Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kžmp-13/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petӧ-Kujundžić predsjednice vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i mr.sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OD, zbog kaznenog djela iz članka 272. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru od 8. svibnja 2023. broj Kmp-3/2021., u sjednici održanoj 11. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi OD za kazneno djelo iz članka 272. stavak 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 272. stavak 3. KZ/97., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.
II Odbija se žalba optuženog OD kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru od 8. svibnja 2023. broj Kmp-3/2021., optuženi OD proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 272. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/97. te je na temelju istog zakonskog propisa i uz primjenu članka 57. stavak 1. i 2. točke d) KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.
1.1. Na temelju odredbe članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., i 80/22., dalje: ZKP/08.) oštećenik ZD se upućuje imovinskopravni zahtjev u iznosu od 46.452,98 eura u protuvrijednosti 350.000,00 kuna ostvarivati u parničnom postupku.
1.2. Na temelju odredbe članka 158. stavka 2. ZKP/08 oštećenica RD se upućuje imovinskopravni zahtjev u iznosu od 46.452,98 eura, u protuvrijednosti 350.000,00 kuna ostvarivati u parničnom postupku.
1.3. Na temelju odredbe članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećenica PD se upućuje imovinskopravni zahtjev u iznosu od 19.908,42 eura, u protuvrijednosti 150.000,00 kuna ostvarivati u parničnom postupku.
1.4. Na temelju odredbe članka 158. stavka 2. ZKP/08. oštećenica VD se upućuje imovinskopravni zahtjev u iznosu od 19.908,42 eura, u protuvrijednosti 150.000,00 kuna ostvarivati u parničnom postupku.
1.5. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08. optuženiku OD naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 2.186,90 eura u protuvrijednosti 16.477,17 kuna u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni (članak 471. stavak 1. ZKP/08.) s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uvaži žalbu i optuženika osudi na strožu kaznu zatvora.
3. Žalbu je podnio i optuženik po branitelju, odvjetniku Ivanu Skoblaru zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da "se izrečena zatvorska kazna umanji i to bitno."
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optuženika nije osnovana.
6.1. Državni odvjetnik u svojoj žalbi, zbog odluke o kazni navodi da prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđene olakotne okolnosti, međutim, posebne otegotne okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje visine kazne, ne opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanja kazne, već ih je valjalo cijeniti da izrečena kazna bude bliža donjoj granici zapriječene kazne. U tom pravcu ističe da je optuženik povrijedio četiri blanketna propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da je djelo počinio sa neizravnom namjerom, da je optuženik svojim ponašanjem doprinio dugom trajanju kaznenog postupka. Jednako tako prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao da optuženik nije izrazio kajanje, ni usmeno niti pismeno se nije ispričao roditeljima poginulog oštećenika niti oštećenici koja je zadobila teške tjelesne ozljede.
6.2. Optuženik u svojoj žalbi na odluku o kazni suprotno državnom odvjetniku smatra da niz olakotnih okolnosti na strani optuženika opravdavaju izricanje blaže kaznenopravne sankcije. To stoga jer je optuženik u vrijeme nesreće imao 20 godina, izrazio je kajanje i žaljenje na prvom ispitivanju, da se psihički slomio što je razlogom nedolaska na rasprave, ali da ne izbjegava posljedice koje će nastupiti po okončanju postupka i da je od nesreće prošlo više od deset godina, te da postoji doprinos nepoznate osobe koja je ležala na kolničkoj traci.
6.3. Razmotrivši žalbe stranaka, u pravu je državni odvjetnik da nije bilo osnova da sud prvog stupnja, pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. i 2. točke d) KZ/97., primijeni odredbe o sudskom ublažavanju kazne. Naime, iako je optuženik djelo počinio kao mlađi punoljetnik u dobi od 20 godina, da je neosuđivan i da je do nesreće došlo zbog izbjegavanja osobe koja je ležala na kolniku nema mjesta blažoj osudi već je u pravu državni odvjetnik kada predlaže strože kažnjavanje imajući na umu sve okolnosti počinjenja djela, jačinu ugrožavanja povredom četiri blanketna propisa Zakona o sigurnosti prometa na cestama, da je djelo počinio sa neizravnom namjerom, da je svojim ponašanjem doprinio dugom trajanju kaznenog postupka zbog čega mu je naposljetku suđeno u odsutnosti. Jednako tako prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao da optuženik nije izrazio žaljenje, ni usmeno niti pismeno roditeljima poginulog oštećenika niti oštećenici LD koja je zadobila teške tjelesne ozljede.
7. Stoga je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda kazna zatvora u trajanju od tri godine, dakle, bez primjene instituta ublažavanja kazne, za predmetno kazneno djelo primjerena svim okolnostima počinjenja djela i posljedicama te osobnosti optuženika pa će se kaznom zatvora u trajanju od tri godine ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja. Slijedom iznijetog, žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana.
8. Optuženik se žali zbog odluke o troškovima, predlaže da se odluka preinači, međutim, detaljnije ne obrazlaže navedenu žalbenu osnovu. Međutim, troškovi kaznenog postupka su ispravno na temelju članka 145. stavak 2. točka ZKP/08. naloženi.
9. Slijedom izloženog, a obzirom na to da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nije našao povrede na koje u smislu članka 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 486. stavak 1. i 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb,11. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić
