REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3700/2023-9

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu Branku Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz D., D. rata 179 OIB … zastupan

po punomoćniku S. K., odvjetniku u S. protiv tužene R.

A. d.d. Z., M. cesta … OIB: … zastupane po

odvjetnicima u odvjetničkom društvu K. & P. d.o.o. Z., radi isplate,

nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 30. studenog 2023. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja A. V., odvjetničke vježbenice kod zamjenika punomoćnika tuženika M. G., odvjetnika u S. i zamjenice punomoćnika tuženika K. M., odvjetničke kod zamjenika punomoćnika tuženika D. O. odvjetnika u S. dana 12. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj … od 16.5.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 1. ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 23.108,21 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika, kao kreditora, za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj … od 16.5.2006. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatnim stopama kreditora.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 3.166,41 Eura/23.857,30 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

na iznos od

5,24 EUR 39,48 kn 21.11.2007.

5,21 EUR 39,27 kn 27.12.2007.

5,31 EUR 39,98 kn 25.1.2008.

5,36 EUR 40,38 kn 15.2.2008.

5,45 EUR 41,05 kn 26.3.2008.

5,31 EUR 40,04 kn 14.4.2008.

7,95 EUR 59,90 kn 21.5.2008.

8,05 EUR 60,65 kn 17.6.2008.

7,90 EUR 59,56 kn 21.7.2008.

7,91 EUR 59,61 kn 19.8.2008.

8,00 EUR 60,26 kn 30.9.2008.

15,77 EUR 118,80 kn 21.10.2008.

8,21 EUR 61,88 kn 19.11.2008.

18,78 EUR 141,48 kn 23.12.2008.

20,95 EUR 157,82 kn 16.1.2009.

21,93 EUR 165,21 kn 24.2.2009.

23,84 EUR 179,65 kn 13.3.2009.

24,37 EUR 183,61 kn 21.4.2009.

20,16 EUR 151,86 kn 26.5.2009.

17,05 EUR 128,47 kn 26.6.2009.

17,88 EUR 134,70 kn 23.7.2009.

19,51 EUR 147,02 kn 12.8.2009.

19,37 EUR 145,95 kn 22.9.2009.

17,72 EUR 133,49 kn 14.10.2009.

20,82 EUR 156,87 kn 13.11.2009.

23,31 EUR 175,61 kn 17.12.2009.

26,85 EUR 202,28 kn 19.1.2010.

26,04 EUR 196,17 kn 20.2.2010.

30,84 EUR 232,35 kn 19.3.2010.

29,93 EUR 225,49 kn 21.4.2010.

31,70 EUR 238,87 kn 18.5.2010.

47,08 EUR 354,69 kn 28.6.2010.

43,91 EUR 330,84 kn 20.7.2010.

53,58 EUR 403,68 kn 13.8.2010.

50,24 EUR 378,51 kn 16.9.2010.

44,86 EUR 338,03 kn 27.10.2010.

56,20 EUR 423,44 kn 17.11.2010.

70,62 EUR 532,10 kn 20.12.2010.

60,41 EUR 455,16 kn 18.1.2011.

63,99 EUR 482,15 kn 24.2.2011.

59,44 EUR 447,83 kn 22.3.2011.

60,25 EUR 453,99 kn 20.4.2011.

79,59 EUR 599,65 kn 30.5.2011.

81,47 EUR 613,83 kn 29.6.2011.

96,90 EUR 730,06 kn 28.7.2011.

88,62 EUR 667,70 kn 31.8.2011.

79,56 EUR 599,44 kn 20.9.2011.

76,78 EUR 578,47 kn 26.10.2011.

76,08 EUR 573,24 kn 21.11.2011.

80,38 EUR 605,60 kn 21.12.2011.

84,12 EUR 633,80 kn 23.1.2012.

84,62 EUR 637,58 kn 23.2.2012.

82,03 EUR 618,07 kn 27.3.2012.

83,78 EUR 631,24 kn 30.4.2012.

84,98 EUR 640,26 kn 21.5.2012.

82,96 EUR 625,09 kn 29.6.2012.

83,49 EUR 629,08 kn 30.7.2012.

81,98 EUR 617,71 kn 27.8.2012.

78,72 EUR 593,14 kn 26.9.2012.

82,20 EUR 619,33 kn 30.10.2012.

83,87 EUR 631,91 kn 19.11.2012.

82,70 EUR 623,09 kn 19.12.2012.

76,14 EUR 573,69 kn 30.1.2013.

81,71 EUR 615,66 kn 15.2.2013.

82,20 EUR 619,33 kn 22.3.2013.

80,01 EUR 602,87 kn 18.4.2013.

74,23 EUR 559,28 kn 17.5.2013.

IV. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.468,57 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 12. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

O b r a z l o ž e n j e

1. U tužbi podnesenoj ovom sudu 17. svibnja 2019. se navodi kako je tužitelj dana 16.5.2006. s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) broj … temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan kao 23.108,21 CHF, isplaćen u kunama prema srednjem tečaju tuženika.

1.1. Tuženik je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 1. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu kredita je u čl. 7. Ugovora, vezao uz ovu valutu te je u čl. 2. naveo visinu kamatne stope u iznosu 5,20 % godišnje ugovorivši u istom da je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke („odlukom o kamatnim stopama Kreditora“) bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati.

1.2. Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te, protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.

1.3. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred T. sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku V. trgovački sud R. je dana 13.6.2014., odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II, potvrdio presudu TS u Z., poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik R. A. d.d. (kao četvrtotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik R. A. d.d. (kao četvrtotuženik u tom postupku) u razdoblju u razdoblju od 1.1.2004. do 31.12.2008. povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.4. Na temelju dokumentacije iz ovog kredita tužitelj je dao izraditi financijsko knjigovodstveni izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa kako s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim kamatama te iznos koji je tuženik neosnovano stekao na ovaj način do konačne otplate kredita, iznosi 24.136,55 kuna.

1.5. Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno, temeljem čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, čl. 502.c ZPP-a te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora te ima pravni interes i predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnost spornih odredbi i obvezati tuženika na isplatu iznosa od 24.136,55 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, kako je pobliže navedeno u tom tužbenom podnesku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je prvenstveno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti naslovljenog suda za postupanje u ovoj pravnoj stvari koji je prigovor odbijen rješenjem ovog suda broja P-2227/2019 od 25. ožujka 2022., a koje je pravomoćno rješenjem Ž. suda u V. broj Gž-931/2022 od 5. srpnja 2023.

2.1. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i sve navode iz tužbe na kojima tužitelj temelji postavljeni tužbeni zahtjev. Prije upuštanja u daljnje raspravljanje povodom predmetne tužbe, tuženik ističe da je pozivanje tužitelja na presudu V. T. suda R. H. posl. br. Pž-7129/2013, od dana 13.06.2014.

godine, u cijelosti promašeno. U vezi s navedenim pod prethodnom točkom, tuženik ističe da su sporne odredbe ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo te da iste nisu suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.

2.2. Štoviše, potpisom predmetnog ugovora o kreditu i to u članku 9. tužitelj je izjavio da je upoznat ne samo s općim aktima tuženika, nego i sa svim uvjetima kredita (dakle, uključujući i dijelove istoga koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu).

2.3. Kada se sve navedeno poveže s činjenicom da je predmetni ugovor o kreditu solemniziran i to od strane javnog bilježnika N. K., pod brojem OU- 1038/2005, koji je temeljem članaka 57., 58. i 59. Zakona o javnom bilježništvu (N.N. 78/1993, 29/1994, 162/1998) objasnio strankama smisao i posljedice pravnog posla te se uvjerio da njegov sadržaj odgovara pravoj volji stranaka, potpuno je razvidno da je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu raspolagao svim potrebnim informacijama, u cijelosti i potpuno razumio sadržaj i posljedice odredaba koje sada smatra spornima te na njih pristao. Tuženik dodatno ističe i da je isti sa svoje strane poduzeo sve moguće mjere kako bi tužitelju prilikom pregovaranja o ponudi kredita bile predočene sve relevantne informacije, pa tako i rizici povezani s promjenjivom kamatnom stopom, u onoj mjeri u kojoj je to tuženiku u datom trenutku bilo poznato. Osim svega navedenog, tuženik smatra kako tužba ima materijalnopravni nedostatak zbog kojeg sud mora odbiti tužbeni zahtjev jer ugovorne strane nisu samo tužitelj i tuženik već i Z. M. kao sudužnik pa tužitelj nije obuhvatio sve stranke ugovora.

2.4. Temeljem članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005) ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja. Tuženik opreza radi osporava sve činjenice i navode na kojima tužitelj temelji tužbu i tužbeni zahtjev te o kojima ovisi pravovremenost i/ili dopuštenost i/ili urednost tužbe, aktivna legitimacija tužitelja i/ili pasivna legitimacija tuženika, osim činjenica koje je tuženik u ovom odgovoru na tužbu i dalje tijekom postupka izričito učinio nespornima.

3. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom ugovora o kreditu broj … od 16. svibnja 2006. solemniziranog kod javnog bilježnika iz S.

D. M. pod brojem OU-230/2006 dana 16. svibnja 2006., otplatne tablice i plana i prijepisa knjigovodstvene kartice, vještačenjem po sudskom vještaku C. za vještačenja d.o.o.(I. L.) pregledom zahtjeva za kredit od 15. lipnja 2006., informativne ponude A. I. do.o.o., zadužnice ovjerene u potpisu tužitelja kod javnog bilježnika iz S. D. M. pod brojem Ov-4391/06

od 16.5.2006. saslušanjem tužitelja B. M. dok je sud odustao od

saslušanja javnog bilježnika iz S. N. K. kao svjedoka jer je prikupljenim i izvedenim dokazima činjenično stanje u potpunosti utvrđeno zbog čega se izvođenje tog dokaza smatra nepotrebnim. Od predloženog svjedoka zaposlenika tuženika R. S. odustao je sam tuženik.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Stranke su dana 16. svibnja 2006. sklopile Ugovor o kreditu kojim je u odredbi čl. 12. u slučaju spora ugovorena nadležnost suda u sjedištu kreditora, ovdje tuženika.

6. Prema odredbi čl. 70. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine (Narodne novine 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka US RH, 84/08., 96/08. - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11.; 148/11. - Pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka US RH; 70/19; dalje: ZPP) ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan uz uvjet da je isti stvarno nadležan. Stavkom 3. toga članka propisano je da sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proistječu iz određenog pravnog odnosa.

7. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti određenih odredbi i isplata po osnovi Ugovora o kreditu broj … od 16. svibnja 2006. (dalje: Ugovor) u kojem tužitelj ima status potrošača, a tuženik status trgovca odnosno pružatelja usluge te dolazi do primjene mjerodavno potrošačko pravo.

8. Među parničnim strankama nije sporno da su dana 16. svibnja 2006. i to tuženik kao kreditor, a tužitelj kao korisnik kredita sklopile Ugovor o kreditu broj … kojim je tužena banka odobrila tužitelju kao korisniku iznos kredita od 23.108,21 CHF isplaćen u kunama po srednjem tečaju tuženika, rok otplate 84 mjeseca, instrumente osiguranja tamo pobliže navedene, uz u čl. 2. stipuliranu kamatnu stopu "od 5,20 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora" uz obvezu tužitelja na otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem za CHF na dan dospijeća a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku; a određeno je da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu (čl. 7.)

8.1. Nije sporno ni to da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) te da je predmetni kredit prijevremeno otplaćen 17. svibnja 2013.

8.2. Također među strankama nije sporno da je od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu pa nadalje dolazilo do promjene kamatne stope sa ugovorene sa 5,20% godišnje do 01.11.2007., na 6,20% godišnje do 01.05.2008., pa 6,75% godišnje do 01.03.2009., zatim 7,75% godišnje do 01.07.2011., na 7,50% godišnje do 01.10.2011.i 6,75% godišnje do prijevremene otplate kredita. Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od 328,79 CHF početno do 349,31 CHF kao najvećeg iznosa anuiteta.

8.3. Nije sporno da je korisnik kredita je bio isključivo ovdje tužitelj, dok je sudužnik prema Ugovoru bila Z. M., koja nije ni jedinstveni niti nužni suparničar koji bi uz tuženika morao biti na tuženoj strani, kako to neosnovano u odgovoru na tužbu ističe tuženik.

9. Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 16. svibnja 2006.), a za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. te potom Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/07, 75/09, 79/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 dalje ZZP/07.).

9.1. Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9.2. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

9.3. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

9.4. Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.

9.5. Prema Presudi E. suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

9.6. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

9.7. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.

10. Presudom T. suda u Z. broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

po tužbi H. saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (NN 96/03), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

10.1. Presudom V. T. suda R. H. broj Pž-7129/13-4

od 13. lipnja 2014., presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

10.2. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik a tamo četvrtotuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora četvrtootuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time četvrtotuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom četvrtotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora četvrtotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku četvrtotuženika.

10.3. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati i na tužitelja odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka US RH, 84/08, 96/08 - Odluka US RH, 123/08 - Ispravak; 57/11; 148/11 - Pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka US RH; dalje: ZPP), fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.

10.4. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj:14/14, 110/15 i 14/19 – dalje u tekstu: ZZP) određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

10.5. Dosljedno, polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP-a te imajući u vidu da su sporne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama T. suda u Z. utvrđene

ništetnim, ovaj sud nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, da li su one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i da li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini.

11. Postupajući po rješenju Ž. suda u V. broj Gž-931/2022 od 5.

srpnja 2023. kojim je zbog pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja ukinuo presudu O. suda u S. broj P-2227/2019 i vratio predmet na ponovno suđenje ovaj sud je izveo dokaze sukladno pravnom stavu sadržanom u odluci U. suda R. H. broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022.

11.1. Tuženik je odustao od izvođenje dokaza saslušanja R. S.,

zaposlenika tuženika na okolnosti da li se o pojedinim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo s tužiteljem i da li je isti bio obaviješten o svim pojedinostima i rizicima kojima se izaže zaključenjem ugovora s spornim odredbama ugovora o kreditu. U odnosu na dokazni prijedlog saslušanja javne bilježnice ističe se da iz Odluke U. suda R. H. U.-III-5458/21 od 30. lipnja 2022.

proizlazi da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru. Kako u konkretnom slučaju takvi parametri nisu bili navedeni to nije niti izveden predloženi dokaz saslušanja javne bilježnice.

12. U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok čl. 241. ZOO propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12.1. Čl. 245. st. 1. ZOO propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način.

12.2. Pozivajući se na gore navedene odredbe ZOO-a o zastari sud smatra da je podnošenjem kolektivne tužbe 4. travnja 2012. T. sudu u Z. u gore navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred V. T. sudom R.

H. donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Naime, navedenom drugostupanjskom presudom pravomoćno je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe kojom je promjenjivost kamatne stope tijekom postojanja ugovorne obveze utemeljena na jednostranoj odluci banke.

12.3. Dakle, kako je predmetna tužba podnesena dana 17. svibnja 2019. a potraživanje tužitelja se odnosi na razdoblje od studenog 2007. pa nadalje do svibnja 2013. a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, dok je tužba u kolektivnom sporu podnesena 4. travnja 2012., a presuda pred V. T. sudom R. H. donesena je 13. lipnja 2014., to je razvidno

da je predmetna tužba podnesena u zastarnom roku, uslijed čega se istaknuti prigovor ima smatrati u cijelosti neosnovanim.

13. Zaključno, ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tužene bila određena i to u visini od 5,20 % a to i obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne.

14. Što se tiče visine zahtjeva istu je utemeljiti na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke C. za vještačenja d.o.o. (I. L.) na čiji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbi, a i sud ga prihvaća kao objektivan, stručan, jasan, potpun i bez proturječnosti te utemeljen na mjerodavnim ispravama te primjeni pravilne metodologije obračuna.

15. Ugovor o kreditu je sklopljen dana 16.05.2006. godine te je isplaćen dana 18.05.2006. godine. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,20% godišnje, te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 84 mjeseca. Dospijeće prvog anuiteta prema inicijalnom otplatnom planu bilo je 30.06.2006., u iznosu od 328,79 CHF što je na dan isplate kredita iznosilo 1.539,30 kn, a sljedećih anuiteta svakog zadnjeg dana u mjesecu. Tužitelj je dana 17.05.2013. godine prijevremeno otplatio kredit. Vještak napominje da je ugovoreno plaćanje mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća (čl. 7. Ugovora o kreditu), dok na otplatnom planu se navodi da je otplata po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja. Uvidom u Prijepis knjigovodstvene kartice po kreditu razvidno je da je kreditor anuitete obračunavao u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, stoga je i vještak u svom obračunu koristio ugovoreni tečaj na dan dospijeća.

15.1. Na temelju u spisu dostupne dokumentacije, vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu te Prijepis knjigovodstvene kartice, ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene kamatnih stopa kretale kako slijedi:

5,20% godišnje do 01.11.2007., 6,20% godišnje do 01.05.2008., 6,75% godišnje do 01.03.2009., 7,75% godišnje do 01.07.2011., 7,50% godišnje do 01.10.2011., 6,75% godišnje do prijevremene otplate kredita.

15.2. Posljedično na promjenu kamatne stope anuitet tužitelja se mijenjao od 328,79 CHF početno do 349,31 CHF kao najvećeg iznosa anuiteta. Prema vještačkom nalazu i mišljenju ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana otplate kredita iznosi ukupno 6.431,97 kn (stupac ‘18’ Tabele 1 nalaza), a ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i početnog tečaja za CHF (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), uzevši u obzir rast tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do prijevremene otplate kredita iznosi ukupno 17.425,33 kn (stupac ‘19’ Tabele 1 nalaza). Temeljem prethodno navedenog, zbog promjene kamatne stope i rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio prilikom isplate kredita, ukupno potraživanje tužitelja po predmetnom kreditu iznosi 23.857,30 kn, što je sve pobliže specificirano po mjesecima, u nalazu i mišljenju vještaka. Tužitelj je podneskom od 18. siječnja 2022. uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka na isplatu iznosa od 23.857,30 kuna s kamatama kako je tamo pobliže navedeno (razlika kamata), a u podnesku od 25. listopada 2023. tužbeni zahtjev je prikazao u eurima.

15.3. Tužitelj je u otplati kredita banci vraćao kunske iznose radi čega mu pripada pravo na isplatu kunskih iznosa povećanih anuiteta zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kako je pobliže navedeno u izreci presude, sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO.

16. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja kojemu pripada kamata od dana dospijeća svakog pojedinog obroka, pa do isplate i to po izračunu koji se temelji na nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155., 156. st. 1. i 164. ZPP-a.

17.1. Tužitelju koji je zastupan po punomoćniku trošak je odmjeren tako što je sud imao u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023. dalje: Tarifa) i to Tbr. 7., 8., 9., 42., 48. i 50., Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/2018., 51/2023 dalje: ZSP), Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine 37/2023.), priloženi popis parničnog troška te imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema konačno uređenom zahtjevu (23.857,30 kn) za sljedeće radnje: za sastav tužbe, podneska od 25. lipnja 2021. kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima od 21. rujna 2021., 8. veljače 2022., 25. listopada 2023., 30. studenog 2023. temeljem Tbr. 9.t.3. Tarife 50 bodova za pristup ročištu za objavu presude od 12. siječnja 2024. te sastav podneska od 18. siječnja 2022. i 16. listopada 2023. kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka te uređuje zahtjev po 100 bodova, što je ukupno 850 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 1.700,00 eura, a s obračunatim PDV-om 2.125,00 eura, čemu je potrebno pridodati trošak vještačenja od 265,45 eura te trošak tužbe u iznosu od 78,12 eura što sveukupno iznosi 2.468,57 eura koji iznos mu je u obvezi naknaditi tuženik obzirom je tužitelj u postupku uspio.

17.2. Tužitelju nije obistinjen trošak sudske pristojbe na odluku jer su člankom 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 51/23) potrošači oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi.

17.3. Na dosuđeni iznos troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate od presuđenja do isplate, a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 12. siječnja 2024.

S U D A C

Branko Karaman

v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.