Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-40/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. F. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici J. K., odvjetnici u S., protiv tuženice I. A. iz S., OIB: …, zastupane po punomoćniku B. K., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-493/2023-61 od 31. listopada 2023., dana 15. siječnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-493/2023-61 od 31. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine 89. suvlasnički dio: 98/100 etažno vlasništvo (E-89) povezano s vlasništvom trosobnog stana br. 34 u prizemlju dieltacije S2 površine 91,84 m[2] , zajedničkim dijelovima dieltacija S1 i S2 u 1,93/100 i zajedničkim dijelovima diletacije S2 u 4,52/100 izgrađene kat.čest. 12/1 kuća br. 7, kuća br. 7a, kuća br. 9 … 1547 dvorište, … ukupne površine 962 čhv, 3458 m[2] , upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Sesvetama, Zemljišnoknjižni odjel Sesvete u zk. ul. br. 2294 k.o. S..

2. Protiv rješenja žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 - dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje preinačiti.

3. Tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Sud prvog stupnja utvrdio je u prvostupanjskom postupku da je tužitelj podnio prijedlog za određivanje privremene mjere kojim je predlagao da sud odredi privremenu mjeru zabrane tuđenja i opterećenja nekretnina u vlasništvu tuženice. Također, utvrdio je da tužitelj nije učinio vjerojatnim da postojanje svoje tražbine i opasnost da će bez takve mjere tuženica spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je smatrao da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 344. st. 1. OZ, te je tužiteljev prijedlog odbio. 6. Tužitelj žalbenim navodima osporava utvrđenje suda prvog stupnja ističući u istoj vlastitu ocjenu dokaza koja je suprotstavlja ocjeni suda prvog stupnja. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka. Sud prvog stupnja je naime, pravilno ocijenio izvedene dokaze, te je za svoja utvrđenja dao jasne, logične i razumljive razloge koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, a koje tužitelj žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe tužitelj.

7. Tužitelj tako u žalbi ističe da tuženica ima namjeru zatražiti brisanje založnog prava koje je upisano u korist R. L. e., te tako osujetiti namirenje tužiteljeve tražbine. Međutim, iz izvadaka iz zemljišnih knjiga vidljivo je da su na nekretninama u odnosu na koje tužitelj predlaže određivanje privremene mjere upisana i založna prava Republike Hrvatske i Suvlasnika stambene zgrade u S., pa je nejasno kako će se eventualnim brisanjem založnog prava jednog od založnih vjerovnika osujetiti ili otežati naplata eventualne tužiteljeve tražbine.

8. Tužitelj također u žalbi ističe da je za očekivati da će tuženica vlasništvo na nekretnina prenijeti na drugu osobu. Međutim, takva činjenica ne proizlazi iz niti jednog dokaza, te nije učinjena vjerojatnom. Okolnost što je tuženica određeno vrijeme od pet godina boravila u I. ne znači sama za sebe da će tuženica raspolagati nekretninom.

9. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbu čl. 344. st. 1. OZ kada je prijedlog tužitelja odbio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tužitelj. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 15. siječnja 2024.

Sudac:

Robert Jambor, v.r.