REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1360/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedran Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja Ha. G. iz R. A., K., B. …, zastupanog po opunomoćeniku I. M., odvjetniku u U., …, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na promet nekretnina, 12. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/17- 01/22, URBROJ: 513-04/19-2 od 1. ožujka 2019. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Primorje, Lika, Ispostave Poreč, KLASA:

UP/I-410-20/2014-001/01043, URBROJ: 513-007-28-07-2016-0030 od 31. listopada 2016.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5214/2020 od 14. lipnja 2021. ukinuta je presuda ovoga Suda posl. br. UsI-690/2019-8 od 23. kolovoza 2019. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-20/17-01/22, URBROJ: 513-04/18-2 od 1. ožujka 2019. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Primorje, Lika, Ispostave Poreč, KLASA: UP/I-410-20/2014-001/01043, URBROJ: 513-007-28-07-2016-0030 od 31. listopada 2016.

2. U obrazloženju svoje odluke Ustavni sud navodi kako slijedi cit:

"… Ustavni sud primjećuje da je u tužbi kojom je pokrenuo upravni spor i tijekom upravnog spora podnositelj osporio procjenu nadležnog poreznog tijela ističući loše građevinsko stanje nekretnina i tržišne okolnosti u vrijeme obavljanja procjene, te je na okolnost tržišne vrijednosti tih nekretnina predložio izvesti dokaz vještačenjem. Prvostupanjski sud odbio je dokazni prijedlog podnositelja paušalno se pozivajući na dokumentaciju na temelju koje je nadležno porezno tijelo obavilo procjenu tržišne vrijednosti navedenih nekretnina. Visoki upravni sud Republike Hrvatske, također, bez iznošenja i obrazlaganja dostatnih i pravno relevantnih razloga, prihvatio je stajalište prvostupanjskog suda, prema kojemu je podnositeljev dokazni prijedlog suvišan jer su u okolnostima konkretnog slučaja dostatne činjenice utvrđene u postupku donošenja osporenih upravnih rješenja.

Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da odbijanjem podnositeljevih dokaznih prijedloga na opisani način upravni sudovi nisu postupali kao sudovi pune jurisdikcije jer su svoju nadležnost ograničili na puko ispitivanje zakonitosti osporenih upravnih rješenja, te su stoga propustili stvarno ocijeniti činjenično pitanje koje je bilo ključno za odluku o zahtjevu podnositelja. Time su onemogućili podnositelja da u upravnom sporu brani svoja prava i interese na način koji je zajamčen člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Slijedom svega navedenog, Ustavni sud utvrđuje da je osporenim odlukama na štetu podnositelja povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava."

3. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Istra, Primorje, Lika, Ispostave Poreč, KLASA: UP/I-410-20/2014-001/01043, URBROJ: 513-007-28-07-2016-0030 od 31. listopada 2016., kojim je tužitelju je na poreznu osnovicu od 2.706.416,58 kn utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina po stopi od 5 % u iznosu od 135.320,92 kn.

4. Tužitelj osporava zakonitost prethodno označenih upravnih akata zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi, izlaže kao u i žalbi te, u bitnom, navodi kako slijedi. Prije svega, drži da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za oporezivanje budući da predmetne nekretnine nije stekao pravnim poslom kupoprodaje već darovanjem od svojih kćerki. Također, osporava i visinu porezne osnovice utvrđene procjenom smatrajući kako ista nije mogla biti utvrđena usporednom metodom već da je na ovu okolnost trebalo provesti vještačenje po vještaku građevinske struke. Ističe da se radi o zgradnom objektu koji je bio u potpuno derutnom stanju te da uslijed gospodarske krize i recesije, posljedica koje je smanjena potražnje za nekretninama, ne postoje adekvatni podaci na za procjenu tržišne vrijednosti. Zaključno, tvrdi da niti jedno zemljište na području na kojem se nalaze i predmetne nekretnine nije prodavano po cijenama na koje se poziva porezno tijelo.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

6. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

8. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Zakon o porezu na promet nekretnina (NN br. 69/97, 26/00, 127/00, 153/02, 22/11; dalje: Zakon) u čl. 4. propisuje da je predmet oporezivanja promet nekretnina te da se pod prometom nekretnina, u smislu tog propisa, smatra svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj (st. 1.). Stjecanjem nekretnine, u smislu st. 1., smatra se kupoprodaja, zamjena, nasljeđivanje, darovanje, unošenje i izuzimanje nekretnina iz trgovačkog društva, stjecanje dosjelošću, stjecanje nekretnina u postupku likvidacije ili stečaja, stjecanje na temelju odluka suda ili drugog tijela te ostali načini stjecanja nekretnina od drugih osoba (st. 2.).

11. Odredbom čl. 6. st. 1. Zakona propisano je da je obveznik poreza na promet nekretnina stjecatelj nekretnine.

12. Sukladno odredbi čl. 14. Zakona porezna obveza nastaje u trenutku sklapanja ugovora ili drugoga pravnog posla, kojim se stječe nekretnina.

13. Iz stanja spisa proizlazi, a isto je i nesporno među strankama ovog upravnog spora, da osnovu za oporezivanje predstavlja Nagodba od 25. veljače 2015. (dalje: Nagodba) sklopljena između tužitelja, kao kupca, te K. G. i C. D. G.', kao prodavateljica.

14. Iz sadržaja predmetne Nagodbe razvidno je da je ista sklopljena u svrhu otklanjanja formalnih nedostataka Kupoprodajnog ugovora od 18. siječnja 2000. kojim su prodavateljice tužitelju prodale nekretninu označenu kao k.č.br. … (kasnije cijepana na k.č.br. 3843/1 i 3843/2) upisanu u zk.ul.br. … k.o. U..

Iz navedenog jasno proizlazi da je predmetne nekretnine tužitelj stekao pravnim poslom kupoprodaje, a ne darovanjem, slijedom čega se prigovori tužitelja u tom pravcu ocjenjuju neosnovanima.

15. Odredbom čl. 9. st. 1. Zakona propisano je da je osnovica poreza na promet nekretnina tržišna vrijednost nekretnine u trenutku nastanka porezne obveze. St. 2. istoga članka propisano je da se pod tržišnom vrijednosti nekretnine razumijeva cijena nekretnine koja se postiže ili se može postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze, dok je st. 3. propisano da Porezna uprava utvrđuje osnovicu poreza na promet nekretnina kao tržišnu vrijednost nekretnine, u pravilu, iz isprave o stjecanju ako je ukupan iznos naknade koju daje ili isplaćuje stjecatelj približno jednak cijenama koje se postižu ili se mogu postići na tržištu. St. 4. istog članka propisano je da se ukupnim iznosom naknade smatra sve ono što stjecatelj ili druga osoba za stjecatelja da ili plati za stjecanje nekretnine kao što je isplata u novcu, ustupljene druge nekretnine, stvari ili prava, preuzeti dugovi bivšeg vlasnika i drugo, dok je st. 5. propisano da je Porezna uprava ovlaštena procjenom utvrditi tržišnu vrijednost nekretnine ako je ukupan iznos naknade iz st. 3. i 4. ovoga članka manji od cijena koje se postižu ili se mogu postići na tržištu u trenutku nastanka porezne obveze. St. 6. propisano je da procjenu tržišne vrijednosti nekretnine iz st. 5. istoga članka utvrđuje službenik Porezne uprave na temelju usporednih podataka o kretanju tržišnih vrijednosti sličnih nekretnina s približno istog područja u približno isto vrijeme.

16. Iz sadržaja spisa razvidno je da su predmetom oporezivanja nekretnine upisane u zk.ul.br. …k.o. U.i to k.č.br. … i k.č.br. …, u naravi kuća površine 60 m[2] u naselju Špina, prvi red do mora, i građevinsko zemljište površine 1.685 m[2] . Tržišnu vrijednost spomenutih nekretnina porezno tijelo utvrdilo je procjenom o čemu je sastavljen Zapisnik o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine, KLASA: UP/I-410-20/14- 01/1043, URBROJ: 513-07-28/16-29 od 31. listopada 2016. (dalje: Zapisnik).

17. Iz sadržaja Zapisnika proizlazi da je tržišna vrijednost stambenog objekta utvrđena u iznosu od 828.715,20 kn (13.811,92 kn/m[2] ) pri čemu je kao usporedni podatak korištena kupoprodajna cijena iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 5. srpnja 2013., odnosno vrijednost nekretnine oznake k.č.br. … k.o. U., u naravi kuća u aleju Špina, treći redu od mora, površine 35,11 m2. U Zapisniku uz ovu nekretninu stoji dodatna napomena da se radi o kući koja je izgrađena 1970. i kojoj je potrebna potpuna adaptacija. Osim toga, spisu prileže i još četiri usporedna podataka iz kojih proizlazi da su se cijene stambenih objekata na tom području u razdoblju srpanj 2013. – prosinac 2014. kretale u rasponu od 13.811,92 kn/m[2] – 17.341,93 kn/m . Tržišna vrijednost građevinskog zemljišta procijenjena je na iznos od 1.877.703,38 kn (1.492,61 kn/m[2] ), a kao usporedni podatak porezno tijelo koristilo je ugovorenu kupoprodajnu cijenu za nekretninu k.č.br. … k.o. U. (Ugovor o kupoprodaji od 12. srpnja 2013.). U naravi riječ je o zemljištu koje se nalazi u istom naselju (Š.), drugi red do mora.

18. Na temelju ranije citirane odredbe čl. 9. Zakona, porezno tijelo je tržišnu vrijednost nekretnine ovlašteno utvrditi procjenom. Zakonom propisna metoda utvrđivanja porezne osnovice kao tržišne vrijednosti je „usporedna metoda“, što podrazumijeva da je temelj procjene usporediva nekretnina. Usporedivu nekretninu Zakon definira kao sličnu nekretninu, na istom području u prometu u približno isto vrijeme. Procjenu svake pojedine nekretnine treba vršiti zasebno na temelju njenih objektivnih specifičnosti odnosno karakteristika tako da usporedni podaci koji se pritom koriste moraju predstavljati okvir unutar kojeg se kreću cijene istih ili sličnih nekretnina. Obzirom da je lokacija prvi i najvažniji element na osnovu kojeg se formira cijena određene nekretnine to je nužno da se pri usporedbi polazi od nekretnina s približno istog područja, a što u dosadašnjoj praksi postupanja poreznih tijela podrazumijeva korištenje podatka o cijenama nekretnina s područja iste katastarske općine (makro lokacija).

19. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je u predmetnom slučaju procjena tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina koje je stekao tužitelj izvršena metodom usporedbe s podacima o kretanju cijena istovrsnih nekretnina koje se nalaze na području ne samo iste katastarske općine (makro lokacija) već i na području istog naselja (mikro lokacija) i koja su stečene u približno istom razdoblju kao i nekretnine koje su bila predmetom procjene. Također porezno tijelo vodilo je računa da se usporedba izvrši s nekretninama koje su po osnovnim karakteristikama slične nekretninama tužitelja te je uzelo u obzir sve bitne okolnosti koje su odlučne i od utjecaja na visinu tržišne vrijednosti istih.

Slijedom iznijetog, Sud nalazi da je u provedenom prvostupanjskom postupku izvršena valjana procjena tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina.

20. U odnosu na prigovor tužitelja kojima osporava metodu koja je korištena prilikom procjene smatrajući da je na ovu okolnost trebalo provesti vještačenje po vještaku građevinske struke, ističe se da se sukladno odredbi čl. 9.a Zakona vještačenje provodi samo ako se radi o nekretnini za koju nema usporednih podataka, a što u konkretnom predmetu nije slučaj budući da iz spisa proizlazi da je porezno tijelo u svojim evidencijama raspolagalo podacima na osnovu kojih je vrijednost predmetnih nekretnina bilo moguće utvrditi primjenom metode usporedbe.

21. U odnosu na primjedbe Ustavnog suda iznijete u Odluci, broj: U-III-5214/2020 od 14. lipnja 2021., pri svega treba istaknuti da je o istom pitanju isti sud u Odluci broj: U-III-5907/2020 (i 5908/2020) zauzeo dijametralno suprotan stav. Sud nije paušalno odbio dokazne prijedloga tužitelja (građevinsko vještačenje, saslušanje stranke i svjedoka). Razlozi na kojima je Sud utemeljio takvu svoju procesnu odluku jasno su vidljivi iz obrazloženja ukinute presude – ponovljeni u tč. 16. – 20. ove presude. Dakle, sukladno odredbama Zakona, preciznije čl. 9. i 9a. istog, osnovica poreza na promet nekretnina utvrđuje se na dva načina: (1) temeljem podataka iz isprave o stjecanju ili (2) procjenom poreznog tijela ili vještaka, pri čemu valja naglasiti, ponovo, da se vještačenje provodi samo ako porezno tijelo u svojim evidencijama ne raspolaže usporednim podacima. U konkretnom slučaju porezno tijelo je u svojim evidencijama raspolagalo podacima o cijenama nekretnina koje su slične nekretninama tužitelja, koje su stečene u približno istom vremenskom razdoblju i koje se nalaze na istom području.

Porezno tijelo je kao parifikante koristilo podatke o nekretninama s područja iste lokacije (makro, mikro) koje se po svojim bitnim obilježjima slične nekretninama tužitelja. Osim toga, za istaknuti je i to da se radi o nekretninama koje su pozicionirane u drugom i trećem redu do mora dok se nekretnine tužitelja nalaze u prvom redu do mora što ih, po logici svari, čini atraktivnijima a time i vrjednijima. Tužitelj u tužbi niti tijekom ovog spora nije doveo u sumnju adekvatnost korištenih usporednih podataka. Štoviše, navod tužitelja da uslijed gospodarske krize i recesije, posljedica koje je smanjena potražnje za nekretninama, ne postoje adekvatni podaci na za procjenu tržišne vrijednosti u suprotnosti je s dokumentacijom koja prileži spisu upravnog postupka iz koje jasno proizlazi da su u tom periodu prodavane nekretnine s tog područja i to po cijenama koje su veće od onih na koje je izvršena procjena. Što se tiče navoda tužitelja na da je nekretnina bila u derutnom stanju, prije svega valja istaknuti da tužitelj na ovu okolnost nije priložio nikakve materijalne dokaze, no čak i da je taj navod istinit isti ne bi bio od utjecaja na drugačiji zaključak ovog Suda budući da je kao usporedni podatak korištena nekretnina koja je bila za adaptaciju i koja se, valja to spomenuti još jednom, nalazi u trećem redu do mora.

Slijedom ovako iznijetog stanja stvari, Sud nije smatra potrebnim na okolnost vrijednosti nekretnine provoditi dokaze predložene od strane tužitelja.

22. Slijedom obrazloženog, ovaj Sud zaključuje da se osporavane odluke tuženika i prvostupanjskog tijela temeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, slijedom čega se utvrđuje da istima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, valjalo odlučiti kao u tč. I. izreke.

23. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS.

U Rijeci 12. siječnja 2024.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).