REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli-Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Kž–455/2023-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Dragane Kos Milevoj, kao predsjednice vijeća za mladež te Zdravka Garića, suca za mladež i Miroslava Ružića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Turčinov kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika V. Č., zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, od 16. siječnja 2023., broj: 14 Kzd-43/2020, u sjednici održanoj 12. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Povodom žalbe optuženika V. Č., po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda te se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Uslijed odluke pod I., žalba optuženika V. Č. je bespredmetna.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, nakon stavljanja izvan snage kaznenog naloga tog suda od 19. studenog 2020., broj Kzd-43/2020, optuženik V. Č. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesna ozljeda iz članka 117. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te je na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Potom je na temelju članka 56. KZ/11., optuženiku izrečena uvjetna osuda na način da je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 121/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19. i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik V. Č. obvezan je na naknadu troškova kaznenog postupka, i to paušalnog troška u iznosu od 100,00 eura, troškova vještaka dr. I. B. u iznosu od 262,53 eura, kao i troškova branitelja, koje je dužan podmiriti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna R. H., model …, IBAN:…, poziv na broj odobrenja … (opis plaćanja: troškovi u predmetu 14Kzd- 43/2020).
2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik V. Č., putem branitelja V. G., odvjetnika iz D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni. Predlaže se drugostupanjskom sudu „usvojiti žalbu i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno rješenjem ukinuti prvostupanjsku presudu te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.“
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola.
5. U povodu žalbe optuženika V. Č., a po službenoj dužnosti, zbog učinjene apsolutno bitne postupovne povrede, trebalo je prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Uslijed navedenog, žalba optuženika V. Č. je bespredmetna.
6. Ističući žalbeni osnov bitne povrede odredaba kaznenog postupka, žalitelj tvrdi da se pobijana presuda temelji na dokazu koji sud nije smio koristiti u postupku. Time se, iako ne izričito, ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Naime, žalitelj ukazuje da je oštećenik, dijete D. Č., prihvatio blagodat ne svjedočenja, ali da ga je sud obvezao na svjedočenje, a zapravo mu naložio da svjedoči zbog čega je imenovani iskazivao. Suprotno tvrdnji žalbe, iz obrazloženja pobijane presude jasno slijedi da je iskaz djeteta D. Č. korišten pri utvrđivanju činjenica relevantnih za postojanje kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, počinjenog na štetu istog djeteta, u odnosu na koje, sukladno članku 285. stavku 6. ZKP/08, nitko ne može uskratiti iskaz. Dakle, na temelju članka 285. stavak 6. ZKP/08, privilegirani svjedok ne može uskratiti iskaz, makar i sam oštećen kaznenim djelom u svezi kojeg svjedoči, ukoliko se radi o kaznenom djelu iz kaznenopravne zaštite djece i maloljetnika (članak 113. Zakona o sudovima za mladež – „Narodne novine“ br. 84/11.,143/12.,148/13.,56/15. i 126/19.) zbog čega je u konkretnom slučaju potpuno irelevantno to što se oštećenik, dijete D. Č., pozvao na blagodat ne svjedočenja. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju optuženik ukazuje.
7. Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti (članak 476. stavak 1. ZKP/08), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da postoje proturječnosti u pogledu odlučnih činjenica unutar obrazloženja presude, pa da je time ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, na koju se ne ukazuje u žalbi optuženika.
7.1. Naime, optužnicom državnog odvjetnika, koja nije izmijenjena na raspravi, optuženiku se stavlja na teret da je s izravnom namjerom počinio kvalificirano kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11. Prvostupanjski sud nije prihvatio takvu optužnicu, već je nakon provedenog dokaznog postupka izmijenio činjenični opis u dijelu koji se odnosi na subjektivni element kaznenog djela tako da je optuženika proglasio krivim za isto kazneno djelo počinjeno s neizravnom namjerom. Međutim, u obrazloženju presude, prvostupanjski sud nije naveo nikakve razloge zbog čega je tako postupio i zašto nije prihvatio opis djela iz optužnice u odnosu na spomenuti element kaznenog djela.
7.2. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude pod točkom 12. proizlazi, da prvostupanjski sud smatra kako u konkretnom slučaju „zasigurno roditelju optuženom V. Č. nije bila namjera tjelesno ozlijediti svoje dijete, već je želio kazniti dijete u vezi njegove reakcije prema djedu i baki“, da bi u nastavku ipak zaključio da je optuženi djelo počinio neizravno namjerno jer je jednom udarivši otvorenim dlanom po obrazu dijete D. Č., kao odrastao čovjek znao da udaranje rukom po licu može prouzročiti tjelesnu ozljedu, te je na takvu posljedicu pristao, tj. da je bio je svjestan da može ostvariti obilježja kaznenog djela, pa je na to pristao. Iz ovako koncipiranog obrazloženja subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu za koje je proglašen krivim proizlazi kako optuženik uopće nije imao namjeru (dakle ni izravnu, a niti neizravnu) počiniti djelo, jer je, kako navodi sud, samo htio kazniti dijete, a onda ipak da je u počinjenju djela postupio s neizravnom namjerom kao oblikom krivnje, pa je nejasno da li je optuženik inkriminiranu mu radnju poduzeo bez namjere počinjenja djela ili pak s nekim oblikom namjere da to djelo počini.
7.3. S obzirom na izloženo, nema nikakve sumnje da je pobijanom presudom ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točka 11. ZKP/08.
8. Kako je ustanovljena postupovna povreda nužno dovela do ukidanja prvostupanjske presude, ovaj sud se nije u smislu članka 487. stavka 4. ZKP/08, upustio u ocjeni činjeničnih utvrđenja izloženih u obrazloženju pobijane presude jer žalbenih prigovora u tom pravcu nije bilo, što će imati u vidu prvostupanjski sud pri ponovnom suđenju.
9. Slijedom navedenog, povodom žalbe optuženika V. Č., trebalo je riješiti kao u izreci, na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08., time da će sud u ponovljenom postupku prije svega otkloniti povrede na koje mu je ukazano u ovom rješenju, vodeći računa o okolnostima o kojima ovisi procjena subjektivnog elementa kaznenog djela iz optužnice, osobito imajući u vidu sve okolnosti koje su prethodile inkriminiranim radnjama optuženika, broj udaraca koje je optuženik zadao oštećeniku, intenzitet upotrijebljene sile te pritom i položaj tijela oštećenika i optuženika kao i ponašanje optuženika nakon toga te jasno obrazložiti zašto se predmetno djelovanje optuženika ne može pripisati njegovom svjesno nehajnom postupanju, a s kojim oblikom krivnje se predmetno kazneno djelo ne može počiniti.
U Puli – Pola 12. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća
Dragana Kos Milevoj
