REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 254/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ŠC (dalje: tužitelja), OIB [osobni identifikacijski broj] vl. [obrt] „[obrt], [adresa], protiv tuženika-protutužitelja JC (dalje: tuženika), OIB [osobni identifikacijski broj] vl. ugostiteljskog obrta „[obrt]“. [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Barbir, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3204/15-2 od 31. siječnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P- 1523/11-79 od 20. listopada 2014., u sjednici održanoj 11. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3204/15-2 od 31. siječnja 2018. u dijelu koji se odnosi na protutužbeni zahtjev u iznosu od 639.894,21 kn sa zateznim kamatama (dio točke I. izreke) i u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka (dio točke I. i II.3. izreke).

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se odbacuje revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3204/15-2 od 31. siječnja 2018. u dijelu koji se odnosi na iznose od 14.640,00 kn sa zateznom kamatom te u odnosu na iznos od 54.900,00 kn sa zateznom kamatom (dio točke I. izreke i dio točke II.2.).

II. Djelomično se prihvaća revizija tuženika i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3204/15-2 od 31. siječnja 2018. u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.678,59 kn sa zateznim kamatama (dio točke I. i dio točke II.1. i 2. izreke).

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav revizije.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke, poslovni broj Ovrv- 143/08 od 23. srpnja 2008. kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 69.540,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 14.640,00 kn teku od 17. srpnja 2007. godine pa do isplate, a na iznos od 54.900,00 kn od 29. rujna 2007. do isplate kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovrhe u iznosu od 3.178,59 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na trošak ovrhe teku od 23. srpnja 2008. godine do isplate, sve u roku od 8 dana. U točki II. odbijen je protutužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 639.894,21 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. rujna 2007. do isplate. U točki III. naloženo je tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 107.945,00 kn u roku od 8 dana.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točci I. u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-143/08 od 23. srpnja 2008. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti iznos od 14.640,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 17. srpnja 2007. do 31. prosinca 2007. i iznos od 54.900,00 kn sa zateznim kamatama od 29. rujna 2007. do 31. prosinca 2007., kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovrhe u iznosu od 2.678,59 kn, te u točci II. izreke i u točci III. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 42.858,50 kn. U točki II. preinačena je prvostupanjska presuda u točki I. u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke poslovni broj Ovrv-143/08 od 23. srpnja 2008. kojim je naloženo tuženiku platiti zatezne kamate koje teku na iznos od 69.540,00 kn od 1. siječnja 2008. do isplate i ovršni trošak u iznos od 500,00 kn kao i zatezne kamate na ovršni trošak u iznosu od 3.168,59 kn te parnični trošak u iznosu od 65.086,50 kn i ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zorana Vrsalovića iz Rijeke poslovni broj Ovrv- 143/08 od 23. srpnja 2008. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti zatezne kamate koje na iznos od 69.540,00 kn teku od 1. siječnja 2008. do isplate, kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi ovršni trošak u iznosu od 500,00 kn i zatezne kamate na ovršni trošak u iznosu od 3.168,59 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2008. do isplate te se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatom troška ovršnog postupka u iznosu od 500,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2008. do isplate. U točki 2. naloženo je tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju zatezne kamate koje na iznos od 69.540,00 kn teku od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 17% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 10,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 10,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 9,88 % godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2016. po stopi od 9,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 9,41% godišnje i od 1. siječnja 2018. do isplate po stopi od 9,09 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.678,59 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 17% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 15% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 10,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 10,05% godišnje, od 1. srpnja 2016.. do 31. prosinca 2016. po stopi od 9,88 % godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2016. po stopi od 9,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 9,41% godišnje i od 1. siječnja 2018. do isplate po stopi od 9,09 % godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena. U točki 3. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 65.086,50 kn kao neosnovan. U točki III. odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troška drugostupanjskog postupka kao neosnovan. Rješenjem je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovno broj P-1523/11-79 od 20. listopada 2014.

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnio je tuženik zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Revident je podnio i reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP-a zbog materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti nižestupanjske presude. Traži trošak za sastav revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Prema odredbi članka 382. stavka 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373 b. 5.1. Tuženik podnosi reviziju u dijelu presude u kojem je odlučenom o zahtjevu iz tužbe (v.p.s. 69.540,00 kn), ali i u odnosu na dio presude u kojem je odlučeno o protutužbenom zahtjevu (v.p.s. 639.894,21 kn) te u odnosu na drugostupanjsko rješenje. Prema odredbi članka 497.a ZPP-a revizija iz članka 382. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona u postupku pred trgovačkim sudovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude ne prelazi 500.000,00 kn.

5.2. Stoga je podnesenu reviziju u dijelu koji se odnosi na zahtjev od 69.540,00 kn te u odnosu na drugostupanjsko rješenje valjalo razmotriti u okviru revizije podnesene u skladu s odredbom članka 382. stavka 2. ZPP-a, a u dijelu koji se odnosi na zahtjev od 639.894,21 kn u okviru revizije podnesene u skladu s odredbom člankom 382. stavka 1. ZPP-a, imajući u vidu vrijednosni kriterij.

6. Revizija je djelomično neosnovana, djelomično nedopuštena i djelomično osnovana.

U odnosu na drugostupanjsku presudu kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na zahtjev tuženika za isplatu u iznosu od 639.894,21 kn sa zateznim kamatama (dio točke I. izreke), te odluku o troškovima parničnog postupka (dio točke I. i točka II.3. i III.).

7. Prema odredbi članka 392. a stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP-a ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je prema konačno specificiranom zahtjevu, zahtjev tuženika za naknadu štete zbog nedostataka na objektu zbog izvedbene projektne dokumentacije i propusta u nadzoru u iznosu od 539.894,21 kn sa zateznim kamatama, te naknada štete u vidu izmakle dobiti jer uporabna dozvola nije ishodovana na vrijeme u iznosu od 100.000,00 kn s zateznim kamatama.

9. Prvostupanjski sud je odbio protutužbeni zahtjev tuženika koji je istaknut na ime nedostataka u projektnoj dokumentaciji i propusta u nadzoru, uz zaključak da tuženik nije dokazao ugovorne obveze na strani tužitelja pa da iz tih razloga nije ispunjena pretpostavka za priznavanje naknade štete. Nadalje, da tuženik nije omogućio provođenje predloženog vještačenja radi utvrđivanja kvalitete izvršenog nadzora i postojanja uzročne veze sa štetom koju ističe u postupku pa mu po toj osnovi prema dostupnim dokazima ne pripadaju prava iz protutužbe pozivom na primjenu pravila o teretu dokazivanja.

10. Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na odluku o protutužbenom zahtjevu iz razloga što nedostaci izvedenih građevinskih radova koje su utvrdili sudski vještaci u svom multidisciplinarnom nalazu ne predstavljaju nedostatke koji se tiču ispunjavanja određenih bitnih zahtjeva za građevinu prema Zakonu o gradnji, a čak kad bi se i radilo o takvim nedostacima da tuženik nije dokazao da je o tim nedostacima obavijestio tužitelja u roku. U dijelu koji se odnosi na zahtjev za naknadu štete u vidu izmakle dobiti u iznosu od 100.000,00 kn, drugostupanjski sud zaključuje da tuženik osnovanost tog dijela zahtjeva nije dokazao.

11. Suprotno revizijskim navodima tuženika drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je drugostupanjska presuda razumljiva i može se ispitati te sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

12. Tuženik u reviziji ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. ZPP-a, koju drugostupanjski sud nije počinio, jer se očitovao o svim žalbenim navodima tuženika.

13. Drugostupanjski sud je pravilno primijenio i odredbu članka 368. stavka 1. ZPP-a kada je odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu, jer je ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga, suprotno revizijskim navodima tuženika drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 368. ZPP-a.

14. Drugostupanjski sud je cjelovito i vrlo opširno obrazložio razloge odbijanja protutužbenog zahtjeva koje razloge prihvaća i ovaj revizijski sud, a koji se temelje na utvrđenjima nižestupanjskih sudova da projekt izvedenog stanja nije bila tužiteljeva ugovorna obveza, kako to u reviziji implicira tuženik. I to iz razloga što sama činjenica da je tijekom izvođenja radova se odstupilo od izrađenih projekata (kojim dijelom je došlo i zbog zahtjeva samog investitora- tuženika) nije dovelo automatizmom do obveze tužitelja da izradi taj projekt. Nedostatak projekta izvedenog stanja (koji je tuženik mogao naručiti bilo od tužitelja bilo od treće osobe, a nije), doveo je do toga da je bilo otežano provođenje multidisciplinarnog vještačenja, koje iako je provedeno, nije dovelo do zaključaka vještaka koji su postavljeni zadatkom vještačenja. Osim toga, sudovi su utvrdili da nakon ishođenja uporabne dozvole, nisu se izvodili nikakvi radovi radi otklanjanja nedostataka ranije izvedenih građevinskih radova, a uslijed čega tuženik nije niti angažirao /platio druge izvođače i nadzornog inženjera. Nadalje, obzirom da drugu činjeničnu osnovu protutužbenog zahtjeva za naknadu štete (osim ranije navedene) zbog nedostatka urednog nadzora tuženik nije isticao, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da nije došlo do umanjenja tuženikove imovine, čime se nisu ispunile pretpostavke za naknadu štete u konkretnoj stvari. U suštini, pretežiti dio revizijskih navoda tuženika se svodi na prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja koji prigovor se ne može isticati u revizijskoj fazi postupka (arg. iz članka 385. ZPP-a). S time da valja reći, da je nižestupanjski sud prijedlog za provođenje očevida i dopunskog vještačenje odbio kao suvišan i nepotreban, a za što je dao valjane razloge u obrazloženju presude, koji navodima revidenta nisu dovedeni u pitanje.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i potvrditi drugostupanjsku presudu u dijelu koji se odnosi na protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu u iznosu od 639.894,21 kn sa zateznim kamatama (dio točke I. izreke), te odluku o troškovima parničnog postupka (dio točke I. i točka II.3. i III.), temeljem odredbe članka 393. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci presude.

U odnosu na drugostupanjsku presudu kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na iznose od 14.640,00 kn sa zateznim kamatama i 54.900,00 kn sa zateznim kamatama (dio toč.I. i toč.II.2.) te u odnosu na rješenje:

16. Odredbom članka 382. stavka 2. ZPP-a propisano je u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice kako je to navedeno u članku 382. stavku 2. točkama 1. do 3. ZPP-a.

16.1. Prema odredbi članka 382. stavka 3. ZPP-a u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

16.2. Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

17. Tuženik u reviziji postavlja slijedeća pitanja:

„1. Čini li drugostupanjski sud i sam bitnu postupovnu povredu kada potvrđuje prvostupanjsku presudu kojom je sud u primjeni čl. 451. Zakona o parničnom postupku kada je svojom presudom održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti, a u izreci svoje presude naveo iznos kojeg je taj platni nalog (kojeg pak održava na snazi u cijelosti) uopće nije sadržavao ili pak navedenim sud čini bitnu postupovnu povredu iz čl. 354.st.2.t.11.i 12. ZPP-a odnosno je li sud u primjeni čl.451. Zakona o parničnom postupku u slučaju održanja platnog naloga u cijelosti ovlašten mijenjati iznos naznačen u tom platnom nalogu ili ne?

2. Je li u primjeni čl. 451. Zakona o parničnom postupku kada je svojom presudom održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u cijelosti zakonito postupanje kada se na snazi održava platni nalog koji nije sadržavao stopu zatezne kamate u skladu sa čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima odnosno je li sud ovlašten intervenirati u taj platni nalog pa svojom drugostupanjskom odlukom određivati stopu zateznih kamata sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima iako ta stopa nije naznačena u platnom nalogu koji je predmetom ispitivanja temeljem čl. 451. ZPP-a imajući u vidu ustaljenu sudsku praksu kako ni tužitelj tijekom postupka u kojem se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga ne može intervenirati u svoj zahtjev, u odnosu na kojeg je donesen platni nalog (rješenje o ovrsi) osim u cijelosti ili djelomično povlačenjem tužbe?

3. Je li drugostupanjski sud u postupanju po žalbi temeljem čl. 366. Zakona parničnom postupku ovlašten nakon što t.1. svoje drugostupanjske presude potvrdi prvostupanjsku presudu u određenom dijelu ovlašten u toj istoj svojoj drugostupanjskoj presudu u toč. II. suditi o tom istom dijelu prvostupanjske presude koji je prethodno potvrdio ili pak navedenim čini bitnu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11.ZPP?

4. Je li u smislu čl.166. st. 2. i čl. 365. Zakona o parničnom postupku sud ovlašten donijeti odluku o trošku na način da kao u konkretnom predmetu drugostupanjski sud obistinjuje tužitelju trošak podneska od 27. travnja 2011. godine u iznosu od 11.700,00 kn prema Tbr. 8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 148/09, a da postupka po žalbi na prvostupanjsku presudu u kojoj: prvostupanjski sud taj isti podnesak tužitelja od 27. travnja 2011. obistinjuje u iznosu od 7.000,00 kn također prema Tbr. 8.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 148/09?“

18. U odnosu na prvo pitanje revident se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2710/2010 od 25. travnja 2013., a u odnosu na četvrto pitanje poziva se na sentencu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3395/2007 od 15. ožujka 2012.

19. Revizijski sud nalazi treće postavljeno pitanje važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a osobito za odluku u konkretnoj pravnoj stvari jer je drugostupanjski sud odlučujući o trošku ovršnog postupka, odlučio u točki I. kada je u tom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je održan na snazi platni nalog u dijelu koji se odnosi na trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.678,59 kn, a zatim je u toč. II. 2. ponovno odlučio o tom istom trošku na način da je naložio tuženiku platiti iznos od 2.678,59 kn sa zateznim kamatama iako je ukinuo samo dio platnog naloga koji se odnosi na kamate na trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.678,59 kn. Time je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je drugostupanjska presuda u dijelu točke I. i točke II.2. izreke, koji se odnosi na trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.678,59 kn nerazumljiva i ne može se ispitati, jer se dva puta nalaže isplata iznosa od 2.678,59 kn, a što je u suprotnosti sa stanjem u spisu.

20. Preostala pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U prvom pitanju predlagatelj polazi od pogrešnih pretpostavki glede iznosa za koji je održan na snazi platni nalog, ali i glede toga da je održan na snazi u cijelosti, što je u suprotnosti sa izrekom pobijane drugostupanjske presude u kojoj je drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog za iznose od 14.640,00 kn sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2007. i na iznos od 54.900,00 kn sa zateznim kamatama do 31. prosinca 2007. U drugom pitanju revident problematizira zatezne kamate u smislu da platni nalog nije sadržavao da se zatezna kamata određuje u smislu odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, pa propituje je li sud ovlašten intervenirati u taj dio platnog naloga. Navedeno pitanje u suštini predstavlja prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, a drugostupanjski sud navedeno obrazlaže promjenom zakonske regulative poslije 1.siječnja 2008., jer je do 1. siječnja 2008. bila propisana jedinstvena stopa zateznih kamata, dok su odredbom članka 29.stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisane stope zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, te ostalih odnosa, pa je iz tih bilo potrebno utvrditi visinu stope prema članku 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima nakon 1. siječnja 2008. do isplate. Stoga, drugo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni, jer odgovor na postavljeno pitanje proizlazi iz zakonske odredbe. Četvrto postavljeno pitanje se odnosi na trošak parničnog postupka u konkretnom predmetu, točnije trošak podneska od 27. travnja 2011., koji trošak je drugostupanjski sud dosudio prema postavljenom zahtjevu tužitelja, koji trošak je našao osnovanim u smislu odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a. Stoga navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

21. Slijedom navedenog, valjalo je odbaciti reviziju tuženika kao nedopuštenu, temeljem odredbe članka 392. b stavaka 2. i 3. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci pod točkom I. rješenja u dijelu koji se odnosi na iznos od 69.540,00 kn sa zateznim kamatama (dio točke I. i dio točke II.2.), dok je u odnosu na treće pitanje, valjalo dopustiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku odluku u dijelu koji se odnosi na odluku o trošku ovršnog postupka u iznosu od 2.678,59 kn sa zateznim kamatama (dio točke I. i dio točke II.1. i 2. izreke) i odlučiti temeljem odredbe članka 394. stavka 1. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci pod točkom II.

22. Temeljem odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a, o troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Zagreb, 11. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa