REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4393/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LIBURNIA RIVIERA HOTELI d.d., OIB 15573308024, Opatija, Maršala Tita 1498, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Pugel, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika AĐ, vlasnika obrta [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Gordan Stanković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka d.o.o. u Rijeci, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1675/2023-2 od 31. svibnja 2023., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 2369/2019-49 od 7. ožujka 2023., u sjednici održanoj 11. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e :
I Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1675/2023-2 od 31. svibnja 2023. u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Ako sud ocjenjuje je li neka građevina nekretnina ili pokretnina, ovisi li ta ocjena o tome je li građevina razmjerno trajno povezana sa zemljišnoknjižnom česticom na kojoj je izgrađena (članak 9, stavak 1. ZVDSP) tj. može li se građevina premjestiti bez narušavanje njezine supstance (članak 2, stavak 4. ZVDSP) ili pak ta ocjena ovisi o tome što je o trajnosti građevine navedeno u građevinskoj dozvoli temeljem koje je građevina izgrađena?
2. Ako ishod sudskog spora ovisi o ocjeni suda ima li se neka građevina smatrati nekretninom ili pokretninom, pri čemu iz jednog dokaza (građevinsko vještačenje) proizlazi da je građevina trajno povezana sa zemljišnom knjižnom česticom a iz drugog dokaza (građevinska dozvola) proizlazi da građevina nije trajnog karaktera, mora li sud obrazložiti zašto je odluku utemeljio na jednom dokazu (građevinska dozvola), a ne na drugom dokazu (građevinsko vještačenje)?“.
1.1. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tuženik se pozvao na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4200/2020 od 15. prosinca 2021. i broj Pž-847/2017 od 16. srpnja 2020.
1.2. Tuženik u prijedlogu tvrdi da mu je u postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz odredbe članka 26., članka 29. i članka 48. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije podnesen pozivom na odredbu članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a postupajući temeljem odredbe članka 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Vezano za prvo pitanje valja reći da hoće li se neki objekt, karakteristika navedenih u tom pitanju, smatrati pokretninom ili nekretninom ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja pa se na to pitanje ne može dati jasan odgovor koji bi predstavljao standard i pravilo primjenjivo na buduće situacije, zbog čega to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.2. Drugo postavljeno pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnosi isključivo na konkretan spor i upravljeno je na osporavanje činjeničnih utvrđenja.
4. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti, ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda. Pri tome, valja reći da je u odluci broj Pž-4200/2020-5 od 15. prosinca 2021. na koju se tuženik poziva kao razlog važnosti, utvrđeno da je predmetni poslovni prostor neodvojiv dio nekretnine (…), dok je u konkretnom slučaju utvrđeno da predmetni poslovni prostor predstavlja montažni objekt i da se radi o pokretnini (…). U odluci broj Pž-847/2017-2 od 16. srpnja 2020. je predmet spora bilo utvrđenje ništetnim ugovora o zakupu poslovnog prostora (…), dok je u konkretnom slučaju predmet spora isplata na ime naknade koristi (…).
5. Nadalje, prema odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6. Tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava Republike Hrvatske i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Isto tako, to što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava. Slijedom toga, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.
8. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava, u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe članka 389.a stavak 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije temeljen na odredbi članka 385.a stavak 2. ZPP, te riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 11. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
