Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 10 P-235/2019-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župić & partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1, protiv tuženika AUROMAR zadruga, Zadar, Ulica Miroslava Krleže 22A, OIB: 71013910416, kojeg zastupa punomoćnik Jadre Strika, odvjetnik u Zadru, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 13. prosinca 2023. u prisutnosti zamjenice zamjenika punomoćnika tužitelja Lucije Zekanović, odvjetničke vježbenice u GLUIĆ NINČEVIĆ odvjetničko društvo d.o.o., Zadar i punomoćnika tuženika te nakon objave presude 11. siječnja 2024. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku AUROMAR zadruga, Zadar, Ulica Miroslava Krleže 22A, OIB: 71013910416, isplatiti tužitelju CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Jagićeva 33, OIB: 26187994862, iznos od 2.563,09 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 2.311,49 EUR od 25. rujna 2018.,

- na iznos od 251,60 EUR od 27. rujna 2018.,

pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu za iznos od 1.708,71 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 1.540,99 EUR teku od 25. rujna 2018., a na iznos od 167,73 EUR teku od 27. rujna 2018.; tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 846,74 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 11. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova u preostalom iznosu od 609,06 EUR sa zateznim kamatama, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 6. studenoga 2019., navodi da se dana 14. srpnja 2018. u jutarnjim satima dogodila prometna nezgoda na kolniku državne ceste D-56 5. km stup II dionice + 950 m, na relaciji Benkovac – Lišane Ostrovičke kod mjesta Kožlovac, kada je pred vozilo marke Fiat Ducato reg. oznake ZD 278-HU vlasništvo Poljoprivrednog obrta Grgo vl. Musić Ante, a kojim je upravljao Ante Demo, sa područja lovišta tuženika (lovište XIII/26 Rodaljice-Lisičić) na kolnik istrčala divljač (divlja svinja) i udarila u navedeno vozilo te prouzročila štetu. Tužitelj da je u svojstvu kasko osiguravatelja vozila reg. oznake ZD 278-HU po polici osiguranja br. 004280002351 naknadio materijalnu štetu u iznosu od 32.185,91 HRK i to iznos od 29.026,49 HRK dana 25. rujna 2018. te iznos od 3.159,42 HRK dana 27. rujna 2018. Odgovornost tuženika da se temelji na odredbi čl. 75. Zakona o lovstvu prema kojoj je lovoovlaštenik dužan spriječiti svaku štetu koja može nastati od divljači i to propisanim mjerama kao i odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj za štetu nastalu od divljači odgovara njezin vlasnik budući se ista smatra opasnom stvari, sve po načelu uzročnosti.

U prilog svojih navoda tužitelj je dostavio potvrdu PP Benkovac br. 511-18-10- 03/SB-15-2018 od 29. kolovoza 2018., prijavu štete i odštetni zahtjev iz osiguranja automobilskog kaska, policu osiguranja br. 004280002351, prometnu dozvolu za vozilo ZD 278-HU, vozačku dozvolu za Antu Demu, račun br. 49-1-1 Auto – Servis "Mlađo", nalog za doznaku po šteti 28 AK 25636/2018 od 21. rujna 2018., izvatke po transakcijskom računu od 25. rujna 2018. i 29. rujna 2018., izvid štete i fotodokumentaciju te je u nastavku postupka predložio službenim putem od Policijske postaje Benkovac pribaviti spis poslovni broj 511-18-10-03/SB-15-2018, saslušati Antu Demu te izvesti dokaz prometnim vještačenjem radi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nezgode kao i visine štete.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti u bitnom navodeći da se štetni događaj dogodio na državnoj cesti, dakle javnoj cesti, a da je čl. 50. st. 1. Zakona o javnim cestama propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, stoga da nije primjenjiv čl. 1064. ZOO-a na koji se poziva tužitelj, već da se mora utvrditi čijom krivnjom je došlo do štetnog događaja, uključujući vozača i osobu koja upravlja cestama. U konkretnom slučaju da se ima primijeniti čl. 50. st. 2. Zakona o cestama koji propisuje da je osoba koja upravlja javnom cestom odgovorna za štetu naletom vozila na divljač, ako nije na zahtjev lovoovlaštenika označila javnu cestu prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, a takav znak da je postavljen kada se ide iz smjera Lišane Ostrovičke – Benkovac, ali ne i u obrnutom smjeru. Nadalje, osoba koja upravlja cestom da je dužna poduzeti potrebne mjere i da je odgovorna za sigurno odvijanje prometa. Međutim, u konkretnom slučaju cesta da nije bila održavana budući u Potvrdi PP Benkovac stoji kako je divlja svinja istrčala iz žbunja, a cestu da osim kolnika čini i pojas od jednog metra od kolnika. Divljač da je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njenu zaštitu, a tuženik da je poduzeo sve propisane mjere za sprečavanje štete dok za štetu izvan lovišta da ni ne odgovara budući cesta nije lovište. Tuženik da prema odredbama Zakona o lovstvu može odgovarati samo ako se radilo o štetnom događaju naletom vozila na divljač kao posljedici lova, što ovdje nije slučaj. Kako je obveza policije uginulu divljač predati lovoovlašteniku, a budući je tuženik za ovaj štetni događaj doznao tek primitkom ove tužbe osporava da je uopće došlo do štetnog događaja u kojem je sudjelovala životinja, kao i da je ta životinja divlja svinja. Konačno, državna cesta D-56 da predstavlja razgraničenje između lovišta kojim upravlja lovoovlaštenik i LU "Benkovac", što da je razvidno iz Odluke o ustanovljenju otvorenog lovišta XIII/26 "Rodaljice-Lisičić", a tužitelj da je tužbom obuhvatio samo ovdje tuženika budući ima ugovorenu policu osiguranja sa LU "Benkovac". Ističe i da je tužitelj osigurninu isplatio vlasniku vozila temeljem kasko ugovorene police kojom prilikom se nije utvrđivala krivnja za štetu i pri čemu nije poduzeo ništa da se osigura što više materijalnih tragova kako bi se utvrdila krivnja za štetni događaj, a da je tužbu podnio skoro godinu i pol nakon štetnog događaja.

U prilog prednjih navoda dostavio je Zapisnik sa skupštine zadruge od 18. listopada 2019., Lovnogospodarsku osnovu za državno otvoreno lovište broj XIII/26 – "Rodaljice – Lisičić" za razdoblje od 1. travnja 2010. do 31. ožujka 2020., Odluku o ustanovljenju državnog otvorenog lovišta broj XIII/26 – "RODALJICE – LISIČIĆ" na području Zadarske i Šibensko-kninske županije, Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru tuženika od 10. listopada 2019., Zapisnik o štetama od divljači, sudsku praksu te je u nastavku postupka predložio saslušati svjedoka Antu Demu, od Hrvatskih cesta d.o.o. zatražiti evidenciju o obavljenim radovima održavanja predmetne dionice kao i očitovanje što na predmetnoj točki dionice, na relaciji Benkovac-Lišane Ostrovičke kod mjesta Kožlovac, čini dio ceste odnosno koliki je pojas odnosno širina iste te podatke (kartu) dijela ceste D-56 koji se nalazi između mjesta Benkovac i mjesta Lišane Ostrovičke, a iz kojih se vidi koji i gdje su postavljeni prometni znakovi i prometna signalizacija na predmetnom dijelu ceste uz posebno navođenje s koje strane ceste odnosno iz kojeg pravca je vidljiv svaki pojedini znak ili prometna signalizacija, zatim od PP Benkovac zatražiti zapisnik o štetnom događaju sa podacima kada je izvršen očevid, tko ga je izvršio, da li je napravljena skica prometne nezgode i da li su uzete fotografije sa mjesta štetnog događaja, da li su njihovi službenici zatekli životinju za koju se navodi da je na nju naletio automobil iz predmetnog štetnog događaja i gdje se navedena životinja nalazi, što je učinjeno sa životinjom koja je eventualno zatečena na mjestu događaja kao i saslušati policijske službenike koji su izašli na mjesto događaja te ukoliko bude moguće provesti vještačenje po vještaku veterinarske struke radi utvrđenja da li je životinja koja eventualno zatečena na mjestu događaja divlja svinja ili njen križanac ili nešto treće, zatim provesti očevid na licu mjesta uz vještačenje po vještaku prometne struke nadalje, od LU Benkovac i tužitelja zatražiti policu osiguranja sklopljenu između njih za 2018. radi osiguranja od šteta nastalih od naleta vozila na divljač za razdoblje nastanka štetnog događaja, podredno isto zatražiti od Hrvatskog lovačkog saveza, a ukoliko vještak prometne struke nema znanje da identificira mjesto štetnog događaja, prikaže na karti predmetni dio ceste D-56 i znakove koji se tamo nalaze, predlaže provesti očevid i uz sudjelovanje vještaka geodetske struke.

3. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu, saslušan je svjedok Ante Demo te je izvršen uviđaj uz sudjelovanje vještaka prometne struke Daniela Sikirića, kojeg je tijekom postupka i saslušao, utvrđujući tako odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP).

4. U ovoj pravnoj stvari riječ je o sporu male vrijednosti (čl. 502. st. 1. ZPP-a). Sukladno odredbi čl. 10. ZPP-a sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja.

5. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

6. Isplatu iznosa od 4.271,80 EUR potražuje tužitelj kao osiguratelj od tuženika kao lovoovlaštenika koji odgovara za materijalnu štetu nastalu od naleta divljači.

7. Među strankama nije sporno da tuženik gospodari lovnim područjem uz dionicu ceste na kojoj je došlo do predmetne nezgode te da tuženik u svojoj lovnogospodarskoj osnovi ima predmetnu divljač – divlju svinju kao i da je predmetni iznos tužitelj platio svom osiguraniku, a da utuženi iznos tuženik nije platio tužitelju.

8. Ustavni sud RH u svojoj odluci broj: U-I/4249/2018 od 18. lipnja 2019. navodi da je pravo lova ovlast da se na određenoj površini zemljišta i voda provode radnje uzgoja, zaštite, lova i korištenja divljači i njezinih dijelova. Ta ovlast da pripada javnoj vlasti (dominalni lovni sustav) koja ga koncesijom ili zakupom prenosi na druge pravne osobe (udruge i trgovačka društva) ili fizičke osobe, a da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ali ne predstavlja opće dobro već prirodno bogatstvo. Dakle, divljač je u okviru Zakona o lovstvu prirodno bogatstvo za koje vrijedi poseban administrativnopravni režim. Divljač je, u tom smislu, predmet prava lova, a pravo lova pripada javnoj vlasti i ona ga putem koncesije ili zakupa prenosi na lovoovlaštenike. Položaj lovoovlaštenika je uređen Zakonom o lovstvu, a jedna od njegovih obveza je i obveza naknađivanja štete.

9. Tuženik je osporio predmetno potraživanje po osnovi i visini. Istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije te odgovornost, ukoliko ona uopće postoji, prebacio na pravnu osobu koja upravlja cestom te je istakao prigovor (su)odgovornosti vozača koji nije prilagodio brzinu vožnje stanju i uvjetima na cesti.

10. Prije svega valja ukazati da osoba koja gospodari lovištem odgovara pored osobe koja upravlja javnom cestom, time da potonja odgovara po načelu krivnje i to prema čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14), dok predmetom te odredbe, kao ni općenito Zakona o cestama, nije uređivanje odštetne odgovornosti osoba koje gospodare lovištima, već je odgovornost tih osoba, i to kao objektivna, uređena odredbama Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: 140/05, 75/09, 153/09,14/14, 21/16, 41/16, 67/16, 62/17 i 99/19 – dalje: ZL) i općim propisima obveznog prava (čl. 1063. - 1067. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO), kako to proizlazi i iz rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-6264/2014 od 4. ožujka 2015., kojim nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 50. stavka 1. Zakona o cestama. Ustavni sud izričito navodi da se članak 50. stavak 1. Zakona o cestama (odgovornost po načelu krivnje) tiče isključivo odštetne odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste. Valja naglasiti da su prema čl. 31. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 99/99, 29/02, 49/01.) odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba. Upravo iz ovog razloga sud nije izvodio dokaze koje je predložio tuženik na okolnost odgovornosti pravne osobe koja upravlja cestom.

Nadalje, čl. 77. st. 1. ZL-a propisuje da je lovoovlaštenik obvezatan poduzimati određene mjere za sprječavanje štete koju divljač može nanijeti ljudima ili imovini na zemljištima na kojima se prostire lovište.

Iz zakonskih odredbi ZL-a ne proizlazi da bi obveza tuženika kao lovoovlaštenika bilo inicirati postavljanje prometnog znaka opasnosti "divljač na cesti", pa činjenica da li je on ili nije na ovoj dionici postavljen; ne bi bio sam po sebi dostatan ekskulpacijski razlog, a ovo prvenstveno obzirom čl. 83. ZL-a kojim je regulirana odgovornost lovoovlaštenika za štetu jasno navodi da je na tuženiku poduzimanje mjera propisanih ZL-om (ne i Zakonom o cestama).

U konkretnom slučaju ima se stoga primijeniti odredba čl. 83. st. 1. i 2. ZL-a koja propisuje da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, koje je u smislu ovoga Zakona bio obvezatan poduzeti. Smatra se da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta, ako lovoovlaštenik u tom lovištu ne dokaže protivno. Nije sporno da tuženik u svojoj lovnogospodarskoj osnovi ima divlju svinju, pa imajući u vidu iskaz svjedoka Deme kao i fotografije sa lica mjesta koje su sačinili policijski službenici PP Benkovac nije izvodio daljnje dokaze na okolnost vrste divljači koje je predlagao tuženik.

Nadalje, čl. 1063. ZOO-a propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a čl. 1067. st. 3. ZOO je propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

11. Radi potpunog razjašnjenja činjeničnog odnosno pravnog stanja stvari sud je izveo dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka Ante Deme te prometnim vještačenjem. Za potrebe predmetnog vještačenja pribavljena je dokumentacija PP Benkovac te su obavljeni uviđaj i rekonstrukcija na licu mjesta.

12. Opisujući štetni događaj svjedok Ante Demo u bitnom navodi da se spornog dana, oko 4 sata u jutro, po mraku, kretao iz smjera Benkovca u smjeru Lišana Ostrovačkih brzinom oko 70-90 kn/h, na otvorenom dijelu ceste, kada mu je sa lijeve strane, sa potpornog zida, na auto doskočio vepar. Oštećenja da su bila po sredini auta, a uslijed tog udara da se razlilo i ulje. Prethodno da nije vidio znak "divljač na cesti". Po njegovoj procjeni vepar da je težio oko 70 - 80 kg, a obzirom da ga je zatekao da nije stigao kočiti. Tom prilikom da nikog drugog na cesti nije bilo, a misli da je imao upaljena duga svjetla. Policija da je došla nakon 10 do 15 minuta te obavila alkotestiranje i fotografiranje. Za to vrijeme da nitko nije došao po životinju niti je itko uzimao uzorak dlake i kože sa iste. Zid s kojeg je vepar skočio da je visok oko metar i pol do dva metra i u širini malog odvodnog kanala (oko 30 do 40 cm) odvojen od samog kolnika, a da je napravljen jer na tom mjestu izvire voda.

Tijekom uviđaja na licu mjesta svjedok je pokazao svoj smjer kretanja, točno mjesto naleta na divljač kao i mjesto na koje je divljač odbačena navodeći da je ista izletjela iz visokog raslinja i u tom trenutku prelazila cestu od lijeve prema desnoj strani. On da ju je vidio neposredno prije naleta te da nije imao vremena za nikakvu reakciju. Svjedok je tom prilikom pokazao i zid o kojem je ranije iskazivao, a konstatirano je i da je izgled površina sa obje strane kolnika u vrijeme prometne nezgode isti kao i na dan održavanja uviđaja. Sud na zakazani uviđaj nije pozvao vještaka geodetske struke jer za samo utvrđenje mjesta nezgode, radi kojeg ga je tuženik i predložio, nije bilo potrebe za ovim vještakom. Sud nije pozivao ni policijske službenike koji su po prijavi prometne nezgode izašli na uviđaj budući je prometna nezgoda bila 2018. god., pa je zbog proteka vremena i opsega posla malo vjerojatno da bi se isti mogli prisjetiti detalja ove prometne nezgode.

13. Sukladno navedenim materijalnim odredbama čl. 83. ZL-a koje su vrijedile u vrijeme nastanka štetnog događaja sud je, na prijedlog tužitelja, a obzirom je bila sporna osnova, visina odnosno dinamika nastanka štetnog događaja odredio izvesti dokaz vještačenjem po vještaku za promet i procjenu vozila koji je trebao utvrditi dinamiku nastanka predmetne prometne nezgode, zatim je li vozač Ante Demo postupao u skladu sa prometnim pravilima koja su vrijedila na predmetnoj dionici u vrijeme nastanka štetnog događaja te visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja reg. oznake ZD 278-HU.

14. U svom nalazu i mišljenju stalni sudski vještak za promet i procjenu vozila dipl.ing. prometa Daniel Sikirić navodi da se mjesto prometne nezgode nalazi iza prometnog znaka "naseljeno mjesto Kožlovac" dakle, unutar naseljenog mjesta Kožlovac, a kako ispred mjesta nastanka ove prometne nezgode nije bilo postavljenog važećeg znaka koji bi određivao ograničenje brzine na mjestu događaja, ograničenje da je definirano prometnim pravilom i iznosi 50 km/h. Navodi i da tehničkih elemenata za pouzdano utvrđivanje brzine kretanja predmetnog vozila u trenutku i neposredno prije naleta nema međutim, i bez obzira na brzinu kretanja vozila vozač Ante Demo da u konkretnim okolnostima nije imao tehničke mogućnosti izbjeći ovu prometnu nezgodu budući ju je mogao percipirati najranije oko 0,9 s prije naleta, a da je vozaču potrebna 1 s psihomotorne reakcije da bi od uočavanja opasnosti započeo kočiti svoje vozilo, pa da do trenutka naleta nije moglo ni započeti efektivno kočenje teretnog vozila, a onda niti doći do izbjegavanja naleta. U tom smislu, strogo tehnički gledano, ova prometna nezgoda da je nastala kao direktna posljedica naglog i iznenadnog istrčavanja divlje svinje na kolnik, i to na bliskom razmaku od nailazećeg teretnog vozila. Računajući sa brzinom kretanja teretnog vozila od 90 km/h, u trenutku kad je vozač Ante Demo najranije mogao uočiti divlju svinju, on da se svojim teretnim vozilom nalazio na udaljenosti od najviše 22,5 m od mjesta naleta. Kako zaustavni put vozila pri brzini od 90 km/h iznosi oko 65,4 m da slijedi da vozač Ante Demo poduzimanjem radnje kočenja svoje teretno vozilo nije mogao zaustaviti do linije kretanja divlje životinje. Mogućnost da se poduzetom radnjom kočenja zaustavi na putu od 22,5 m odnosno ispred mjesta naleta, vozač teretnog vozila da bi imao samo u slučaju da se tad nije kretao brzinom većom od 45 km/h. Ukupna visina štete na vozilu "Fiat Ducato" reg. oznake ZD 278-HU nastala u predmetnom štetnom događaju da iznosi oko 34.367,76 HRK bez PDV-a, odnosno 42.959,70 HRK sa PDV-om.

15. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovora dok je tuženik svoje očitovanje na dostavljeni nalaz vještaka dostavio u pisanom obliku u kojem je upirući na odgovornost vozača kao i pravne osobe koja upravlja cestom od vještaka tražio da se decidirano izjasni može li sa sigurnošću utvrditi s koje strane ceste je dotrčala divlja životinja, kojom brzinom se kretala u trenutku sraza sa automobilom te da li postoji objektivan trag iz kojeg se vidi u koju stranu je udarena divlja životinja, a sve kako bi se utvrdila osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije.

16. Vještak je svoj nalaz i mišljenje izložio i usmeno na ročištu glavne rasprave kada je isti ostao kod svog nalaza i mišljenja u bitnome pojašnjavajući da se divlja svinja u trenutku i neposredno prije naleta kretala brzinom koja nije manja od 20 km/h, a ovo obzirom je zahvaćena prednjim lijevim dijelom vozila i odbačena izvan desnog ruba kolnika stoga zaključuje, kao i u nalazu, da je bočni odbačaj divlje svinje u desno bila posljedica prethodnog kretanja te životinje od lijeve prema desnoj strani kolnika u odnosu na smjer kretanja vozila. Da se divlja svinja kretala od desne prema lijevoj strani u odnosu na smjer kretanja vozila nakon naleta da bi bila odbačena sa lijeve strane u odnosu na smjer kretanja vozila.

Ovime je vještak isključio mogućnost da je divljač došla iz drugog smjera i da bi onda pasivno legitimiran eventualno bio drugi ovlaštenik prava lova pa tako i LU "Benkovac" na kojeg tuženik upire tijekom cijelog postupka.

Budući je vještak po ocjeni suda na opisani način u cijelosti udovoljio nalogu suda te nakon otklanjanja eventualnih nejasnoća logično, razumljivo, objektivno i sukladno pravilima struke pojasnio na koji način i temeljem kojih parametara je sačinio nalaz i mišljenje na okolnost dinamike nastanka prometne nezgode, utvrđene brzine i visine nastale štete sud ga je u tom dijelu i prihvatio.

Naime, da je došlo do predmetne nezgode proizlazi iz Izvješća PP Benkovac od 14. srpnja 2018., koja je po prijavi izašla na lice mjesta, obavila alkotestiranje vozača te fotografirala mjesto nezgode kao i Potvrde PP Benkovac od 29. kolovoza 2018. Na predmetnim fotografijama se jasno vidi vozilo, oštećenja istog kao i konačna pozicija vozila i divlje svinje. Oštećenja vozila konstatirana su na predmetnom Izvješću kao i Potvrdi i korespondiraju sa iskazom vozača Deme, fotografijama sačinjenima na mjestu događaja kao i onima koji čine dio štetovnog spisa tužitelja, a spisu prileži i račun popravka vozila auto-servisa "Mlađo" broj 49-1-1 od 3. rujna 2018. Konačno njih je potvrdio i vještak u svom nalazu utvrđujući i njihovu visinu. Mjesto nezgode pokazao je svjedok Demo na licu mjesta prilikom uviđaja, a vještak je tom prilikom utvrdio i sve daljnje potrebne parametre temeljem kojih je, uvažavajući iskaz svjedoka Deme kao i ostale materijalne tragove te podatke iz spisa, utvrdio da je do predmetne nezgode došlo uslijed naglog i iznenadnog istrčavanja divlje svinje na kolnik, i to na bliskom razmaku od nailazećeg teretnog vozila.

17. Međutim, ovdje valja ukazati i da je vještak iskazao (stranica 159 spisa) da bi bilo za očekivati da bi šteta bila manja da se vozilo kretalo dopuštenom brzinom od 50 km/h, međutim koliko manja, vještak se prema stanju spisa nije mogao decidirano izjasniti, a niti se mogao izjasniti koliki bi onda bio doprinos ponašanjem vozača ovoj prometnoj nezgodi.

Naime, prema iskazu svjedoka Deme, kojem je sud poklonio vjeru u cijelosti nalazeći da isti korespondira sa ostalim dokazima u spisu, proizlazi da je tom prilikom vozilom upravljao u naselju brzinom od 70-90 km/h. Dakle, sud ne može sa 100% sigurnošću utvrditi da je tom prilikom vozač upravljao brzinom od 90 km/h ali je, kao ni vještak koji upravo tu brzinu uzima pri svojim izračunima, ne može ni isključiti pa kako je i sam vozač iskazao ponajprije prilikom izlaska policije na mjesto nezgode (stranica 62 spisa) da je moguće upravljao tom brzinom uzima kao mjerodavnu i nalazi da je upravljajući tom brzinom postupio suprotno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15 i 108/17) kojom je propisano da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku.

Ova prometna nezgoda bila bi izbjegnuta da se vozač kretao brzinom koja nije veća od 45 km/h, a kako se vozač Demo po noći u naselju kretao brzinom koja je gotovo dvostruko veća od dopuštene i bez obzira što na tom mjestu nije bio postavljen prometni znak "divljač na cesti" jer je sam vozač iskazao da je znao da na tom mjestu znaju izaći veprovi sud nalazi da je vozeći tako neprimjerenom brzinom pridonio tome da visina štete bude veća. Stoga sud nalazi da je opisanim ponašanjem vozač doprinio nastanku i visini štete u omjeru od 40 % odnosno da je vozač teretnog vozila osiguranog kod tužitelja suodgovoran u nastaloj šteti u omjeru od 40% slijedom čega je temeljem naprijed cit. odredbe čl. 83. ZL-a te čl. 1063. i 1067. st. 3. ZOO-a u svezi s čl. 223. ZPP-a prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev u visini od 60% i naložio tuženiku isplatiti predmetni iznos od 2.563.09 EUR. Na taj iznos sud je dosudio zatezne kamate koje teku od isplate osigurnine osiguraniku i to po stopi koja se određuje za ostale odnose, sve sukladno čl. 29. ZOO-a.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 2. ZPP-a pa je tužitelju trebalo kao osnovan priznati zatraženi trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku sukladno Tarifi o naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) i to za zastupanje na uviđaju 6. listopada 2023. kao i za zastupanje na ročištu 13. prosinca 2023. u iznosima od po 199,09 EUR, sukladno Tbr. 9. toč. 1. i 7. Tarife, za sastav podneska od 2. studenog 2023. u iznosu od 199,09 EUR, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, sve uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife (149,32 EUR), zatim trošak provedenog vještačenja u iznosu od 530,89 EUR; što ukupno iznosi 1.277,48 EUR, a na koji iznos valja nadodati i plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu zatražen u iznosu od 89,17 EUR kao i presudu u iznosu od 44,59 EUR (umjesto zatraženih 89,17 EUR), sukladno čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23) i Tbr. 1. st. 2. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23) što iznosi sveukupno 1.411,24 EUR. Uzimajući u obzir omjere uspjeha u parnici (tužitelj 100+60/2=80%, a tuženik 0+40/2=20%), sud je tužitelju u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a kao stranci koja je u većoj mjeri uspjela u parnici dosudio troškove koji odgovaraju postotku preostalom obračunom postotka u kojima su stranke uspjele u parnici odnosno u iznosu od 60% koji na ukupno priznati (potrebni) trošak tužitelja iznosi 846,74 EUR. Dakle, tužitelju je na ime parničnog troška od ukupno zatraženih 1.455,80 EUR priznat iznos od 846,74 EUR, dok je za razliku (609,06 EUR) tužiteljev zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Na priznati trošak dosuđena je i zatezna kamata od dana donošenja ove presude sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, po nižoj stopi, kako je i zatraženo.

U Zadru 11. siječnja 2024.

Sudska savjetnica

Sutkinja

Iva Begonja Vuković

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba.

Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Rok za žalbu je 8 dana.

Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

DNA:

- tužitelju po punomoćnicima uz poziv na plaćanje pristojbe na presudu u iznosu od 89,19 EUR,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis.

Broj zapisa: 9-30862-021e1

Kontrolni broj: 0416d-81b08-d7522

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=KATARINA ZDUNIĆ, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.