P-683/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice:

J. K., OIB: …, koju zastupa

punomoćnik D. V., odvjetnik iz K. K., protiv

tuženika: I. B., OIB: …, kojeg

zastupa punomoćnica C. I. M., odvjetnica u Odvjetničkom

uredu I. i p. d.o.o., radi izdavanja tabularne

isprave, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 21. studenog 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja D. V., odvjetnika iz K. K.,

tužiteljice J. K. i zamjenice punomoćnika tuženika A. J., odvjetnice iz Odvjetničkog društva I. i p., 11. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik I. B., OIB: … kao pravni sljednik M.

B. pok. J., OIB: … u roku od 15 dana izdati tužiteljici J.

K., OIB: … ispravu podobnu za upis prava vlasništva na čest. zem. 1913 k.o. K. Š. – N. na ime tužiteljice J. K., OIB: …

za cijelo uz istodobno brisanje tog prava vlasništva sa imena pravnog prednika tuženika pok. M. B. pok. J., OIB: … jer će u protivnom takvu

ispravu zamijeniti ova presuda.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana podmirit trošak parničnog postupka tužiteljici u iznosu od 3.807,42 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja, dakle od 11. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 1.517,05 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 3. studenog 2015., se navodi kako je u zemljišnim knjigama za k.o. K. Š. – N. tuženik upisan za cijelo na čest. zem. 1913

što u naravi predstavlja prizemnu kuću sagrađenu u grubim građevinskim radovima i okućnicu. Tuženik je 27. listopada 2015. sklopio sa tužiteljicom ugovor o darovanju kojim je predmetnu nekretninu prenio u vlasništvo tužiteljici. Međutim, navedeni ugovor nije od strane tuženika kao darovatelja ovjeren u potpisu pred javnim bilježnikom, već je ugovor sastavljen pred svjedocima. Tužiteljica se od dana sklapanja navedenog ugovora nalazi u posjedu predmetne nekretnine. Kako navedeni ugovor nije ovjeren u potpisu darovatelja od strane javnog bilježnika, a isti odbija ovjeriti svoj potpis to se tužiteljica kao daroprimac na temelju navedene isprave na može u zemljišnim knjigama upisati kao vlasnica, stoga tužiteljica ima pravni interes na podnošenje tužbe koja će zamijeniti navedeni nedostatak privatne isprave i omogućiti tužiteljici nesmetani upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na darovanoj nekretnini. Predlaže sudu donijeti presudu kojom će se obvezati tuženika da u roku od 15 dana izda tužiteljici ispravu podobnu za upis prava vlasništva na čest. zem. 1913 k.o. K. Š. – N. na ime tužiteljice za cijelo uz istodobno brisanje tog prava vlasništva sa imena tuženika, jer će u protivnom istu zamijeniti presuda.

2. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem P-10809/2015-10 od 26. travnja 2016. utvrđen je prekid postupka jer je tuženik M. B. umro, a koji postupak je nastavljen rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem P-10809/2015-20 od 8. veljače 2018. na način da na mjesto pok. M. B. stupaju tuženici M.

B. i I. B..

3. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 20. lipnja 2018., tuženici M. B. i I. B. su naveli kako se u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu te predlažu sudu odbiti tužbeni zahtjev i tužiteljicu obvezati na plaćanje troškova parničnog postupka. Tužiteljica u tužbi nije navela vrijednost predmeta spora te sudu predlaže određivanje VPS-a i to u iznosu koji nije manji od 800.000,00 kuna. Naime, predmet ovog postupka je stjecanje vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1913 z.u. 2806 k.o. K. Š. – N., koja u naravi predstavlja građevinsko zemljište od oko 550 m2 na kojem su izgrađena dva stambena objekta jedan uz drugi. Tužiteljica nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari. Tužiteljica je tužbu podnijela radi izdavanja tabularne isprave na temelju koje bi ona stekla vlasništvo na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1913 z.u. 2806 k.o. K. Š.

– N.. Činjenične navode i svoj pravni interes za podnošenje tužbe tužiteljica je potkrijepila ispravom nazvanom "Ugovor o darovanju" od 27. listopada 2015. Međutim, navedeni ugovor u odredbi članka IV. sadrži dopuštenje za uknjižbu prava vlasništva. Prema tome, tužiteljica u svom tužbenom zahtjevu traži od tuženika činidbu koju je prema tužiteljici već izvršio njihov pravni prednik, prvotni tuženik. Bez obzira na neprijepornu okolnost da tužiteljica nema pravni interes za vođenje ovog postupka potrebno je naglasiti kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan iz razloga što prednik tuženika nikada nije zaključio navedeni ugovor o darovanju od 27. listopada 2015., prednik tuženika nije isključivi i jedini vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 1913 z.u. 2806 k.o. K. Š. – N.. Naime, na ispravi koju je tužiteljica dostavila u spis kao ugovor o darovanju od 27. listopada 2015. uopće se ne nalazi potpis prednika tuženika M. B.. Sada pok. M.

se potpisivao na potpuno drugačiji način nego što je potpis na navedenoj ispravi. Osim toga, M. B. je u vrijeme kada je nastala sporna isprava bio teško bolestan, nekontaktibilan, nalazio se na bolničkom liječenju u razdoblju od 1. listopada do 30. listopada 2015. te od 6. studenog do 19. prosinca 2015. Jedino razdoblje kada se pok. M. nalazio na kućnom oporavku, ali također nekotaktibilan s povišenom temperaturom, s izrazito visokim šećerom u krvi je bilo između 21. listopada i 5. studenog 2015. Potpuno je jasno da je ova okolnost tužiteljici bila poznata te je upravo zbog toga i nastala sporna isprava baš 27. listopada 2015. Međutim, bez obzira što je taj tjedan sada pok. M. B. boravio u svojoj kući njegovo zdravstveno stanje je bilo takvo da on nije bio u mogućnosti ni razgovarati, a kamoli zaključivati pravne poslove. Ove činjenice potvrđuje potpis na spornom ugovoru, jer je očigledno da je taj potpis na tu ispravu stavio netko drugi, a ne M. B., kao i činjenica da je javni bilježnik T. P. iz K. S. na poziv

upravo tužiteljice pristupila kod M. B. želeći izvršiti ovjeru isprave, ali je utvrdila da je M. B. nekontaktibilan i da ne može rasuđivati i upravljati svojom voljom. Posebno treba navesti da je sporna nekretnina stečena u braku između sada pok. M. B. i njegove supruge M. B., ovdje tužene pod 1. te predstavlja bračnu stečevinu njih dvoje. Nekretnina je stečena 1989. Prema tome, M. B. nikako nije mogao raspolagati predmetnom nekretninom. Slijedom svega iznijetog očigledno je kako tužiteljica nema pravni interes za vođenje postupka što znači da nema osnovne pravne pretpostavke za vođenje ovog postupka pa se predlaže tužbu odbaciti, tužiteljicu obvezati na plaćanje parničnog troška. Ukoliko sud zauzme drugačiji pravni stav, onda je očigledno kako je tužba neosnovana pa se predlaže istu odbiti i tužiteljicu obvezati na plaćanje parničnog troška.

4. Tužiteljica je konačno uredila tužbeni zahtjev na ročištu od 21. studenog 2023.

5. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem P-4331/2018-26 od 11. prosinca 2020. utvrđen je prekid postupka zbog smrti M. B., a koji postupak je nastavljen rješenjem suda pod poslovnim brojem P-4331/2018-29 od 13. siječnja 2021. te je pozvan nasljednik pok. M. B. i to I. B. na preuzimanje

postupka.

6. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem zk izvatka za z.u. 2806 k.o. K. Š. – N., ugovora o darovanju od 27. listopada 2015., izvoda iz katastarskog plana k.o. K. Š., izjave B. F. od 25. studenog 2019.

ovjerenu kod javnog bilježnika P. Ž. iz T. pod poslovnim brojem OV-

9901/2019. od 28. studenog 2019., saslušanje tužiteljice J. K. i tuženika

I. B. u svojstvu parničnih stranaka, saslušanje svjedoka B. F.,

M. K., J. D., S. L., Z. K. i S. L.,

pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka I. J. od 9. listopada 2019.,

očitovanja sudskog vještaka I. J. od 31. prosinca 2019.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

9. Prema odredbi članak 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014.; dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

10. Čitanjem zk izvatka za z.u. 2806 k.o. K. Š. – N. utvrđeno je da je na čest. zem. 1913 kao vlasnik za cijelo upisan M. B. pok. J..

11. Čitanjem ugovora o darovanju od 27. listopada 2015. utvrđeno je da istim darovatelj M. B. pok. J. daruje svojoj kćerki J. K. čest. zem. 1913

z.u. 2806 k.o. K. Š. – N. sa svim pravima i pripadcima, a J. K. ovo darovanje prima sa zahvalnošću. Trenutkom sastava ugovora darovatelj uvodi daroprimca u materijalni i zakoniti posjed darovane nekretnine te ju ovlašćuje da bez njegovog daljnjeg sudjelovanja zatraži i postigne u zemljišnim knjigama upis prava vlasništva na svije ime za cijelo uz istodobno brisanje tog prava sa imena darovatelja. Ugovor je potpisan pred svjedocima B. F. i M. B..

12. Iz iskaza svjedoka B. F. proizlazi kako je isti sa pokojnim M.

B. bio veliki prijatelj još od 1976., da mu je bio kao brat. 2015. pok. M. je fizički bio teškog stanja budući je bolovao od dijabetesa, a nije pio lijekove, imao je veliku kilažu. Ponekad je s njim odlazio na liječničke preglede. Međutim, pok. M. je bio bistar u glavi. Bio je prisutan 25. listopada 2015. kod pok. M. kada je došla javna bilježnica jer je pok. M. trebao potpisati ugovor o darovanju. Pok. M. je nekada od milja ili uzbuđenja znao početi plakati i uzdrhtati se. Tako je bilo i taj put, ali gospođa javna bilježnica nije htjela čekati da se pok. M. smiri i potpiše, već je otišla. Za njom su otišle I., supruga od I. i J., ali se gospođa nije

vratila. Njih dvije su vratile zagrljene i I. je J. rekla da ako joj on ne potpiše

da će joj ona potpisati. Tu je bila prisutna i pok. M., M. supruga i njihova starija unuka. Dva dana kasnije ponovno ga je nazvala J., negdje oko 10,00

sati i rekla mu da je M. sada miran i voljan potpisati ugovor. Tada su se našli on, M., J. i M.. M. je ležao, nije se mogao sam podići pa ga je pridigla

J. držeći ga za rame i glavu, on je jaukao govoreći da ne može te je nekako potpisao ležeći. Stan koji je predmet postupka kupljen je od pokojnog M. za J. i za maloga jer pok. M. nije mogao gledati da su njih dvoje u

podstanarima. Prvo je kupljena prizemnica u majke nogometaša A., a poslije

se ulagalo. Kada je M. potpisao da su mu došle suze i da je rekao J. "sad je tvoje", svjedok je potpisao prvi poslije M., iza toga je potpisala M., a J. se potpisala posljednja. J. je koristila nekretninu koja je predmet ugovora, u nju je ulagala, stavila ogradu i sve drugo. Sjeća se kao danas kada je M. kupio ovu nekretninu, bila je soba, kuhinja i WC, sve je bilo zapušteno budući je živjela stara žena i nije ulagala. Platio je 70.000,00 dinara. M. je u vrijeme kupoprodaje bio u braku. Nakon nekoliko godina M. je napravio novi betonski dio na predmetnoj nekretnini. Nakon što mu je predočen ugovor o darovanju sa lista 4 spisa, svjedok je potvrdio da je to taj ugovor, potvrdio je da se njegov potpis nalazi pod brojem 1. Nadodao je kako pok. M. uopće nije gledao prvu stranicu već je odmah išao potpisati.

13. Iz iskaza tužiteljice J. K. proizlazi kako ista ostaje kod svih navoda iz tužbe te dodaje kako je u posjedu predmetne nekretnine od 1. srpnja 1989. Svjedok B. F. je kazivao istinu o dinamici potpisivanja ugovora o darovanju koji je priložen uz tužbu. Nakon što je prvi put otišla javna bilježnica nije je ponovno zvala, nego je tada nazvala tadašnjeg odvjetnika i ispričala mu što se dogodilo i on ju je pitao ima li dva svjedoka na što mu je ona kazala da ima majku i gospodina F. na što joj je odvjetnik rekao da je to odlično i napravio joj je novi ugovor kojeg su potpisali. Istaknula je kako je njen brat I. prije nego je išta sačinjeno bio upoznat sa svime. Upravo je on vodio u sud po papire te je odveo na stanicu kod odvjetnika D.. Rekla mu je da mora ići sve sređivati sudskim putem. Samo je ona podnijela papire za legalizaciju ove kuće i prikupila svu dokumentaciju. Sve što je naveo svjedok F., a vezano za ponašanje pok. M. kada je bila javna

bilježnica, tužiteljica je potvrdila. Dodala je kako je javna bilježnica rekla da ne može odraditi to što je došla jer pok. M. plače, nije htjela sačekati da se otac smiri. Otac javnoj bilježnici nije uopće rekao da ne želi to potpisati. Ne zna zašto bi njen otac plakao, ali se ovako ponašao sa svim ljudima koje poznaje. Otac je uvijek kada je bio s njom bio stabilan i razuman. Fizički je bio lošijeg zdravlja, trebalo ga je presvlačiti, što su radili ona i brat i otac je i tada isto plakao.

14. Tuženik I. B. je naveo kako do ovog postupka nije bio upoznat sa predmetnim ugovorom niti je za njega znao. Njemu je supruga kazala da je došla odvjetnica i da su u kući bili kum B. i J. te da je odvjetnica ostala sama

sa pok. ocem u sobi i da joj on nije htio potpisati nište te je ona otišla. Protivi se ovakvom ugovoru. U obitelji nije postojao nikakav dogovor glede raspoređivanja nekretnina i kome bi što pripalo. Stanje oca je bilo slabo, ponekad se s njim moglo komunicirati, a ponekad ne. Njegov otac je radio sve na svoju ruku. Neko vrijeme je bio razuman, a neko ne bi bio razuman. Ne zna zašto je njegov otac kupio predmetnu nekretninu te je nadodao da je možda mislio da jedno ostane jednom, a drugo drugome. Ni njemu otac nije dao tu prvu nekretninu. Predmetnu nekretninu sada nitko ne koristi, a ranije ju je koristila J.. Majka mu je rekla kako ni ona ni otac nisu potpisali ništa. B. F. je njihov kućni prijatelj, da je on njima kao brat. Ne zna ima li B. F. razloga lagati jer nije bio u kući kada se to

događalo, nije bio prisutan kada se sve potpisivalo. Predmetnu nekretninu je suprug gospođe J. htio otkupiti od pokojnog oca, ali pok. otac nije htio prodati pa su kupili na drugom mjestu i napravili novu nekretninu. Supruga mu nije pričala o čemu se radilo kada je došla javna bilježnica i što je trebalo biti potpisano. Ni majka, ni pok. otac nisu govorili kome bi trebala pripasti predmetna nekretnina. Otac je uvijek govorio za ono što je kupio da je on toga vlasnik.

15. Svjedokinja M. K. je navela kako je bila na licu mjesta u K. N.

radi ovjere potpisa. S obzirom da se radilo o jednoj specifičnoj situaciji zapamtila je baš ovaj izlazak. Naime, nije uspjela uopće uspostaviti kontakt sa strankom radi čega je i odbila ovjeru potpisa. To je rijetka situacija tako da pamti svaki slučaj kada se ovo dogodio. Sjeća se kako je gospodin ležao u krevetu kada je ona došla, započela je jedan opuštajući razgovor kako bi se uvjerila u njegovo stanje, ali on uopće nije na ovo reagirao, nije dao niti jedan odgovor. Uglavnom na sve njene upite gospodin nije odgovarao, a ona ne može ocijeniti je li on to mogao ili jednostavno nije htio komunicirati sa njom. Tom prigodom gospodin B. njoj nije ništa kazao. Oni uglavnom izlaze na teren izlaze oko 13:30 sati i da je tada gospodin B. ležao u krevetu, radilo se o starijem gospodinu. S obzirom da isti ništa nije rekao, nije mogla kazati da bi isti bio dementan ili izgledao izgubljeno ili dezorijentirano, ali činjenica je da nije odgovorio na ni jedno pitanje. Bio je svjestan da je ona došla u sobu i da mu se obraća, ali po njegovim reakcijama uopće nije mogla iščitati njegovu volju. O svemu navedenom je razgovarala sa javnom bilježnicom kada se vratila tako da se dobro sjeća ove situacije. Do adrese uredovanja ju je vozila gospođa J..

Uobičajena praksa ovog ureda je da netko od stranaka ili članova njihovih obitelji dođe po bilježnika ili prisjednika, a kako bi se lakše pronašla adresa. Nije se mogla sjetiti tko ju je angažirao za ovo uredovanje, čak se ne sjeća godine kada je to bilo. Osim nje i gospodina M. bio je još jedan visoki gospodin, moguće M. prijatelj te supruga gospodina M.. Nije sigurna je li ovo bio susjed ili prijatelj, ne sjeća se detalja njegovog izgleda, nije bila fokusirana na ovog gospodina već na stranku i sada samo zna da je on bio u sobi. M. s njima nije komunicirao niti im se obraćao. Sa M. nije ostala nasamo. Napomenula je kako uvijek stranku upita želi li ostati nasamo kako bi joj nešto rekao, ali M. tog puta nije dao nikakav odgovor niti njoj, niti supruzi, niti ovom gospodinu. Teško se izjasniti kakvog je emotivnog raspoloženja bio M., naročito zbog oznaka vremena, ali misli da nije mogla iščitati nikakvu emociju. U ovakvim slučajevima se ne radi službena zabilješka, već se ista radi samo ukoliko je radnja obavljena. U konkretnom predmetu nije bilo riječ o javno bilježničkom aktu već se radilo o ovjeri potpisa na terenu, na ispravi koju je netko drugi sastavio, ali nije mogla reći je li tu ispravu imala u posjedu stranka ili netko tko ju je angažirao. Sačinjavanje zapisnika na terenu zamjenjuje potpis u pomoćnoj knjizi ovjera kod javnog bilježnika te se zapisnici trajno čuvaju.

16. Svjedok J. D. je naveo kako je predmetni ugovor sastavio po

zahtjevu J. K. koja je pristupila u njegov ured i kazala da već duže vrijeme njen pok. otac M. B. želi ostaviti jednu nedovršenu kućicu. Predmetni ugovor nije ovjeren koliko se sjeća u javnog bilježnika iz razloga što je pok. M. bio bolestan i nepokretan pa joj je stoga kazao da je dovoljno da bi predmetni ugovor bio pravovaljan da ga potpišu uz M. i 2 svjedoka pa tako i J. K.. S time da

se sjeća da je inzistirao da u svojstvu svjedoka bude i supruga pok. M. iz razloga da je ta kuća rađena u braku pa da ista svojim potpisom kao svjedok i potvrdi da je suglasna sa predmetnim ugovorom. U vrijeme sklapanja tog ugovora je kazao J. K. da će se formalno morati tužiti otac kako bi ishodila upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama pa je u tom smjeru i sastavio tužbu i tužbeni zahtjev o kojoj se vodi sada parnica. Naknadno je otkazao punomoć iz sasvim trećih razloga, a ne u pogledu ovog spora. Nakon potpisa te nakon što mu je sve i usmeno potvrdila, donijela mu je ugovor u ured i on je sastavio tužbu. Savjetovao je stranci, danas tužiteljici da majka bude svjedokinja ugovora opreza radi kako ne bi imala bilo kakvih problema. Nije bio prisutni kada je pok. M. B. potpisivao ugovor. Sastavio je ugovor i uputio stranku na ovjeru potpisa. Nakon toga stranka je došla i rekla da nije ovjeren potpis navodeći tada razloge. Nakon toga je dopunio ugovor sa svjedocima čija imena mu je dala tužiteljica. Ugovor u kojem nisu bila navedena imena svjedoka je sastavljen par dana prije nego ugovor koji prileži spisu na str. 4. Nije pitao stranku iz kojih razloga ne želi čekati poboljšanje zdravstvenog stanja.

17. Svjedok S. L. je naveo kako poznaje tužiteljicu dugi niz godina, kao što je poznavao i njenog pok. oca M.. Naime, njegov pok. otac je bio jako dobar prijatelj sa pok. M.. Sjeća se i to da je tužiteljica radila sa svojim ocem u pekari, da mu je bila desna ruka u svemu od stoke na selu do prodaje kruha u pekari i dućanu. Kada se tužiteljica vjenčala živjela je u S.. Sjeća se da mu je otac govorio da je razgovarao sa pok. M. kazavši mu tada, a s obzirom na to da su tada obitelj A. prodavali kuću, da istu kupi za tužiteljicu što je pok. M. i napravio. Dakle, M. je kupio nekretninu namjenjujući je J.. Nakon toga

J. se s obitelji preselila u kuću koju je kupio M., istu je uredila u potpunosti za život, dovela se struja, voda i slično. S obzirom da se njegova kuća nalazi u samoj blizini, doslovno su u međi, to je i odlazio kod J.. Ne sjeća se da bi mu gospođa J. govorila da bi joj netko osporavao pravo na tu kuću. Sjeća se da

je pok. M. bio jedan jako osjećajan i dobar čovjek. Često je odlazio na selo. Nije se mogao točno izjasniti kakvog je bio zdravstvenog stanja pred smrt. Generacijski nije bio toliko s njima da bi mogao ulaziti u zdravstveno stanje, niti želi o tome razgovarati. Predmetna nekretnina je kupljena prije 90-te, prije Domovinskog rata. Kad je nekretnina kupljena bila je 7x6 m, imala je jednu sobu, kuhinju, dnevni boravak, niša i WC koje je trebalo urediti. Sa strane su gradili jedan objekt tj. kuću. Međutim, ta kuća se nije bila završila jer nitko ne želi raditi nešto što nije na tvoje ime i prezime.

18. Svjedok Z. K. je naveo kako mu je tužiteljica supruga. Nakon što su se vjenčali dobili su dijete te nisu imali riješeno svoje stambeno pitanje. Supruga je bila dosta povezana sa svojim pok. ocem M.. Ona je bila ta koja je vodila brigu o njemu, vodila ga liječnicima, mijenjala kada je to bilo potrebno i zahtijevalo njegovo zdravstveno stanje te je pok. M. bio dosta vezan za J.. Negdje godinu

dana nakon što smu se vjenčali supruga mu je rekla kako joj je majka kazala kako bi majka i M. kupili jednu nekretninu kako bi oni riješili svoje stambeno pitanje. Našli su se i s pok. M. koji je isto to potvrdio. Sjeća se da mu je rekao da nema dovoljno novaca, ali da će posuditi što je u konačnici i napravio. Misli da je posudio i od B. F.. Osobno nije ulazio u te detalje, samo zna da je M. kupio

kuću u koju su se preselili. Radilo se o objektu 7x4 m. Kako je prostor bio dosta skučen to su ga odlučili malo proširiti na način da su napravili prizemlje do tog objekta. Razdvojili su mjerila tako da je kuća imala svoju vodu i svoju trofaznu struju. Uselili su odmah po kupoprodaji znači 1989. Tu su živjeli do zadnjih 10-ak, 12 godina. NItko J. do ovog spora nije osporavao pravo da tu živi i koristi to što je otac dao. Sjeća se i to da mu je J. jedne prigode rekla da je pok. M.

inzistirao na tome da dovede javnog bilježnika kako bi sastavili ugovor o darovanju. J. mu je pričala i to da je javna bilježnica došla, da je pok. M. plakao te da je zbog navedenog razloga javna bilježnica očito zaključila da nije spreman za potpis tog ugovora. Naglašava da je inače pok. M. bio takav da bi često zaplakao. Primjerice nakon što unuka ne bi vidio mjesec dana rasplakao bi se te to za njega nije bilo nešto što je neuobičajeno. To znaju svi njegovi prijatelji. Osobno tada nije bio prisutan. Kada se potpisivao ugovor bio je u drugoj prostoriji, ali se sjeća da su, kada su M., B. i J. izašli iz sobe, rekli kako je sada sve riješeno da su

potpisali. Posebno je pok. M. bila sretna. Sjeća se da mu je komentirala "eto zete sada smo i to riješili". Supruga je sa svojim bratom tuženikom bila u dobrim odnosima sve dok njen brat I. nije počeo osporavati pravo na predmetnu kuću. Njegova supruga je ta koja je vodila brigu u svemu za svoje pok. roditelje pa je tako primjerice ona bila ta koja je sredila osobne identifikacijske isprave za svoju majku, mirovinu za svog oca. Pok. M. fizički je bio iscrpljen, ali psihički nije bio u lošem stanju. Taj dan kada je potpisan ugovor nije se mogao sjetiti je li s njim pričao, ali ga je zasigurno pozdravio jer bi to uvijek napravio kada bi došao. Nisu odselili zauvijek iz predmetne kuće, često dole odu, supruga je i dalje prijavljena, a nova kuća da se nalazi nekih 150 metara zračne linije udaljena. Žive i u novoj kući i u staroj. Nakon što je M. kupio kuću nije s njim razgovarao da će kupiti istu od njega jer zašto bi kupio nešto što je već od njegove žene. Javni bilježnik je bio kod pok. M. prije nekih 7, 8 godina, ne zna točno, nije vodio evidenciju.

19. Svjedokinja S. L. je navela kako poznaje tužiteljicu gospođu

J. jako dobro, da su njen otac i pok. otac tužiteljice bili prijatelji. Čak je njen otac radio za pok. M. neko vrijeme. Sjeća se negdje prije Domovinskog rata da je pok. M. došao kod njenog oca, kada je bila i osobno prisutna, kada je M. rekao da kupuje za J. kuću. J. je taman se bila vjenčala te nije imala riješeno stambeno pitanje u tom trenutku. Čak je pok. M. posudio novac u njenog oca kako bi mogao kupiti tu kuću. Sjeća se da je uvijek ponavljao da J. to zaslužuje, da je jako vrijedna te bi čak počeo plakati kada bi to spominjao, a to je spominjao često, da je J. uvijek pomagala i vodila brigu oko blaga na selu, oko pekare. Pok. M. i J. bili su jako povezani, uvijek ju je spominjao. Kako je predmetna kuća u granici sa nekretninom pok. J. L. koji je također bio dobar prijatelj i sa pok. M. i sa njenim ocem, to je baš pok. J. i rekao pok. M. da se prodaje predmetna kuća od obitelji A. koja je u konačnici i

kupljena. Kako je pok. M. u razgovorima sa njenim ocem, a i sa pok. J.

govorio da želi riješiti J. stambeno pitanje to je očito i pok. J. iz tog razloga ga obavijestio o tome da se ista prodaje. Kako se radilo o malom objektu to su J. i njen suprug isti malo proširili, odnosno dogradili. Nije joj poznato je li pok. M. napismeno ostavio J. predmetnu nekretninu, ali je pretpostavljala da je

to riješio jer je kuću kupio za nju. Ne zna jesu li J. i njen suprug gradili još neku drugu kuću. Danas nisu u predmetnoj kući, osim što povremeno dođu, misli da su u drugoj kući.

20. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka I. J. od 9. listopada 2019. proizlazi kako su na vještačenje dostavljena samo tri nesporna potpisa M. B. nastala u siječnju 2014. na službenom obrascu osobne iskaznice te su prikazani na slikama 2. i 3. fotoelaborata. Radi se o tri međusobno podudarna (na razini općeg oblikovanja) nečitka i izrazito reducirana rukopisna potpisa. Slabe su i varijabilne artikulacije, sporog i nesigurnog poteza, sitnije veličine i bez nagiba. Za ovo vještačenje diferencijalno značajnima nalaze se slijedeće specifičnosti u oblikovanju:

- inicijal "B" iz jednog poteza kao grčko "beta" s petljom u bazi u jednoj varijaciji ili iz dva poteza sa zasebnom vertikalom i petljom u bazi nalik na "D"

- znak "u" u rastavljenoj varijaciji bez uvoda

- znak "d" u dvije varijacije kao povišena petlja

- inicijal "M" kao "U" sa uvodom, niskom lučnom vezom i niskom desnom vertikalom

- završni znak vjerojatni "o" otvoren sa povratnim završetkom.

Sporni potpis prikazan je na slici 1. fotoelaborata. Radi se o djelomično reduciranom rukopisnom potpisu koji se uz poznavanje može lako isčitati kao B. M. Znakovi su krupni, naglašenog desnog nagiba, a potez je umjerene brzine i dinamike, bez nesigurnosti.

Za ovo vještačenje diferencijalno značajnima nalaze se sljedeće specifičnosti u oblikovanju:

- inicijala "B" iz jednog poteza s obuhvatnom vezom na vertikalu -

znak "u" s izraženim uvodom

- ne nalazi se isticanja visinom na mjestu znaka "d" -

inicijal "M" s visokom plitkom poveznicom

- završni znak "o" s ukriženim završetkom desno dalje

Usporedbom spornog i tri nesporna potpisa nalaze se u razlike u veličini, nagibu, stupnju redukcije, čitljivosti, sigurnosti, brzini i dinamici poteza te specifičnom oblikovanju opisanih znakova "B", "u", "d", "M" i "o". Nikakvih podudarnosti se ne nalazi. Razlike su to značajnije ako se uzme u obzir činjenica da je sporni potpis, nastavo dva mjeseca pred smrt, napisan sigurnim i brzim, krupnim potezima, a oni raniji (manje od dvije godine) su sitni i nesigurni. Promjene rukopisa u tom smjeru su pri kraju života krajnje neočekivane. Ipak kako se nesporni uzorak sastoji samo od tri potpisa nastala istim povodom i u kratkom vremenskom razmaku te ovaj vještak nema širi uvid u rukopisne navike pokojnika, striktno poštujući pravila struke ustegnuti će se izričitog zaključka.

Vještak je mišljenja kako M. B. vrlo vjerojatno – gotovo sigurno nije potpisao sporni potpis u rubrici "Darovatelj M. B." na ugovoru o darovanju od 27. listopada 2015.

21. Iz očitovanja sudskog vještaka I. J. od 31. prosinca 2019. proizlazi

da u ovakvom slučaju slabe rukopisne artikulacije tri nesporna potpisa nisu dovoljna za davanje izričitog mišljenja. Ne može se izjasniti o položaju potpisnika obzirom nije prisustvovao potpisivanju. Imao je dokumentaciju koja mu je poslana. Nije se mogao sjetiti je li bilo medicinske dokumentacije u svakom slučaju na nju se nije referirao. 22. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za izdavanje isprave podobne za upis prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 1913 k.o. K. Š. –

N..

23. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenice u pogledu pitanja:

- je li pok. M. B. pok. J. potpisao ugovor o darovanju od 27. listopada 2015.

- je li nekretnina označena kao čest. zem. 1913 k.o. K. Š. – N. predstavlja bračnu stečevinu pokojnih M. i M. B..

24. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.

25. Tako, tužiteljica tvrdi da je sa svojim pokojnim ocem M. B. 27.

listopada 2015. sklopila ugovor o darovanju kojim je predmetnu nekretninu prenio u njeno vlasništvo, ali navedeni ugovor nije ovjeren u potpisu nego je sastavljen pred svjedocima.

25.1. Tuženik, brat tužiteljice, osporava da bi njegov pok. otac potpisao ugovor o darovanju, osporava postojanje interesa tužiteljice na podnošenje tužbe te tvrdi da je predmetna nekretnina stečena u braku M. i M. B. pa da M. B. nije mogao raspolagati predmetnom nekretninom.

26. U pravcu utvrđivanja osnovanosti navoda tužbe, odnosno odgovora na tužbu, sud je proveo brojne naprijed analizirane dokaze i utvrdio:

- da je tužiteljica bila jako bliska i emocionalno povezana sa svojim pok. ocem M. B. - da je M. B. 1989. kupio predmetnu nekretninu za tužiteljicu, a zbog čega je posudio novac u M. L., svog dobrog prijatelja

- da je pok. M. B. razgovarao sa svojim prijateljima J. L. i

M. L. o tome da želi riješiti stambeno pitanje svojoj kćeri koja se udala i zasnovala obitelj, a zbog čega je J. L. i obavijestio M. B. da se

prodaje predmetna nekretnina

- da je tužiteljica sa suprugom uselila u kuću koja je bila na kupljenoj zemlji, a koji objekat je bio dosta skučen 1989., dakle odmah po kupnji

- da je tužiteljica sa svojim suprugom uredila sporan objekt za život, dovela struju, vodu te je isti i proširila

- da je tužiteljica sa svojom obitelji živjela na predmetnoj nekretnini neprekidno do prije 10-ak godina kada se preselila u novu kuću s tim da i danas koristi i novu i staru kuću i ima prijavljeno prebivalište na adresi predmetne nekretnine

- da nitko nikada tužiteljici nije osporavao njen posjed na predmetnoj nekretnini

- da je pokojni M. B. bio fizički teškog stanja, ali psihički urednog, emotivno osjetljiv, često je zbog uzbuđenja znao plakati i uzdrhtati se

- da je par dana prije spornog ugovora o darovanju M. K., javnobilježnička prisjednica, bila u kući pok. M. B. radi ovjere potpisa na

ugovoru o darovanju

- da je javnobilježnička prisjednica M. K. pokušala voditi opuštajući razgovor s pokojnim M., ali pok. M. nije odgovorio na niti jedno pitanje, niti je išta kazao zbog čega nije mogla utvrditi je li pok. M. bio dementan ili je samo izgledao izgubljeno ili dezorijentirano

- da je pok. M. bio svjestan prisutnosti javnobilježničke prisjednice, ali ista iz njegovog ponašanja nije mogla isčitati njegovu volju radi čega nije niti ovjerila njegov potpis

- da su sa javnobilježničkom prisjednicom u sobi bili B. F., tužiteljica i M. B. - da je prilikom dolaska javnobilježničke prisjednice pok. M. bio uzbuđen, uznemiren, počeo je plakati

- da je nakon odlaska javnobilježničke prisjednice tužiteljica kontaktirala odvjetnika J. D., ispričala mu što se dogodilo, nakon čega ju je odvjetnik

D. pitao ima li dva svjedoka i sastavio novi ugovor

- da je na dan potpisa spornog ugovora pok. M. ležao u svojoj sobi, nije se mogao podići radi čega ga je tužiteljica pridigla držeći ga za ramena nakon čega je pok. M. potpisao sporni ugovor

- da su sporni ugovor potpisali i tužiteljica, B. F. i M. B.

- da je sudski vještak za rukopis I. J. izradio nalaz i mišljenje u kojem je utvrdio da pok. M. gotovo sigurno nije potpisao ugovor o darovanju od 27. listopada 2015., a nakon što je prethodno naveo da su mu dostavljena samo tri nesporna potpisa

- da je sudski vještak naknadno se očitujući naveo da tri nesporna potpisa nisu dovoljna za davanje izričitog mišljenja te da se ne može izjasniti o položaju potpisnika

26.1. Sve navedeno jasno proizlazi iz svih citiranih i analiziranih dokaza.

27. B. F., dugogodišnji, veliki prijatelj s pokojnim M. B.,

detaljno je iskazivao o okolnostima koje su prethodile potpisivanju spornog ugovora. Svjedok je opisao u kakvom je fizičkom, psihičkom i emocionalnom stanju bio pok. M. te da su sporni ugovor spornog dana potpisali pok. M., a nakon što ga je tužiteljica pridigla iz kreveta, držeći ga za ramena potom je ugovor potpisao on, pa M. B. te potom tužiteljica. Svjedok je rekao i da je pok. M. nakon potpisa kroz suze rekao tužiteljici da je to sad njeno. Radi se o svjedoku koji je dugogodišnji, dobri prijatelj s pok. M., koji nema razlog iskazivati neistinito, svjedok koji je, osim što je upozoren na dužnost iskazivanja istine, ovjerio potpis pred javnim bilježnikom gdje je pod materijalnom i kaznenom odgovornošću potvrdio da je pok. M. potpisao ugovor o darovanju od 27. listopada 2015. ispred njega. Radi iznesenog iskaz svjedoka se u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan.

28. Iskaz tužiteljice nadopunjuje se s iskazom svjedoka F., tužiteljica i svjedok identično iskazuju o odlučnim činjenicama radi čega sud iskaz tužiteljice prihvaća kao vjerodostojan.

29. Točno je da je sudski vještak I. J. izradio nalaz i mišljenje u kojem je zaključio da pok. M. B. gotovo sigurno nije potpisao sporni ugovor. Vještak je naveo i to da je imao samo tri nesporna rukopisa.

29.1. Dopunski se očitujući vještak navodi da tri nesporna potpisa nisu dovoljna za davanje izričitog mišljenja, kao i da se ne može izjasniti o položaju potpisnika te da se nije referirao na medicinsku dokumentaciju pokojnika.

29.2. Svojim dopunskim očitovanjem sudski vještak I. J. doveo je u pitanje stručnog svog pisanog nalaza i mišljenja radi čega se isto ne može prihvatiti kao vjerodostojno. Vještak se nije mogao očitovati o položaju pa ni zdravstvenom stanju pok. M., a utvrđeno je da je spornog dana pok. M. potpiso ugovor tako da ga je tužiteljica pridigla i držala za ramena. Životno je i logično da rukopis neće biti isti kada se potpisivanje vrši sjedeći i u pridignutom ležećem položaju osobe koja je u teškom fizičkom zdravstvenom stanju.

30. Tuženik tvrdi i to da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka pok. M. i M. 1989. radi čega predstavlja bračnu stečevinu što znači da pok. M. nije mogao raspolagati istom. Osim što na navedenu okolnost nisu niti predlagani niti izvođeni dokazi, treba reći da je u postupku utvrđeno da je predmetna nekretnina kupljena za tužiteljicu kako bi se riješilo njeno stambeno pitanje. Tužiteljica je u posjedu iste od prvog dana do danas te ju je prilagodila potrebama života. Pok. M. je posudio novac od prijatelja kako bi kupio spornu nekretninu za tužiteljicu te nikada niti on, niti njegova supruga nisu bili u posjedu iste. O iznesenom su iskazivali B. F., tužiteljica, S. L., Z. K. i S. L.

čiji se iskazi međusobno nadopunjavaju, identični su, radi čega se i prihvaćaju. Upravo je supruga pok. M. M. B. potpisala predmetni ugovor kao svjedok te nije životno, nije logično da bi ista sudjelovala u navedenom pravnom poslu na opisani način ako bi u tom trenutku smatrala da joj pripada određeni suvlasnički dio u predmetu darovanja. Nekretnina je kupljena za tužiteljicu. Nema govora o bračnoj stečevini te, u iznesenim okolnostima, sama činjenica da je pok. M. bio upisan kao vlasnik, ne utječe na niti jedno utvrđenje ovog suda.

31. Prema članku 482. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022.; dalje: ZOO) ugovor o darovanju sklapa se u pisanoj formi, a prema stavku 2. tog članka ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerene (solemnizirane) privatne isprave. Pod pojmom prave predaje podrazumijeva se faktična predaja stvari u neposredni posjed stjecatelja.

31.1. Obzirom na navedeno prema mišljenju ovog suda ugovor o darovanju koji je sačinjen u pisanom obliku i potpisan po darovatelju i obdareniku je valjan ugovor bez obzira što nije ovjeren u potpisu kod javnog bilježnika, jer ovjera potpisa nije uvjet za njegovu valjanost.

32. Svjedok J. D., odvjetnik, je iskazivao o tome kako je izradio ugovor po nalogu tužiteljice, kako je predložio tužiteljici da ugovor potpisu i dvojica svjedoka u kojem slučaju će ugovor biti pravovaljan, ali i nepodesan za uknjižbu. Isto je potvrdila i sama tužiteljica.

33. Nije točno da tužiteljica nema interesa za pokretanje ove tužbe. Točno je da ugovor o darovanju sadrži clausulu intabulandi, ali ne sadrži ovjeru potpisa darovatelja što je osnovni preduvjet za uknjižbu sukladno Zakonu o zemljišnim knjigama.

34. Iz iskaza tužiteljice, saslušanih svjedoka nesporno je utvrđeno da je bilo poznato da je predmetna nekretnina kupljena za tužiteljicu i da je tužiteljica cijelo vrijeme u posjedu iste. U tom kontekstu neprihvatljiv je iskaz tuženika koji tvrdi da ne zna zašto je njegov otac kupio predmetnu nekretninu pri čemu se tuženik upušta u tumačenje misli svog oca tvrdeći da je možda mislio da je jedno ostavio jednome, a drugo drugome. Neuvjerljivo i neprihvatljivo. Isto se odnosi na tvrdnje tuženika da mu je majka rekla da ona i otac nisu potpisali ništa. Majka koja je bila svjedok ugovora i koja niti u jednom trenutku nije osporila svoj potpis na ugovoru. Iz kojih razloga je odgovorom na tužbu osporavala da je pok. M. potpisao ugovor, pritom ne osporavajući svoj potpis, ostaje samo za pretpostavljati. Na isto se, uostalom, očitovala i sama tužiteljica, ne shvaćajući ni sama kako je do istog došlo.

35. Zaključno, pok. M. B. 27. listopada 2015. kao odraz svoje stvarne volje potpisao je ugovor o darovanju predmetne nekretnine sa svojom kćeri, tužiteljicom uz supotpis i volju svoje supruge M., čime je samo formalizirano stvarno stanje od 1989. kada je istu kupio svojoj kćeri s kojom je bio jako emocionalno povezan i koja je u dugogodišnjem mirnom posjedu predmetne nekretnine.

36. Radi iznesenog, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev.

37. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 100 bodova, trošak sastava podneska od 5. svibnja 2016. 25 bodova, trošak sastava podnesaka od 11. srpnja 2018., 22. siječnja 2019., 10. prosinca 2019. i 15. siječnja 2020. po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 23. siječnja 2019., 12. prosinca 2019., 10. veljače 2022., 30. ožujka 2022., 7. veljače 2023., 12. rujna 2023. i 21. studenog 2023. po 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 9. svibnja 2023. 25 bodova te trošak sastava podneska od 28. lipnja 2023. 50 bodova, odnosno ukupno 1.300 bodova, što pri vrijednosti boda s paušalom od 2,00 eura daje iznos od 2.600,00 eura. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 650,00 eura pa se dolazi do iznosa od 3.250,00 eura. Tužiteljici je priznat trošak vještačenja u iznosu od 331,80 eura, trošak sudske pristojbe tužbe i trošak sudske pristojbe presude po 112,81 eura. Dakle, tužiteljici je priznat ukupan trošak u iznosu od 3.807,42 eura (nije priznat sastava podnesaka od 11. veljače 2019., 2. prosinca 2020 i 27. rujna 2021. jer isti nisu bili nužni za vođenje postupka. Isto tako nije priznat trošak zastupanja na ročištima od 8. studenog 2019., 16. prosinca 2020 i 8. lipnja 2022. jer ista nisu održana).

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupak u iznosu od 1.517,05 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

38. Za preračunavanje kune u euro korišten je fiksni tečaj konverzije (1,00 eur = 7,53450 kuna) te je sukladno matematičkim pravilima zaokruživanja dobiveni rezultat zaokružen na dvije decimale, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 82/2022.).

39. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – dalje ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.).

40. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 11. siječnja 2024.

SUTKINJA

JELENA LONČAR v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis