REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 840/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. S. iz D., OIB ..., koga zastupa pun. D. P., odvj. U O., protiv tuženika E. d.o.o. iz O., OIB ..., zastupan po generalnom punomoćniku B. R., odvjetniku u O., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-239/2019-2 od 7. studenoga 2019., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-361/2018-4 od 5. travnja 2019., u sjednici održanoj 11. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-239/2019-2 od 7. studenoga 2019. u dijelu izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-361/2018-4 od 5. travnja 2019. i odbijen zahtjev tužitelja za naknadom štete (toč.b) izreke za iznos od 379,85 €) i sudi:
Nalaže se tuženiku E. d.o.o da tužitelju V. S. isplati 379,85 Eura (tri stotine sedamdeset devet eura i osamdeset pet centi) u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati daljnji trošak parničnog postupka od 243,80 € (dvije stotine četrdeset tri Eura i osamdeset centi) u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom pobijanom presudom suda drugog stupnja djelomično je preinačena (toč. b) izreke) prvostupanjska presuda na način da je odbijen zahtjev za naknadom štete zbog nedopuštenog otkaza preko iznosa od 6.768,00 kn / 898,28 € (za koji iznos je prvostupanjska presuda potvrđena) pa do iznosa od 57.780,00 kn / 7.668,73 €. Nadalje, toč. c) izreke drugostupanjske presude preinačeno je rješenje o troškovima postupka suda prvog stupnja na način da je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnične troškove od 7.800,00 kn / 1.035,24 €.
2. Protiv drugostupanjske presude reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 1555/2023-2 od 19. travnja 2023. podnosi tužitelj pozivom na čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, i 155/23 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja:
„Da li se visina naknade štete radniku zbog sudskog raskida ugovora o radu treba odrediti prema visini bruto ili neto plaće koju je radnik ostvarivao kod poslodavca?“
3. Predlaže da se revizija prihvati i pobijano rješenje preinači, podredno ukine uz naknadu troškova postupka.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija osnovana.
6. Povodom revizije sporna je ocjena drugostupanjskog suda da se u slučaju sudskog raskida ugovora o radu radniku dosuđuje naknada štete u visini prosječnih mjesečnih plaća radnika koje su mu isplaćene u prethodna tri mjeseca u neto iznosu.
7. Pobijana presuda je povodom revizije ispitana u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Odlučujući o sudskom raskidu ugovora o radu i ocjenjujući pritom osnovanost visine povezanog zahtjeva za naknadom štete sud drugog stupnja je ocijenio da tužitelju pripada naknada štete uslijed sudskog raskida ugovora o radu u visini od tri neto plaće koje su mu bile isplaćene zadnja tri mjeseca, pritom se pozivajući na pravno shvaćanje revizijskog suda (Revr-725/2016 od 13. rujna 2016.)
9. Odgovarajući na postavljeno pravno pitanje potrebno je razmotriti odredbe Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14 - dalje: ZR/09) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu (14. listopada 2010.)
10. Člankom 117. ZR/09 je propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu najmanje tri, a najviše osamnaest prosječnih mjesečnih plaća toga radnika isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
11. Nadalje, čl. 84. st. 4. ZR/09 je propisano da se plaćom i naknadom plaće u smislu tog Zakona smatra plaća i naknada plaće u bruto iznosu.
12. Slijedom navedenog, a imajući u vidu prethodno citirane zakonske odredbe proizlazi odgovor na postavljeno pravno pitanje:
Visina iznosa naknade štete koja radniku pripada u situacijama sudskog raskida ugovora o radu određuje se iznosom bruto plaće koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, a temeljem čl. 117. st. 1. ZR/09 i čl. 84. t. 4. ZR/09.
13. Iako je u revizijskoj odluci na koju se u pobijanoj odluci poziva sud drugog stupnja (citirana u toč. 8. obrazloženja) iznijeto pravno shvaćanje da se visina naknade štete određuje prema iznosu neto plaće, ovo pravno shvaćanje je napušteno u kasnijim odlukama revizijskog suda (Revr 112/2018-2 od 13. ožujka 2019., Rev 26/2020-2 od 14. siječnja 2020., Revr 2088/2015-2 od 14. siječnja 2020., Revr 165/2018-2 od 17. rujna 2019., Revr 846/2016-12 od 8. veljače 2023. i dr.) i prihvaćeno je pravno shvaćanje da se naknada štete radniku u slučaju sudskog raskida ugovora o radu određuje polazeći od iznosa bruto plaće koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca.
14. Slijedom navedenog, primjenom čl. 395. st. 1. ZPP pobijana drugostupanjska presuda je preinačena te je tužitelju dosuđena razlika naknade štete koja je dosuđena u iznosu od prosječne tri mjesečne plaće koje su prethodno isplaćene tužitelju a koji iznos je određen iznosom neto plaće na način da je tužitelju dosuđena razlika koja mu pripada da je naknada štete utvrđena u bruto iznosu plaće.
15. Tijekom postupka prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova bruto plaća koja je tužitelju bila isplaćena prethodna tri mjeseca je iznosila 3.210,00 kn / 426,04 €.
16. Kako je sud drugog stupnja tužitelju dosudio naknadu štete u visini prosječne tri isplaćena plaće (6.768,00 kn / 898,28 €) u neto iznosu (2.256,00 kn / 299,42 €), prihvaćanjem revizije tužitelju dosuđena mu je razlika od 379,85 € koji iznos odgovara razlici između iznosa naknade štete koja mu je pobijanom drugostupanjskom presudom dosuđena u neto iznosu i iznosa koji mu pripada u visini prosječne tri mjesečne plaće u bruto iznosu (1.278,13 €), te je pobijana drugostupanjska presuda preinačena u dijelu toč. b) izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom ovog iznosa.
17. Obzirom da je revizija tužitelja djelomično prihvaćena, imajući u vidu postignut uspjeh u sporu temeljem čl. 166. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 154. st. 2. ZPP, tužitelju pripada daljnji trošak postupka pred nižestupanjskim sudovima od 64,70 €.
18. Isto tako tužitelju pripada naknada troškova za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i revizije za svaki podnesak temeljem Tbr. 10. toč. 6. 199,00 €, uvećano za PDV temeljem Tbr. 42. ali s obzirom na postignut uspjeh povodom revizije a imajući vrijednost spora povodom revizije (6.770,46 € / 51.012,00 kn). Stoga trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u revizijskom dijelu postupka iznosi 179,10 €.
19. Ukupno troškovi tužitelja (pred nižestupanjskim sudovima i u revizijskom dijelu postupka) iznose 243,80 €.
20. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 166. st. 2. ZPP odlučeno je kao pod toč. II. izreke.
Zagreb, 11. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
