REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. Vojarna „Sv. Križ“ Dračevac
Split
Poslovni broj: P-2069/2020-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Sanji Bikić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja M. G., O.: …
.S., zastupanog po punomoćniku J. G., odvjetniku u S.,
. protiv tužene R. H., O.:…, zastupane po
O. radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 7.prosinca 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja J. G., odvjetnika u
S. i punomoćnice tužene N. D., S., na ročištu za objavu i uručenje presude 11.siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana tužitelju isplati iznos od 19,91 EUR (slovima: devetnaest eura devedeset jedan cent) uvećan za zatezne kamate tekuće od 23. siječnja 2020. do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 151,54 EUR (slovima: stotinu pedeset jedan euro pedeset četiri centa), uvećan za zatezne kamate tekuće od 11.siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1.Kod ovog suda zaprimljena je 19.lipnja 2020. tužba radi isplate, u kojoj se navodi da je u postupku koji se vodio pred O. sudom u S., pod poslovnim brojem
P.-215/2014 rješenjem od 12. lipnja 2019. naloženo tužitelju da u roku od 8 dana po primitku istog rješenja plati sudsku pristojbu za reviziju protiv presude u iznosu od 215,01 EUR, s tim da će ukoliko predmetni iznos ne uplati u ostavljenom roku ili o tome ne obavijesti sud Financijska agencija provesti ovrhu na novčanim sredstvima istoga. Tužitelj je u cijelosti postupio po predmetnom rješenju i o tome obavijestio sud podneskom od 2. srpnja 2019., kojem je priložio rješenje i potvrdu o uplati. Unatoč navedenom Financijska agencija provela je pljenidbu i prijenos na novčanim sredstvima tužitelja za iznos od 215,01 EUR, s tim da je tužitelju naplaćena i naknada za prisilnu naplatu u iznosu od 19,91 EUR. Tužitelj je podneskom od 7. veljače 2020. zatražio od O. suda u S. donošenje rješenja kojim će se naložiti vraćanje iznosa od 215,01 EUR tužitelju, dok je isti 13. ožujka 2020. uputio O. u S. zahtjev za mirno rješenja spora radi
sklapanja nagodbe po kojoj bi tužena isplatila tužitelju iznos od 19,91 EUR uvećan za zatezne kamate tekuće od 22. siječnja 2020., zatim iznos zateznih kamata koje na iznos od 215,01 EUR teku od 22. siječnja 2020. do isplate, te mu naknadila trošak postupka. S obzirom na to da do današnjeg dana tužena nije odgovorila na zahtjev tužitelja od 13. ožujka 2020. tužitelju nije preostalo drugo nego pokrenuti ovaj postupak. Na temelju svega iznesenog predlaže se da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženoj da u roku 15 dana isplati tužitelju iznos od 23,23 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku od 22. siječnja 2020. do isplate, kao i naložiti tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Podneskom od 23.lipnja 2020. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da od tužene potražuje isplatu iznosa od 19,91 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostao neizmijenjen.
2. U odgovoru na tužbu tužena se opreza radi usprotivila navodima iz tužbe, navodeći kako je nesporno da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje predmeta spora zahtijevao isplatu iznosa od 215,01 EUR na ime uplaćene sudske pristojbe i iznosa od 19,91 EUR na ime naknade za prisilnu naplatu izvršenu po Fini, a sve iz razloga što je u ostavljenom roku temeljem rješenja O. suda u S. P.-215/2014
od 12. lipnja 2019. podmirio trošak pristojbe. S obzirom da u tužbi tužitelj potražuje iznos od 23,23 EUR uvećan za zatezne kamate osnovano se postavlja pitanje s kojeg osnova potražuje isti iznos. Naime, kako je tužitelju vraćen prethodno dvostruko naplaćeni iznos od 218,99 EUR (!?) s osnova sudske pristojbe, te ga isti tužbom ne potražuje, cijeneći podneseni zahtjev za mirno rješenje predmeta spora,
tužitelj može potraživati isključivo iznos od 19,91 EUR s osnova troškova prisilne naplate po Fini, za koji iznos je i podnio zahtjev za mirno rješenje predmeta spora. Dakle, u svakom slučaju je neosnovano potraživanje više traženog u iznosu od 33,18
EUR, kao i kamata za taj iznos. Budući da se u konkretnom slučaju radi o troškovima izvršenja, odnosno naknadi za prisilnu naplatu, tužena smatra da je neosnovano potraživanje kamata na iznos od 19,91 EUR, te predlaže da se službeno pribavi specifikacija naplate po FINA-i.
3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom parničnog predmeta O. suda u S. posl.br.P.-215/2014, zahtjeva za mirno rješenje spora od 13. ožujka 2020., specifikacije izvršenja osnove za plaćanje P.-215/14-74 od 22. siječnja 2020., rješenja O. suda u S. poslovni broj P.-215/2014-74 od 12. lipnja 2019., uplatnice od 28. lipnja 2020., podneska tužitelja od 2. srpnja 2019., zahtjeva za povrat sudske pristojbe od 7. veljače 2020., i detalja prometa računa tužitelja za pristojbu.
4.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 19,91 EUR na ime naknade prisilne naplate sudske pristojbe prema rješenju O. suda u S.
posl. broj P.-215/2014 od 12. lipnja 2019. naplaćene od strane Financijske agencije.
5.1. Između parničnih stranaka nije sporno da je tužitelj prije podnošenja tužbe postupio sukladno čl.186. a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 26/91, 34/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, nadalje: ZPP-a) i obratio se tuženoj zahtjevom za mirnim rješenjem spora, na koji se tužena oglušila.
6. Odredbom čl.32.st.1.Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj:118/2018 i 51/2023, nadalje: ZSP) propisano je da pravo na vraćanje sudske pristojbe, između ostaloga ima osoba koja je platila pristojbu u iznosu većem od propisanog.
7. Odredbom čl.33.st.1. ZSP-a propisano da se zahtjev za povrat više plaćene pristojbe podnosi prvostupanjskom sudu u roku 3 mjeseca od dana kada je pristojba pogrešno naplaćena, a stavkom 2.istog članka propisano je da se vraćanje pristojbe ne može tražiti nakon proteka jedne godine od dana kada je plaćena pristojba.
8.Odredbom čl.34.st.1.ZSP-a propisano je da će zahtjev za vraćanje pristojbe sud, uz očitovanje o osnovanosti zahtjeva, dostaviti ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa radi donošenja rješenja, protiv kojeg nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor (st.2.istog članka).
9. Iz naprijed citiranih odredbi ZSP-a proizlazi da zahtjev za povratom više plaćene pristojbe prvostupanjski sud, uz mišljenje o njegovoj osnovanosti, dostavlja ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa radi odlučivanja. Dakle, odlučivanje o zahtjevu za povratom više ili pogrešno plaćene pristojbe ne ide u sudsku nadležnost već o njemu odlučuje nadležno ministarstvo.
10. Pregledom parničnog predmeta ovog suda posl.br.P.-215/2014 nedvojbeno je utvrđeno sljedeće:
- da je u tom parničnom postupku donesena presuda posl. br. P.-215/2014 od
12. srpnja 2018., kojom je pod točkom I. naloženo tuženiku A. Z. d.d. da isplati tužitelju M. G. iznos od 1.878,62 EUR, sa zateznom
kamatom od 12. srpnja 2018. do isplate, dok je za više zatraženi iznos od 3.812,79 EUR, i za više zatražene kamate od 6. kolovoza 2013. do 11. srpnja 2018. zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan,
- da su protiv navedene odluke žalbu izjavili tužitelj i tuženik, koje žalbe je Ž. sud u S. odbio kao neosnovane presudom posl. br. G.-
2431/2018 od 6. ožujka 2019.,
- da je protiv drugostupanjske presude reviziju izjavio tužitelj 14. svibnja 2019., koju reviziju je V. sud R. H. rješenjem posl. br. R.-
4138/2019 od 14. studenog 2019. odbacio kao nedopuštenu, i odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na reviziju,
- da je rješenjem posl. br. P.-215/2014 od 12. lipnja 2019. ovaj sud pozvao tužitelja M. G. da uplati sudsku pristojbu za reviziju u iznosu od 215,01 EUR, koje rješenje je isti zaprimio 28. lipnja 2019.
- da je 2. srpnja 2019. u spis zaprimljen podnesak tužitelja M. G.
kojim dostavlja u privitku dokaz o uplati iznosa od 215,01 EUR na ime pristojbe za reviziju protiv presude,
- da je 7. veljače 2020. zaprimljen zahtjev tužitelja M. G. za povratom sudske pristojbe, iz razloga što je unatoč plaćenoj pristojbi i dostavljenom dokazu, F. agencija provela pljenidbu i prijenos s
novčanih sredstava tužitelja za iznos od 215,01 EUR, te je istom naplaćena naknada u iznosu od 23,23 EUR, kojem zahtjevu je priložena i specifikacija izvršene osnove za plaćanje,
- da je u spis priložen dopis O.-a S. od 25. ožujka 2020., upućen
M. pravosuđa, a vezano za zahtjev za mirno rješenje spora, odnosno
zahtjeva za isplatu naknade prisilne naplate sudske pristojbe,
- da je 15. travnja 2021. zaprimljen podnesak O.-a S. kojim traži podatak
da li je ovaj sud postupio po zahtjevu za povratom sudske pristojbe, na koji dopis je odgovoreno 20. travnja 2021. na način da je O. S. obaviješteno
da po istom zahtjevu nije postupano,
- da je dopisom od 2. veljače 2023. upućen M. pravosuđa i uprave zahtjev za povratom sudske pristojbe tužitelju M. G. u iznosu od
215,01 EUR uz napomenu da je istom naplaćena i prisilna naknada u iznosu od 23,23 EUR, uz ocjenu suda da je zahtjev tužitelja pravovremen i osnovan, a koji dopis je M. pravosuđa i uprave zaprimilo 15. veljače 2023.
11. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj u parničnom predmetu ovog suda posl.br.P.-215/2014 pozvan na uplatu sudske pristojbe za reviziju u iznosu od 215,01 EUR, koju pristojbu je tužitelj platio 28.lipnja 2019., odnosno istog dana kada je zaprimio nalog za plaćanje pristojbe. Nadalje, tužitelj je 2. srpnja 2019. podneskom dostavio dokaz o uplati iznosa od 215,01 EUR na ime pristojbe za reviziju protiv presude. Unatoč tome što je tužitelj istog dana kada je zaprimio poziv na plaćanje sudske pristojbe, platio pristojbu i nakon 3 dana dostavio u spis posl.br.P.-215/2014 dokaz o uplati, očitom omaškom je ovaj sud poslao rješenje o pristojbi Financijskoj agenciji radi prisilne naplate već plaćene pristojbe. Prema priloženoj specifikaciji FINA-e sudska pristojba u iznosu od 215,01 naplaćena je sa računa tužitelja 23.siječnja 2020., kao i naknada za prisilno izvršenje u iznosu od 19,91 EUR. Dakle, tužitelj nije dao povoda da se sudska pristojba dostavi FINA-i na prisilno izvršenje, odnosno ne radi se o propustu tužitelja kao obveznika plaćanja sudske pristojbe već o propustu službenika suda koji nije uočio da je tražena pristojba uredno i u roku plaćena. M. pravosuđa i uprave kao nadležnom tijelu dostavljen je zahtjev tužitelja za povratom više plaćene pristojbe uz očitovanje da je taj zahtjev osnovan, ali tužitelj ima pravo i na povrat naplaćene naknade prisilnog izvršenja u iznosu od 19,91 EUR, budući da ničim nije dao povoda za prisilno izvršenje i ne može snositi odgovornost za nastanak tog troška.
12.Analognom primjenom odredbe čl.1113. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, nadalje: ZOO), prema kojoj onaj tko je dva puta platio isti dug, makar jednom i po osnovi ovršne isprave, ima pravo zahtijevati povrat pretplaćenog, sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim. Na dosuđeni iznos tužitelju je valjalo priznati i zateznu kamatu na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, i to od 23.siječnja 2020. kada je izvršena prisilna naplata, a ne od 22.siječnja 2020. kako je tužitelj zatražio.
13.Slijedom navedenoga, naloženo je tuženoj da isplati tužitelju iznos od 19,91 EUR sa zateznom kamatom od 23.siječnja 2020. do isplate, te je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.
14. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom na to da je u cijelosti uspio u parnici. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora od 19,91 EUR, te važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 138/23) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife/2023). Na temelju odredbe čl. 155. ZPP-a tužitelju je priznat odvjetnički trošak u visini jednokratne nagrade za cjelokupni prvostupanjski postupak od 50 bodova (Tbr.7.toč.9.Tarife/2023), što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR daje iznos od 100,00 EUR, na koji iznos treba nadodati 25% PDV-om, što iznosi 125,00 EUR, čemu treba pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i presudu u iznosu od 13,27 EUR, što zbrojeno ukupno iznosi 151,54 EUR. Na dosuđeni trošak tužitelju je priznata i zatezna kamata temeljem odredbe čl.151.st.3.ZPP-a, i po stopi određenoj člankom 29.st.2.ZOO-a.
15. Tužitelju nije priznat trošak zahtjeva za mirno rješenje spora od 25 bodova, budući da je taj trošak sastavni dio jednokratne nagrade koja odvjetniku pripada za cijeli prvostupanjski postupak. Slijedom navedenog, naloženo je tuženoj da nadoknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 151,54 EUR, dok je preko dosuđenog iznosa zahtjev tužitelja neosnovan, te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.
U Splitu, 11.siječnja 2024.
SUTKINJA:
Sanja Bikić v. r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a
za nadležni županijski sud u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- tužitelju putem punomoćnika,
-tuženoj putem zakonskog zastupnika,
-u spis.
