Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: 18 K-546/2022-80

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, po sucu Domagoju Lovriću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tatjane Štulić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. V. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21-dalje u tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva broj KO-DO- 194/2022 od 27. travnja 2023. izmijenjene podneskom od 25. listopada 2023., na raspravi održanoj dana 9. siječnja 2024. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku Sonje Marković, okrivljenog M. V. i njegovog branitelja odvjetnika M. R., na ročištu za objavu presude održanom 12. siječnja 2024. godine u odsutnosti stranaka, istoga dana objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ O. M. V., sin M. i L. V., djevojački P., rođen ... u S., s prebivalištem u S., D. T. 4, državljanin Republike Hrvatske, OIB ….., aviomehaničar, sa završenom Srednjom zrakoplovnom školom u Z., zaposlen u trgovačkom društvu E.-plin j.d.o.o. sa sjedištem u S., D. T. 4, s plaćom od 650 EUR mjesečno, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vlasnik kuće na adresi prebivališta, vlasnik 11 motocikala godina proizvodnje od 1998. do 2021., vlasnik osobnog vozila M. C. god. proizv. 2022., bez vojnog čina, neodlikovan, ne vodi se drugi postupak

k r i v  j e

što je,

dana 10. ožujka 2022. oko 10,30 sati, u S., N. T. 9F, u prostoru trgovačkog društva E. plin j.d.o.o. i u ugostiteljskom objektu E. plin koji se tamo nalazi, nakon što je V. Š. došao do njega nezadovoljan i prigovorio izvedenim radovima, uhvatio V. Š. objema rukama za jaknu i vukao ga prema izlazu iz ugostiteljskog objekta, a kada je V. Š. dovukao do vrata ugostiteljskog objekta i isti se uspio osloboditi od ruku okrivljenika, te potom pao preko praga vrata ugostiteljskog objekta na tlo, došao do V. Š. te ga udarao nogama po njegovim nogama te rukom po potiljku glave i vratu, a u cilju da ga uplaši rekao mu više puta da će ga ubiti i da će ga naći na ulici, a što je sve kod V. Š. izazvalo osjećaj bojazni i straha za vlastiti život,

II/ dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,

III/ čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21- dalje u tekstu: KZ/11),

IV/ te se na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 optuženi M. V.

o s u đ u j e

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 7 (sedam) MJESECI

V/ Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku se ,

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

VI/ Na temelju članka 56. stavak 4. i članka 62. stavak 1. točka 2. KZ/11 okrivljenom M. V. se

i z r i č e

POSEBNA OBVEZA

Uplate novčanog iznosa od 5.000,00 eura (pettisuća eura) u humanitarne svrhe na žiro račun organizacije U. K. S., S. ulica 66, OIB: ……. , IBAN: ……, na račun otvoren kod R. bank A. d.d. Z., u roku od 90 (devedeset) dana od pravomoćnosti presude.

Ukoliko okrivljeni u danom roku ne izvrši u potpunosti ili većoj mjeri izrečenu posebnu obvezu, na temelju članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora.

VII/ Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 300 eura kuna u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Sisku broj broj KO-DO- 194/2022 od 27. travnja 2023.,čiji činjenični opis je izmijenjen izmijenjene podneskom od 25. listopada 2023. okrivljenom M. V. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21-dalje u tekstu: KZ/11).

2. Oštećeni V. Š. tijekom postupka nije postavio imovinskopravni zahtjev.

3. Pozvan da se očituje na navode iz izmijenjene optužbe okrivljeni M. V. je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je u svojstvu svjedoka ispitao oštećenog V. Š. (stranica 141-142 spisa), te svjedoke Ž. V. (stranica 143 spisa), V. M. (stranica 145 spisa) i Ž. P. (stranica 157 spisa), okrivljenik je svoju obranu iznio 22. ožujka 2023. godine te je izvršena i reprodukcija prvog ispitivanja okrivljenika od 11. ožujka 2022. godine u Policijskoj postaji S. i od 12. ožujka 2022. godine u ODO Sisak. Izvršen je uvid i pročitan je dopis branitelja koji je uputio oštećeniku od 25. ožujka 2023., rukom pisanu izjavu oštećenog V. Š., ponudu B. broj 024-22, troškovnik sanacije pročelja fasade N. T. 9f obrta B. nalaz hitnog pregleda bolnice D. I. B." u P., izvršen je uvid i pregledane su fotografije koje je dostavio branitelj okrivljenika dana 28. srpnja 2023. Na kraju je pročitan izvod iz kaznene evidencije.

5. Okrivljeni M. V. u svojoj obrani ispitan na raspravi 22. ožujka 2023. godine, kojom prilikom je iznosio obranu, a nije želio odgovarati na pitanja, iskazao je da je inkriminiranog dana pio kavu u kafiću u prijepodnevnim satima između 9 ili 10 sati, kada je iznenada u kafić ušao oštećeni, lupio šakom o šank, te ljutito počeo vikati na njega "dokle ću ja plaćati tvoja sranja i račune" na što je on doveden u neugodnu situaciju rekao da izađu van kafića i da mu objasni što je bilo. Navodi da on oštećenika nije vukao rukama za jaknu, da oštećeni nije pao o prag prilikom izlaska iz kafića, da nije na oštećenoga vikao niti mu prijetio. Nakon što su izašli iz kafića došla je njegova supruga te je ona pitala oštećenoga u čemu je problem, ponudila mu je da plate umjesto njega troškove koji su mu nastali u stanici za tehnički pregled, sve iz razloga kako bi pokušali smiriti neugodnu situaciju. Navodi da je oštećenik bio izuzetno bezobrazan, da im je govorio u više navrata da su ga njegova žena i on prevarili, da su lopovi, te im je to bila vrlo neugodna situacija jer je tada u kafiću, na parkiralištu i općenito u okrugu radione bilo puno ljudi. Navodi da je on kao iskusni stručnjak za plinske instalacije napravio sve po propisima i pravilima koja su vrlo jasno određena obzirom se radi o posudi pod tlakom što predstavlja opasnu stvar i za koje su zakonske regule vrlo stroge i jasne. Navodi da je sve ove dokumente inače predaje strankama zajedno i odjednom u istom trenutku, tako da nije istina što je oštećenik rekao da prilikom vozila nije dobio račun, sve dokumente, odnosno da bi nedostajao račun. Navodi da predajom ovih dokumenata prestaje njegova odgovornost kao servisera za ugrađenu bocu i sva odgovornost prelazi na kupca. Navodi da nije uputio oštećenika da se „preko veze“ javi u Stanicu za tehnički pregled, jer on to nikada ne radi niti bi to napravio. On kaže svojim strankama da ako bude problem na tehničkom pregledu, da mu to jave, jer njega na tehničkom pregledu svi poznaju i jave ako ima kakav problem. Navodi da je njegova firma posljednjih 7 godina najbolja u Hrvatskoj po ocjeni Centra za vozila Hrvatske. Navodi da su mu policajci kada je sutradan došao radi ispitivanja povodom kaznene prijave rekli da je oštećenik već ranije prijavljivao ljude za prijetnju i da on to inače radi. Navodi da su policijski djelatnici otišli u njegovu firmu i pregledali snimke kamera koje snimaju prostor u kafiću i na parkiralištu, te da snimke nisu izuzete jer su smatrali da snimke nisu od koristi obzirom ne snimaju zvuk. Navodi da je ove kalendarske godine napravio preko 120 atesta plinskih spremnika za vozila, što govori o dinamici i količini posla koji radi. Pojašnjava da je oštećenik nakon što mu je njegova supruga ponudila nakon što ih je izvrijeđao, da mu refundiraju prvo 409,00 kuna koje je platio na tehničkom pregledu, a nakon toga na inzistiranje oštećenoga mu je ponudila i kompletni iznos koji je on platio njima na što je oštećenik reagirao na način da je sjeo u svoj auto i namjerno vožnjom unatrag udario i odvalio ćošak zida. Nakon toga njegova supruga je pozvala policiju, a policija mu je dala naputak da poslika oštećenja na zidu, sastavi izjavu o događaju, uzme presliku osobne iskaznice oštećenika pa ako oštećenik istu izjavu potpiše, da nema potrebe da policija dolazi, a ukoliko odbije potpisati da će tada doći. Kazuje da je njegova supruga napravila sve kako joj je rekla policija, a on više nije komunicirao s oštećenikom niti mu je prilazio, da je oštećenik još neko vrijeme sjedio u svom vozilu, otprilike malo više od pola sata čekajući da mu vrate novce, nakon čega je otišao i više se nije vraćao.

5.1. Zbog ovakve obrane okrivljenika i obzirom da okrivljenik nije želio odgovarati na pitanja optužbe, sud je na prijedlog ODO Sisak reproducirao snimku prvog okrivljenikovog ispitivanja od 11. ožujka 2022. godine u Policijskoj postaji S. i od 12. ožujka 2022. godine u ODO Sisak te je preslušavanjem istih snimki utvrđeno da je okrivljenik u bitnome ponovio sve što je iskazao u svojoj obrani na raspravi pred sudom. Dakle, okrivljenik je negirao počinjenje kaznenog djela kako mu se stavlja na teret optužnicom i govori o inkriminiranom događaju kao neugodnoj situaciji gdje se on korektno ponašao prema oštećenome, dok je oštećeni prema njemu i supruzi bio verbalno agresivan. Sud smatra kako nema potrebe u ovoj presudi raditi transkripte prvog iskazivanja a okrivljenika zbog nepotrebnog ponavljanja istovjetnih navoda okrivljenika.

6. Oštećeni V. Š. iskazao je da je 8. ožujka 2022. htio registrirati svoj automobil, ali je prethodno trebao napraviti atest plinskog spremnika pa je nazvao E. plin j.d.o.o. i pitao za atest, rečeno mu je da košta 500,00 kuna za sisčane, te je dogovorio termin za 9. ožujka 2022. kada je i došao u servis sa svojim vozilom. Kazuje da je okrivljenik kao vlasnik servisa nakon pregleda njegovog vozila rekao da je plinski spremnik loš i trul i da ga treba zamijeniti novim i da to košta između 1.200,00 i 1.500,00 kuna, na što je on pristao. Isti dan poslije 17,00 sati nazvao ga je djelatnik E. plina i rekao da je posao napravljen i da može pokupiti svoje vozilo. On je došao u servis, platio dugovanih 1.500,00 kuna i tražio račun i atest kao što su dogovorili, te je imao namjeru odmah otići u Stanicu za tehnički pregled kako bi dovršio registraciju svojeg vozila. Kako djelatnik servisa nije mogao izdati račun bez „šefice“, a kako je nazvao suprugu od vlasnika, odnosno ovdje okrivljenoga, on je čekao da ona dođe u servis više od sat vremena, a kada je došla dala mu je papire i to potvrdu o izvršenim radovima, garanciju za novi spremnik, još neke papire kojih se sada ne može sjetiti, međutim, nije dobio ono najvažnije potvrdu o obavljenom atestu plinskog spremnika bez čega nije mogao registrirati svoje vozilo. Supruga okrivljenika i radnik koji su se tada nalazili u kancelariji su mu rekli da su ti papiri dovoljni kako bi se obavio tehnički pregled, a ukoliko bude problema da samo naglasi da je to rađeno kod njih i da će sve biti u redu. Kazuje da je na to odgovorio da želi da njegov automobil bude siguran i da ne želi da njegov automobil prođe tehnički „po vezi“, da želi biti siguran da je sve uredu sa njegovim vozilom. Kako taj dan više nije stigao obaviti tehnički pregled jer je prošlo radno vrijeme Stanice za tehnički pregled, uputio se sutradan ujutro na Stanicu za tehnički pregled i na njegovo iznenađenje na Stanici za tehnički pregled su mu rekli da nema potvrdu o obavljenom atestu te su mu ponudili da oni naprave taj atest što je on pristao s obzirom na žurbu u kojoj je bio i naplatili su mu to 400,00 kuna. Nakon obavljenog tehničkog pregleda otišao je u „E. plin“ po račun koji mu još nisu ispostavili, a bio je i ljut zbog ove situacije. Ušao je u ured E. plina, a kako tamo nikoga nije bilo otišao je u kafić koji je bio povezan sa E. plinom, te tamo zatekao okrivljenoga za šankom te mu uputio riječi koje su možda zvučale grubo, a glasile su: „Zašto ja plaćam tvoja sranja ako je dogovoreno da se napravi atest?“. Nije niti uspio dovršiti rečenicu, a okrivljenik ga je zgrabio rukama za jaknu, te ga vukao prema izlazu kafića vičući na njega riječima: „Smeće jedno riješit ćemo to vani, van, van, smeće jedno“, a kad ga je dovukao do vrata rekao je: „Majku ti jebem, pokazat ću ja tebi“. U tom trenutku kod izlaznih vrata istrgnuo se iz zahvata okrivljenika, spotaknuo na prag, pao na tlo, a okrivljenik ga je krenuo „cipelariti“ te ga je udarao nogama o njegove noge, a on u namjeri da se pridigne, kleknuo je i krenuo ustajati, a okrivljenik ga je tom prilikom udario rukom po potiljku i vratu. U tom trenutku je pristupila supruga okrivljenoga da smiri situaciju, tu prestaje fizički sukob, ali okrivljenik mu nastavlja upućivati psovke da mu jebe majku, na što je on rekao da su mu otac i majka pokojni, pa je on uzvratio još jačom žestinom da mu jebe majku i oca. Okrivljeni je govorio razne psovke, a između ostalog mu je rekao: „Ubit ću te, naći ću te na ulici, ubit ću te“, što je rekao više puta. Dok je okrivljenik nastavio psovati, ali nije bilo nikakvog kontakta više s njime,on je razgovarao sa njegovom suprugom i djelatnikom i zatražio da mu izdaju račun, te da mu vrate novac za atest obzirom je isti atest platio u Stanici za tehnički pregled, na što su mu oni ponudili da mogu vratiti njegov stari spremnik, a da on njima da natrag spremnik koji su mu ugradili što njemu nije imalo smisla s obzirom na sigurnosne razloge. Kazuje da je potom krenuo svojim vozilom iz dvorišta E. plina i prilikom okretanja vozila slučajno je udario stražnjim dijelom vozila o ugao ulaska u radionu i napravio štetu na zgradi, na što je supruga okrivljenoga mu naredila da stane i dala mu da potpiše izjavu da je oštetio ulaz u dvorište tvrtke E. plin što je i potpisao. Navodi da mu je supruga okrivljenoga rekla da su sve snimile kamere koje su unutar tog cijelog kompleksa te da će ona zvati policiju, međutim policija nije došla. Navodi i da zbog straha od okrivljenika odnosno iz straha da bi okrivljenik mogao nastaviti napad i učiniti još nešto gore, da je u svom automobilu čekao da mu supruga okrivljenika donese račun, međutim ona se nije pojavljivala. Dalje navodi da je nakon potpisivanja te izjave otišao iz dvorišta E. plina i to bez računa kojeg nije dobio, a da se sutradan osjećao loše, osjetio je bolove u vratu i ramenu, nije mogao spavati te se javio na hitnu u S., a kasnije se javio u Neuropsihijatrijsku bolnicu „Dr. Ivan Barbot u Popovači“ obzirom od ranije boluje od PTSP-a, pa se njegovo stanje pogoršalo. Navodi da dva mjeseca nakon ovog događaja nije mogao dobro spavati i osjećao se bijedno, bojao se kretati Siskom jer nakon izrečenih prijetnji okrivljenoga, još je k tome zaprimio nekoliko nepoznatih poziva, na koje kada se javio je bila tišina sa druge strane linije, zbog čega se naprosto bojao i šetati svojim gradom u strahu da se ne ostvare prijetnje koje mu je izrekao okrivljenik. Navodi da je čak i promijenio broj telefona upravo zbog istog straha i bojazni. Na pitanje odgovara da šteta koja je nastala na zgradi prilikom udara njegovog vozila je mala šteta, samo okrznuće, da na njegovom vozilu nije nastala nikakva šteta, pa smatra da je račun, odnosno ponuda sanacije koju mu je uspostavio punomoćnik tuženika pretjerana. Na daljnje pitanje odgovara da misli da je okrivljenik vlasnik E. plina, no nije siguran.

6.1. Obrana je prigovarala iskazu svjedoka kao nevjerodostojnom, jer je životno nelogično da osoba koja je prvo fizički napadnuta, a zatim joj je upućena prijetnja da sjedi u autu u dvorištu osumnjičenika i da čeka pola sata policiju, a ne bježi i ne odlazi sa mjesta događaja.

7. Svjedok Ž. V. iskazala je da se sjeća događaja sa V. Š. kojeg doduše nije prepoznala jer se fizički jako promijenio, koji je par dana prije ovog događaja došao u njihovu radionu radi atesta plinskog spremnika na vozilu, a kako je njegov spremnik bio star više od 20 godina bilo je potrebno prema pravilima struke ugraditi novi spremnik što je oštećeni pristao, potpisao ponudu te su oni to i napravili. Navodi da je došao po svoje vozilo sa ugrađenim spremnikom, platio račun, ona mu je taj račun predala , izjavu servisera, ponudu i vlasnički list spremnika. Navodi da se atest ne radi na novim spremnicima. Navodi da je dan nakon što je preuzeo svoje vozilo, oštećeni se pojavio u jutarnjim satima, ušao k njoj u ured pogledao ju i bez riječi se okrenuo zalupio vratima i vratio u hodnik, izašao u dvorište i nastavio putem kafića. Navodi da oštećenog nije odmah prepoznala, te je išla vidjeti u hodnik što se to događa, a kako se iz hodnika vidi u kafić vidjela je i čula da je oštećenik došao do šanka, udario je rukama po šanku i vikao prema okrivljenom navodeći: „Do kada ću ja plaćati tvoja sranja?“ Tada joj sinulo da je oštećenik jučer preuzeo svoje vozilo i da mu je dala sve potrebne papire i da je kod nje platio, pa je krenula kroz hodnik van u dvorište kako bi ušla u kafić sa ciljem da pita oštećenoga u čemu je problem jer da to može riješiti s njom kao odgovornom osobom. Kada je došla do vrata kafića, a to je bilo otprilike za jednu do dvije minute, njezin suprug i oštećenik su već izlazili iz kafića i čula je raspravu kako oštećenik ljutito traži od njezinog supruga povrat novaca na način da je govorio suprugu da su mu ukrali njegove novce i da mu ih izvole vratiti. Navodi da je bila vrlo neugodna situacija i da su svi nešto vikali, da je možda i njezin suprug nešto vikao, ali se sada ne može točno sjetiti što je točno vikao, pa se ne može sjetiti što je i ona točno govorila oštećenome, pretpostavlja da su govorili da oni njemu nisu ništa ukrali. Kazuje da je nakon toga pozvala njihovog servisera Igora koji je ugrađivao taj spremnik kako bi razriješili ovu neugodnu situaciju, a Igor joj je rekao da jedino što mogu je izvaditi spremnik koji su ugradili i vratiti stari spremnik u vozilo oštećenika obzirom je oštećenik inzistirao da mu vrate 1.500,00 kuna koje je platio na ime ugradnje novog spremnika. Nakon toga ona je ponudila oštećeniku da izvade ugrađeni spremnik i vrate stari i naprave povrat plaćenih 1.500,00 kuna, na što on nije pristao i rekao je da spremnik on ne da i da ne dozvoljava da se više njegov auto dira, ali je inzistirao na povratu novca. Naveo je da očekuje da mu novce vrati kroz sljedećih 10 minuta, potom je sjeo u svoj auto, krenuo vožnjom unazad i udario u zid radione, što je po njezinom mišljenju napravio namjerno. Navodi da je to vidjela jer je u tom trenutku stajala kraj njegovog auta na parkiralištu ispred radione. Navodi da su radionica i kafić pod video nadzorom ali ona ne zna da li je taj događaj zabilježen video nadzorom i da li još uvijek posjeduju te snimke. Navodim da sam poslikala oštećenja koje je vozilo oštećenoga napravilo na zidu. Navodi da je nakon toga ona pozvala policiju, ali su joj iz policije odgovorili da oni neće dolaziti na takvu intervenciju, te su je uputili da sa oštećenim sačini zapisnik o ovom događaju što su potom i napravili. Pritom misli na događaj udara u zid. Oštećeni je nakon toga sjeo u auto i rekao da će čekati 10 minuta da mu vrati njegove novce, a potom je otišao i ona nakon toga više nije imala nikakav kontakt s oštećenikom koji nije dolazio niti ga je ona tražila. Drugi dan je došla policija, tražila njezinog supruga te je pritom i ona dala svoj iskaz te je predala policiji račun, izjavu servisera, ponudu i vlasnički list spremnika. Na pitanje odgovara da između njezinog supruga i oštećenoga nije došlo do fizičkog sukoba, da oštećeni nije platio štetu koju je napravio na zidu radione, te da je podnijela kaznenu prijavu protiv oštećenoga radi oštećenja na zidu radione. Dalje na intervenciju branitelja M. R. radi razjašnjenja stvari navodi da to nije bila kaznena prijava već zahtjev za naknadu počinjene štete, odnosno zahtjev za mirno rješenje, a ne zna da li je oštećeni uspješno obavio tehnički pregled, samo se sjeća da joj je prije nego što je sjeo u svoj auto i otišao rekao da je jučer bio na tehničkom pregledu i platio osiguranje i neka ona naplati ovu štetu na zidu od osiguranja. Dalje odgovara da je dokumentacija koju je dala oštećenome a koju je maloprije navela dovoljna za obavljanje tehničkog pregleda što se tiče spremnika za plin, te da oni inače tako rade sa svojim klijentima jer je to zakonom propisana dokumentacija. Dalje odgovara i da oni inače ne vraćaju novac u ovakvim situacijama kako što je bila sa oštećenim, da nikada ranije nisu imali prigovore klijenata u sličnim slučajevima, da je oštećeni puno vikao i po radioni i po kafiću, da je bila jako neugodna situacija, da su gosti iz kafića ustajali i odlazili, te da je sa ciljem da smiri ovakvu scenu ipak ponudila povrat novca isključivo iz razloga da sačuva reputaciju svoje firme i da razriješi neugodnu situaciju, te da su sve obavili po propisima i kako treba o čemu postoji i dokumentacija, a da su povrat novca htjeli napraviti samo iz navedenih razloga. Odgovara da više nije moguće pogledati snimke video nadzora od ovog događaja, jer snimku nisu izdvojili na vrijeme, te ona vjerojatno više ne postoji. Odgovara da je u ovom poslu od 1992. godine u kontinuitetu te da do ovog slučaja nisu imali sličnih reklamacija niti ovakvih scena sa klijentima, a pojašnjava da kada je njezin suprug vikao na oštećenoga nije upućivao bilo kakve riječi i psovke ili prijetnje oštećenom, već da se opravdavao da je sve napravljeno kako je on tražio i po pravilima struke.

7.1. Predstavnica optužbe prigovorila iskazu svjedokinje navodeći je iskazivala pristrano obzirom da je supruga okrivljenik i da je njezin iskaz usmjeren na uklanjanje odgovornosti od okrivljenika.

8. Svjedokinja V. M. iskazala je da je toga dana konobarila u kafiću E. plina, „E. plin“, a okrivljenik koji je njezin šef je bio za šankom zajedno sa svojim ujakom, te su pili kavu, a to je bilo u jutarnjim satima, ne sjeća se točnog vremena. Navodi da je u tom trenutku oštećeni V., kojega sam prepoznala na današnjoj raspravi, ušao u kafić i počeo galamiti i rekao: „Do kad ću ja morati plaćati tvoja sranja?“, na što je okrivljenik zamolio oštećenoga Vladu da ne galami među ljudima i da izađe van iz kafića kako bi riješili taj prijepor. Navodi da je okrivljenik na pristojan način zamolio oštećenoga da izađu van, na što su oni izašli, a ona je ostala za šankom i nije vidjela što se dalje događa već je kasnije saznala od supruge okrivljenika da je oštećeni oštetio svojim vozilom zid ispred radione. Odgovorila je da kada su okrivljeni i oštećeni izašli nije čula bilo kakvu viku, a prije tog događaja vidjela je oštećenog V. par dana ranije u njihovom servisu kada je tražio okrivljenoga i nešto se raspitivao u vezi servisa. Navodi da nakon ovog događaja više nije viđala oštećenoga, a na pitanje otkud svjedokinja zna da se oštećeni zove V., navodi da je sada na ovoj raspravi čula njegovo ime, ali da inače ne poznaje čovjeka, da je od tog događaja prošlo godinu dana i da se ne sjeća imena te da ga je čula danas. Dalje odgovara da danas prepoznaje oštećenoga, a nije ga vidjela godinu dana od događaja i vidjela ga je sve ukupno u dva navrata na par sekundi, jer dobro pamti lica te joj je čak poznata i zastupnica optužbe, a da je to tako jer je zaposlena kao konobarica i služi kave mnogim ljudima i mnogo ljudi prolazi kroz njezin kafić pa pamti mnoga lica i poznaje mnoge ljude. Dalje odgovara da već dvije godine radi kao konobarica u kafiću te da u tom razdoblju nije bilo nikakvih incidenata i svađa u kafiću te da je to pristojno mjesto, a da tom prilikom osim rečenice: „Do kada ću ja morati plaćati tvoja sranja?“, oštećeni nije upućivao neke druge psovke ili prijetnje okrivljenome. Kod okrivljenika radi dvije godine i u tom periodu nije primijetila da bi on bio nasilna osoba,da bi imao problema sa agresijom, te da je dobar čovjek. Kazuje da su okrivljeni i oštećeni izašli iz kafića jedan za drugim te nije primijetila da bi bilo ikakvog fizičkog kontakta ili nasilja.

8.1. Zastupnica optužbe prigovarala je iskazu svjedokinje u cijelosti kao neuvjerljivom i nelogičnom te ističe da je svjedokinja pristrana obzirom da joj je okrivljeni kako sama navodi šef, a u inkriminirano vrijeme kao i danas radila je, odnosno radi u istom kafiću u sklopu Trgovačkog društva „E. plin“. Ističe da je neuvjerljivo i životno logično da bi svjedokinja danas prepoznala oštećenika kao osobu koja je kritičnog događaja na svega par sekundi vidjela, pogotovo ističe da je nelogično da bi i neuvjerljivo da bih ja kao predstavnica optužbe bila osobno poznata svjedokinji jer ja svjedokinju nikad nisam vidjela i ne zalazim u kafiće, a kamoli da bi zalazila u kafiće u sklopu servisnih radionica u kakvom svjedokinja radi.

9. Svjedok Ž. P. iskazao je da se sjeća događaja na inkriminirani dan kada je tijekom prijepodnevnih sati pio kavu u kafiću E.-plina sa svojim nećakom, ovdje okrivljenikom kada je u kafić ušao njemu nepoznat čovjek koji je nervozno pristupio prema okrivljenome, udario šakom po šanku i počeo vikati da neće on plaćati okrivljenikova "sranja". Bila je jako neugodna i neočekivana situacija, a okrivljenik je potom čovjeku odgovorio da izađu van pa da će se o svemu dogovoriti. Kazuje da mu je okrivljenik u tom trenutku izgledao pomalo zbunjeno, zatečen situacijom, a kada su okrivljenik i taj čovjek izašli van iz kafića on ih dalje nije vidio niti čuo što se događa te je kasnije otišao kući. O svemu što se dalje zbivalo zna iz razgovora s okrivljenikom. Na pitanje odgovara da okrivljenik inače nije agresivna osoba, da je u S. poznati poduzetnik već godinama, da je stalno u kontaktu sa ljudima, te se inače u odnosu sa strankama ponaša pristojno i normalno. Odgovara i da nakon ovog događaja više nije vidio okrivljenika taj dan, navodi da se kasnije telefonski čuo sa okrivljenim te mu je on rekao da je taj čovjek bio ljut iz razloga što je platio dodatni iznos novaca prilikom tehničkog pregleda, a tada mu je okrivljenik rekao i da je on na vozilu tog čovjeka napravio sve što treba uključujući i atest. Odgovara i da je okrivljenika vidio sljedećeg dana te na njemu nije primijetio bilo kakve ozljede, a ponavlja odgovarajući da nakon što su okrivljenik i taj čovjek izašli iz kafića da ih više nije vidio pa ni pri izlasku iz kafića. Dalje odgovara i da kasnije od nikoga nije čuo, pa ni od okrivljenika, da bi tada došlo do fizičkog sukoba između njih dvojice, a u niti jednom trenutku nije čuo da bi okrivljenik prijetio tom čovjeku koji je bio ljut, ali koji ni na koji način nije prijetio okrivljeniku. Kasnije je iz razgovora sa okrivljenikom saznao da je oštećeni udario sa svojim vozilom u zid, ali se ne sjeća kako je okrivljeni riješio taj problem sa oštećenim, odnosno na koji način su se dogovorili.

10. Svjedok M. B. je naveo da je zaposlen u građevinskom obrtu svog oca, tvrtka B. kao radnik, tijekom prijepodneva ide u kafić na adresi N. T. 9f, a okrivljenika poznaje kao vlasnika tog kafića te su poznanici i u dobrim odnosima. Na upit odgovara da se sjeća inkriminiranog događaja u kafiću okrivljenika jer je sjedio na stolici okrenut prema šanku dok su iza njega bila ulazna vrata kafića. U jednom trenutku je ušao njemu nepoznat čovjek i počeo je govoriti okrivljeniku nešto u smislu da je lopov i pričao je nešto oko nekih računa, a više nije siguran da li je čovjek okrivljeniku predočio neki račun da bi možda udario o šank jer se zbog proteka vremena ne sjeća točno, a nije bio fokusiran na njihov razgovor jer ga to nije interesiralo. Sjeća se da su oni nešto međusobno razgovarali, a M. ga je u jednom trenutku zagrlio, te su oni izašli van kafića. Ne zna što se događalo izvan kafića, ne zna koliko se M. zadržao vani, da li je to bilo par minuta ili desetak minuta, ali se M. u jednom trenutku vratio u kafić, sjeo na svoje mjesto i nije ništa se razgovaralo o tom čovjeku koji je očito nešto tražio od M., barem se njemu tako činilo.

10.1. Na pitanje branitelja okrivljenika svjedok odgovara da nije vidio da bi M. izvan kafića nekoga tukao udarao šakama ili na bilo koji način, a nije vidio jer je bio okrenut tijelom prema šanku, a vrata ulaza kafića su se nalazila njemu iza leđa otprilike oko 1,5 metar. Ne sjeća se da li su tada vrata kafića bila zatvorena ili možda ostala otvorena nakon izlaska okrivljenika.

10.2. Na pitanje zamjenice ODO S. svjedok odgovara da je sjedio udaljen od okrivljenika otprilike 4 metra, a okrivljenik se nalazio ispred njega, no na upit suda odgovara da je površina kafića cca 80 m2. Na daljnje pitanje odgovara da je okrivljenik tada sjedio okrenut prema njemu bočno više leđima te da u tom trenutku nije komunicirao s okrivljenikom niti se s njim družio ili pričao, da je čuo tog čovjeka koji je ulazio u kafić jer je odmah nakon ulaska, već s vrata govorio i upućivao riječi okrivljeniku, a sjeća se da je govorio "lopov,lopov", a okrivljenik je prema njegovom mišljenju na isto reagirao na način da je pokušao smiriti čovjeka koji je ušao i po mimikama bi ja rekao da se ponašao pomirbeno. Kazuje da je navedeno zaključio zbog toga što se okrivljenik nije ponašao napadački kao što se taj čovjek ponašao prema njemu te iz razloga što su na kraju izašli van po njegovom mišljenju da idu riješiti taj problem, što god to bilo. Odgovara i da se tog dana u kafiću zadržao koliko je trajalo dok je popio kavu, a ne sjeća se koliko je to trajalo i koliko je vremena prošlo od povratka okrivljenika u kafić do njegovog odlaska, a navodi da je izašao iz kafića kroz druga vrata prema Trgu 22. lipnja. Navodi da poznaje suprugu okrivljenika, a ne sjeća se da li bi ona bila u kafiću toga dana ili u blizini. Odgovara da nakon tog događaja on nije o tome razgovarao sa okrivljenikom, samo ga je okrivljenik zamolio nešto oko građevinskih radova, odnosno oštećenja na njegovoj radioni, a ne može se sjetiti kada je to bilo, misli da nije bilo taj isti dan, nego kasnije. Odgovara da toga dana na okrivljeniku nije primijetio ništa neobično kada se vratio u kafić , nije primijetio nikakve ozljede na njegovom tijelu, odnosno sada se ne sjeća nečeg takvog, a kako ne poznaje okrivljenika tako dobro nije mogao primijetiti ništa primijetiti.

11. Iz materijalnih dokaza, osobito medicinske dokumentacije za oštećenog V. Š., prijave O. D. I. P." u S. i nalaza hitnog pregleda oštećenika proizlazi da se oštećenik javio u ambulantu hitne medicine dan nakon inkriminiranog događaja zbog glavobolje, bolova u vratu koji su se prema njegovim navodima pojavili nakon što je bio fizički napadnut. U anamnezi ordinirajućeg liječnika se navodi da je oštećenik zadobio ozljede na način da ga je napadač gurnuo nakon čega je pao i udario glavom u zatiljak, te da ga je prilikom ustajanja nekoliko puta udario šakom u glavu što se dogodilo jučer (dakle 10. ožujka 2022.) oko 10:30 sati, a pregledom ordinirajućeg liječnika su ustanovljene površinske ozljede glave, mišića i tetiva u području vrata i leđa. Liječnik sa hitne službe je uputio oštećenika u bolnicu na pregled kirurgu, te je isti dan oštećenik pregledao liječnik kirurg koji u svojoj anamnezi napominje da je pacijent fizički napadnut od osobe koji ga je gurnuo iz kafića (N. T. 9, S.), te ponavlja isto kao ranije da je pao na leđa, udario glavom i dobio udarce rukama treće osobe u glavu (zatiljak glave), vrat ramena i leđa. Pregledom liječnika kirurga nije nađeno svježih tragova traume na tijelu oštećenika, a na pregledu CT mozga liječnik primjećuje mali hematom mekog oglavka okcipitalno. Iz bolničke prijave policijskoj upravi – kriminalističkoj službi, proizlazi da je istu napisao ordinirajući liječnik na dan pregleda oštećenika zbog sumnje na moguće kazneno djelo te navodi kao kvalifikaciju lakše tjelesne povrede.

12. Na temelju rezultata izvedenih personalnih dokaza, pročitane materijalne dokumentacije, svakog dokaza posebno i u njihovoj ukupnosti, te stavljajući iste u odnos s obranom, nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnja – opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11 na štetu oštećenog V. Š. na način činjenično opisan u izreci presude.

13. Sud je donoseći presudu izmijenio činjenični opis iz optužnice izmijenjene podneskom ODO Sisak od dana 25. listopada 2023. na način da je ispustio riječi iz trećeg i četvrtog retka koje glase: "time što mu prema ranijem dogovoru nije napravljen atest za plinsku instalaciju u vozilu", te riječi iz šestog retka koje glase: "pri tome ga vrijeđao pogrdnim riječima". Isto je sud učinio iz razloga jer smatra da utvrđenje bića kaznenog dijela prijetnje nije uopće bitna okolnost da li je okrivljenik napravio ili možda nije napravio atest plinske instalacije na vozilu oštećenika. Sud se uopće ne želi upuštati u raspravljanje o tom pitanju jer je nebitno da li je okrivljenik pravilno izveo radove za koje je bio angažiran od oštećenika ili možda nije. Osim toga sud nema tehničkih saznanja kako se atest plinskog spremnika radi, tko ga radi i kakvo je propisno postupanje sa atestiranjem, niti se iz iskaza oštećenika i okrivljenika i svjedokinje Ž. V. to može utvrditi, niti je utvrđivanje ove okolnosti bitno za počinjenje kaznenog djela koje se stavlja na teret okrivljenome. Bitno je jedino da je oštećenik bio u tom trenutku nezadovoljan i da je prigovorio izvedenim radovima, koje navode je sud ostavio u činjeničnom opisu kaznenog djela smatrajući da isti navodi dovoljno govore i predočavaju sve bitne okolnosti u kojima se događa kazneno djelo. Također, su bili suvišni činjenični navodi da bi okrivljenik prilikom izlaska iz ugostiteljskog objekta oštećenika vrijeđao pogrdnim riječima, jer to nisu ključne okolnosti koje čine biće kaznenog djela prijetnje, odnosno kazneno djelo je dokazano i bez ovog činjeničnog navoda, pa sud smatra da je isti navod valjao ukloniti iz činjeničnog opisa kaznenog djela.

13. Nakon provedenog dokaznog postupka može se uzeti kao nesporno utvrđeno da su okrivljeni M. V. i oštećeni V. Š. imali poslovni odnos oko ugradnje plinske instalacije u automobil oštećenika, a da se ranije nisu poznavali. Nesporno je da je na dan inkriminiranog događaja oštećenik nezadovoljan pruženim uslugama E. j.d.o.o. došao u ugostiteljski objekt iste firme zatekao okrivljenika za šankom, te mu na grub način izrazio svoje nezadovoljstvo i uputio riječi koje su glasile otprilike „Zašto ja plaćam tvoja sranja ako je dogovoreno da se napravi atest“, nazvao ga lopovom ili kakvog sličnog uvredljivog sadržaja jer je tako utvrđeno iz suglasnih dijelova iskaza oštećenika, okrivljenika i saslušanih svjedoka. Iz dijelova iskaza okrivljenoga i saslušanih svjedoka se može utvrditi kao nesporna činjenica da su nakon ovih riječi oštećenika, okrivljenik i oštećenik izašli iz ugostiteljskog objekta. Nesporna je i objektivno utvrđena činjenica da je oštećenik na dan inkriminiranog događaja 10. ožujka 2022. zadobio površinske ozljede glave, mišića i tetiva u području vrata i leđa, jer je ista činjenica utvrđena uvidom u medicinsku dokumentaciju, što je objektivni podatak, a iste ozljede također proizlaze iz dijela iskaza oštećenika, dok obrana nije osporila sadržaj i objektivnost iste medicinske dokumentacije, već se branitelj u završnoj riječi samo osvrnuo na istu kada je u bitnome rekao da medicinska dokumentacija nema veze sa inkriminiranim događajem, upirući da je oštećenik ozljede mogao zadobiti u nekom drugom događaju istog dana ili sutradan 11. ožujka 2022. Dakle, obrani nisu sporne ozljede oštećenika, već je obrani sporno kako i točno kada je oštećenik zadobio te ozljede. Također, nesporno proizlazi okolnost da je nakon inkriminiranog događaj oštećenik prilikom odlaska iz dvorišta kafića udario svojim vozilo o zid kuće i oštetio isti zid jer to i sam oštećenik priznao. Ova okolnost, iako vrlo naglašena od obrane koja je u sudski spis dostavila detaljnu dokumentaciju o trošku sanacije oštećenju zida, nebitna za utvrđenje počinjenja kaznenog djela, već samo govori o okolnostima koje su se dogodile nakon počinjenja. To što je oštećeni nakon događaja izazvao kakvu štetu na objektu okrivljenika, koliki je iznos te štete, može biti pitanje je za neki eventualni parnični postupak, a ne kazneni.

14. Stoga ostaje sporno na koji način su okrivljenik i oštećeni izašli iz ugostiteljskog objekta, odnosno, da li je okrivljenik uhvatio oštećenika i vukao ga prema izlasku, nakon čega bi oštećenik pao preko praga vrata na tlo, i da li je okrivljenik nakon pada, oštećenika udarao nogama i rukama po tijelu, glavi i vratu, te da li mu je sa ciljem da ga uplaši rekao više puta da će ga ubiti i da će ga naći na ulici. Sporna je okolnost da li je okrivljenik postupao kao glavna odgovorna osoba i „de facto“ vlasnik „E. plin“ j.d.o.o. jer je obrana tu činjenicu izričito osporila.

15. Radi utvrđenja spornih činjenica i okolnosti sud je cijenio materijalne dokaze – medicinsku dokumentaciju koju je logično povezao sa većim dio iskaza oštećenika što su ključni dokazi da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo. Sud jer radi utvrđenja i razjašnjenja nekih okolnosti koristio dijelove iskaza svjedoka u dijelovima gdje iskazuju suglasno i logično povezao u odnosu na inkriminirani događaj.

16. Sud je povjerovao navodima oštećenika u bitnim dijelovima koji govore o okolnostima počinjenja kaznenog djela jer je iskazivao uvjerljivo i logično, a da je bilo fizičkog obračuna tj. da je okrivljenik istukao oštećenika zadavši mu lakše tjelesne u vidu površinske ozljede glave, mišića i tetiva u području vrata i leđa, jasno govori medicinska dokumentacija koja osim ozljeda potvrđuje dan, točno vrijeme inkriminiranog događaja i mjesto. Same riječi kaznenog djela prijetnje navodi jedino oštećenik, a sudu je logično i uvjerljivo da su višestruke prijetnje okrivljenika uslijedile tijekom i nakon fizičkog obračuna. Oštećenik i okrivljenik se od ranije nisu poznavali, njihov odnos nije bio osoban već isključivo poslovan. Zato oštećenik nema bilo kakav motiv lagati ili izmišljati što se doista dogodilo. Oštećenik štoviše priznaje i vjerodostojno opisuje kako se ponašao kada je ušao u kafić i vidio okrivljenika, da je bio neugodan prema okrivljeniku, da mu se obratio uvredljivim riječima koje je i sam spomenuo ispitan na raspravi, a koji nastup i riječi je u bitnome potvrdio i okrivljenik. Uvredljive riječi oštećenika nikako ne mogu opravdati postupanje okrivljenika ili ublažiti značaj njegovog postupanja. Navodi obrane gdje se upire u mogućnost da je oštećeni pretrpio ozljede iz medicinske dokumentacije u nekom drugom događaju uopće nije vjerojatno obzirom dokumentacija precizno navodi datum, vrijeme, mjesto u anamnestičkom opisu događaja koji je sačinio liječnika. Mogućnost da je oštećenik iskonstruirao cijeli događaj sa ciljem da optuži okrivljenika zbog nezadovoljstva obavljenim poslom, pa da bi otišao na hitni bolnički prijem i lažno iskonstruirao događaj, nije životno niti vjerojatno. Mnogo je životnije i vjerojatnije upravo onako kako oštećenik navodi u svojem iskazu, odnosno da je okrivljenik isprovociran nastupom oštećenika „izgubio kontrolu“ pristupio mu, zgrabio ga rukama, izašao sa njime iz kafića, tukao ga, psovao i prijetio. Svi svjedoci osim supruge okrivljenika su se u trenutku tučnjave i izricanja riječi prijetnje nalazili unutar kafića, te su svi izjavili da ne znaju što se događalo nakon što su okrivljenik i oštećenika izašli van, stoga je moguće da nisu niti mogli čuti riječi prijetnje, iako su mogli primijetiti agresivno ponašanje okrivljenika.

17. Sud nije povjerovao dijelu iskaza svjedokinje Ž. V. u dijelovima koji su različiti od iskaza oštećenika, a odnose se upravo na fizički nasrtaj okrivljenika i riječi prijetnje, jer je svjedokinja očito pristrana i svojim iskazom štiti supruga od posljedica kaznenog progona. Sud također nije povjerovao dijelovima iskaza svjedoka V. M., zaposlenice kafića čiji je „šef“ zapravo okrivljeni u dijelu gdje govori da se okrivljenik pristojno i smireno ponašao, jer to nije u skladu sa iskazom oštećenika prihvaćenim od suda. Svjedokinja po dojmu suda iskazivala pristrano, štoviše vrlo neozbiljno, što je u svojem prigovoru primijetila i zastupnica optužbe, a sigurno je imala motiv kao zaposlenica kafića svjedočiti u korist „šefu“. Tako i svjedok Ž. P., inače ujak okrivljenika ublažava reakciju okrivljenika na uvredljive riječi oštećenika, a obzirom na njegovo srodstvo sa okrivljenikom, to je i za očekivati. Svjedok B. je pak primijetio oštećenika kako ulazi u kafić i govori okrivljeniku nešto oko nekih računa, ali se ne prisjeća detalja događaja, navodi da nije bio fokusiran na taj razgovor i da ga nije interesirao, a tek nakon više potpitanja zastupnice optužbe se prisjeća događaja, ali također nije vidio što se dogodilo izvan kafića. Svjedok B. je naveo da je dobar poznanik sa okrivljenikom i redovito svako prijepodne dolazi u njegov kafić na kavu, a znamenito je da je upravo firma njegovog oca „B.“ za potrebe okrivljenika sačinila ponudu sanacije zida kuće koji je vozilom udario oštećenik.

18. U odnosu na obranu okrivljenika, ista nije prihvaćena od suda kao vjerodostojna jer je u bitnome u suprotnosti sa prihvaćenim iskazom oštećenika. Okrivljenik je tako naglasio sve ono što mu ide u korist, kao što je prethodno neugodno verbalno ponašanje oštećenika, ali zato negira sve ostale navode iz činjeničnog opisa u optužnici. Okrivljenik se najviše fokusira i brani da je svoj posao ugradnje plinskog spremnika njegova firma obavila profesionalno, korektno i tako pokušava skrenuti pozornost sa inkriminiranog događaja te izravno diskreditirati oštećenika. To je vidljivo iz navoda okrivljenika da bi oštećenik namjerno autom udario u zid njegove kuće i oštetio ga, te da su mu policajci kada je sutradan došao na policiju radi ispitivanja povodom kaznene prijave rekli da je oštećenik već ranije prijavljivao ljude za prijetnju i da on to inače radi. Kazivanje okrivljenika da su policijski djelatnici otišli u njegovu firmu i pregledali snimke kamera koje snimaju prostor u kafiću i na parkiralištu, te da snimke nisu izuzete jer su smatrali da nisu od koristi obzirom kamera ne snima zvuk, sud nije prihvatio jer obrana nije pružila niti jedan objektivan dokaz ovim navodima (npr. saslušanje policijskih djelatnika). Isto tako obrana u završnom govoru želi osobito naglasiti da okrivljenik nije vlasnik ni kafića ni trgovačkog društva „E. plin“ j.d.o.o. i prikazati ga kao običnog radnika. Zato sud ima potrebu napomenuti da je ova tvrdnja obrane netočna i manipulativna jer se iz iskaza samog okrivljenika jasno dobiva dojam da je on glavni čovjek u „E. plin“ j.d.o.o. iako je njegova supruga formalni direktor iste firme. To je vidljivo i iz samog iskaza okrivljenika osobito kada govori da je on sav posao napravio kako treba jer je iskusni stručnjak, da je njegova firma posljednjih 7 godina najbolja u Hrvatskoj po ocjeni CVH. Isto je vidljivo je iz dijela iskaza svjedokinje M. koja okrivljenika naziva „šefom“, svjedoka B. koji okrivljenika naziva „vlasnikom kafića“. Sam način pristupanja oštećenika u kafić i obraćanje okrivljeniku kao glavnom odgovornom za poslove ugradnje plinskog spremnika, jasno govori da okrivljenik nije tek jedan od radnika u poduzeću „E. plin“ j.d.o.o., nego „glava“ firme zajedno sa svojom suprugom, te se očito radi o obiteljskom poslu. Pozicija okrivljenika kao glavne odgovorne osobe u servisu i kafiću još dodatno pojačava motive svjedoka obrane da govore u korist okrivljenoga, jer su svi svjedoci ili rodbinski vezani ili poput svjedoka B. i M. poslovno povezani sa okrivljenikom.

19. Pri odlučivanju o vrsti i mjeri kazne koja bi bila adekvatna kaznenoj odgovornosti okrivljenika, sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na izbor kazne. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti sud mora u obzir uzeti okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenog djela zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonom, okolnostima u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenu konkretnih kaznenih djela.

20. Od otegotnih okolnosti sud je utvrdio da je okrivljenik postupao s izravnom namjerom jer je očito želio osvetiti se oštećeniku koji je prethodno „napravio scenu“ u njegovom kafiću i osramotio ga pred poznatim osobama, pa je okrivljenik potaknut niskim pobudama ljutnje i osvete išao poniziti oštećenika, fizički ga ozlijedio i u konačnici mu zaprijetio smrću u više navrata. Okrivljenik je prilikom počinjenja više radnji koje tvore biće kaznenog djela ostavio dojam agresivne, sebične i egoistične osobe koja se ponaša impulzivno i nije u stanju kontrolirati svoje osjećaje. Bezosjećajnost okrivljenika se osobito očituje u njegovom postupanju nakon počinjenja kaznenog djela kada optužuje oštećenika za štetu na fasadi, iako to oštećenik ne uopće spori, da bi potom putem odvjetnika 25. ožujka 2022. (15 dana nakon događaja) poslao odštetni zahtjev oštećeniku radi naknade štete na fasadi kuće. Stoga, sud ocjenjuje da okrivljenik nije pokazao bilo kakve znakove žaljenja ili kajanja zbog kaznenog djela.

21. Od olakotnih okolnosti sud je cijenio raniju neosuđivanost okrivljenika, a osim toga nije pronašao drugih okolnosti koje bi išle u prilog okrivljeniku.

22. Ukupnošću naprijed utvrđenih okolnosti, uzimajući u obzir stupanj krivnje i svrhu kažnjavanja, okrivljenik je proglašen krivim, te u okviru propisane kazne za počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11 odmjerena zatvorska kazna u trajanju od sedam mjeseci, a koja kazna se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, čime je ovakva kazna primjerena i individualizirana za okrivljenika i za počinjeno kazneno djelo za koje zakon predviđa kaznu do tri godine zatvora. Obzirom je izrečena uvjetna kazna zatvora, a uvažavajući specifičnost slučaja, karakter okrivljenika i njegovo dobro imovinsko stanje kao neformalnog vlasnika uspješne firme, vlasnika kuće i 11 motocikala, sud smatra da je svrhovito na temelju članka 62. stavak 1. točka 2. KZ/11 izreći posebnu obvezu uplate novčanog iznosa od 5.000,00 (pettisuća) eura u humanitarne svrhe i to u korist lokalne udruge „K.“ S., inače opće poznatoj u gradu S. po dugogodišnjem i predanom humanitarnom radu - terapijskom jahanju kojim pružaju rehabilitaciju i podršku osobama s najtežom vrstom i stupnjem invaliditeta ili intelektualnim teškoćama, mentalnim oštećenjima. Sud smatra da će osim uvjetne kazne zatvora, posebna obveza dati okrivljeniku snažnu poruku o protupravnosti i pogibeljnosti kaznenog djela za koje je osuđen, da njegovo nasilno ponašanje nije prihvatljivo u društvu, te da je dužan promijeniti svoje ponašanje pa i novčanom uplatom u humanitarne svrhe doprinijeti boljitku lokalne zajednice pa tako i društva u cjelini. Sud je prilikom odmjeravanja zatvorske kazne i posebne obveze uvažio ličnost okrivljenika, njegovu dob kao i dobru imovinsku situaciju, te smatra da je okrivljenik u objektivnoj mogućnosti istu posebnu obvezu izvršiti u roku od 90 dana bez ugroze za vlastito uzdržavanje. Sud smatra da je rok provjeravanja od dvije godine po pravomoćnosti presude dovoljna garancija i upozorenje okrivljeniku da se u potpunosti suzdrži od bilo kakvih protuzakonitih radnji i da predstavlja opravdan "teret" kojega okrivljenik mora podnijeti. Ukoliko okrivljenik ne izvrši posebnu obvezu u danom roku, a bez opravdanog razloga, ista može biti opozvana i zamijenjena izrečenom kaznom zatvora. Ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja počini novo kazneno djelo također mu prijeti mogućnost opoziva uvjetne osude i izvršenje kazne zatvora.

22.1. Sud smatra da će se izrečenom kaznom zatvora i posebnom mjerom u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da shvati protuzakonitost i nedopustivost ovakvog ili sličnog postupanja u eventualnim budućim istim ili sličnim životnim situacijama, ali i da će se ostvariti svrha generalne prevencije kažnjavanja koja će utjecati na druge članove društvene zajednice da ne čine kaznena djela, a javnosti poslati poruku da se počinitelji kaznenih djela pravedno kažnjavaju.

23. U odnosu na trošak postupka, sud je na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/11, dakle uvažavajući osuđujuću presudu i dobro imovno stanje okrivljenika istog obvezao na plaćanje paušalne svote u iznosu od 300,00 (tristo) eura koju je dužan platiti u roku od 90 (devedeset) dana od pravomoćnosti presude.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Sisak, 12. siječnja 2024.

Sudac

Domagoj Lovrić, v.r.