Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: 21. P-368/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, na prijedlog sudskog savjetnika Marije Kadić Brstilo, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područna služba u Splitu, Obala kneza Branimira 15, OIB: 84397956623, protiv 1. tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB 39901919995, Mihanovićeva 12, Zagreb, 2. tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., OIB 80572192786, Strojarska cesta 11, Zagreb i 3. tuženika HŽ CARGO d.o.o., OIB 08720210702, Heinzelova 51, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 04. prosinca 2023. uz sudjelovanje punomoćnice tužitelja Dijane Grgin, diplomirane pravnice, zaposlenice tužitelja, punomoćnice 1. tuženika Marije Letice, diplomirane pravnice, zaposlenice tužitelja, punomoćnika 2.tuženika Maria Sarajlića, diplomiranog pravnika, zaposlenika tuženika, te u odsutnosti uredno pozvanog 3. tuženika, objavljene 15. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Dužni su tuženici solidarno platiti tužitelju u korist državnog proračuna RH žiro račun HR1210051863000160, model 26, pozivom na broj 5908-27-19-03131838087, iznos od 11.025,51 EUR/ 83.071,68 kn¹, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. siječnja 2018. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve do isplate."

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom zaprimljena je 15. siječnja 2018. tužba tužitelja HRVATSKOG ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područna služba u Splitu, Obala kneza Branimira 15, OIB: 26187994862, protiv 1. tuženika HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., OIB 39901919995, Mihanovićeva 12, Zagreb, 2. tuženika HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., OIB 80572192786, Strojarska cesta 11, Zagreb i 3. tuženika HŽ CARGO d.o.o., OIB 08720210702, Heinzelova 51, Zagreb, radi isplate.

2. U tužbi tužitelj navodi da se dana 15. veljače 1983. dogodila povreda izvan rada u kojoj da je ozlijeđen osiguranik tužitelja Taslak Bariša rođen 21. siječnja 1959. iz Primorskog Dolca, do koje povrede je došlo na način da je isti ispao iz vlaka te ostao ležati na tračnicama nakon čega je preko njega prešao drugi vlak. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj II P-1048/87 od 17. travnja 1989., da je prednik tuženika ŽTP Želježnički transport Zagreb utvrđen odgovornim za predmetnu nezgodu u omjeru od 50%.

3. Nadalje se navodi da je prema nalazu i mišljenju Invalidske komisije u Splitu broj 604-1/84 od 07.11.1984. osiguraniku tužitelja Taslak Bariši nastala invalidnost jer je uslijed pretrpljene ozljede došlo do smanjenje sposobnosti za rad. Temeljem tako utvrđene invalidnosti imenovanom je rješenjem Područne službe u Splitu broj 5073 priznato pravu na naknadu plaće zbog nezaposlenosti na teret tužitelja. Novim rješenjem tužitelja broj 5073 od 30.12.1999. osiguraniku tužitelja određeno je počevši od 01. siječnja 1999. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad te isplatom mirovine po navedenom rješenju tužitelj da trpi štetu. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj IV-1-798/02 od 01.06.2006. i pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj P1-5/2010 od 28.04.2016. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja za naknadom štete. Tužitelj dalje navodi da isplatom invalidske mirovine Taslak Bariši trpi daljnju štetu za razdoblje od 01. siječnja 2015. do 30.rujna 2017. u iznosu od 42.092,43 kn (50% od 84.184,86 kn). Nadalje, tužitelj od 01. listopada 2017. potražuje kapitaliziranu štetu u iznosu od 172.194,07 kn (50% od 344.388,14 kn). Ukupno potraživanje tužitelja da iznosi 214.286,50 kn, te da se odgovornost tuženika za štetu temelji na odredbi čl. 162. Zakona o mirovinskom osiguranju, a visina štete na odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, radi čega predlaže donošenje presude kao u izreci.

4. Pred ovim sudom zaprimljen je dana 09. travnja 2019. odgovor na tužbu tuženika ad 1. u kojem ističe prigovor promašene legitimacije navodeći da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-06/9090 od 29. prosinca 2006. u sudski registar upisana podjela društva HŽ HRVATSKE ŽELJEZNICE d.o.o. na četiri nova društva i to HŽ INFRASTRUKTORA, HŽ VUČA VLAKOVA, HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ I HŽ CARGO. Planom podjele pravnog prednika tuženika od 12. travnja 2006., točkom 6.2. da je propisano da obveze i prava koja nastanu do dana upisa novih Društava, a koji su kao sporni bili u postupku prije upisa novih društava, dijele se odnosno prenose na četiri nova društva razmjerno visini temeljnog kapitala utvrđenog za svako pojedino novo društvu u Izjavama o osnivanju te s obzirom da je tužba podnesena 15. siječnja 2018., dakle nakon upisa novih društava pravnih sljednika HŽ-a, da se obveze koje bi za tuženike bile utvrđene u ovom postupku primjenom navedene točke 6.2. Plana podjele se ne prenose na sva društva-sljednike. Nadalje tuženik ad.1. se protivi u cijelosti osnovu i visini tužbenog zahtjeva, te ističe prigovor zastare i predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

5. Pred ovim sudom zaprimljen je dana 12. travnja 2019. odgovor na tužbu tuženika ad 2. u kojem isti osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako u osnovi tako i u visini te osporava odgovornost za predmetni štetni događaj. Navodi da je za nastanak štetnog događaja 15. veljače 1983. isključivo odgovoran osiguranik tužitelja jer se vozio nepropisno u vlaku tj. stajao je s vanjske strane vagona te kad u ga službene osobe pokušale uvesti u vlak isto je odbijao i nakon nekog vremena iskočio s vlaka na tračnice. Navodi da s obzirom da se osiguranik tužitelja vozio na vlaku, što je u suprotnosti sa svim pravilima, tuženik nikako da ne može biti odgovoran za predmetni štetni događaj. Nadalje, tuženik se protivi i visini tužbenog zahtjeva s obzirom da sukladno čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo samo na naknadu stvarno nastale štete, a pri čijem izračunu se uzima ukupno isplaćeni iznos na ime invalidske mirovine. Navodi kako je u trenutku stjecanja prava na invalidsku mirovinu osiguranik tužitelja već imao 37 godina mirovinskog staža, a za koje godine mirovinskog staža je poslodavac osiguranika uredno uplaćivao doprinose za mirovinsko osiguranje, nikako ne može ukupno isplaćeni iznos na ime invalidske mirovine predstavljati stvarno nastalu štetu tužitelju. Tužitelj da nije dokazao da je pretrpio štetu u iznosu koji potražuje ovom tužbom odnosno da traženi iznos predstavlja stvarnu štetu u smislu odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o obveznom osiguranju. Naime, svrha naknade štete je dovođenje materijalne situacije oštećenika u stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetnog događaja. Slijedom navedenog, II. tuženik predlaže naslovnom sudu donijeti presudu kojom se, kao neosnovan, odbija predmetni tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška II. tuženiku.

6. U svom odgovoru na tužbu tuženik ad.3. osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare. Osporava po navodima tužitelja specifikaciju izvršene isplate jer da dokaz o isplati iznosa može biti isključivo ispis uplata putem bankarskog poslovanja ili potvrda za gotovinu, a ne izvodi iz poslovnih knjiga tužitelja. Također navodi kako sud u sporu za naknadu štete koju potražuje HZMO nije vezan utvrđenjem vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru uzroka nesposobnosti za rad, a posljedično tome i priznavanju prava na invalidsku mirovinu. Nadalje, tuženik ad.3. u cijelosti osporava uzročno – posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja te navodi da je teret dokaza u odnosu na spornu činjenicu na tužitelju. Tuženik osporava uzročnu vezu između štetnog događaja i ozljede kao i opće nesposobnosti za rad osiguranika tužitelja, navodi da je predmetna ozljeda nastala 15. veljače 1983., a invalidnost i opća nesposobnost za rad prema rješenju HZMO 07. studenog 1984.

7. Rješenjem broj P-19/2018 od 22. svibnja 2019. ovaj postupak je prekinut do donošenja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske po reviziji 3. tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P1-5/2010 od 28. travnja 2016. i presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1302/2016 od 03. svibnja 2017.

8. Podneskom od 24. siječnja 2022. tužitelj je predložio nastavak postupka te budući je osiguranik tužitelja Bariša Taslak preminuo dana 20. ožujka 2020. uredio tužbeni zahtjev na način da umjesto potraživanja kapitaliziranog iznosa potražuje stvarnu štetu isplaćenu za razdoblje od 01. siječnja 2015. do 31. ožujka 2020. u iznosu od 83.071,68 kn zajedno za zakonskim zateznim kamatama, a kojem uređenom tužbenom zahtjevu se tuženici nisu protivili.

9. Rješenjem broj P-19/2018 od 27. travnja 2022. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari te je po pravomoćnosti rješenja predmet zaveden pod poslovni broj P- 368/2022.

10. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu i to: specifikaciju isplaćenih iznosa invalidske mirovine broj OB-03131838087 Taslak Bariši za razdoblje od 01.01.2015. do 30.09.2017. (list spisa 4 do 22), izračun kapitalizirane štete po stalnom sudskom vještaku za aktuarstvo i osiguranje dr.sc. Nikoli Mašiću od 29. studenog 2017. ( list spisa 23 do 24), presudu Općinskog suda u Splitu broj II P- 1048/87 od 17. travnja 1989. (list spisa 25 do 34), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Splitu od 30.12.1999. ( list spisa 35 do 38), Presudu Općinskog suda u Splitu broj IV P-798/02 od 01. lipnja 2006. ( list spisa 39 do 41), Presudu Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1255/07 od 04. srpnja 2007. ( list spisa 42 do 43), Presudu Općinskog suda u Splitu broj P1-5/2010 od 28. travnja 2016. ( list spisa 44 do 52), Presudu Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1302/2016 od 03. svibnja 2017. (list spisa 53 do 55), Nalaz i mišljenje SIZ mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika hrvatske od 07. studenog 1984. (list spisa 56 do 57), Izvještaj s nalazom i mišljenjem nadležnog liječnika od 11. srpnja 1984. (list spisa 58-59), Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu Tt-06/9090-2 od 29. prosinca 2006. ( list spisa 62-63), Plan podjele trgovačkog društva Hrvatske željeznice d.o.o. od 12. travnja 2006. (list 64-72 spisa), Izvadak iz sudskog registra za HŽ putnički prijevoz d.o.o. ( list 73-87 spisa), Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1965/2017 od 31. ožujka 2021. (list 113-118 spisa), Obračun isplata HZMO od 26. listopada 2021. (list 113-118 spisa 119), potvrde iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 120-152 spisa), Rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 139/16 od 15. veljače 2017. ( list spisa 168-170), Rješenje Vrhovnog suda Republike broj Hrvatske Rev-x 456/14 od 23. rujna 2014. ( list spisa 172-174), Presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 386/2018 od 29. siječnja 2020. ( list spisa 175-179), pregledom spisa HZMO broj OB:03131838087, rješenja Visokog trgovačkog suda RH broj Pž- 4857/2020 od 24. rujna 2021. ( list 2013-224 spisa), te pregledom spisa Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2076/21 ( stari broj Pl-5/10).

11. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati naknadu štete u visini od 11.025,50 EUR/83.071,68 kn za razdoblje od 01. siječnja 2015. do 31. ožujka 2020. zajedno za zakonskim zateznim kamatama.

13. Među parničnim strankama nije sporno:

- da je osiguranik tužitelja Bariša Taslak dana 15.veljače 1983.god. doživio ozljedu na način što je preko njega, a kada je ispao iz vlaka i ostao ležati na željezničkim tračnicama, prešao drugi vlak, te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj IIP-1048/87 od 17.travnja 1989. prednik tuženika „ŽTP Željeznički transport“ Zagreb utvrđen odgovornim za nezgodu od 15.veljače 1983. koja se dogodila osiguraniku tužitelja Bariši Taslak kada je vlak prešao preko njega u omjeru od 50 % i u tom omjeru je bio obvezan naknaditi osiguraniku tužitelja nastalu mu štetu

- da je rješenjem tužitelja broj 5073 od 30.prosinca 1999. osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti od 1.167,40 kn mjesečno počevši od 1.siječnja 1999.god.

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj II P-1048/87 od 17. travnja 1989. u pravnoj stvari tužitelja Taslak Bariše protiv tuženika SOUR "ŽTP Željeznički transport" tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 13.854.509,50 dinara - da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj IVP-798/02 od 1.lipnja 2006. prednik tuženika HŽ d.o.o. obvezan isplatiti tužitelju iznos od 25.311,43 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj P-2076/2021 od 29. ožujka 2022. tuženicima naloženo isplatiti tužitelju iznos od 32.269,27 kn za razdoblje od 01. siječnja 2007. do 31. svibnja 2009., iznos od 34.471,46 kn za razdoblje od 01. lipnja 2009. do 31. prosinca 2011., te iznosa od 34.842,84 kn za razdoblje od 01. siječnja 2012 do 30. travnja 2014., zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

14. Među parničnim strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, osnovanost istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika, kao i osnovanost istaknutog prigovora zastare te uzročno posljedična veza između štetnog događaja i nastale štete za tužitelja.

15. Člankom 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/2013 – dalje ZOMO) propisano je da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju .

16. Člankom 162. stavak 1. ZOMO propisano je da zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

17. Prema odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO-a), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

18. Prema tome, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice, s time da sve te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

19. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-06/9090 od 29. prosinca 2006. proizlazi da se trgovačko društvo HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. podijelilo podjelom razdvajanjem s osnivanjem na ukupno četiri nova društva i to na u ovom sporu tuženike ad. 1. ad.2. i ad. 3 i trgovačko društvo HŽ Vuča vlakova d.o.o., a što je vidljivo iz priloženih izvadaka iz sudskog registra ( list spisa 62-63). Nadalje, prema točki 6.2. Plana podjele imovine, prava i obveza HŽ Hrvatskih željeznica d.o.o. na nova društva obveze i prava koja nastanu od dana upisa novih društava u sudski registar, a koje će biti definirane sudskim odlukama u predmetima koji su kao sporni bili u postupku prije upisa novih društava dijele se odnosno prenose na novoosnovana društva ( list 72 spisa). Slijedom navedenog, svi tuženici su sveopći pravni slijednici društva HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. ( koje je prestalo postojati brisanjem iz sudskog registra na temelju rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-07/2262 od 06. ožujka 2007.) sukladno odredbi članka 7. stavka 2. Zakona o podjeli trgovačkog društva HŽ Hrvatske željeznice d.o.o. ( „Narodne novine“ broj: 153/05 i 57/17) i članka 550.a. stavka 6. Zakona o trgovačkim društvima ( „Narodne novine“ broj 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012). Radi navedenog neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika u ovom sporu.

20. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare ovaj sud istog ocjenjuje neosnovanim, budući da za utuženo potraživanje zastara započinje teći tek isplatom svake invalidske mirovine budući da tužitelju tek tada dolazi do umanjenja njegove imovine, a ne u trenutku izvršnosti tužiteljeva rješenja o priznatom pravu na invalidsku mirovinu. Stoga, sukladno odredbi članka 165. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ( „Narodne novine“ broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021, 119/2022), u vezi članka 215. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011). rok zastarijevanja tužiteljeva potraživanja započinje teći prvog slijedećeg dana nakon dana kada je isplaćena svaka pojedina invalidska mirovina njegovu osiguraniku. Također, budući se u ovom predmetu radi o regresnom potraživanju isto zastarijeva u petogodišnjem zastarnom roku koji u odnosu na potraživanje iz tužbenog zahtjeva nije protekao prije pokretanja tužbe.

21. U odnosu na nastanak štetnog događaja, iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu broj II P -1048/87 od 17. travnja 1989. ( list spisa 25-30) proizlazi kako je tadašnji prednik tuženika SOUR "ŽTP Željeznički transport" odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 50%.

22. Iz rješenja tužitelja od 30. prosinca 1999. proizlazi da se osiguraniku Taslak Bariši određuje počevši od 01. siječnja 1999. invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u iznosu od 1212,34 kn mjesečno (list spisa 35 -38).

23. Iz nalaza i mišljenja invalidske komisije broj 604-I/84 od 07. studenog 1984. proizlazi da kod osiguranika Taslak Bariše postoji smanjenje radne sposobnosti te da ne može raditi na poslovima i radnim zadacima na koje je raspoređen, ali postoji preostala radna sposobnost sa kojom može raditi sa punim radnim vremenom na drugim poslovima i radnim zadacima uz isključenje dužeg hodanja, stajanja, kretanja i rada na visini.

24. Ovaj sud je po prijedlogu tužitelja pribavio i spis HZMO broj OB-03131838087 u kojem ne prileži navedena dokumentacija, te je ovaj sud raspravnim rješenjem od 23. listopada 2023. ponovno zatražio dostavu navedenog spisa. Podneskom od 27. listopada 2023. tužitelj je obavijestio ovaj sud da je navedeni mirovinski spis dostavljen Općinskom sudu u Splitu zbog vođenja sudskog postupka pod poslovnim brojem II P- 37/02.

Na ročištu održanom 04. prosinca 2023. punomoćnica tužitelja navela je kako od Općinskog suda u Splitu tužitelju nije dostavljen spis broj OB-03131838087 te kako je svu potrebnu dokumentaciju za vođenje ovog sudskog postupka dostavio te da smatra kako daljnje inzistiranje na pribavljanju mirovinskog spisa ne bi dovelo do novih dokaza bitnih za ovaj postupak.

25. Budući da iz izreke ( kao ni obrazloženja) tužiteljeva rješenja 01. siječnja 1999. ne proizlazi da je da je tužiteljevu osiguraniku priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad upravo zbog štetnog događaja – povrede izvan rada koji se dogodio 15. veljače 1983., a isto također izričito ne proizlazi ni iz nalaza i mišljenja invalidske komisije broj 604-I/84 od 07. studenog 1984., ovaj sud na temelju navedene dostavljene dokumentacije nije mogao utvrditi odlučnu činjenicu postojanja uzročno posljedične veze između ozljeda koje je tužiteljev osiguranik zadobio zbog štetnog događaja i njegova umirovljenja, odnosno da li su ozljede zadobivene u toj nezgodi doista uzrokovale umirovljenje osiguranika tužitelja.

26. Naime, premda sud u parničnom postupku ne može ispitivati je li tužitelj svojim rješenjem osnovano priznao svom osiguraniku pravo na invalidsku mirovinu jer je o pravima iz mirovinskog osiguranja nadležan odlučivati isključivo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, to ne znači da je sud u sporu u kojem tužitelj potražuje naknadu štete prema odredbama članka 161. do 170. Zakona o mirovinskom osiguranju vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima nastanka prava na invalidsku mirovinu osiguranika tužitelja. Zbog toga, a i zbog načela neposrednosti izvođenja dokaza, u sporu za naknadu štete koju potražuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje od osobe koja je prouzročila gubitak radne sposobnosti njegova osiguranika u smislu članka 162. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju, a koju štetu predstavljaju isplaćena novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu, parnični sud nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima nastanka nesposobnost za rad i posljedično tome, priznatom pravu na invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja.

27. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici.

Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

28. Slijedom navedenog, kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete kao posljedice, a u situaciji kada je ista osporena od strane tuženika, teret dokaza navedene odlučne činjenice je na tužitelju. Budući da tužitelj nije predložio izvođenje dokaza na te okolnosti, primjenom pravila o teretu dokazivanja, tužbeni zahtjev je valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 15. siječnja 2024.

Sudac

Ivana Madunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dna:

- tužitelju HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Područna služba u Splitu, Obala kneza Branimira 15;

- tuženiku ad. 1. HŽ INFRASTRUKTURA d.o.o., Mihanovićeva 12, Zagreb ;

- tuženiku ad.2. HŽ PUTNIČKI PRIJEVOZ d.o.o., Strojarska cesta 11, Zagreb

- tuženiku ad.3. HŽ CARGO d.o.o., OIB 08720210702, Heinzelova 51, Zagreb

- u spis.

Broj zapisa: 9-30862-1cc7c

Kontrolni broj: 0c1c2-fca24-a0e68

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA MADUNIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.