REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-2079/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja M. d. d., sa sjedištem u R., O. V. N. … zastupan opunomoćenici S. Š., zaposlenici tužitelja, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva u Puli, Kranjčevićeva 8, radi donošenja rješenja o utvrđenju prava vlasništva na turističkom zemljištu, 12. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-940-01/22-06/74, URBROJ: 531-11-2-1-23-7 od 18. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/I-940-01/22-06/74, URBROJ: 531-11-2-1- 23-7 od 18. rujna 2023., prekinut je postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja, radi donošenja rješenja o utvrđenu prava vlasništva na turističkom zemljištu na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja za lokaciju: T. naselje V. R. u k. o. R., do pravomoćnosti rješenja o utvrđenju granice pomorskog doba u k. o. R. za navedeno područje.

2. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitosti tuženikova rješenja, te se u tužbi poziva na članak 52. ZUP-a. Ako se promotri očitovanje koji je tuženik priložio uz pobijano rješenje da je vidljivo da se u upravnom postupku provodio ispitni postupak u pogledu pitanja da li je granica pomorskog dobra određena ili nije, pa da tuženik nije postupio sukladno odredbi članka 52. Zakona o općem upravnom postupku jer da dopis upućen od tuženika nije dostavljen tužitelju, niti je očitovanje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave pomorstva, KLASA: 342-22/22-01/739, URBROJ: 530-03-1-2-2-23-3 od 7. rujna 2023. do trenutka donošenja rješenja dostavljen ovdje tužitelju, dok je primjerice dostavljen Istarskoj županiji. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama kojeg citira tuženik da je u međuvremenu stavljen van snage i to 29. srpnja 2023. kada je stupio na snagu novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj: 83/23). Naime, člankom 235. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj: 83/23) da je određeno da danom stupanja na snagu tog Zakona prestaje važiti Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama (»Narodne novine«, br. 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19.). Novi Zakon u članku 5. stavak 1. također da definira da je pomorsko dobro izvan pravnog prometa i na njemu da se ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Međutim u uvodnim odredbama, u članku 10. stavak 10. Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 83/23.) da izričito propisuje da „u postupku dodjele koncesija ili drugog prava, kao i u postupku inspekcijskog nadzora, nadležno tijelo će, po potrebi, kao prethodno pitanje, samo riješiti je li neka nekretnina pomorsko dobro“. Budući da je Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 83/23.) donesen nakon ZNGZ-a te predstavlja lex posterior, a u odnosu na materiju pomorskog dobra i lex specialis, tužitelj smatra da je njegovim stupanjem na snagu prešutno prestao važiti članak 8. stavak 2. ZNGZ-a, te da umjesto njega treba primijeniti članak 10. stavak 10. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" br. 83/23.) i stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Odlučna činjenica za donošenje pobijanog rješenja o prekidu postupka da jest da se predmetna lokacija T. naselja V. R. nalazi u neposrednoj blizini mora, a da na navedenom području u k. o. R. granica pomorskog dobra nije utvrđena, kao što to i proizlazi iz Očitovanja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture KLASA: 342-22/22- 01/739, URBROJ: 530-03-1-2-2-23-3 od 7. rujna 2023., a u kojem da je navedeno da na priobalnom dijelu k. o. R. na kojem se nalazi predmetno turističko naselje granica pomorskog dobra nije utvrđena niti da je pri navedenom Ministarstvu u tijeku postupak utvrđivanja iste, kao i da isti postupak nije planiran Godišnjim planom upravljanja pomorskim dobrom na području Istarske županije za tekuću godinu, da se u istom Očitovanju navodi da neke od nekretnina, koje su predmet zahtjeva podnositelja, prema svom katastarskom položaju i izgledu u naravi u cijelosti ili djelomično da predstavljaju onaj dio kopna koji prema zakonskoj definiciji predstavlja pomorsko dobro. S obzirom na navedeno, okolnost da tužitelju navedeno očitovanje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 7. rujna 2023. nije dostavljeno na očitovanje prije donošenja predmetnog rješenja o prekidu postupka da nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja jer bilo kakvo očitovanje tužitelja prije donošenja pobijanog rješenja o prekidu postupka, kao i istaknuti navodi tužitelja u predmetnoj tužbi, da ne bi mogli dovesti do drukčije odluke u ovoj upravnoj stvari. Člankom 8. stavkom 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine" br. 50/20; dalje u tekstu: ZNGZ) da je propisano da tuženik donosi rješenje kojim se utvrđuje turističko zemljište iz članka 4. stavaka 1. i 2. ZNGZ kao predmet prava vlasništva trgovačkog društva; turističko zemljište iz članka 4. stavka 3. ZNGZ kao predmet prava vlasništva jedinice lokalne samouprave te preostalo turističko zemljište iz članka 4. stavka 4. ZNGZ kao predmet prava vlasništva Republike Hrvatske, dok da je člankom 8. stavkom 2. ZNGZ, propisano da tuženik u postupku donošenja opisanog rješenja rješava i sva prethodna pitanja bez čijeg rješavanja nije moguće riješiti predmetnu stvar, osim utvrđivanja granice pomorskog dobra. Dakle, utvrđivanje granice pomorskog dobra zakonom da je određeno kao prethodno pitanje u postupku radi donošenja rješenja o utvrđenju prava vlasništva na turističkom zemljištu na kojemu su izgrađeni hoteli i turistička naselja, ako se ista nalaze u blizini mora. Sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine" br. 83/2023) na pomorskom dobru da se ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, te se poziva na odredbu članka 20. stavak 1. istoga Zakona, na članka 55. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku. Stav tužitelja da bi tuženik sam trebao kao prethodno pitanje riješiti je li neka nekretnina pomorsko dobro u cijelosti da je neosnovan. Ujedno tuženik ističe da su rješenja tuženika kojima su prekinuti upravni postupci koji se vode radi donošenja rješenja o utvrđenju prava vlasništva sukladno Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine” broj 50/20) već bila predmetom upravnosudske kontrole, i to u postupcima tužitelja kao podnositelja zahtjeva. Tako da je primjerice presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: 6 Us 1-554/2022-7 od 17. studenog 2022., koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-94/23-2 od 28. ožujka 2023., odbijen tužbeni zahtjev istog tužitelja radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II-940-01/21-06/145, URBROJ: 531-09-0201/01-22-4 od 10. ožujka 2022., kojim DA je prekinut upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja radi donošenja rješenja o obuhvatu kampa, procijenjenim i neprocijenjenim dijelovima kampa i vlasnicima u kampu V. u k. o. R., do pravomoćnosti rješenja o utvrđenju granice pomorskog dobra za područje kampa V. u k. o. R.. Nadalje, Presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj: 3 Us 1-755/2022-11 od 14. listopada 2022., koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 4477/22-2 od 7. veljače 2023., da je odbijen tužbeni zahtjev istog tužitelja radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II-940-01/21-06/151, URBROJ: 531-09- 0201-02/01-22-7 od 5. travnja 2022., kojim je prekinut upravni postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja radi donošenja rješenja o obuhvatu kampa, procijenjenim i neprocijenjenim dijelovima kampa i vlasnicima u kampu A. u k. o. R., do pravomoćnosti rješenja o utvrđenju granice pomorskog dobra za područje kampa A. u k. o. R.. Slijedom svega navedenog, a u svrhu razgraničenja onog dijela kopna koje predstavlja pomorsko dobro i kao takvo ne može biti predmetom prava vlasništva, od onog dijela kopna koji to može biti, kao prethodno pitanje potrebno je utvrditi granicu pomorskog dobra na području predmetne lokacije u k. o. R. i to pravomoćnim rješenjem ministarstva u čijem su djelokrugu poslovi pomorstva, slijedom čega tuženik predlaže naslovnom sudu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

4. Županijsko državno odvjetništvo u Puli, koje u ovome sporu ima status zainteresirane osobe, u odgovoru na tužbu navodi da se protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu i da se pridružuje svim navodima i utvrđenjima iz točke I. pobijanog rješenja.

5. U sporu je održana rasprava 8. siječnja 2023. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Opunomoćenica tužitelja ustrajala je kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te u onu koja prileži spisu predmeta ovoga upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Uvidom u spis upravnog postupka utvrđeno je da je tužitelj 29. travnja 2022. tuženiku podnio zahtjev za donošenje rješenja o utvrđenju prava vlasništvu na turističkom zemljištu na kojemu je izgrađeno T. n. V. R., R..

10. Uvidom u zahtjev podnositelja i priložene isprave, utvrđeno je da se predmetna lokacija u dijelu svoje površine nalazi u blizini mora, a uvidom u katastar i zemljišne knjige je utvrđeno da ne predmetnom području na kojem se nalazi ova lokacija, pomorsko dobro nije upisano u katastar i zemljišne knjige. Iz dopisa Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 7. rujna 2023., proizlazi da na priobalnom dijelu k. o. R. na kojem se nalazi predmetno turističkog naselje, granica pomorskog dobra nije utvrđena, niti je u tijeku postupak utvrđivanje iste. Obzirom da se radi o lokaciji odnosno o katastarskim česticama koje su najbliže moru, iste predstavljaju onaj dio kopna koji prema zakonskoj definiciji predstavlja pomorsko dobro.

11. Tužitelj smatra da pitanje utvrđivanja granice pomorskog dobra za predmetni postupak ne predstavlja prethodno pitanje do rješavanja kojeg je trebalo prekinuti predmetni postupak, te također smatra da mu u postupku nije dana mogućnost očitovanja o navedenoj relevantnoj činjenici, odnosno da mu nije dostavljeno gore navedeno očitovanje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 7. rujna 2023.

12. Sukladno članku 5. stavak 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine" broj: 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19, dalje: ZPDML) na pomorskom dobru ne može se stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, a sukladno članku 14. stavak 1. istog Zakona, granicu pomorskog dobra utvrđuje Povjerenstvo za granice ministarstva nadležnog za poslove pomorstva, na prijedlog županijskog povjerenstva za granice.

13. Odredbom članka 20. stavak 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj: 50/20, dalje: ZNGZ) propisano je da se rješenjem iz članka 17. ovoga Zakona (rješenjem o obuhvatu kampa, procijenjenim i neprocijenjenim dijelovima kampa i vlasnicima u kampu) utvrđuju katastarske čestice koje su formirane na procijenjenim dijelovima kampa kao predmet prava vlasništva trgovačkog društva, katastarske čestice koje su formirane na neprocijenjenim dijelovima kampa kao predmet prava vlasništva Republike Hrvatske, potvrđuje se da su trgovačko društvo i Republika Hrvatska stvarni vlasnici tih katastarskih čestica i daje nalog općinskom sudu nadležnom za postupanje u zemljišnoknjižnim predmetima za provedbu rješenja u zemljišnoj knjizi. Stavkom 2. istog članka propisano je da ministarstvo kod donošenja rješenja o obuhvatu kampa, procijenjenim i neprocijenjenim dijelovima kampa i vlasnicima u kampu rješava i sva prethodna pravna pitanja bez čijeg rješavanja nije moguće riješiti predmetnu stvar, osim utvrđivanja granice pomorskog dobra.

14. Slijedom navedenog utvrđenog činjeničnog stanja i citiranog mjerodavnog prava, ovaj sud ocjenjuje zakonitim postupanje tuženika kada je u konkretnom slučaju odredio prekid postupka ocijenivši da o prethodnom pitanju utvrđivanja granice pomorskog dobra, sukladno izričitoj zakonskoj odredbi, nije ovlašten odlučivati.

15. Odredbom članka 55. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje ZUP) propisano je da će se u postupku rješavanja upravne stvari postupak prekinuti kad se prethodno pitanje odnosi na postojanje kaznenog djela, postojanje braka, utvrđivanje očinstva ili majčinstva te u drugom slučaju propisanom zakonom.

16. U konkretnom slučaju upravo je odredbom članka 20. stavka 2. ZNGZ-a propisan takav slučaj u kojem tuženik nije ovlašten rješavati o prethodnom pitanju nego je dužan prekinuti postupak dok nadležno tijelo, ovdje Povjerenstvo za granice ministarstva nadležnog za poslove pomorstva, ne donese pravomoćno rješenje o utvrđivanju granice pomorskog dobra.

17. Stoga, budući da donošenje rješenja u smislu članka 17. i 20. ZNGZ-a obuhvaća i nužnost odlučivanja o vlasništvu nad pojedinim česticama, a da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva, proizlazi da pitanje utvrđivanja granice pomorskog dobra predstavlja prethodno pitanje za predmetni upravni postupak pred tuženikom, a o kojem pitanju tuženik sukladno izričitoj zakonskoj odredbi nije ovlašten sam odlučivati.

18. Stoga je tuženik pobijanim rješenjem pravilno i zakonito prekinuo predmetni upravni postupak do pravomoćnosti rješenja o utvrđenju granice pomorskog dobra za područje turističkog naselja V. R., pri čemu za nastavak predmetnog postupka nije relevantno tko će i kada pokrenuti postupak utvrđivanja granice pomorskog dobra. Navedeno proizlazi i iz presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-94/23-2 od 28. ožujka 2023. i Usž-4477/22-2 od 7. veljače 2023.

19. Zaključno, na zakonitost pobijanog rješenja tuženika ne utječe ni okolnost što tužitelju prije donošenja rješenja nije dostavljen radi očitovanja citirani dopis Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, budući da je tužitelju mogućnost očitovanja o sadržaju tog dopisa pružena u ovome sporu, a tužitelj i ne tvrdi da bi činjenično stanje bilo drukčije od onoga utvrđenog od tuženika, naime da je na predmetnog području utvrđena granica pomorskog dobra.

20. S obzirom na navedeno, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

21. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor nema pravo na naknadu troškova upravnog spora. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

U Rijeci 12. siječnja 2024.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur., v. r.