Poslovni broj 28 Gž Ovr-847/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 28 Gž Ovr-847/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević predsjednice vijeća, Ines Smoljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Jadranke Matić članice vijeća, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Stečajne mase iza I. b. d.d. u stečaju, Z., OIB: …, kojeg zastupa stečajni upravitelj mr. V. P., dipl. pravnik u Z., protiv ovršenika B. M. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik N. A., odvjetnik u Odvjetničkom društvu A. i suradnici j.t.d. u Z., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 5. svibnja 2022. broj Ovr-3737/2021-99, ispravljenog rješenjem od 19. svibnja 2022. posl. br. Ovr-3737/2021-102 u sjednici vijeća održanoj 5. prosinca 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 5. svibnja 2022. broj Ovr-3737/2021-99, ispravljeno rješenjem od 19. svibnja 2022. posl. br. Ovr-3737/2021-102.

 

 

Obrazloženje

 

1. Na temelju ovršne isprave (sudskog sporazuma br. … od 23. svibnja 1996. o zasnivanju založnog prava) radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja od 2.047.921,20 kn/ranije 3.900.000,00 ATS/sada [1]271.805,85 eura je toč. I. izreke određena ovrha

na nekretnini ovršenika, upisanoj u zemljišnim knjigama istog suda z.k. ul. 5506 (E-4), k.o. C., koja se sastoji od dijela zk.č.br. 3357, kuća popisni broj 3935 i dvorište u …, od 116,8 čhv ili 420 m2 povezanog s vlasništvom trosobnog stana s nusprostorijama u I. katu desno površine 110,67 m2, zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom uplatom u korist računa ovrhovoditelja. Toč. II. je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu da na predmetnoj nekretnini upiše zabilježbu ovrhe, a toč. III. je određeno da se isprazni nekretnina i iseli ovršenik.

 

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi je žalbu izjavio ovršenik, kako navodi „zbog pogrešne primjene Ovršnog zakona“ i predložio da se prihvati žalba, ukine rješenje o ovrsi i odbaci ovršni prijedlog uz naknadu troška ovršnog postupka i troška žalbe.

 

3. Ovrhovoditelj je u odgovoru na žalbu predložio da se žalba kao neosnovana odbije.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prema odredbi čl. 251.f st. 1. Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 27/90, dalje ZIP) koja se primjenjivala u vrijeme potpisivanja zapisnika o sporazuma stranaka od 23. svibnja 1996. je bilo propisano da će na prijedlog vjerovnika sud, kad utvrdi da je sporazum stranaka iz čl. 251.c ZIP postao izvršan, rješenjem odrediti i provesti izvršenje na nekretnini dužnika radi namirenja osigurane novčane tražbine vjerovnika prema odredbama o izvršenju na nekretnini (čl. 140. do 186. ZIP). Navedeno rješenje ima važnost rješenja o izvršenju.

 

5.1. Odredbu istog sadržaja ima i Ovršni zakon („Narodne novine“, br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05, 121/05 i 67/08, dalje OZ) u čl. 267. st. 1. koji propisuje da će sud rješenjem, kad utvrdi da je sporazum stranaka iz čl. 263. istog Zakona postao ovršan, radi namirenja osigurane novčane tražbine predlagatelja osiguranja odrediti i provesti ovrhu na predmetima protivnika osiguranja na kojima je na temelju sporazuma stranaka stečeno založno pravo. Rješenje iz st. 1. ima važnost rješenja o ovrsi (st. 2.).

 

5.2. Dakle, postupak osiguranja se prema navedenoj odredbi na (daljnji) prijedlog ovhovoditelja (čl. 251.f st.1. ZIP odnosno čl. 267. st .1. OZ) pretvara u postupak ovrhe na stvarima na kojima je već utemeljeno založno pravo.

 

6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je:

- ovršni postupak započeo prijedlogom ovrhovoditelja I. b. d.d. od 29. siječnja 1998. te dopunjen podneskom od 14. studenoga 2005. (list 52-54) na temelju Sporazuma stranaka posl. br. … od 23. svibnja 1996. (iz čl. 263. OZ) radi osiguranja novčane tražbine ovrhovoditelja od 3.900.000,00 ATS u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju HNB na dan isplate zasnivanjem založnog prava na nekretnini ovršenika kao založnog dužnika (stan u Z., …, u kući upisanoj u z.k. ul. br. 5685 k.o. G. Z., k.č. br. 3357 i stan u Z., …, izvanknjižno vlasništvo). Rješenje o ovrsi od 17. ožujka 2006. (list 54) je po žalbi ovršenika ukinuto rješenjem ovog suda 24.03.2009. posl. br. Gžovr 901/2008-2 (list 145-147);

- nakon toga je sud prvog stupnja donio još četiri (4) rješenja o ovrsi koja su po žalbi ovršenika ukinuta rješenjima ovog suda i predmet vraćen na ponovni postupak i to: Gžovr-7797/2012-2 od 14. svibnja 2013. (list 252-254), Gž Ovr-2012/2017 od 19. prosinca 2017. (list 280-283), Gž Ovr-1156/2020 od 24. studenoga 2020. (list 399-401) i Gž Ovr-1343/2021-2 od 3. studenoga 2021. (list 450-453),

- 6. travnja 1999. otvoren stečaj nad ovrhovoditeljem, a 7. lipnja 2018. (zbog toga što je obustavljen i zaključen stečajni postupak) je brisan iz Sudskog registra TS u Zagrebu, da bi nakon prekida postupak bio nastavljen u ime i za račun stečajne mase ovrhovoditelja,

- uknjižba založnog prava u zemljišne knjige na stanu u Z., … provedena je rješenjem 20. ožujka 2009. (list 143),

- tijekom postupka je ovrhovoditelj odustao od ovrhe na stanu u … (25.03.2010., list 154-156), a konačnim ovršnim prijedlogom od 21. svibnja 2020. (list 364-366) je radi namirenja tražbine od 2.047.921,20 kn (sada 283.424,05 €) odustao od dijela glavnice od 39.935,10 kn i u cijelosti od zateznih kamata na glavnicu od 28. siječnja 1998. do isplate.

 

7. U žalbi protiv pobijanog rješenja o ovrsi ovršenik uglavnom prigovora pogrešnoj primjeni Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje OZ), koji zakon se ne primjenjuje na ovaj postupak, započet 29. siječnja 1998. (odnosno) prije njegovog stupanja na snagu i koji će se dovršiti po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu (čl. 369. st. 1. OZ/12).

 

7.1. Neosnovano žalitelj prigovara da je ovršni sud povrijedio odredbu čl. 77. st. 1. OZ koja propisuje da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu na nekretnini bio dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika. Navedenu povredu žalitelj nalazi u tome što je od zemljišnoknjižnog odjela zatražio izvadak za spornu nekretninu, umjesto da to učini ovrhovoditelj. Prije svega time što je sud zatražio novi z.k. izvadak, nije postupio protivno citiranoj odredbi, niti je takvim postupkom povrijeđen smisao i svrha obveze propisane citiranom odredbom. Ovo tim više što je ovrhovoditelj već dostavio z.k. izvadak uz žalbu od 29. ožujka 2021. (na listu 434-435).

 

7.2. Ovršenik se neosnovano poziva na odredbe kasnijeg OZ/12 koje, kako je naprijed navedeno, se ne primjenjuju na ovaj predmet i to:

- čl. 72. st. 3. OZ/12 (koja propisuje da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku). Međutim i kad bi se primjenjivala navedena odredba, njegov prigovor ne bi bio osnovan zato što je ovrhovoditelj zadnju radnju poduzeo 29. ožujka 2021. (podnošenjem žalbe, list 414), a kako je rješenjem ovog suda posl, br. Gž Ovr-1343/2121-2 uvažena njegova žalba (koju je primio 7. prosinca 2021.), ne radi se o pasivnosti ovrhovoditelja u navedenom trajanju;

- čl. 80.b. st. 2. OZ/12 uz paušalni prigovor da bi prodajom nekretnine bila grubo narušena ravnoteža između interesa stranaka, s obzirom da on nema drugih nekretnina, a ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da na drugim predmetima ovrha bila bezuspješna. Unatoč tome valja ovršeniku odgovoriti da se iz navedenih razloga ne može s uspjehom protiviti ovrsi, u situaciji kada je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao založno pravo radi osiguranja tražbine, čije je prisilno ostvarenje na tom predmetu traži u smislu odredbe čl. 72. st. 1. OZ. Ne stoji niti prigovor žalitelja (da bi prodajom nekretnine bila grubo narušena pravična ravnoteža između stranaka, jer nema dugih nekretnina i dr.) jer je adresa ovršenika u drugom gradu, a iz stanja spisa (nalaz i mišljenje vještaka, list 224-247) proizlazi da se stan koristi kao poslovni prostor o čemu svjedoči i obimna fotodokumentacija. Stoga se ne radi o domu ovršenika u kojemu živi.

 

7.3. Dospjelost tražbine jest osnovna pretpostavka za ovršnost sudske nagodbe (čl. 24. st. 1. OZ), a je li i kada tražbina dospjela, sud prosuđuje (čl. 267. st. 1. u vezi sa čl. 268. OZ) prema općim pravilima obveznog prava (čl. 314-318. Zakona o obveznim odnosima -"Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO).

 

7.3.1. Prema shvaćanju ovog suda je obavijest pravnog prednika vjerovnika (ovdje ovrhovoditelja) dužniku od 28. siječnja 1998. (list 63) reakcija banke na neispunjavanje obveza korisnika kredita i predstavlja otkaz navedenog Ugovora o dugoročnom kreditu (čl. 1067. st. 2. ZOO), kojim dospijeva cjelokupna tražbina, kako je ugovoreno toč. 7. istog Ugovora („da u slučaju otežane likvidnosti banka može obustaviti korištenje kredita te tražiti prijevremeni povrat kredita“). Stoga je 28. siječnja 1998. dospjela obveza dužnika, a time je i Sporazum postao ovršan. Prigovor žalitelja da je sud navedenu izjavu smatrao raskidom ugovora (čl. 124. ZOO) samo po sebi nije od utjecaja, jer se radi o razrješenju iste pravne situacije.

 

7.3.2. Međutim, i da tome nije tako, iz Sporazuma stranaka (list 55-57), koji se temelji na Ugovoru (list 59-60), proizlazi da je (tijekom ovog ovršnog postupka koji je započeo 29. siječnja 1998.) 4. travnja 2006. protekao rok za ispunjenje ugovorene obveze, kada je dospjela tražbina (računajući od 4. travnja 1996. prvo jednu godinu grace perioda na glavnicu, a potom za povrat glavnice još 36 tromjesečnih anuiteta ili ukupno 10 godina).

 

7.3.3. Osim toga imajući u vidu da tijekom ovog dugotrajnog postupka

- ovršenik nije osporavao raskid (prestanak) Ugovora, niti je tvrdio da tražbina nije dospjela, nego je prigovarao da: u ovršnoj ispravi nije navedeno dospijeće obveze (list 202), nema dokaza o dospijeću (nije naznačeno dospijeće obveze odnosno zašto je to bilo 28. siječnja 1998.; potom da ovrhovoditelj nije vezano za dospijeće postupio po uputi ovog suda u rješenju posl. br. Gž Ov 7797/12, da obrazloženje presude posl. br. P-5784/12 nije dokaz o dospijeću) odnosno da se ne zna kada je tražbina dospjela, niti postoji dokaz predviđen odredbom čl. 24. OZ,

- je ovrhovoditelj povukao ovršni prijedlog u odnosu na zatezne kamate na glavnicu,

te polazeći od teleološkog tumačenja odredbe čl. 24. OZ (o dokazivanju dospijeća tražbine u sudskoj nagodbi) koju treba shvatiti sukladno cilju i svrsi njegovih odredbi, a ne doslovnim gramatičkim tumačenjem, nije bilo zapreke za određivanje i provedu ovrhe.

 

7.3.4. Ovo stoga što nije bilo sporno da je obveza dospjela, a nakon što je ovrhovoditelj povukao dio ovršnog prijedloga u odnosu na zatezne kamate na glavnicu, više nije odlučno kada je obveza dospjela. Zato okolnost da nema dokaza o dospjelosti tražbine na način propisan odredbom čl. 24. OZ u ovom predmetu ne onemogućava sud u odlučivanju o ovršnom prijedlogu radi namirenja osigurane novčane tražbine i provedbi ovrhe.

 

8. Protivno daljnjem prigovoru ovršenika nije pogrešno primijenjena odredba čl. 46. st. 1. OZ u:

- toč. 1. OZ jer sudski sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretnini dužnika iz čl. 251. c ZIP odnosno iz odredbe čl. 263. OZ predstavlja ovršnu ispravu podobnu za provedbu ovrhe prodajom založene nekretnine radi namirenja osigurane tražbine;

- toč. 2. jer je navedena ovršna isprava stekla svojstvo ovršnosti,

- toč. 7. jer je ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika.

 

9. U rješenju o ovrsi nema proturječnosti između onoga što se o odlučnim činjenicama (raskid ugovora i dospijeće) navodi u obrazloženju i sadržaja tih isprava, te nije povrijeđena odredba čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kao niti odredba čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP te ovršenik nije nezakonitim postupanjem onemogućen u raspravljanju pred sudom, kao niti odredba čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, na koju uopćeno upućuje bez objašnjenja u čemu se sastoji prekoračenje.

 

10. Budući da nisu povrijeđene procesne odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a na pravično utvrđeno činjenično stanje koje nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima, je pravilno primijenjeno materijalno pravo, je odlučeno kao u izreci (čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi sa odredbom čl. 19. st. 1. OZ).

 

 

U Zagrebu 5. prosinca 2023.

 

Predsjednica vijeća:

  Ksenija Jakovčević, v.r.