REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Zagreb, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: 11 P-557/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu Tomislavu Šimiću, u parničnom predmetu tužiteljice D. T. G., OIB: …, , Z., koju zastupa Ž. Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. D.,

OIB: …,  , Z., kojeg zastupa R. J., odvjetnik u Z., radi namirenja tražbine iz založene stvari, nakon javne i glavne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika stranaka 21. prosinca 2023., 12. siječnja 2024. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se javna prodaja nekretnina u vlasništvu tuženika E. D., upisanih u zk.ul. 465 k.o. O. N. i to kčbr. 689/1, kuća br. 2 , zgrada, dvorište i oranica u O. P., površine 4582 m², kčbr. 689/2, oranica P. ulica, površine 2746 m², kčbr. 689/3, oranica, P. ulica, površine 6798 m² i kčbr. 689/4, put, P. ulica, površine 644 m² te je tuženik E. D. dužan trpjeti namirenje tražbine tužiteljice D. T. G., u ukupnom iznosu od 50.885,92 EUR / 383.400,00 kn,

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 20. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

i to iz cijene postignute prodajom založene nekretnine,

sve to u roku 15 dana.

II.

Nalaže se tuženiku E. D. u roku 15 dana naknaditi tužiteljici D. T. G. trošak postupka u iznosu 9.859,56 EUR / 74.286, 85 kn.

III.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu 2.356,24 EUR / 17.753,09 kn.

Obrazloženje

Predmet spora:

1.

Pravni prednik tužiteljice, njezin otac V. T., u tužbi podnesenoj 15. svibnja 2012. navodi da je kao založni vjerovnik, zaključio s M. D., kao zajmoprimateljem i E. D., kao zajmoprimateljem i založnim dužnikom, ugovore o zajmu.

1.1.

Riječ je o ugovoru o zajmu od 28. srpnja 2006. za iznos 145.000,00 kuna i tražbini iz ugovora o zajmu od 25. ožujka 2009. za iznos 238.400,00 kuna. 1.2.

Kako nakon dospjelosti tražbine dug nije vraćen, tužitelj je podnio tužbu radi namirenja tražbine javnom prodajom založenih nekretnina tuženika, a koje su bile osiguranje tražbina tužitelja V. T. temeljem Ugovora o zasnivanju založnog prava od 28. srpnja 2006. i 25. ožujka 2009.

Prigovori tuženika:

2.

U odgovoru na tužbu tuženik E. D. je istakao prigovor promašene pasivne legitimacije tvrdeći da on nije konzumirao pravo iz spomenutih ugovora tj. nije primio navedene iznose zajma jer je stvarni zajmoprimatelj otac tuženika, M. D. 2.1.

Ističe da je 145.000,00 kn po ugovoru od 28. srpnja 2006. primio od tužitelja na ruke otac tuženika, M. D.

2.2.

Tuženik ističe da on i otac nikada nisu primili iznos od 238.400,00 kn po kasnije zaključenom ugovoru od 25. ožujka 2009., već je taj ugovor zaključen na inzistiranje tužitelja koji je na taj način želio pripisati ranijoj glavnici i lihvarsku kamatu dospjelu po prethodnom ugovoru pa isti ugovor ima sve elemente nedozvoljenog pravnog posla lihvarskog obilježja.

2.3.

Neovisno o prethodno navedenom, tuženik ističe da je njegov otac M. D. s tužiteljem zaključio sporazum od 27. ožujka 2013., ovjeren kod javnog bilježnika (broj ovjere Ov-4086/13), temeljem kojeg je tužitelj pristao na promjenu osobe dužnika, tj. sporazum da dug po ugovorima isplati M. D., a ne tuženik.

2.3.1.

Tuženik smatra da je riječ o sporazumu o preuzimanju ispunjenju duga, te da je oslobođen od obveze vraćanja duga i da na njegovo mjesto stupa preuzimatelj duga M. D., a da je on, s obzirom na promjenu osobe dužnika, temeljem čl. 98. ZOO, oslobođen obveze vraćanja duga.

Promjena stranaka tijekom postupka:

3.

Tužitelj V. T. preminuo je tijekom postupka (30. travnja 2015.) a rješenjem o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu O-4581/15 od 7. kolovoza 2015. kao njegove nasljednice utvrđene su supruga D. T. i kći D. T. G. 3.1.

2. ožujka 2023. ovaj sud prekinuo je postupak zbog smrti tužitelja V. T. i istovremeno ga nastavio s njegovom suprugom i kćeri kao novim tužiteljicama. 3.2.

12. travnja 2023. preminula je i supruga prvotnog tužitelja D. T., a nju je naslijedila kći D. T. G. (rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu O-3057/23 od 17. svibnja 2023.).

3.3.

U skladu s prethodno navedenim, ovaj sud je rješenjem P-577/22 od 21. rujna 2023. nastavio postupak s D. T. G. u ulozi tužiteljice, a to rješenje je, uslijed izostanka žalbi stranaka, postalo pravomoćno 12. listopada 2023.

Promjene u tužbenom zahtjevu i izreci presude:

4.

Tužitelj je tužbom zatražio javnu prodaju nekretnina upisanih u z.k.ul. 465 k.o. O. N. i to kčbr. 689/, kuća br. 2, zgrada, dvorište i oranica u O. P., P. ulica površine 4582 m², kčbr. 689/2, oranica P. ulica površine 2746 m², kčbr.689/3, oranica, P. ulica površine 6798 m² i kčbr. 689/4, put, P. ulica, površine 644 m². 4.1.

Kao što se može primijetiti, tužitelj je u tužbenom zahtjevu iza oznake kčbr. 689 stavio kosu crtu i pritom, očito greškom u pisanju, zaboravio umetnuti broj 1.

4.1.1.

Tu pogrešku u pisanju tužitelj je ispravio u podnesku od 4. siječnja 2013. kada je ispravno naznačio oznaku katastarske čestice – označivši je kao kčbr. 689/1.

4.2.

Pravni identitet ove nekretnine, tj. točna oznaka ove nekretnine nije sporna ni za tuženika, jer tuženik u odgovoru na tužbu od 21. listopada 2014. (list 31 spisa) predlaže da se odbije tužbeni zahtjev preciziran u podnesku od 4. siječnja 2013.

4.3.

Osim toga, u ugovoru o zajmu od 28. srpnja 2006. (list 4 spisa) i ugovoru o zajmu od 25. ožujka 2009. (list 5 spisa) jasno je navedeno da tuženik E. D. dopušta tužitelju uknjižbu založnog prava na nekretninama upisanima u zk.ul. 465 k.o. O N.

4.3.1.

U zk.ul. 465 k.o. O. N. upisane su kčbr. 689/1, kčbr. 689/2, kčbr. 689/3 i kčbr. 689/4, dok u tom ulošku ne postoji upisana kčbr. 689, a što sve proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige (list 6 spisa).

4.3.2.

Iz izvatka iz zemljišne knjige navedenog pod prethodnom točkom proizlazi da je založno pravo u korist tužitelja upisano na nekretninama tuženika kčbr. 689/1, kčbr. 689/2, kčbr. 689/3 i kčbr. 689/4.

4.3.3.

S obzirom da u zk.ul. 465 k.o. O. N. ne postoji upisana čestica kčbr. 689, ne postoji ni upisano založno pravo na toj nepostojećoj čestici, pa ona ne može biti predmetom raspravljanja u ovoj pravnoj stvari.

4.4.

Također, u ugovoru o zasnivanju založnog prava od 28. srpnja 2006. (list 40-41 spisa) i ugovoru o zasnivanju založnog prava od 25. ožujka 2009. (list 42 spisa) jasno je navedeno da se založno pravo zasniva na nekretninama upisanima u zk.ul. 465 k.o. O. N. koje čine kčbr. 689/1, kuća br. 2, zgrada, dvorište i oranica u O. P., P. ulica površine 4582 m², kčbr. 689/2, oranica P. ulica površine 2746 m², kčbr.689/3, oranica, P. ulica površine 6798 m² i kčbr. 689/4, put, P. ulica, površine 644 m².

4.5.

Osim toga, da je doista bilo riječ o greški u pisanju tužbenog zahtjeva u tužbi, proizlazi iz detaljnog opisa oznake zemljišta kčbr. 689/1 (greškom označene u tužbi brojem 689/), pa je to zemljište označeno kao kuća br. 2, zgrada, dvorište i oranica u O. P., P. ulica površine 4582 m², pa je jasno da se taj opis odnosi na kčbr. 689/1, budući da ne postoj zemljište istog opisa koje bi pripadalo nekoj čestici 689, a niti čestica 689 postoji u ulošku 465 k.o. O. N.

4.6.

Prema tome, uvažavajući sve navedeno, jasno je da su predmet raspravljanja u ovom postupku nekretnine navedene u točki 4.4., a posebno se to odnosi na kčbr. 689/1, opisanu kao kuća br. 2 , zgrada, dvorište i oranica u O. P., iz čega je jasno vidljivo da je u tužbi u tužbenom zahtjevu došlo do pogreške u pisanju kada je tužitelj iza kose crte, koja je uslijedila nakon broja čestice 689 zaboravio staviti brojku 1, što je u konačnici ispravio u podnesku od 4. siječnja 2013., jer i sam tuženik priznaje da je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev u podnesku od 4. siječnja 2013., te tuženik tako precizirani tužbeni zahtjev predlaže odbiti.

4.7.

Stoga je predmet raspravljanja u ovom postupku tuženi zahtjev kojeg je sud naveo u izreci presude.

4.8.

Pritom je, imajući u vidu da je prvotni tužitelj V. T. preminuo, te da je kao njegov pravni sljednik, u njegovu procesnopravnu poziciju stupila nova tužiteljica, D. T. G., s kojom je, u ulozi tužiteljice, sud pravomoćno nastavio vođenje ovog postupka, sud u izreci presude naznačio da je tuženik dužan trpjeti namirenje tražbine tužiteljice D. T. G., što je logična posljedica procesnopravne sukcesije promjenom tužitelja, jednako kao što je naložio tuženiku novoj tužiteljici naknaditi troškove ovog postupka.

4.9.

Raniji tužitelj je u podnesku od 29. kolovoza 2013. naveo da je prolongirao tuženiku povrat zajma najkasnije do 19. kolovoza 2013., pa iako je u tužbi tražio kamatu od 29. listopada 2006. na iznos 145.000,00 kn, odnosno od 26. svibnja 2009. na iznos 238.400,00 kn, sud je, u korist tuženika, prihvatio traženje tužitelja iz navedenog podneska, da se kamata obračunava od 20. kolovoza 2013. 4.10.

Zatezne kamate dosuđene su tužiteljici u skladu sa čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), s tim da pravilno navođenje zakonske zatezne kamate predstavlja pravilnu primjenu materijalnog prava.

4.11.

Dio tužbenog zahtjeva koji je sadržavao tražbinu iskazanu u kunama, sud je, u skladu sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) preračunao u valutu EUR prema službenom tečaju konverzije 7,53450.

Izvedeni materijalni i personalni dokazi:

5.

Sud je u postupku pročitao ugovor o zajmu od 28. srpnja 2006. (list 4 spisa), ugovor o zajmu od 25. ožujka 2009. (list 5 spisa), ugovor o zasnivanju založnog prava od 28. srpnja 2006. (list 40-41 spisa), ugovor o zasnivanju založnog prava od 25. ožujka 2009. (list 42-43 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za nekretnine upisane u zk.ul. 465 k.o. O. N. (list 6 spisa), izjavu na kojoj su potpisi oca tuženika M. D. i ranijeg tužitelja V. T. ovjereni 26. lipnja 2012. kod S. G., javne bilježnice u Z. (broj ovjere Ov-4860/12, list 9 spisa) te izjavu na kojoj su potpisi oca tuženika M. D. i ranijeg tužitelja V. T. ovjereni kod M. M., javnog bilježnika u Z. 6. rujna 2012. (broj ovjere Ov-10723/12, list 10 spisa).

5.1.

Izveden je dokaz saslušanjem tuženika (list 35-36 spisa).

Utvrđeno činjenično stanje, pravna analiza izvedenih dokaza i primjena materijalnog prava:

Nesporne činjenice:

6.

Zaključenja ugovora iz točke 1.1. obrazloženja među strankama nisu sporna.

6.1.

Nije sporno među strankama ni zaključenje ugovora o zasnivanju založnih prava iz točke 1.2.

6.2.

Nije sporno među strankama da tražbine (dugovi) po ugovorima iz točke 1.1. u ukupnom iznosu 383.400,00 kuna nisu vraćene.

6.3.

U pogledu potonjeg, tuženik na ročištu 16. prosinca 2014. izričito potvrđuje da tužitelju nije vraćen bilo koji iznos.

Sporna pitanja:

6.4.

U postupku je otvoreno jedno pitanje činjenične naravi i tri pravna pitanja.

6.4.1.

U odgovoru na tužbu, ali i u svom iskazu na ročištu 16. prosinca 2014. tuženik činjenično osporava visinu ukupnog dugovanja, tvrdeći da ugovor od 25. ožujka 2009., obuhvaća glavnicu iz ranijeg ugovora (od 28. srpnja 2006.) kojoj je pridodana lihvarska kamata.

6.4.2.

Stoga je zadaća suda odgovoriti na pitanje o visini duga.

6.4.3.

Svojim prigovorima tijekom postupka (točka 2.2. i 6.5.) tuženik je otvorio pitanje ništetnosti drugog ugovora – onog od 25. ožujka 2009.

6.4.4.

Stoga je zadaća suda, s obzirom da sud na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, u skladu sa čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, dalje: ZOO), odgovoriti na prvo pravno pitanje sporno među strankama - je li prethodno citirani ugovor ništetan.

6.4.5.

Drugo pravno pitanje koje zahtijeva odgovor suda jest ono koje se detaljno navodi pod točkom 2.3.1., odnosno je li u konkretnom slučaju riječ o sporazumu o preuzimanju ispunjenja duga, te je li tuženik oslobođen od obveze vraćanja duga, s obzirom na njegovu tvrdnju da je dug preuzeo vratiti njegov otac M. D.

6.4.6.

I posljednje, treće na koje sud mora odgovoriti – je li tužitelj promašio pasivnu legitimaciju, označujući kao tuženika E. D.

Činjenična utvrđenja i odgovor na pravno pitanje o ništetnosti ugovora od 25. ožujka 2009.:

6.5.

Sud primjećuje da je tuženik u odgovoru na tužbu, a potom i u svom iskazu na ročištu 16. prosinca 2014. osporio visinu ukupnog dugovanja, tvrdeći da ugovor od 25. ožujka 2009., obuhvaća glavnicu iz ranijeg ugovora (od 28. srpnja 2006.) kojoj je pridodana lihvarska kamata.

6.5.1.

Ovakav navod tuženika sud ne prihvaća, jer tuženik u odgovoru na tužbu ujedno navodi da je dug po ugovorima pristao isplatiti M. D., njegov otac. 6.5.2.

Tuženik govori o ugovorima u množini, a ne govori o tome da će se isplatiti dug samo po prvom ugovoru od 28. srpnja 2006., za kojeg tuženik ne spori da je tužitelj po tom ugovoru izvršio isplatu iznosa 145.000,00 kn.

6.5.3.

Opravdano se, bazirano na zdravoj logici, postavlja pitanje zašto bi tuženikov otac M. D. preuzeo umjesto tuženika E. D., vratiti dug od 238.400,00 kuna po ugovoru o zajmu od 25. ožujka 2009., ako do tog zajma nije došlo, a tuženik tijekom postupka nije naveo uvjerljive razloge zbog kojih bi sud povjerovao njegovoj tvrdnji da prethodni tužitelj njemu i ocu kao zajmoprimcima navedeni iznos zajma nikad nije isplatio.

6.5.4.

Osim toga, tuženik je dao dopuštenje da se na njegove nekretnine, navedene u izreci ove presude, uknjiži založno pravo. Dozvola za uknjižbu založnog prava navedena je u čl. 4. Ugovora o zajmu od 25. ožujka 2009. (list 5 spisa), ali i manifestirana sklapanjem posebnog ugovora o zasnivanju založnog prava između V. T. kao založnog vjerovnika, M. D. kao zajmoprimatelja i tuženika E. D. kao zajmoprimatelja i založnog dužnika od 25. ožujka 2009. (list 42 spisa).

6.5.5.

Među strankama nije sporno da je uknjižba založnog prava i provedena, što uostalom proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine navedene u izreci presude (list 6 spisa), a tijekom ovog postupka tuženik E. D. nije isticao tvrdnju da je protiv rješenja zemljišnoknjižnog suda o uknjižbi založnog prava podnosio pravne lijekove, niti da je takva uknjižba bila nedopuštena ili nevaljana.

6.5.6.

Također nije isticao tvrdnju da je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti tog ugovora o zajmu, pa je neživotno i nelogično da se na ništetnost poziva tek na ročištu 22. listopada 2014., kada je predao i odgovor na tužbu, dakle pet godina i šest mjeseci nakon zaključenja navodno ništetnog (zelenaškog) ugovora, u okviru prethodnog pitanja odluci o tužbenom zahtjevu, tek u fazi obrane od tužbenog zahtjeva kojim raniji tužitelj V. T., a sada tužiteljica D. T. G. želi putem suda ostvariti zaštitu svojeg prava. Dakle, i to je još jedan argument u prilog zaključku suda da je do pozajmice navedene u drugom ugovoru (za iznos 238.400,00 kn) doista došlo. 6.6.

Zaključno, ugovor o zajmu od 25. ožujka 2009. i ugovor o zasnivanju založnog prava od 25. ožujka 2009., uz prethodnog tužitelja V. T., potpisali su i svoje potpise ovjerili tuženik E. D. i njegov otac M. D. Taj ugovor niti u jednom stavku ne sadrži uglavak da iznos pozajmice od 238.400,00 kn ugovoren tim ugovorom predstavlja iznos od 145.000,00 kn iz prethodnog ugovora, kao što ne sadrži ni odredbu da se prethodni ugovor o zajmu stavlja izvan snage, pa sud ne vjeruje tuženiku E. D. koji tijekom postupka tvrdi da je to iznos iz prvog ugovora, uvećan za lihvarske kamate.

6.7.

K tome, kako tuženik kroz tvrdnje navedene pod točkom 2.2. i 6.5. ističe prigovor ništetnosti tog ugovora o zajmu od 25. ožujka 2009., tvrdeći da se radi o lihvarskom pravnom poslu, odnosno pravno govoreći, da se, u smislu čl. 329. ZOO-a radi o zelenaškom ugovoru, valja reći da se prema st. 1. tog članka ništetnim smatra ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

6.8.

Tuženik tijekom postupka nije istaknuo nijedan element iz citirane zakonske odredbe kojim bi dokazivao da je ugovor od 25. ožujka 2009. ništetan zelenaški ugovor.

6.8.1.

Upravo suprotno, u svom iskazu potvrđuje da otac tužiteljice, prvotni tužitelj V. T. ni na koji način nije prisilio tuženika da potpiše navedeni ugovor o zajmu. 6.8.2.

Čak štoviše, dajući iskaz pred sudom 16. prosinca 2014., potvrđuje da su on i njegov otac M. D. prijatelji (u sadašnjem vremenu, a ne u prošlom), pa kad se sve prethodno navedeno uzme u obzir onda se kao logičan i životan nameće zaključak da su tuženici od pravnog prednika tužiteljice pozajmili - kako iznos naveden u prvom ugovoru o zajmu (što tuženik ne osporava), tako i iznos naveden u drugom ugovoru o zajmu, upravo potaknuti prijateljskim odnosima tuženikovog oca i ranijeg tužitelja, te zaključak da je, upravo zato što je bila riječ o velikim iznosima, prvotni tužitelj V. T., u svrhu povrata navedenih zajmova, uknjižio založna prava na nekretnini tuženika, za što tuženik ne spori da je takvu uknjižbu dopustio, već u svom iskazu to i izričito potvrđuje, kao što i potvrđuje da ni jedna kuna nije vraćena njihovom zajmodavatelju V. T.

6.8.3.

Iz navedenog razloga sud ne prihvaća tvrdnju koju tuženik ističe na kraju sudskog raspravljanja o predmetu spora, kojom nepostojanje zajma po drugom ugovoru o zajmu pokušava braniti tezom da su i prvi i drugi ugovor o zajmu zaključeni u kratkom roku, pa da je zato drugi ugovor – lihvarski.

6.9.

Stoga, uvažavajući sve prethodno izloženo, nema govora o ništetnosti ugovora od 25. ožujka 2009., kao što iz sveg prethodnog, proizlazi utvrđenje da je pravni prednik tužiteljice V. T. pozajmio iznos od 238.400,00 kn tuženiku E. D. i njegovom ocu drugim ugovorom, odnosno uključujući prvi ugovor o zajmu, sveukupno 50.885,92 EUR / 383.400,00 kuna, a tuženik i njegov otac te zajmove nisu vratili.

6.10.

Pritom je neodlučno što tuženik tijekom postupka ističe da je potpisao ugovore o zajmu i zasnivanju založnog prava iz povjerenja prema svome ocu i da je njegov otac stvarni zajmoprimatelj. Tuženik nijedan razlog ništetnosti iz čl. 329. st. 1. ZOO-a nije isticao u odnosu na svoga oca, kao niti u odnosu na ranijeg tužitelja V. T. Tuženik je preuzeo ugovornu obvezu i bio ju je dužan ispuniti, sukladno načelu obveznog prava iz čl. 9. ZOO-a, koja odredba propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

Odgovor na pravno pitanje o preuzimanju ispunjenja i pasivnoj legitimaciji tuženika:

6.11.

Odgovor na pitanje pasivne legitimacije ovisi o rezultatu odgovora na prethodno pravno pitanje.

6.12.

Tuženik svoje tvrdnje o preuzimanju ispunjenja duga od strane njegova oca M. D. i prigovoru promašene pasivne legitimacije glede njega, temelji na izjavi na kojoj su potpisi oca tuženika M. D. i ranijeg tužitelja V. T. ovjereni 26. lipnja 2012. kod S. G., javne bilježnice u Z. (broj ovjere Ov-4860/12, list 9 spisa) te na izjavi na kojoj su potpisi oca tuženika M. D. i ranijeg tužitelja V. T. ovjereni kod M. M., javnog bilježnika u Z. 6. rujna 2012. (broj ovjere Ov-10723/12, list 10 spisa).

6.12.1. Potpisnici navedenih izjava dogovorili su da M. D. u ime sina E. D. vrati dug V. T. te su prolongirali rok vraćanja duga, prvom izjavom do 1. listopada 2012., a drugom izjavom do 31. prosinca 2012., za koje razdoblje se neće obračunati kamata. 6.13.

Osnovna pretpostavka postojanja ugovora o preuzimanju duga iz čl. 96. ZOO-a jest da je dug preuzet ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik (stavak 1. tog članka ZOO-a).

6.13.1. Da bi ugovor o preuzimanju duga bio valjan, on bi morao biti sklopljen između E. D. kao dužnika i M. D. kao preuzimatelja, i na takav ugovor bi vjerovnik (u ovom slučaju V. T) morao dati pristanak, a takve pretpostavke nisu ispunjenje. 6.14.

Upravo suprotno, izjave iz točke 6.12. predstavljaju ugovor o pristupanju dugu iz čl. 101. ZOO-a. To je ugovor između vjerovnika i trećega, kojim se ovaj obvezuje vjerovniku da će ispuniti njegovu tražbinu prema dužniku, pa treći stupa u obvezu pored dužnika. Dakle, M. D. je pristupio dugu svoga sina, tuženika, u smislu citirane zakonske odredbe.

6.15.

Slijedom prethodnog utvrđenja, i prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan.

6.16.

Slijedom sveg navedenog, imajući u vidu da se u ovom predmetu radi o hipotekarnoj tužbi u smislu čl. 336. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09) za namirenje založnog vjerovnika, kojom tužiteljica traži od tuženika trpljenje namirenja prodajom vlastite nekretnine, ocjenjujući tužbeni zahtjev osnovanim, presuđeno je kao u izreci.

Neprihvaćeni dokazni prijedlozi:

7.

U tužbi je tužitelj predložio svoje saslušanje, a saslušanje tužitelja predložio je na ročištu 22. listopada 2014. i punomoćnik tuženika.

7.1.

Tužitelj je trebao biti saslušan na ročištu 16. prosinca 2014., ali je njegov punomoćnik obavijestio sud da se nalazi u domu za stare i nemoćne i da je u lošem zdravstvenom stanju, pa je njegov punomoćnik odustao od saslušanja tužitelja, a tuženik nije inzistirao na izvođenju ovog dokaza.

7.2.

Uostalom, činjenično stanje bilo je utvrđeno u dovoljnoj mjeri i bez saslušanja tužitelja, pa i iz navedenog razloga taj dokaz nije izveden.

7.3.

Na okolnost financijske moći (mogućnosti) tužitelja, tužiteljica D. T. G. predložila je svoje saslušanje, a predloženo je i saslušanje punomoćnika tužiteljice odvjetnika Ž. Ž. na okolnost da je tuženik mogao predložiti u postupku izvođenje dokaza saslušanjem svog oca M. i da je neistinit navod tuženika da nije predložio saslušanje svog oca jer je bio bolestan.

7.4.

Sud je odbio izvesti ove dokaze.

7.4.1.

Prvo, pravno je nebitno je li otac tužiteljice, prvotni tužitelj V. T. bio financijski dovoljno moćan da može pozajmiti novac tuženicima. Ovo iz razloga jer uopće nije sporno među strankama da su tuženici potpisali ugovore o zajmu i da je tužitelj, radi osiguranja povrata pozajmljenih iznosa, uknjižio založno pravo na nekretninama tuženika E. D., koju uknjižbu je upravo tuženik odobrio.

7.4.2.

Drugo, potpuno je nebitan razlog zbog kojeg neka od stranaka u postupku nije iskoristila svoju zakonsku mogućnost predložiti saslušanje nekog svjedoka. Saslušanje svjedoka predlaže se kad stranka smatra da će izvođenjem ovog dokaza ojačati svoju pravnu poziciju u postupku. Tuženik E. D. svoje navode nije htio dokazivati saslušanjem svojeg oca u postupku, pri čemu su razlozi zbog kojih nije predložio izvođenje ovog dokaza, potpuno pravno irelevantni. Ovo posebno kraj činjenice da izvođenje ovog dokaza nije predložila ni tužiteljica.

Troškovi postupka:

8.

U ovom postupku u cijelosti je uspjela tužiteljica, pa joj je tuženik, u skladu sa čl. 154. st. 2. ZPP-a dužan u cijelosti naknaditi troškove postupka. 8.1.

Odluka o troškovima postupka navedena u izreci temelji se na primjeni čl. 155. ZPP-a, što znači da je sud odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

8.2.

Naknada troškova postupka odmjerena je na temelju aktualne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (objavljene u NN 138/2023), koja je na snazi od 25. studenoga 2023, u skladu s vrijednošću predmeta spora, koja u ovom postupku iznosi 50.885,92 EUR / 383.400,00 kuna, uvažavajući da je Tbr. 52. Tarife propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

8.3.

Prema Tbr. 24. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 Eura.

8.4.

Tužiteljica je zatražila naknadu troškova troškovnikom predanim na ročištu 21. prosinca 2023. i to za radnje kako slijedi:

Podnesci:

8.4.1.

Za sastav tužbe od 15. svibnja 2012., podneska od 3.1.2013., podneska od 28.8.2013. i podneska od 4.11.2014. tužiteljica je zatražila naknadu od 500 bodova za svaku radnju.

Zastupanje na ročištima:

8.4.2.

Za zastupanje na ročištima 17.9.2012., 24.10.2013., 17.6.2014., 22.10.2014., 16.12.2014., 23.3.2023. i 21.12.2023. tužiteljica je zatražila naknadu od 500 bodova za svaku radnju zastupanja.

Ostali troškovi:

8.4.3.

Tužiteljica je zatražila naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu 554,78 EUR, sudske pristojbe na presudu P-608/12 od 30. siječnja 2015. u iznosu 554,78 EUR te isti trošak na ime sudske pristojbe na presudu P-557/2023 od 12. siječnja 2024.

8.5.

Primjenjujući Tbr. 7. Tarife, koji regulira nagradu za sastav tužbe i podnesaka, sud je utvrdio da tužiteljici pripada 500 bodova za sastav tužbe, za sastav podneska od 28. kolovoza 2013., zaprimljenog na sudu 29. kolovoza 2013., te za sastav podneska od 4. studenoga 2014.

8.6.

Za sastav podneska od 3. siječnja 2013., kojim je tužitelj predložio nastavak postupka nakon određenog mirovanja, sud je priznao 125 bodova, sukladno Tbr. 8. točke 4. Tarife. Iako je ovim podneskom raniji tužitelj ispravio tužbeni zahtjev u pogledu oznake katastarske čestice na način da je ispravno naznačio broj čestice 689/1, umjesto u tužbi greškom u pisanju označenog broja 689, sud nije priznao zatraženih 500 bodova, jer bi to značilo nagrađivanje tužitelja koji je popravljao svoje greške u pisanju.

8.7.

Primjenom Tbr. 9. točke 1. koji regulira nagradu u zastupanju na ročištima, tužiteljici je priznato po 500 bodova za zastupanje na ročištima 22. listopada 2014., 16. prosinca 2014., 23. ožujka 2023. i 21. prosinca 2023. 8.8.

Za zastupanje na ročištu 17. rujna 2012. sud je dosudio 250 bodova, jer se na tom ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima (Tbr. 9. točka 2. Tarife), a iz istog razloga je dosudio 250 bodova za zastupanje na ročištima 24. listopada 2013. i 17. lipnja 2014.

8.9.

Sud je dosudio i naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu 554,78 EUR i isti trošak na ime sudske pristojbe na presudu P-557/2023 od 12. siječnja 2024., dok trošak u istom iznosu na ime sudske pristojbe na presudu P- 608/12 od 30. siječnja 2015. nije dosudio budući da se plaća pristojba samo na jednu presudu.

8.10.

Slijedom sveg obrazloženog, tužiteljici je na ime troškova postupka priznato ukupno 4375 bodova, što uvećano za vrijednost sudskih pristojbi na tužbu i presudu, uz vrijednost boda 2,00 Eura, znači da ukupan trošak dosuđen tužiteljici iznosi 9.859,56 EUR / 74.286, 85 kn.

8.11.

Ostatak zahtjeva za naknadu troška (do iznosa 12.215,80 EUR / 92.040, 00 kn) odbijen je kao neosnovan.

U Zagrebu 12. siječnja 2024.

Sudac:

Tomislav Šimić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Žalba se podnosi ovom sudu, u roku 15 dana, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Punomoćnici stranaka žalbu podnose putem sustava e-komunikacije, a fizičke osobe koje nisu u sustavu e-komunikacije, žalbu podnose osobno na sud ili putem pošte, preporučenom pošiljkom.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude i pristupila je na to ročište, rok za žalbu računa se od trenutka kad je presuda objavljena i uručena stranci na ročištu za objavu presude.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, ali nije pristupila na to ročište, rok za žalbu računa se od trenutka kad je održano ročište za objavu presude i presuda istaknuta na e-oglasnoj ploči sudova. Objavljenu presudu sud će, istaknuti na e-oglasnoj ploči sudova isti dan kad je održano ročište za objavu presude i tamo će biti istaknuta osam dana.

Za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu računa se od trenutka kad sud presudu dostavi putem e-komunikacije njezinom punomoćniku, odnosno putem pošte (ako nema punomoćnika).

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika