Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj : IR-10/2024
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv D.V., u povodu prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za javni red i sigurnost, Službe za osiguranje za izricanje zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima na temelju čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj: 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), odlučujući o žalbi D.V., podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama, broj: 23. Pp Prz-37/2023 od 18. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 12. siječnja 2024.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba D.V.i potvrđuje pobijano rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, broj: 23. Pp Prz- 37/2023 od 18. prosinca 2023., prihvaćen je prijedlog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za javni red i sigurnost, Službe za osiguranje broj: NK-214-14/23-06/5584 od 18. prosinca 2023. te je D.V., na temelju odredbe čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, izrečena zabrana prisustvovanja svim športskim natjecanjima, nogometnim utakmicama u Republici Hrvatskoj i inozemstvu u kojima sudjeluje GNK Dinamo i Hrvatska nogometna reprezentacija, s obvezom javljanja u policijsku postaju, u trajanju jedne godine.
2. Protiv tog rješenja, D.V. je pravodobno, putem branitelja odvjetnika D.D., podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije prijedlog o izricanju zabrane prisustvovanja na športskim natjecanjima.
3. Žalba nije osnovana.
4. Razmotrivši predmet i navode žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud postupio pravilno i zakonito kada je D.V., na temelju odredbe čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, izrekao zabranu prisustvovanja nogometnim utakmicama, pobliže opisanu u izreci prvostupanjskog rješenja.
5. Neosnovano se žalitelj poziva na presumpciju nevinosti, jer je odredbom čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima izričito propisano da se predmetna mjera može izreći „osobi za koju postoje saznanja da se već ranije protupravno ponašala za vrijeme dolaska, održavanja ili odlaska s nekog športskog natjecanja“ pa se, dakle, ne radi o mjeri koja se donosi na temelju podataka Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Odjela za prekršajne evidencije, kako se to smatra u žalbi kada se ističe presumpcija nevinosti. Upravo je, između ostalog, i u svrhu izricanja mjere iz čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, odredbom čl. 39.b istog Zakona, propisano da Ministarstvo nadležno za unutarnje poslove ustrojava i vodi Zbirku podataka o osobama i događajima vezanim uz športska natjecanja. Znači, Zbirka podataka o osobama i događajima vezanim uz športska natjecanja vodi se radi pripreme poduzimanja odgovarajućih mjera za održavanje javnog reda i sigurnosti za vrijeme športskih natjecanja, koja mogu biti ugrožena od strane pojedinaca koji svojim radnjama čine potencijalnu prijetnju zakonitosti, redu i sigurnosti i ta operativna saznanja predstavljaju bitnu okolnost i valjanu osnovu za izricanje mjere iz čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, kako je to pravilno i osnovano zaključio i prvostupanjski sud.
6. Prethodno iznesenim argumentima, ujedno je odgovoreno i na žalbene navode da se, zbog činjenice što ni jednom hrvatskom navijaču nije u Helenskoj Republici pravomoćno dokazan prekršaj ili kazneno djelo, pobijanim rješenjem krši temeljno ljudsko pravo slobode kretanja u vezi s načelom presumpcije nevinosti.
7. Pravilno je prvostupanjski sud cijenio činjenicu, koju je utvrdio na temelju vjerodostojnih podataka iz prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za javni red i sigurnost, Službe za osiguranje, kao i u Izvod iz zbirke podataka o osobama i događajima vezanim uz športska natjecanja (list 33 spisa), a u koje nema razloga posumnjati niti ovaj sud, da je D.V., kao navijač navijačke skupine Bad Blue Boys, upisan u predmetnu Zbirku, utemeljenu na Informacijskom sustavu Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, da je svrstan u kategoriju nasilništva „rizičan“, da je sklon fizičkom nasilju te da je prethodno evidentiran zbog protupravnih ponašanja iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima (30. listopada 2018. prilikom odigravanja nogometne utakmice između NK Šibenik i NK Hajduk te 11. prosinca 2021. prije početka nogometne utakmice između NK Lokomotiva i HNK Hajduk). Također, pravilno je prvostupanjski sud cijenio i podatak, koji je također sadržan u podnesenom prijedlogu, da je D.V. 7. kolovoza 2023., u organiziranoj skupini s još oko 100-tinjak pripadnika navijačke skupine Bad Blue Boys, sudjelovao u tučnjavi s navijačima AEK FC u Ateni. Zbog svega navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi kojima se ističe da „ne postoji dovoljno jak dokaz o tome da za okrivljenika postoje saznanja da se već ranije protupravno ponašala“.
8. Nije u pravu D.V. ni kada ističe da operativna evidencija policije ne smije biti dokaz u bilo kojem sudskom postupku. Na ove žalbene navode odgovoreno je u odlomku 5. ove odluke. Pritom je potrebno još navesti da je svako protupravno ponašanje upereno protiv nekog društvenog interesa ili društvenog dobra koje se pojavljuje kao objekt zaštite. Objekt zaštite u ovom predmetu je športsko natjecanje i drugi učesnici istog, a sve u svjetlu odredaba Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima i sprječavanju pojedinca da ugrožava sigurnost i sprječava druge gledatelje na mirno i neometano praćenje i navijanje na športskom natjecanju. Stoga su upravo operativna saznanja policije dovoljna osnova za izricanje ove mjere, koja po svojoj prirodi nije sankcija, već posebna vrsta mjere – mjera prevencije čiji je cilj spriječiti moguće protupravno ponašanje osobe za koju postoje saznanja da se već ranije protupravno ponašala, sve iz razloga što nad interesom pojedinca za navijanje i gledanje športskih natjecanja, pretežu javni interes i pravo drugih osoba da neometano i sigurno prisustvovanje i uživanje u športskom natjecanju. Takva je posebna mjera – mjera prevencije o čijoj primjeni i u europskom pravnom prostoru postoje jasna i detaljno utvrđena pravila, po ocjeni Ustavnog suda (broj odluke U-I- 2186/2008 od 29. svibnja 2012. g.), razmjerna spomenutom legitimnom cilju.
9. Neosnovano žalitelj smatra da je „evidentirana pripadnost navijačkoj skupini Bad Blue Boys“ jedan od razloga zbog kojeg je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje i u tom smislu pogrešno interpretira sadržaj obrazloženja pobijanog rješenja, pozivajući se na ustavno pravo slobode udruživanja. Suprotno takvim žalbenim navodima, iz obrazloženja predmetnog rješenja jasno je vidljivo da je D.V. izrečena zabrana isključivo zbog saznanja o njegovom ranijem protupravnom ponašanju u svezi nekog športskog natjecanja, a ne zato što je pripadnik navedene navijačke skupine. Pripadnost bilo kojoj navijačkoj skupini, pa tako ni navijačkoj skupini Bad Blue Boys, nije i ne može biti mjerodavna ni odlučna za izricanje mjere zabrane prisustvovanja športskim natjecanjima na temelju čl. 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.
10. Nadalje, iako žalitelj u prvom dijelu žalbe ističe da mu je jasna legitimnost predmetne zabrane, iz daljnjeg sadržaja žalbe je vidljivo da tome nije tako. Stoga se ističe da je i odlukom Europskog suda za ljudska prava Seražin protiv Hrvatske od 8. studenog 2018., utvrđeno da je mjera zabrane posjećivanja utakmica, određena člankom 34.a Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, preventivnog karaktera sui generis, da nije kaznenog karaktera, jer ne djeluje represivno i s ciljem kažnjavanja počinitelja, već preventivno radi sprječavanja budućeg mogućeg nasilja prilikom posjećivanja športskih natjecanja te da se ista može primijeniti neovisno o prethodnom prekršajnom ili kaznenom progonu i osudi, da se ne izriče kao dopunska sankcija radi počinjenja prekršaja te da nije potrebno zadovoljiti standard dokaza, kao i da se po svojoj prirodi razlikuje od zaštitne mjere po načinu primjene (ne postoji obveza predavanja putnih isprava i boravka u policijskoj stanici), vremenu trajanja (najduže razdoblje od godinu dana), a ne predviđa niti dodatno izricanje novčane kazne ili oduzimanje slobode.
11. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 211. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 12. siječnja 2024.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 ovjerenih prijepisa: za spis, D.V., branitelja i tužitelja.
