Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: 98 Pn-90/2022-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja Zavoda, OIB: . . . , Z., zastupanog po punomoćnici M. Ž., dipl. iur., protiv tuženika C. o. d.d., OIB: . . . , Z., zastupanog po punomoćnici Ž. B., dipl. iur., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. prosinca 2023. u prisutnosti punomoćnica stranaka, po objavi 12. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z. OIB: . . . platiti tužitelju Z a v o d u , Z., OIB: ... iznos od 13.779,51 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana."

kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 24. svibnja 2022. navodi da je osiguranik tužitelja F. F. u prometnoj nesreći 3. siječnja 2001. zadobio teške tjelesne povrede. Po tom osnovu tužitelj je priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovu povrede na radu u visini od 50%, bolesti u visini od 30% i bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u visini od 20% rješenjem HZMO Područna služba u O. broj spisa 82350 od 10. veljače 2009., počevši od 2. lipnja 2008. Prometnu nesreću prouzročio je H. T. tako što je 3. siječnja 2001. u V., upravljao osobnim automobilom

marke "ŠKODA FAVORIT" registarske oznake i broj OS . . . , te je dolaskom do križanja iste s Ulicom započeo radnju pretjecanja bicikliste F. F., koji se kretao ispred istoga u istom smjeru a da se prethodno nije uvjerio da može radnju izvršiti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, budući da je F. F. u istom trenutku vršio radnju skretanja u lijevo a da se prethodno nije uvjerio da istu radnju može izvršiti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, te je došlo do kontakta prednjeg lijevog dijela osobnog automobila i zadnjeg točka bicikla, kojom prilikom je F. F. zadobio povredu lijeve noge i glave. Po ovom pravnom osnovu tužitelj je od tuženika već potraživao naknadu štete, a zadnji zahtjev/tužba bio je 27. svibnja 2019. te je nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u O. P-167/19 od 24. lipnja 2020. djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja te naloženo tuženiku da plati tužitelju naknadu štete s osnova isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. travnja 2019. Ovom tužbom tužitelj potražuje naknadu štete koju je pretrpio isplatom priznate invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad u visini od 50% priznate po osnovu povrede na radu osiguraniku F. F. za razdoblje od 1. svibnja 2019. do 30. rujna 2020. u iznosu od 19.685,02 kn, a koji u iznos je umanjen za 30% doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja, te tako umanjen iznosi 13.779,51 kn. Zahtjev za puni iznos mirovine počevši od 1. svibnja 2019. do 30. rujna 2020. tužitelj postavlja sukladno sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1061/03 od 23. rujna 2004. kojom odlukom je isti sud zauzeo stajalište da tužitelju ne pripada jednaka visina odštete za cijelo razdoblje, već različito s obzirom na važenje Zakona o mirovinskom osiguranju u periodu za koje je izvršena isplata. Sukladno odredbi članka 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13.) koji je vrijedio u momentu isplate invalidske mirovine za razdoblje od 1. svibnja 2019. do 30. rujna 2020. tužitelj ima pravo na naknadu štete isplaćene invalidske mirovine u punom iznosu. Tužitelj uz tužbu dostavlja i izračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine sukladno odredbi članka 160. stavka 5. ZOMO ("Narodne novine" broj 1022/98.) koji je bio na snazi u momentu štetnog događaja, budući je primjena zakona koji će se primijeniti na ovaj pravni posao pravno pitanje. Osobni automobil ŠKODA FAVORIT registarske oznake i broja OS ... u momentu štetnog događaja bilo je obvezno osigurano kod tuženika to je tuženik temeljem odredbe članka 161. i 164. ZOMO ("Narodne novine" broj 157/13.) odgovoran tužitelju za nastalu štetu u iznosu od 13.779,51 kn. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže sudu donijeti presudu:

"Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z. OIB: . . . platiti tužitelju Zavodu Z. OIB: ... iznos od 13.779,51 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa do isplate, kao i naknaditi prouzročene parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana".

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim pasivnu legitimaciju kao osiguratelja vozila reg. oznake OS ..., kojim je u vrijeme prometne nezgode upravljao H. T. Nesporan je i nastanak prometne nezgode od 3. siječnja 2001., u kojoj je, osim vozača vozila osiguranika tuženika, sudjelovao i osiguranik tužitelja, F. F., u svojstvu bicikliste. U cijelosti je sporan tužbeni zahtjev

tužitelja, kako po osnovu, tako i po visini. U postupku koji se vodi među istim strankama, vezano uz isti štetni događaj, po zahtjevu tužitelja za naknadu isplaćenih iznosa mirovine za razdoblje koje je prethodilo razdoblju koje je obuhvaćeno ovim tužbenim zahtjevom (od 1. siječnja 2017. do 30. travnja 2019.), tuženik je učinio nespornim odgovornost svog osiguranika za prouzrokovanje predmetne prometne nezgode u omjeru od 50%, uz doprinos osiguranika tužitelja u omjeru od 50%. Navedeni omjer odgovornosti svoga osiguranika za prouzrokovanje prometne nezgode tuženik čini nespornim i u ovom postupku. Nadalje, sporno je, je li, i ako je, koje je ozljede u prometnoj nezgodi zadobio osiguranik tužitelja. O ovom prigovoru tuženika, istaknutom i u odnosu na tužbu tužitelja za naknadu štete za mirovine isplaćene u ranijem razdoblju, raspravljalo se u parničnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u O., u predmetu pod poslovnim brojem P-167/2019, gdje je provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku specijalisti medicine rada. Iz danog nalaza i mišljenja vještaka specijaliste medicine rada, dr. M. Z., proizlazi da ozljede koje je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nezgodi od 3. siječnja 2001., nisu same uzrok profesionalne nesposobnosti za rad istoga, i bez ostalih bolesti, od kojih je isti bolovao, ne bi uzrokovale njegovu profesionalnu nesposobnost. To u konkretnom slučaju znači, da ozljede koje je osiguranik tužitelja zadobio u prometnoj nezgodi same za sebe, nisu u uzročnoj vezi s njegovim odlaskom u invalidsku mirovinu, jer zbog posljedica tih ozljeda isti nikada ne bi niti mogao ostvariti pravo na invalidsku mirovinu. Također, u ovoj pravnoj stvari sporno je i pravno pitanje ima li tužitelj pravo na naknadu punog ili razmjernog dijela isplaćenih iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 1. svibnja 2019. do zaključno 30. rujna 2020. Tuženik ističe da se u odnosu na utuženu tražbinu tužitelja prema tuženiku, kao posebni propis (lex specialis) ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju. Izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju jest u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika, odnosu uzročnika štete koju tužitelj potražuje. Dakle, šteta koju tužitelj potražuje nije uzrokovana po samom tuženiku (kao štetniku) već po tuženikovu osiguraniku. Tuženik je na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete prema oštećenim osobama. Konkretnije, radi se ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu te je upravo taj odnos jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije kako u ovome slučaju, tako i u svim drugim slučajevima nastanka štete iz automobilske odgovornosti tuženikova osiguranika (imatelja motornog vozila iz čije je uporabe došlo do štete). Tužitelj nije pasivnu legitimaciju tuženika za naknadu ovdje predmetne štete ustanovio na temelju odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13.), već na temelju činjenice da je tuženik osiguratelj vozača - štetnika koji je uporabom svoga vozila prouzročio štetu tužiteljevu osiguraniku. Šteta koju tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom nastala je tužitelju u razdoblju u kojem je na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14.). Na strani tužitelja temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju postoji pravo potraživanja stvarne štete nastale iz odgovornosti tuženikova osiguranika prema tuženiku koja se odnosi na isplaćene iznose mirovina tužiteljevu osiguraniku. Istodobno, na strani tuženika temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu postoji obveza naspram prethodno označenog prava tužitelja ali su granice te obveze tuženika prema tužitelju naknaditi mu nastalu, ovdje utuženu štetu izrijekom ograničene i to;

- granicama odgovornosti tuženikova osiguranika,

- granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, te

- obvezi isplate samo razmjernog dijela mirovine koju je tužitelj isplatio svome osiguraniku. To je dakle propisani sadržaj - okvir pasivne legitimacije tuženika u odnosu na utuženu tražbinu tužitelja. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu nije ograničio ili isključio pravo tužitelja ostvariti potpunu naknadu pretrpljene štete na temelju Zakona o mirovinskom osiguranju već je samo odredio granice pasivne legitimacije tuženika u odnosu na takvu tužiteljevu tražbinu – do granica razmjernog iznosa mirovine. Tužitelj preko tih granica i nadalje može ostvariti naknadu svoje štete, što mu odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu nije ograničeno, ali ne više od tuženika već od neposrednog štetnika – uzročnika tužiteljeve štete – imatelja motornog vozila koji je tuženikovom osiguraniku uporabom svog vozila prouzročio štetu (!!!). Slijedom svega iznesenoga, tuženik se tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti protivi te predlaže isti odbiti kao neosnovan, uz obvezivanje istoga na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao rješenje Zavoda od 10. veljače 2009. (stranica 3-8 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 2. lipnja 2008. (stanica 9-12spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 18. rujna 2008. (stanica 13-16spisa), prijavu o povredi na radu (stranica 17-20 spisa), zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka Policijske uprave O.sječko-Baranjske od 4. siječnja 2001. (stranica 36-38 spisa), obračun isplata (stranica 39 spisa), ispis iz banke doznačenihnovčanih primanja (stranica 40- 49 spisa), izračun razmjernog dijela isplaćene invalidske mirovine (stranica 50 spisa) i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji se odnosi na naknadu štete koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad u visini od 50% priznate po osnovu povrede na radu osiguraniku F. F. za razdoblje od 1. svibnja 2019. do 30. rujna 2020., umanjenom za doprinos osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja.

5. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja vozila reg. oznake OS ..., kojim je u vrijeme prometne nezgode upravljao H. T. Nesporan je i nastanak prometne nezgode od 3. siječnja 2001., u kojoj je, osim vozača vozila osiguranika tuženika, sudjelovao i osiguranik tužitelja, F. F., u svojstvu bicikliste. Nije sporno niti da je tužitelj svom osiguraniku F. F. isplaćivao invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad poosnovu povrede na radu u visini od 50%, bolesti u visini od 30% i bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u visini od 20%, time da ovom tužbom potražuje od tuženika samo iznos isplaćene invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovu povrede na radu u visini od 50%.

6. Spornom se ukazuje prije svega osnova potraživanja, odnosno primjenjuje li se na konkretan slučaj Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. – dalje u tekstu: ZMO) ili Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. – dalje u tekstu: ZOOP).

6.1. Prema ocjeni ovoga suda na konkretni slučaj primjenjuje se ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine i naknade za tjelesno oštećenje. U konkretnom slučaju radi se o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja, te se tuženik kao osiguratelj ne nalazi u položaju u kojoj je štetnik - vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguratelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a jer tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema Ugovoru o osiguranju u smislu članka 8. ZOOP-a, kojeg je tuženik bio dužan sklopiti, čime je reguliran i opseg njegova pokrića i rizici, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz članka 27. ZOOP-a. S tim u svezi, iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) poslovni broj Rev 328/2023, Rev 12/2022, Rev 159/2022, Rev 184/2022, Rev 1437/2021, Rev 635/2023 proizlazi da je za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (dalje u tekstu: HZMO) protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

6.2. U odnosu na navod tužitelja da je ZMO lex posterior u odnosu na ZOOP, valja reći da navedeni zakoni nemaju isto područje primjene, odnosno ZMO propisuje kada HZMO može potraživati naknadu štete, ali prema svim osobama prema kojim može potraživati naknadu stvarne štete. ZOOP pak propisuje pitanje odgovornosti društva za osiguranje kada HZMO od njih potražuje naknadu štete. Dakle, iako je ZMO kasniji zakon, ZOOP je posebni zakon, koji uređuje užu problematiku, pa se u konkretnoj situaciji ne može primijeniti načelo lex posterior derogat lex priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmjeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja. Takav stav je iznesen i u odluci VSRH broj Rev 90/2023-2 od 4. travnja 2023.

7. Odredbom članka 27. stavka 1. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. propisano je da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Stavkom 3. propisano je da se razmjeni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stavkom 4. propisano je da se odredbe stavka 1., 2., 3. odgovarajuće primjenjuje na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

7.1. U smislu citirane odredbe članka 27. ZOOP-a, obveza tuženika, društva za osiguranje postoji samo ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog ozljede na radu. Isti stav je izražen u odluci VSRH broj Rev 553/2022-2 od 6. rujna 2022. u kojoj je navedeno da kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP-a obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja. Drugim riječima, obveza tuženika ne postoji ako bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO-a bio manji ili bi bio jednak razmjernom iznosu mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog ozljede na radu.

8. Teret dokaza činjenica o postojanju razlike između iznosa mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi bili isplaćeni kad bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu je na tužitelju, a ovo sukladno članku 219. ZPP-a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22. i 114/22.

– dalje u tekstu: ZPP). Međutim, tužitelj se izričito usprotivio provođenju dokaza financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine štete u smislu odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a, smatrajući da su za odluku o tužbenom zahtjevu isključivo mjerodavne odredbe ZMO-a.

8.1. Pri tome valja reći da u konkretnom slučaju tužitelj svom osiguraniku isplaćuje invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad po osnovu povrede na radu u visini od 50%, po za taj dio ne može postojati razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Dakle, radi se o slučaju u kojem ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatit tužitelju, odnosno nema štete u smislu odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP-a. (takva stav je sadržan i odluci VS RH posl.br. Rev 1354/2016-2 od 18. svibnja 2021.)

8.2. Kako tužitelj nije dokazao da je invalidska mirovina, koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja veća od one koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, odnosno nije dokazao da je sukladno odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a tužitelju nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik, osiguravajuće društvo, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, ne ocjenjujući pri tome prigovor doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja od 3. siječnja 2001., zatim koje ozljede je osiguranik tužitelja zadobio u tom događaju, odnosno uzročno posljedični vezu između štetnog događaja i umirovljenja osiguranika tužitelja, ovaj sud utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

9. Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U O. 12. siječnja 2024.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Zavod, Z.

2. C. o. d.d., Z.