Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, V. Nazora 22

Poslovni broj REF. 27: P-256/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici po sucu toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja I. M., OIB:…, G., M. ulica 72 zastupan po odvjetnicima I. Ž., M. B. i L. A. iz Odvjetničkog društva Ž., B. & A. d.o.o. sa sjedištem u Z., H. ulica 4 protiv tuženika HPB d.d., Z., J. 4 OIB: …, kojemu je pripojena N. h. banka d.d., kao pravni slijednik S. d.d., a ova pravni slijednik V. d.d. zastupanog po odvjetnicima u odvjetničkom društvu Ž. i P. d.o.o., Z., S. cesta 32 radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 30. studenog 2023. godine, na ročištu za objavu presude 11. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan, a koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HPB, dioničko društvo, sa sjedištem u Z., J. ulica 4 OIB … da tužitelju I. M. iz G., M. 72, OIB: …, isplati ukupan iznos od 4.037,74 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja je od 01. siječnja 2008. godine propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog

dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to:

- na iznos od 1,82 EUR tekućim od 02. veljače 2008. godine do isplate,

- na iznos od 4,76 EUR tekućim od 02. ožujka 2008. godine do isplate,

- na iznos od 7,40 EUR tekućim od 02. travnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1,65 EUR tekućim od 03. svibnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 2,33 EUR tekućim od 02. srpnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 1,59 EUR tekućim od 02. listopada 2008. godine do isplate,

- na iznos od 18,09 EUR tekućim od 04. studenoga 2008. godine do isplate,

- na iznos od 5,98 EUR tekućim od 02. prosinca 2008. godine do isplate,

- na iznos od 20,04 EUR tekućim od 03. siječnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 21,93 EUR tekućim od 03. veljače 2009. godine do isplate,

- na iznos od 22,87 EUR tekućim od 03. ožujka 2009. godine do isplate,

- na iznos od 20,62 EUR tekućim od 02. travnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 20,29 EUR tekućim od 03. svibnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 16,76 EUR tekućim od 02. lipnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 13,65 EUR tekućim od 02. srpnja 2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,74 EUR tekućim od 02. kolovoza 2009. godine do isplate,

- na iznos od 17,04 EUR tekućim od 02. rujna 2009. godine do isplate,

- na iznos od 15,99 EUR tekućim od 02. listopada 2009. godine do isplate,

- na iznos od 14,69 EUR tekućim od 03. studenoga 2009. godine do isplate,

- na iznos od 17,68 EUR tekućim od 02. prosinca 2009. godine do isplate,

- na iznos od 20,51 EUR tekućim od 03. siječnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 23,49 EUR tekućim od 02. veljače 2010. godine do isplate,

- na iznos od 22,71 EUR tekućim od 02. ožujka 2010. godine do isplate,

- na iznos od 27,73 EUR tekućim od 02. travnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 26,44 EUR tekućim od 04. svibnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 28,96 EUR tekućim od 02. lipnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 43,18 EUR tekućim od 02. srpnja 2010. godine do isplate,

- na iznos od 39,95 EUR tekućim od 03. kolovoza 2010. godine do isplate,

- na iznos od 52,08 EUR tekućim od 02. rujna 2010. godine do isplate,

- na iznos od 45,68 EUR tekućim od 02. listopada 2010. godine do isplate,

- na iznos od 40,87 EUR tekućim od 03. studenoga 2010. godine do isplate,

- na iznos od 55,51 EUR tekućim od 02. prosinca 2010. godine do isplate,

- na iznos od 64,57 EUR tekućim od 04. siječnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 58,00 EUR tekućim od 02. veljače 2011. godine do isplate,

- na iznos od 58,96 EUR tekućim od 02. ožujka 2011. godine do isplate,

- na iznos od 54,25 EUR tekućim od 02. travnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 55,70 EUR tekućim od 03. svibnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 71,74 EUR tekućim od 02. lipnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 73,99 EUR tekućim od 02. srpnja 2011. godine do isplate,

- na iznos od 91,73 EUR tekućim od 02. kolovoza 2011. godine do isplate,

- na iznos od 85,29 EUR tekućim od 02. rujna 2011. godine do isplate,

- na iznos od 75,25 EUR tekućim od 02. listopada 2011. godine do isplate,

- na iznos od 74,99 EUR tekućim od 03. studenoga 2011. godine do isplate,

- na iznos od 73,90 EUR tekućim od 02. prosinca 2011. godine do isplate,

- na iznos od 77,54 EUR tekućim od 03. siječnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 81,55 EUR tekućim od 02. veljače 2012. godine do isplate,

- na iznos od 81,67 EUR tekućim od 02. ožujka 2012. godine do isplate,

- na iznos od 79,15 EUR tekućim od 03. travnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 80,17 EUR tekućim od 03. svibnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 81,68 EUR tekućim od 02. lipnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 80,06 EUR tekućim od 03. srpnja 2012. godine do isplate,

- na iznos od 80,20 EUR tekućim od 02. kolovoza 2012. godine do isplate,

- na iznos od 78,70 EUR tekućim od 02. rujna 2012. godine do isplate,

- na iznos od 75,93 EUR tekućim od 02. listopada 2012. godine do isplate,

- na iznos od 79,31 EUR tekućim od 03. studenoga 2012. godine do isplate,

- na iznos od 80,53 EUR tekućim od 02. prosinca 2012. godine do isplate,

- na iznos od 80,04 EUR tekućim od 03. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 75,11 EUR tekućim od 02. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 78,53 EUR tekućim od 02. ožujka 2013. godine do isplate,

- na iznos od 79,31 EUR tekućim od 03. travnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 77,78 EUR tekućim od 03. svibnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 73,24 EUR tekućim od 02. lipnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 70,41 EUR tekućim od 02. srpnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 72,91 EUR tekućim od 02. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 74,64 EUR tekućim od 02. rujna 2013. godine do isplate,

- na iznos od 79,04 EUR tekućim od 02. listopada 2013. godine do isplate,

- na iznos od 76,61 EUR tekućim od 03. studenoga 2013. godine do isplate,

- na iznos od 77,70 EUR tekućim od 03. prosinca 2013. godine do isplate,

- na iznos od 78,59 EUR tekućim od 03. siječnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 80,28 EUR tekućim od 02. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 82,05 EUR tekućim od 02. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 81,14 EUR tekućim od 02. travnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 79,37 EUR tekućim od 03. svibnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 78,57 EUR tekućim od 03. lipnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 78,92 EUR tekućim od 02. srpnja 2014. godine do isplate,

- na iznos od 81,60 EUR tekućim od 02. kolovoza 2014. godine do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kojim potražuje isplatu novčanog iznosa od ukupno 617,03 EUR sa zateznim kamatama, po osnovi ništetnosti ugovorene odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.906,92 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno dana 11. siječnja 2024. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Kod ovog suda tužitelj I. M. iz G., zastupan po odvjetnicima I. Ž., M. B. i L. A. iz O. društva Ž., B. & A. d.o.o. sa sjedištem u Z. podnio je dana 14. ožujka 2022. tužbu protiv tuženika S. d.d. kao pravnog slijednika V. d.d., koju je kasnije preuzela N. h. banka d.d., koja je pak tijekom ovoga postupka pripojena sada HPB d.d. sa sjedištem u Z. Tužba je podnesena radi isplate/ preplate po osnovi Ugovora o kreditu zaključenog uz valutnu klauzulu- valutu CHF.

2. U tužbi se navodi, da je tužitelj sa tuženikom (tada V. d.d.) dana 07.08.2007.sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj …, u iznosu od 22.491,84 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita s obvezom vraćanja u roku od 7 godina. Namjena kredita je bila kupovina vozila. Navedenim Ugovorom ugovorena je redovna kamatna stopa u visini od 5,50 % godišnje promjenjiva u skladu s odlukom tuženika. Tijekom otplate kredita kamatna stopa je sa početne više puta mijenjana na štetu tužitelja jednostranom odlukom banke, a koja odredba je utvrđena nepoštenom i ništetnom u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača. Predmetni ugovor o kreditu sadrži i ugovorenu valutnu klauzulu u valuti švicarski franak CHF, koja odredba ugovora je također utvrđena nepoštenom i ništetnom u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 502 c. Zakona o parničnom postupku te pravomoćne presude Visokog Trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018., kojima je potvrđena presuda poslovni broj P- 1401/2012 od 04. srpnja 2013. Trgovačkog suda u Zagrebu, te je utvrđeno, da je tuženik u razdoblju od 01.10.2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica (CHF-švicarski franak), a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakon o obveznim odnosima, te je utvrđeno i da je tuženik u razdoblju 10.09.2004. do 31. prosinca 2008. u potrošačkim ugovorima o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Tužitelj predmetnom tužbom potražuje od tuženika preplaćene iznose uslijed ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke. Nakon što je provedeno financijsko vještačenje, tužitelj je postavio tužbeni zahtjev kako je pobliže naznačeno u toč. I i II izreke odluke, potražujući i naknadu parničnih troškova.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je prije upuštanja u raspravljanje o pravnoj stvari istakao prigovor mjesne nenadležnosti pozivajući se na ugovorenu nadležnost između stranaka suda u Z. Nadalje u odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare i poziva na čl. 230 , 226. i 371 Zakona o obveznim odnosima. Smatra da utvrđenja iz parnice potrošač na koju se poziva tužitelj, nisu primjenjiva na predmetni ugovorni odnos, osobito ne izravno, jer se u svakom pojedinom slučaju treba tek utvrditi je li i u kojoj mjeri povrijeđeno pravo potrošača. Osporava osnovanost tužbenog zahtjeva, jer smatra da predmetne ugovorne odredbe nisu ništetne kako ističe tužitelj u tužbi, budući nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja i nisu uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorni strana na štetu potrošača. Tuženik je istakao i da metoda kojom tužitelj postavlja zahtjev za isplatu nije osnovana, jer namjera stranaka nije bila ugovoriti fiksnu kamatnu stopu.

4. Tužitelj se protivio istaknutim prigovorima po tuženiku u odgovoru na tužbu.

5. Sud je prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda ocijenio neosnovanim, imajući u vidu primjenu odredbe čl. 19.l. Zakona o potrošačkom kreditiranju prema kojoj odredbi u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, a ista se primjenjuje neovisno o tome kada je nastao ugovor o kreditu, već ovisno o tome kada je postupak pokrenut pred sudom. U konkretnom slučaju predmetni postupak pokrenut je 14. ožujka 2022, a navedena odredba stupila je na snagu 30. rujna 2015., dakle prije nego je pokrenut predmetni postupak, pa se navedena odredba ima primijeniti u konkretnom slučaju. Tužitelj ima prebivalište na području mjesne nadležnosti ovoga suda te status potrošača u skladu s odredbom članka 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 93/03), kojom je određeno da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, obzirom nije utvrđeno da bi predmetni ugovor o kreditu zaključio u svrhe namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Osim navedenog nije sporno da ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti suda u Z. predstavlja odredbu unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika kao trgovca u smislu mjerodavnoga Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje u tekstu: ZZP/03) i da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, jer tuženik nije ni tvrdio suprotno, a na njemu je teret dokaza, uslijed čega sud zaključuje da se radi o nepoštenoj odredbi pa time i ništetnoj odredbi sukladno odredbama članaka 81. (stavaka 1. do 4.), 82. (alineje 16.), 83. i 87. (stavka 1.) ZZP/03, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima stranaka imajući u vidu udaljenost tužitelja od mjesta prebivališta do suda u Z. više od 100 km. Stoga se u ovome predmetu može primijeniti odredba čl. 19.l. Zakona o potrošačkom kreditiranju, pa postoji mjesna nadležnost ovoga suda za postupanje u ovome predmetu.

6. Sud je u postupku izvođenja dokaza izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu koju čine; Ugovor o kreditu broj … od 07.08.2007, prometna kartica po kreditu, plan otplate s promjenama kamatnih stopa (listovi 9-67). Sud je pročitao iskaz saslušanog tužitelja (list 169), svjedoka A. M. (list 168), nalaz i mišljenje sudskog vještaka S. R. iz L. P. d.o.o. B. (list 174-190).

7. Temeljem provedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje;

- među strankama nije bilo sporno, da je dana 07. kolovoza 2007. pravni prednik tuženika V. d.d., zaključio sa tužiteljem namjenski Ugovor o kreditu broj:…, za kupnju vozila. U članku 1. navedenog ugovora stoji, da banka odobrava korisniku kredita kredit u iznosu od 22.491,84 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate. U čl. 3 spomenutog ugovora ugovorena je namjena kredita, a to je kupnja vozila. U čl. 2 Ugovora ugovorena je redovna kamatna stopa 5,30% godišnja, promjenjiva, u skladu s odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Čl. 8 navedenog ugovora ugovorena je valutna klauzula. Čl.5 navedenog ugovora ugovorena je otplata kredita na rok od 84 mjeseci, a u smislu čl. 8 Ugovora u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 321,08 CHF, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB banke za devize važećem na dan dospijeća. Namjena kredita bila je kupnja vozila.

- uvidom u javno objavljenu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je, da je o tužbi Udruge Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka među kojima je i ovdje tuženik (tamo kao VIII. tuženik S. d.d., a ranije V. d.d.), u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana pa je time postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine u navedenom dijelu, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine je potvrđena.

- uvidom u javno objavljenu presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine utvrđeno je, da je Udruga Potrošač - Hrvatski savez udruge za zaštitu potrošača, kao ovlašteno tijelo sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Zagrebu protiv osam poslovnih banaka, među kojima je i ovdje tuženik, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, te da je tom presudom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu u kojem je presuđeno, da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranim odlukama i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženici, kao trgovci, s korisnicima kreditnih usluga, kao potrošačima, nisu pojedinačno pregovarali niti ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik, kao i ostale tužene banke, u razdoblju od 10. rujna 2003. godine postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) i to člancima 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09) i to člancima 96. i 97., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine, potvrđena je.

8. Po ocjeni ovog suda na pravni odnos stranka vezano za predmetni ugovor o kreditu broj … od 07.08.2007., primjenjuje se pravno utvrđenje iz postupaka kolektivne pravne zaštite, jer je tuženik pravni slijednik V. d.d., Z., koja banka je obuhvaćena kao tuženik u navedenim postupcima, a kako to proizlazi iz navedenih presuda, odnosno primjenjuje se utvrđenje nepoštenim i ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke, jer je tužitelj u predmetnom slučaju imao status potrošača u skladu s odredbom članka 3. točka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 93/03), kojom je određeno da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Tijekom postupka je utvrđeno, iskazom tužitelja i svjedoka A. M. te izvršenim uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, da je tužitelj zaključio predmetni ugovor radi kupnje vozila za koje nije utvrđeno, da bi služilo zanimanju tužitelja, njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Stoga, imajući navedeno u vidu, a pri tome uzimajući u obzir da se tužitelj poziva na već navedena utvrđenja iz postupaka kolektivne pravne zaštite, ista se i primjenjuju u ovome predmetu sve temeljem odredbe članka 502.c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje ZPP) i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br.41/14 i 110/15). Uzimajući u obzir navedeno, odnosno djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora koja se odnosi na ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom banke, proizlazi da se na pravni odnos stranaka primjenjuje tečaj CHF u odnosu na HRK kakav je bio na dan sklapanja Ugovora o kreditu, te početno ugovorena promjenljiva kamatna stopa, a koja je iznosila 5,30%, pa je stoga zahtjev tužitelja osnovan u pogledu vraćanja onog što je tuženik primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, odnosno iznosa koji čine razliku između rata kredita plaćenih u konkretnom slučaju i između rata kredita obračunatih uz primjenu tečaja CHF u odnosu na HRK kakav je bio na dan sklapanja Ugovora o kreditu, a temeljem odredbi članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje u tekstu: ZOO).

9. U odnosu na prigovor zastare istaknut po tuženiku, sud je uzeo u obzir pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Stoga, u predmetima u kojima se primjenjuje pravno shvaćanje iz presude o kolektivnoj tužbi na temelju članka 502.c ZPP, a u ovoj pravnoj parnici se kako je naprijed obrazloženo primjenjuje, rok zastare nije počeo teći prije pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu, odnosno zastarni rok od 5 godina sukladno čl. 225 Zakona o obveznim odnosima (N.N.33/05), jer se radi o povratu stečenog bez osnove. Stoga zastarni rok od 5 godina počinje teći od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi i to odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope od 13. lipnja 2014., a odredbe o valutnoj klauzuli u CHF od 14. lipnja 2018. S obzirom da je tužba podnijeta 10.03.2022. zastara nije nastupila, za potraživanje preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, dok je nastupila zastara za potraživanje preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti ugovoren odredbe o promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, pa je vezano za taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja prigovor zastare osnovan i sud je odbio taj dio tužbenog zahtjeva kako je pobliže označeno u toč. II izreke ove odluke.

10. Visinu novčanih iznosa koji čine razliku između plaćenih rata po predmetnom kreditu, te rata kredita obračunatih bez primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, sud je utvrdio provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koje je povjereno stalnom sudskom vještaku S. R. iz L. P. d.o.o., B. Stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun sudskog vještaka.

11. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka (list 174-189) proizlazi, da je tužitelj kao korisnik predmetnog kredita više platio tuženiku zbog promjena tečaja valute CHF tijekom otplate kredita u odnosu na početni tečaj CHF, u razdoblju i iznosima kako je pobliže naznačeno u točci I. izreke ove odluke.

12. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, ocijenivši da je vještak dao odgovore na postavljena pitanja u rješenju o određivanju vještačenja i da je vještački nalaz dat sukladno pravilima struke, te imajući u vidu ostale provedene dokaze u ovome predmetu, ne postoje razlozi za sumnju u ispravnost sačinjenog nalaza i mišljenja vještaka. Sud nije neposredno saslušavao sudskog vještaka, jer stranke nisu imale primjedbi na njegov matematički izračun te su bile suglasne da nema potrebe za njegovim neposrednim saslušanjem.

13. Tužitelju su priznate kamate u skladu sa zatraženim, a pri tome uzimajući u obzir odredbu članka 1115. ZOO, koji glasi, da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su navedene pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je stekao nepoštenim postupanjem prilikom ugovaranja valutne klauzule od dana stjecanja. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju kamate kako je postavio tužbenim zahtjevom, te kako stoji u izreci presude, te je visina kamatne stope određena sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, te članka 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

14. Uzimajući u obzir sve navedeno sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u dijelu potraživanih preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti valutne klauzule i odlučio kao u točci I izreke presude, dok je tužbeni zahtjev za koji je ocjenjeno da je u zastari, odbijen kao nesnovan, sve kako je pobliže označeno u toč. II izreke odluke.

15. Budući je tužitelj uspio djelomično i to sa 86% tužbenog zahtjeva (od potraživanih ukupno 4.651,77 € dosuđeno mu je 4.037,74 € ima pravo na naknadu parničnog troška u sukladno članku sukladno čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. Zakona o parničnom postupku, time da se navedeni postotak umanjuje za postotak uspjeha tuženika odnosno za 14 %, pa ima pravo na 72 % od opravdanih parničnih troškova koje je imao u ovome predmetu. Imajući u vidu Tarifu o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (u nastavku OT) tužitelj je u ovome premetu imao opravdan parnični troška kojega čine nagrade njegovu punomoćniku za zastupanje i to: za sastav tužbe 200 €, za sastav 4 obrazloženih podnesaka od 16.05.2022.,

20.06.2022.,12.04.2023. i 27.11.2023., u iznosu od po 200 € za svaki podnesak, te za zastupanje tužitelja na 3 raspravna ročišta sa 200 € po ročištu. Na ime PDV-a na priznate nagrade punomoćniku tužitelja pripada iznos od 400 €. Nagrada za pristup ročištu radi objave i uručenja presude zajedno sa PDV-om iznosi ukupno 125 €. Sudska pristojba na tužbu iznosi 98,74 €, a na presudu 92,96 €. Trošak vještačenja iznosio je 331,80 € te isto također ulazi u opravdan parnični trošak tužitelja. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova preliminarnog vještačenja na teret tuženika, jer isto nije bilo potrebno za vođenje predmetne parnice. U predmetnom postupku provedeno je sudsko vještačenje te je za isto priznat trošak tužitelju. Dakle, ukupan opravdan parnični trošak tužitelja iznosi 2.648,50 € od čega 72 % iznosi 1.906,92 € te je taj iznos tuženik dužan naknaditi tužitelju na ime parničnog troška, a kako je i riješeno u izreci.

U Garešnici, 11. siječnja 2024.

Sudac

Dajana Gabud Jandoš

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetničko društvo Ž., B. & A. d.o.o. Z., H. ulica 80 A

2. Odvjetničko društvo Ž. i P. d.o.o., Z., S. cesta 32