022-2 od 11. siječnja 2023.).

 

12. Iz stanja spisa i sadržaja izvedenih dokaza, pravilno je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja zaključio da postoji odgovornost tuženika G. Z., a također i odgovornost tuženika C. o., kao osiguratelja, za štetu koja je nastala tužitelju. Naime, iz izvedenih dokaza, saslušanjem svjedoka (M. R. i M. V.) koji, iako nisu neposredni očevici događaja, utvrđeno je da se redovito na cesti V. kod kbr. 39, odnosno između kbr. 39 i 43, kada se događaju velike oborine, stvori oko pola metra vode jer šahtovi nisu u stanju progutati svu vodu, pa nakon što se voda povuče ili je vatrogasci ispumpaju utvrdi se da su šahtovi puni pijeska. Oba svjedoka su stanovnici navedene ulice i poznato im je da se ovakve situacije redovito događaju. Ovi svjedoci nisu osobno zainteresirani za ishod predmetnog spora, pa neosnovano tuženik ističe kako im je sud neosnovano poklonio vjeru.

 

13. Upravo zbog činjenice da su se ovakve situacije već događale, i da je cesta zatvarana tek kada bi automobili ostali u vodi, kao logičan se nameće zaključak da je i tuženik G. Z. morao imati saznanja o uvjetima na spornom dijelu kolnika te poduzeti sve potrebne mjere da do nastanka štete ne dođe, a što je isti propustio učiniti iako je takva njegova obveza propisana navedenom Odlukom o nerazvrstanim cestama.

 

14. U svojim žalbama tuženici ističu da je prvostupanjski sud neosnovano smatrao da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje ZOO) odnosno da ne postoji doprinos vozača tužiteljeva vozila za nastanak štete.

 

15. I ovaj drugostupanjski sud drži da ne postoji odgovornost vozača tužiteljeva vozila za nastanak štete, odnosno da ne postoji njegov doprinos visini nastale štete.

 

16. Naime, polazeći od činjenice da se žalbenim navodima tuženika ne osporava postojanje vodene nakupine na cesti V. kod kbr. 39, da se navedena vodena nakupina nije mogla zaobići, da je maksimalna dubina vodene nakupine, prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka I. J. dip.ing. bila između 50 - 60 cm, da je pri svakom većem pljusku cesta znala biti poplavljena, da se cesta V. zatvarala za promet tek nakon što bi vozila ostala zarobljena u vodenim nakupinama, kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, da se ista situacija dogodila i svjedoku M. V. odnosno njegovu sinu samo mjesec dana prije štetnog događaja, dakle u svibnju 2016. kada mu je voda ušla i poplavila unutrašnjost auta, kao logičan se nameće zaključak da je tuženik G. Z. morao imati saznanja o uvjetima na spornom dijelu kolnika, te poduzeti sve adekvatne mjere kako bi se otklonila opasnost i isključile ekscesne situacije. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno otklonio prigovor doprinosa jer se i po stavu ovoga suda, otac tužitelja kao vozač njegova vozila imao pravo pouzdati da je cesta u stanju pogodnom za njezinu osnovnu funkciju, odnosno da će nadležne službe poduzeti sve potrebne i pravovremene mjere za održavanje ceste u stanju prohodnosti ili da će, u protivnom, na odgovarajući način regulirati promet. To osobito stoga, što iz iskaza tužiteljeva oca proizlazi da se i iz drugog pravca na udaljenosti od njega od oko 2-3 metra također zaustavilo vozilo, a također i iza njegova vozila na udaljenosti od oko 7 do 10 metara se zaustavilo jedno vozilo. Stoga se, po ocjeni ovoga suda ne može vozaču tužiteljeva vozila staviti na teret to što je odlučio nastaviti vožnju unatoč prethodnom uočavanju vode, time više što je u konkretnoj situaciji u kojoj nije postojalo nikakvo ograničenje prometa, promet iz suprotnog smjera također uredno tekao (vozila koja su dolazila u susret), pa je to potenciralo očekivanje sigurnog prolaska.

 

17. Visina nastale štete žalbom se ne osporava, a odluku o parničnom trošku tuženik C. o. osporava s tim što ne navodi u kojem dijelu navedenu odluku osporava.

 

18. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavku 1. u vezi sa člankom 155 ZPP-a, a njihova visina pravilno je odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12,103/14,118/14 i 107/15) i prema Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ 118/18).

 

19. Zbog svega navedenog žalbe tuženika valjalo je odbiti kao neosnovane i prvostupanjsku presudu valjalo je potvrditi u pobijanim točkama I. i III. izreke, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

20. U ne pobijanom dijelu, u točki II. izreke, prvostupanjska presuda ostaje ne izmijenjena.

 

21. Tuženici su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer sa žalbama nisu uspjeli. Ova odluka temelji se na članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

 

Slavonski Brod, 4. prosinca 2023.

                                                                                                                                       Predsjednica vijeća:

Irena Dikanović Terzić