REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4091/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P., OIB ... iz Z., kojeg zastupa D. Š., odvjetnik iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. Š. i H. H., odvjetnici u Z., protiv tuženika R. A. d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik J. G., odvjetnik iz Odvjetničkog društva G. & G., u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1940/2022-2 od 1. lipnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 3499/2019-26 od 15. rujna 2022., u sjednici održanoj 11. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1940/2022-2 od 1. lipnja 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3499/2019-26 od 15. rujna 2022.,u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
„Da li ništetnost neke odredbe ugovora o kreditu, a koje sadrže bitne elemente ugovora (predmet i cijenu), a povlači „ex tunc“ ništetnost cijelog ugovora?“
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1940/2022-2 od 1. lipnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3499/2019-26 od 15. rujna 2022.
2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja postupovno pravna pitanja koje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„1. Da li je odluka suda pravična i obrazložena unatoč tome što je tijekom postupka na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, kao stručne osobe (čl.250. ZPP), utvrđeno da je tuženik na osnovi ništetnosti cijelog ugovora o kreditu stekao bez osnove (čl.1111. ZOO) znatno veću korist od one, koju je tuženik stekao utvrđenjem ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi?
2. Da li je odluka suda proizvoljna i arbitrarna, odnosno suprotna duhu i smislu odredbe članka 8. ZPP, kad unatoč nalazu i mišljenju financijskog vještaka, kao stručne osobe (čl. 250. ZPP), koji nalaz je vještak izradio sukladno nalogu i zadatku suda, te iz kojega jasno proizlazi utvrđenje da je tuženik temeljem ništetnosti cijelog ugovora o kreditu (jer su ništetni bitni elementi ugovora: predmet i cijena) stekao bez osnove (čl.1111. ZOO), znatno veću korist od one, koju je stekao tužitelj utvrđenjem ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi, sud odbije glavni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i sukladno tome isplatu temeljem takvog utvrđenja?
3. Da li je sud dužan u cilju poštenog i pravičnog suđenja utvrditi ništetnost cijelog ugovora o kreditu, ako je tuženik, kao ugovorna strana, temeljem takvog utvrđenja stekao bez osnove (čl.1111.ZOO) znatno veću korist u odnosu na onu koju je stekao tužitelj, kao druga ugovorna strana u navedenom obveznopravnom odnosu?
4. Da li je sud sukladno čl. 327. Zakona o obveznim odnosima, na ništetnost dužan paziti po službenoj dužnosti, bez obzira na prigovore stranaka?
5. Da li se može govoriti o pravičnoj i obrazloženoj odluci suda, kada sud doslovnom primjenom pravne norme, odnosno formalnim tumačenjem iste, u svezi posljedica ništetnosti (čl.323.st.1. ZOO), odbije utvrditi ništetnost cijelog Ugovora o kreditu, iako su temeljni elementi ugovora (predmet ugovora-iznos kredita u „CHF“ i cijena ugovora-promjenjiva kamatna stopa)-ništetni?
6. Da li se primjena odredbe čl.324.st.1. Zakona o parničnom postupku može smatrati uvjetom za podizanje tužbe u ovom sporu?
2.1. Tužitelj postavlja i materijalnopravna pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„1. Da li je dopušteno i razumno utvrđivati djelomičnu ništetnost odredbi ugovora o kreditu, i to onih koje sadrže bitne elemente ugovora (ništetan je predmet ugovora-iznos kredita u „CHF“ i cijena-promjenjiva kamatna stopa), a bez kojih takav ugovor ne bi mogao opstati?
2. Da li ništetnost neke odredbe ugovora o kreditu, a koje sadrže bitne elemente ugovora (predmet i cijenu) povlači „ex tunc“ ništetnost cijelog ugovora?
3. Da li je ugovor, koji je u trenutku sklapanja, suprotan prisilnim propisima Zakona o obveznim odnosima (čl.4.ZOO) ništetan i da li isti kao takav proizvodi pravne učinke?
4. Da li je čl. 324. st. 1. ZPP-a uvjet?
5. Da li je za određivanje i promjenu naknade kod ugovora o kreditu (marže) kao sastavni dio kamatne stope, dovoljna jednostrana izjava banke, kao jedne ugovorne strane u obvezno-pravnom odnosu ili je potrebna suglasnost obje ugovorne strane?
6. Da li je naknada (marža) kao sastavni dio kamatne stope (npr. kod ugovora o kreditu) ujedno i bitan sastojak ugovora?
7. Da li je ništetan ugovor o kreditu u cijelosti, kada jedna ugovorna strana (u konkretnom slučaju banka), koja je sačinila i pripremila tipski ugovor, jednostrano određuje i mijenja naknadu (maržu) kao sastavni dio kamatne stope, bez suglasnosti druge ugovorne strane ( u konkretnom slučaju korisnika kredita)?
8. Da li je pošteno i moralno prilikom utvrđenja nišetnosti cijelog ugovora, doslovno se držati načela povrata u prijašnje stanje- „restitutio in integrum“ (čl.323. ZOO), ako je tijekom postupka temeljem nalaza i mišljenja financijskog vještaka, kao osobe s potrebnim stručnim znanjima (čl.250. ZPP) , jasno utvrđeno da je jedna ugovorna strana i to ona koja je sačinila i pripremila ugovor, svojim radnjama i djelovanjem uzrokovala znatnu neravnotežu u konkretnom obvezno-pravnom odnosu, a što je bilo na izravnu štetu tužitelja, kao potrošača?
9. Da li je protivno načelu vladavine prava doslovna „mehanička“ primjena načela povrata u prijašnje stanje- „restitutio in integrum“ (čl.323. ZOO) u slučaju utvrđenja ništetnosti cijelog ugovora, ako je znatnu neravnotežu u određenom obvezno-pravnom odnosu, svojim radnjama i djelovanjem izazvala strana koja je takva ugovor unaprijed pripremila kao tipski?“
2.2. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije osim postavljenih pravnih pitanja ističe i povredu prava na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.
3. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u smislu odredbe članka 385.a stavaka 1. i 2. te članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), zbog pravnih pitanja koja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu te zbog povrede prava na pravično suđenje.
4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da je drugo materijalno pravno postavljeno pitanje važno u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojem nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa viših sudova nije jedinstvena (tako i Revd-729/2021-2 od 16. studenog 2021.):
5. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 387. stavaka 1. i 6. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.
6. Stoga je postupajući u smislu odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP-a vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija zbog pravnog pitanja navedenog u izreci.
7. U odnosu na preostala pravna pitanja (postupovna pitanja pod 1., 2., 3., 4., 5. i 6. i materijalno pravna pitanja pod 1.,3.,4.,5.,6.,7.,8. i 9.) te u odnosu na istaknutu povredu prava na pravično suđenje uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe članka 389. b stavka 3. ZPP-a.
Zagreb, 11. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
