Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 Povrv-141/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja RAPID PRINT d.o.o., OIB 00936005551, Split, Gorička 6, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 29a, protiv tuženika CANEO GROUP d.o.o., OIB 31486586144, Imotski, Ul. Fra Rajmunda Rudeža 37, kojeg zastupa punomoćnica Ljubica Vuković, odvjetnica u Splitu, Mažuranićevo šetalište 14, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 11. prosinca 2023. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Vedrana Milića, odvjetnika u Splitu, i punomoćnice tuženika Ljubice Vuković, 11. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-499/2022 kojeg je 11. srpnja 2022. donio Mate Juroš, javni bilježnik u Imotskom, kojim je naloženo tuženiku CANEO GROUP d.o.o. u roku od osam dana platiti tužitelju RAPID PRINT d.o.o. 4.981,25 EUR/37.531,25 kn[1] sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. travnja 2022. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te kojim je naloženo tuženiku CANEO GROUP d.o.o. u roku od osam dana naknaditi tužitelju RAPID PRINT d.o.o. troškove ovršnog postupka u iznosu od 190,79 EUR/1.437,50 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. travnja 2022. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i tužbeni zahtjev u cijelosti odbija.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prijedlog za osiguranje određivanjem prethodne mjere koji glasi: "Temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mate Juroš iz Imotskog, poslovni broj Ovrv-1998/2022 od 11. srpnja 2022. godine radi osiguranja novčane tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja u iznosu od 4.981,25 EUR/37.531,25 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 26.04.2022.godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, na račun ovrhovoditelja IBAN HR8124020061100815001, model HR99, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, kao i radi Stranica 4 od 4 osiguranja novčane tražbine tužitelja - predlagatelja osiguranja, s naslova troška ovršnog postupka, u iznosu od 190,79 EUR/1.437,50 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 11. srpnja 2022. godine pa do isplate, i to po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana.

određuje se prethodna mjera

1. Nalogom Financijskoj agenciji odnosno poslovnim bankama protivnika osiguranja da protivniku osiguranja CANEO GROUP d.o.o., OIB: 31486586144, Ul. fra. Rajmunda Rudeža 37, 21260 Imotski uskrati isplatu s njegovih računa novčanog iznosa opisanog u točci 1. izreke ovog rješenja za koji je određena ova prethodna mjera. Financijska agencija –FINA je dužna, po dostavi ovog rješenja istoj, dati nalog banci da izvrši nalog u visini potrebnoj za izvršenje ovog rješenja, nakon čega je banka dužna izvršiti nalog u visini raspoloživih novčanih sredstava po računima do iznosa određenog u nalogu Agencije i o tome obavijestiti Agenciju.

2. Nalog iz točke 1. ovog rješenja smatra se provedenim danom dostave prijepisa ovog rješenja Financijskoj agenciji.

3. Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

4. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja, a za koji je određena zabrana isplate, ne smije se prenijeti s njegova računa dok zabrana traje, osim u svrhu namirenja osigurane tražbine.

5. Ova prethodna mjera trajat će najdulje do isteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu presude Trgovačkog suda u Splitu u ovom parničnom postupku."

II Nalaže se tužitelju RAPID PRINT d.o.o. u roku od petnaest dana naknaditi tuženiku CANEO GROUP d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.290,70 EUR. III Odbija se zahtjev tuženika CANEO GROUP d.o.o. da mu tužitelj RAPID PRINT d.o.o. u roku od petnaest dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 149,31 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada kao ovrhovoditelj, podnio je 6. lipnja 2022. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, računa 12-1-140 od 25. travnja 2022. kojim je tražio od javnog bilježnika da donese rješenje o ovrsi kojim će naložiti tuženiku, kao ovršeniku, da mu plati 4.981,25 EUR/37.531,25 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 26. travnja 2022. do isplate kao i troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi te da radi prisilne naplate tražbine odredi ovrhu. Uz prijedlog za ovrhu tužitelj je dostavio račun broj 12-1-140 od 25. travnja 2022.

2. Javni bilježnik u Imotskom, Mate Juroš donio je 11. srpnja 2022. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-499/2022 kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana namiri tužitelju tražbinu zajedno s nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 190,79 EUR/1.437,50 kn te je određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je podnio prigovor u kojem je izjavio da s tužiteljem nije bio u ugovornom odnosu na temelju kojega bi mogao nastati dug tuženika, štoviše, da je usluge tužitelja tražila druga pravna osoba. Utoliko, istaknuo je prigovor promašene pasivne legitimacije.

4. Odlučujući o prigovoru tuženika, tada ovršenika, ovaj sud je rješenjem poslovnog broja 3 Povrv-141/2023-2 od 2. svibnja 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-499/2022 kojeg je 11.srpnja 2022. donio Mate Juroš, javni bilježnik u Imotskom, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj je u parnici iznio osnovu svoje tražbine, navodeći da je s tuženikom kao naručiteljem sklopio ugovor na temelju kojega je izvršio usluge oblaganja zidnih panela (alubond, motaža i alubond crni, montaže naljepnica te laminacije, kao i pribave potrošnog materijala) za prostor mesnice Trilj u Trilju, u Ulici sv. Mihovila 2, koju je otvaralo društvo MIB Pivac d.o.o. Izjavio je da je društvo MIB Pivac d.o.o. angažiralo tuženika da obavi te poslove. Tuženik da nije imao adekvatnu radnu snagu za obavljanje radova, pa je tužitelja kao podizvođača tražio da obavi navedene radove. Izjavio je i to da je tuženik od društva MIB Pivac d.o.o. naplatio uslugu koju je za tuženika odradio tužitelj. Tuženik da nije stavio prigovor na predmetni račun koji je primio.

6. Predložio je izvesti dokaze čitanjem računa 12-1-140 i e-mail prepiske, potom saslušati svjedoka Nenu Pivac i zastupnike po zakonu stranaka. Predložio je i da se od društva MIB Pivac d.o.o. zatraži očitovanje o postojanju ugovornog odnosa tog društva i tuženika u odnosu na angažman na mesnici Trilj. Osim toga, predložio je i da sud od Ministarstva financija, Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu. Predložio je i izvođenje dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

7. Tuženik je izjavio da nisu točni navodi tužitelja da je društvo MIB Pivac d.o.o. angažiralo tuženika za poslove oblaganja zidnih panela, za pribavu potrošnog materijala i laminaciju prostora mesnice Trilj, već da je društvo MIB Pivac d.o.o. angažiralo trgovačko društvo Caneo d.o.o., dakle pravnu osobu različitu od tuženika. To da potvrđuje i činjenica što je u e-mail prepisci, koju je tužitelj dostavio, navedena domena Caneo.hr, koja je u vlasništvu društva Caneo d.o.o. Dostavio je tuženik račun 6/1/11. Predložio je izvesti i dokaz saslušanjem svjedoka Marina Škorputa.

8. Sud je izveo dokaze čitanjem isprava računa 12-1-140, e-mail prepiske i računa 6/1/11 te saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika. Od Ministarstva financija, Porezne uprave tražen je podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbine koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave, računa 12-1-140.

9. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka Nene Pivac jer nije bilo potrebe za izvođenje tog dokaza. Naime, činjenicu koju je tužitelj kanio dokazati tih dokazom, dakle činjenicu tko je bio u ugovornom odnosu s trgovačkim društvom MIB Pivac d.o.o., sud je utvrdio iz iskaza saslušanih zastupnika po zakonu stranaka. Nije bilo potrebe niti za izvođenjem dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem. Naime, nakon dostave podataka i knjigovodstvene isprave U-RA od Ministarstva financije, Porezne uprave nije bilo potrebe za izvođenje dokaza vještačenjem radi provjere činjenice je li tuženik u poslovnim knjigama evidentirao predmetni račun i koristio pravo na odbitak pretporeza.

10. Sud nije od trgovačkog društva MIB Pivac d.o.o. tražio očitovanje o postojanju ugovornog odnosa tog društva i tuženika u odnosu na angažman na mesnici Trilj, s obzirom na to da nije riječ o ispravi koju bi trebao tražiti, već o podatku, a takvu ovlast sud nema. Dapače na stranci je dužnost sukladno članku 219. ZPP-a prikupiti i predložiti sve dokaze iz sadržaja kojih onda sud može zaključiti o istinitosti navoda stranke da određene činjenice koje joj idu u prilog postoje.

11. Sud nije uzeo u obzir prijedlog tuženika da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka Marina Škorputa koji je tuženik predložio na pripremnom ročištu. To stoga što je člankom 461.a stavkom 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP) propisano nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu sud neće uzeti u obzir.

12. Predmet ovog postupka je utvrditi je li zakonit platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, odnosno postoji li tužiteljeva tražbina prema tuženiku u iznosu od 4.981,25 EUR/37.531,25 kn sa zateznim kamatama.

13. Tužitelj je tvrdio da je za tuženika obavio usluge opisane u računu 12-1- 140 od 25. travnja 2022.

14. Iz računa 12-1-140 vidjeti je da je tim računom tužitelj pozvao tuženika platiti proizvod/uslugu alubond+montaža u količini od 130 m[2] i ukupnu cijenu od 22.750,00 kn, montažu naljepnica u količini od 100 m[2] za ukupnu naknadu od 5.000,00 kn, potrošni materijal po cijeni od 3.125,00 kn, alubond crni u količini od 22,50 m[2] za cijenu od 4.218,75 kn te laminaciju u količini od 130 m za cijenu od 2.437,50 kn.

15. Propisano je člankom 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO) da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

16. Imajući na umu od tužitelja izloženu osnovu tražbine, kao i sadržaj računa 12-1-140, zaključiti je da tužitelj traži naknadu za izvršeni posao. Međutim, da bi nastala obveza tuženika platiti naknadu za izvršeni posao trebao je tužitelj dokazati postojanje ugovora o djelu između stranaka ili pak neku drugu osnovu nastanka obveze. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tvrdeći da stranke nisu sklopile ugovor o djelu na temelju kojega bi tužitelj imao obvezu posao izvršiti tuženiku, a tuženik platiti naknadu, već da je tužitelj izvršenje posla ugovorio s drugom pravnom osobom.

17. Sud je od Ministarstva financije, Porezne uprave tražio podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbine koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave, računa 12-1-140. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Imotski je dopisom Klasa:034-04/23-12/1, urbroj:513-07-17-04-23-2 od 18. rujna 2023. obavijestilo sud da tuženik nije koristio odbitak pretporeza za tražbinu iz računa 12-1-140. Štoviše, u ispisanoj evidenciji obrađenih U- RA obrazaca (ulaznih računa) tuženika Porezne uprave za razdoblje od veljače 2022. do prosinca 2022. nije evidentiran račun tužitelja 12-1-140. Iz obrasca U-RA vidljivo je da je tuženik evidentirao račun tužitelja broj OT-4/13-140 od 25. travnja 2022. Ukupan iznos tog računa je 12.200,00 kn.

18. Zastupnik po zakonu tuženika je u svom iskazu izjavio da je osnivač tri društva, društva tuženika, društva Caneo d.o.o. i Car Group d.o.o. Iz izvatka iz sudskog registra za trgovačka društva Caneo d.o.o. i tuženika vidjeti je da oba društva imaju istog zastupnika po zakonu i da je adresa elektroničke pošte za oba društva [email protected].

19. Zastupnik po zakonu tuženika je izjavio i to da je društvo Caneo d.o.o. ugovorilo posao s društvom Pivac d.o.o., da mu je za izvršenje posla nedostajalo radne snage, pa da je odlučio angažirati tužitelja kao podizvođača. Potvrdio je u svom iskazu činjenicu da je tužitelj obavio posao iz predmetnog računa, međutim izjavio je da posao nije obavio u količinama navedenim u računu. Izjavio je i to da se prilikom ugovaranja posla s tužiteljem nije posebno predstavljao, kao i to da je u prije ovog posla tužitelj obavio posao oslikavanja vozila koji je platio tuženik.

20. Zastupnik po zakonu tužitelja je izjavio da je izvršio radove navedene u predmetnom računu i da je račun ispostavljen na tuženika, prema traženju zastupnika po zakonu tuženika. I on je izjavio da je tužitelj izveo u vrijeme izvođenja radova iz predmetnog računa i druge radove koje je tuženik platio. Zastupnik po zakonu tuženika je izjavio da nije kazao zastupniku po zakonu tužitelja da račun ispostavi na tuženika jer je tuženik bio novo društvo koje u tom trenutku nije obavljalo djelatnost. Činjenicu da je u vrijeme izvođenja radova obračunatih predmetnim računom tužitelj za tuženika izvodio i druge radove koje je tuženik platio potvrđuje i sadržaj obrasca U-RA iz kojeg je vidljivo da je tuženik evidentirao račun tužitelja broj OT-4/13-140 od 25. travnja 2022., dakle račun koji je izdan na isti dan kao i predmetni račun. Kad se to ima na umu, onda je jasno da izjava zastupnika po zakonu tuženika o tome da nije kazao tužitelju da izda račun na tuženika, nije održiva. Naime, zastupnik po zakonu tuženika kazao je da nije rekao tužitelju da izda račun za obavljene radove tuženiku opravdavajući to činjenicom što je tuženik bio novoosnovano društvo koje nije poslovalo. S druge strane, nedvojbeno je tužitelj tuženiku na isti dan izdao račun za druge obavljene radove. Osim toga zastupnik po zakonu tuženika je izjavio da se nije posebno predstavljao tužitelju prilikom ugovaranja predmetnog posla. Posao je nesumnjivo ugovoren te je posao tužitelj i obavio. Ostalo je samo za utvrditi je li zastupnik po zakonu tuženika prilikom ugovaranja izvođenja radova s tužiteljem nastupao kao zastupnik po zakonu trgovačkog društva Caneo d.o.o. ili tuženika. Radove koje je tužitelj izveo s trgovačkim društvo MIB Pivac d.o.o. ugovorilo je trgovačko društvo Caneo d.o.o. To potvrđuje sadržaj računa broj 6/1/11, a osobito izjava zastupnika po zakonu tužitelja koji je kazao da je znao za cijenu radova koju je Caneo d.o.o. ugovorio s MIB Pivac d.o.o., prema kojoj cijeni (naknadi) je formirao svoju naknadu za radove iskazanu u predmetnom računu.

21. Iz izvedenih dokaza zaključiti je da je predmetni posao za naručitelja MIB Pivac d.o.o. trebalo obaviti trgovačko društvo Caneo d.o.o., kao i da je zastupnik po zakonu tog društva i tuženika od tužitelja naručio izvođenje radova, pri tome se ne predstavljajući u smislu članka 309. stavka 3. ZOO-a. Prema odredbi tog članka zastupnik je dužan obavijestiti drugu stranu da istupa u ime zastupanog, ali i kad on to ne učini, ugovor proizvodi pravni učinak za zastupanog i drugu stranu ako je ona znala ili je iz okolnosti mogla zaključiti da on istupa kao zastupnik. S obzirom na to da je tužitelj iz okolnosti mogao zaključiti da Ivan Bušić istupa kao zastupnik po zakonu trgovačkog društva Caneo d.o.o., jer je znao da je ugovorni odnos s MIB Pivac d.o.o. sklopilo trgovačko društvo Caneo d.o.o., ugovor radi izvođenja radova na objektu mesnice u Trilju nastao je između tužitelja i Caneo d.o.o. Međutim, kao što je već spomenuto zastupnik po zakonu tužitelja izjavio je da je zastupnik po zakonu tuženika i trgovačkog društva Caneo d.o.o. kazao da se račun za radove ispostavi na tuženika, jednako kao i račun za druge radove obavljene u isto vrijeme. Izjavio je i to da mu je poznato da su u vrijeme izvođenja radova kako predmetnih, tako i onih obračunatih drugim računom koji je izdan na tuženika i plaćen, trgovačka društva kojima je zastupnik po zakonu, zastupnik po zakonu tuženika, bila "blokirana". Činjenicu da je trgovačko društvo Caneo d.o.o. imalo teškoća u ispunjenju obveza, odnosno da je račun tog društva bio blokiran potvrdio je i zastupnik po zakonu tuženika u svom iskazu koji je kazao da se pred ovim sudom vodio postupak radi ispitivanja pretpostavki za otvaranje stečajnog postupka koji je obustavljen jer je društvo izašlo iz blokade. Već je rečeno da argument zastupnika po zakonu tuženika kojim je opravdavao svoju izjavu da tužitelju nije kazao da ispostavi račun na tuženika naprosto nije održiv pored dokazane činjenice da je tužitelj za radove oslikavanja vozila izdao račun isti dan, kad i predmetni na tuženika te da je tuženik taj račun platio. Osim toga iz izvatka iz sudskog registra za tuženika vidljivo je da je tuženik osnovan 13. siječnja 2022. i da je poslovao od osnivanja i već u veljači 2022., a potom i u ožujku i travnju 2022., pa nadalje knjižio ulazne račune raznih dobavljača. Stoga sud zaključuje da je zastupnik po zakonu tužitelja istinito iskazivao kada je kazao da je od zastupnika po zakonu tuženika dobio uputu da račun za radove obavljene u objektu mesnice u Trilju ispostavi na tuženika. Tuženik kako je već rečeno nije ugovorio predmetne radove s tužiteljem, međutim račun je za predmetne radove tužitelj trebao izdati na tuženika prema traženju zastupnika po zakonu tuženika Ivana Bušića. Ivan Bušić je istovremeno i zastupnik po zakonu trgovačkog društva Caneo d.o.o. Iz toga treba zaključiti da je tuženik preuzeo dug Caneo d.o.o. i da je tužitelj ispostavljanjem računa na tuženika pristao na to da tuženik preuzme dug Caneo d.o.o. Naime, propisano je člankom 96. stavkom 1. ZOO-a da se dug preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja, na koji je pristao vjerovnik.

22. Propisano je člankom 98. stavkom 1. ZOO-a da preuzimanjem duga preuzimatelj stupa na mjesto prijašnjeg dužnika, a ovaj se oslobađa obveze. Dakle zaključiti je da je tuženik kao preuzimatelj duga stupio na mjesto trgovačkog društva Caneo d.o.o. i da sada tuženik duguje tužitelju naknadu za radove izvedene na objektu mesnice u Trilju.

23. Pri tome treba kazati da je tuženik u ovom postupku, prema članku 461.a stavku 7. ZPP-a bio dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska u kojem je tužitelj nakon dostave rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, bio dužan iznijeti činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, također bio dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Na tu dužnost tuženik je sukladno članku 461.a stavku 8. ZPP-a bio upozoren u rješenju poslovnog broja Povrv-141/2023-2 od 2. svibnja 2023. Tuženik je dostavio sudu podnesak u kojem je jednako kao i u prigovoru protiv rješenja o ovrsi tužiteljevu zahtjevu suprotstavio tek prigovor promašene pasivne legitimacije, tvrdeći da je obveznik naknade za izvršeni posao drugo trgovačko društvo, a ne tuženik. Tuženik nije iznio druge razloge protivljenja tužbenom zahtjevu. Zastupnik po zakonu tuženika prilikom izvođenja dokaza saslušanjem izjavio je da je tužitelj posebno obračunao stavku 2, 3 i 5, montažu naljepnica, potrošni materijal i laminaciju, iako se sve te stavke dio jedne stavke alubond i montaža u odnosu Caneo d.o.o. -Pivac d.o.o. Izjavio je i to da su postojali nedostaci u izvođenju usluge montaže „alubond crni“ , odnosno da je s naručiteljem dogovoreno da će mat strana alubonda biti okrenuta prema vani, odnosno biti vidljiva, ali da je tužitelj loše odradio taj posao i oštetio alubond prilikom postavljanja i okrenuo alubond na način da mu bude vidljiva u prostoru sjajna strana, što nije bilo dogovoreno s naručiteljem. Zbog toga da je Caneo d.o.o. kupio mat crnu foliju i imao trošak cijene te folije, koju je potom tužitelj zalijepio preko crnog alubonda.

24. Zastupnik po zakonu tužitelja je izjavio da naknadu za izvedene radove na objektu mesnice u Trilju nije dogovorio, ali da je znao za koju naknadu će Caneo d.o.o. obaviti radove „Pivcu“, odnosno da je dogovorena cijena između ta dva subjekta 190 kn/m[2] . Izjavio je i to da je od drugih subjekata koje rade za „Pivca“, saznao da taj posao rade za cijenu od 286 do 295 kn. Osim toga da je znao da će Ivan Bušić zaraditi više od „Pivca“, jer će neistinito prikazati podatke o količini izvedenih radova, odnosno o površini na kojoj će biti izvedeni radovi. Prema tome da je formirao cijene u predmetnom spornom računu.

25. S obzirom na ovu izjavu zastupnika po zakonu tužitelja zaključiti je da tužitelj nije s trgovačkim društvom Caneo d.o.o., kao ugovarateljem ugovorio naknadu za izvršavanje ovog posla, već da je u predmetnom računu jednostrano odredio naknadu, formirajući je prema cijeni koju je Caneo d.o.o. ugovorio s trgovačkim društvom MIB Pivac d.o.o.

26. Propisano je člankom 613. stavkom 1. i 2. ZOO-a da se naknada određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom. Ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla.

27. S obzirom na to da naknada za izvršavanje posla nije određena ugovorom, niti obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom, visinu naknade trebao je utvrditi sud rukovodeći se određenjima članka 613. stavka 2. ZOO-a. Visinu naknade sud bi mogao utvrditi jedino vještačenjem koje bi obavio vještak s odgovarajućim stručnim znanjima, no tužitelj nije predložio takvo vještačenje.

28. Naime, tužitelj je predložio izvođenje dokaza financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem koje nije adekvatno vještačenje za utvrđivanje te činjenice, a pored toga izvođenje tog dokaza predložio je radi dokazivanja knjigovodstvenog bilježenja predmetnog računa, a ne radi dokazivanja primjerenosti naknade za izvedeni posao.

29. Uz to kazati je da tuženik zaista nije u onoj fazi postupka kada mu je to dopušteno sukladno članku 461.a ZPP-a iznio prigovore u odnosu na iznos naknade obračunat predmetnim računom od strane tužitelja. Međutim, ta okolnost ne ekskulpira tužitelja dužnosti da dokaže istinitost svojih tvrdnji o postojanju duga tuženika u onom iznosu koji je prezentiran u tužbi, pa da pritom dokaže postojanje i osnove, što je u ovom postupku i učinio, ali i istinitost tvrdnji o iznosu duga. Činjenicu da dug postoji baš u iznosu navedenom u predmetnom računu nije dokazao. Utoliko je tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati 37.531,25 kn sa zateznim kamatama trebalo odbiti. S obzirom na to da nije osnovan zahtjev kojim je tužitelj tražio plaćanje glavnog duga, nije osnovan niti zahtjev za plaćanje sporednih potraživanja zateznih kamata i troškova ovršnog postupka.

30. Propisano je člankom 451. stavkom 3. ZPP-a da će sud u odluci o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida te će u slučaju ukidanja odbiti tužbeni zahtjev.

31. Stoga je temeljem članka 451. stavka 3. ZPP-a sud u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev, kao što je i sadržano u izreci presude.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem članka 154. stavka 1. ZPP-a kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/2012., 118/2014. i 107/2015., 37/2022. i 126/2022., dalje: Tarifa).

33. Tužitelj je izgubio parnicu, pa je dužan tuženiku naknaditi troškove sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 199,08 EUR (Tbr.8.1. Tarife), sastava podneska od 5. lipnja 2023. u iznosu od 199,08 EUR (Tbr.8.1. Tarife), zastupanja na ročištu koje je održano 13. rujna 2023. u iznosu od 199,08 EUR (Tbr.9.1. Tarife), zastupanja na ročištu koje je održano 23. listopada 2023. u iznosu od 49,77 EUR (Tbr.9.5. Tarife), zastupanja na ročištu koje je održano 8.studenoga 2023. u iznosu od 49,77 EUR (Tbr.9.5. Tarife), zastupanja na ročištu koje je održano 4. prosinca 2023. u iznosu od 199,08 EUR (Tbr.9.1. Tarife), zastupanja na ročištu koje je održano 11. prosinca 2023. u iznosu od 199,08 EUR (Tbr.9.1. Tarife) te zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 99,54 EUR (Tbr.9.1. Tarife). Pored tih tuženiku je priznat i trošak sudske pristojbe prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 96,22 EUR prema Tar.br.1. t.1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023.)

34. Stoga je prihvaćen zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.290,70 EUR.

35. Sud je odbio zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi više traženi trošak zastupanja na ročištu koje je održano 8.studenoga 2023. u iznosu od 149,31 EUR jer je to ročište odgođeno prije početka raspravljanja, pa tuženika pripada trošak nagrade za zastupanje punomoćnika prema određenjima Tbr.9.5. Tarife.

36. Stoga je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u izreci rješenja pod točkama II i III.

37. Tužitelj je tražio da sud, sukladno članku 501. a ZPP-a odredi zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera. prema članku 501. a ZPP-a, sud takvu mjeru može odrediti u postupku koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

38. S obzirom na to da nije ispunjen uvjet za određivanje predložene mjere, a što je i potvrđeno donošenjem presude kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev, trebalo je prijedlog za određivanje mjere sukladno članku 501. a ZPP-a odbiti i odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom I.

U Splitu 11. siječnja 2024.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Sukladno članku 467.a ZPP-a žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- Odvjetnik Ivan Močić

- Odvjetnica Ljubica Vuković

- u spis

Broj zapisa: 9-30861-ff1d2

Kontrolni broj: 0df11-9324d-54003

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANA MISIR ŠARIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.