Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Kž-285/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Rošca i Damira Krahuleca, članova vijeća, uz sudjelovanje Sanje Bunoza, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 136. st. 1. Kaznenog zakona ("NN" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 6. ožujka 2023., br. K-1523/2021-35, u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("NN“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, br. 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08), oslobođen je optužbe opt. FŠ, da bi djelom opisanim u izreci prvostupanjske presude počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – protupravno oduzimanje slobode iz čl. 136. st. 1. KZ/11.

1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka u odnosu na navedeno kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog povrede Kaznenog zakona iz čl. 467. toč. 2. ZKP/08 i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 467. toč. 3. ZKP/08, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Državni odvjetnik se žali zbog povrede Kaznenog zakona i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, time da za povredu Kaznenog zakona ne daje razloge, nego u osnovi prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kada je iz izvedenih dokaza na raspravi utvrdio da nije dokazano da bi optuženik počinio obilježja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 1. KZ/11. Smatra da iz iskaza žrtve od 1. prosinca 2020. iz prethodnog postupka, jasno proizlazi namjera optuženika da žrtvu zadrži u vozilu protivno njenoj volji i ograniči joj slobodu kretanja, kako je to žrtva opisivala da ju je duže vrijeme zadržavao u osobnom vozilu, time da je žrtva na raspravi od 13. listopada 2022. iskazivala da je u jednom trenutku htjela izaći iz auta, no da ju je optuženik u jednom trenutku uhvatio i zadržao i rekao da ne ide. Smatra zbog navedenog da prvostupanjski sud nije valjano ocijenio dokaze i da je pogrešno zaključio da nije dokazano da je optuženik počinio navedeno kazneno djelo.

5.1. Suprotno žalbenom navodu državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i pravilno vrednovao sve izvedene dokaze na raspravi, te pravilno zaključio da nije dokazano da bi opt. FŠ prema opisu iz izreke pobijane presude počinio obilježja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 1. KZ/11. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iz iskaza žrtve ZŠ, danog na raspravi 13. listopada 2022., te dane obrane opt. FŠ i izvedenih materijalnih dokaza, nije dokazano da bi opt. FŠ počinio sva bitna obilježja kaznenog djela protupravnog oduzimanja slobode, na način iz opisa radnje izreke pobijane presude. Naime, iz iskaza žrtve na raspravi, koja je drugačije iskazivala nego u prethodnom postupku, proizlazi da u osnovi cijelo vrijeme su u vozilu optuženika raspravljali i svađali se u svezi njihovog dugogodišnjeg intimnog odnosa, nekoliko prekida njihove veze, kao i nedavnog prekida njene trudnoće, a da je iskaz u prethodnom postupku dala iz razloga što je bila ljuta i bijesna na optuženika. Nadalje, valjano je cijenio prvostupanjski sud iskaz žrtve kada je isti iskaz analiziran i kroz sadržaj iskaza optuženika, da se u osnovi njihova svađa i raspravljanje u vozilu svodilo samo na njihov odnos, a u svezi kojeg raspravljanja je žrtva je potvrdila da u tijeku toga boravka u autu nije ni pokušavala izaći iz auta, već je nastavljala raspravljanje o njihovoj intimnoj vezi i svađi, te da je na kraju te rasprave, kada su bili oko 20-tak minuta pred njenom kućom, izašla iz vozila, te da prethodno nije ni pokušavala otvoriti vrata, niti izaći iz vozila. Stoga, nije osnovan prigovor državnog odvjetnika, jer kraj takvog utvrđenog stanja na raspravi, prvostupanjski sud je pravilno vrednovao i cijenio odlučne činjenice i pravilno zaključio da nedostaju relevantni dokazi da bi optuženik počinio sva bitna obilježja kaznenog djela iz izreke pobijane presude iz čl. 136. st. 1. KZ/11, te pravilno oslobodio optužbe po osnovi čl. 453. toč. 3. ZKP/08, a što prihvaća kao pravilno i ovaj drugostupanjski sud.

6. Slijedom navedenog, žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud ispitujući prvostupanjsku presudu shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08, nije utvrdio povredu zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjano odbiti na temelju čl. 482. ZKP/08 i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 11. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić