Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž-1120/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, izvjestitelja i člana vijeća te Tatjane Ledinšćak-Babić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. F., OIB:..., zastupane po punomoćniku N. N., odvjetniku u N. G., protiv tuženika A. o. d.d., Z., OIB:... (ranije naziva J. o. d.d., Z., OIB:...), zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz OD G. & P., Pisarnica O., radi naknade štete, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj: Pn-132/2017-59 od 13. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika se djelomično prihvaća i djelomično odbija te se presuda i rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj:

Pn-132/2017-59 od 13. travnja 2022.,

- ukida u dijelu donesenom u obliku presude te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- potvrđuje u dijelu donesenom u obliku rješenja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete ukupan iznos od 13.075,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2017. do isplate, kao i nadoknaditi joj parnični trošak u iznosu od 19.062,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 13. travnja 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana. Ujedno je u dijelu donesenom u obliku rješenja odbijen prijedlog tuženika kojim se protivio preinaci tužbenog zahtjeva (pravilno: tužbe) kao neosnovan.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku odluku i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu te pobijanu presudu i rješenje preinači na način istaknut u žalbi tj. na način da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da pobijanu odluku ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica tvrdi da su navodi žalbe u cijelosti neosnovani. Predlaže da drugostupanjski sud žalbu tuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku odluku.

4. Žalba je djelomično osnovana (u odnosu na dio donesen u obliku presude), dok djelomično nije osnovana (u odnosu na dio donesen u obliku rješenja).

5. Predmet spora zahtjev je tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku i imovinsku štetu iz štetnog događaja (prometne nezgode) od 20. travnja 2017. u kojoj je kao vozač osobnog automobila reg.ozn. NG...., osiguranog kod tuženika, sudjelovao V. J.. Konačni tužbeni zahtjev, nakon provedenog medicinskog i prometnog vještačenja, tužiteljica je postavila u podnesku od 23. studenog 2021., tako da za fizičke bolove potražuje iznos od 5.175,00 kn, za pretrpljeni strah 6.700,00 kn, za tuđu pomoć i njegu 700,00 kn i za troškove liječenje 500,00 kn, odnosno ukupno 13.750,00 kn. 5.1. Prvostupanjski sud konstatira da je među strankama bilo nesporno da se dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovala tužiteljica i osiguranik tuženika V. J., dok je sporna bila osnova i visina štete te prigovor preinake tužbenog zahtjeva, prigovor podijeljene odgovornosti, prigovor zastare potraživanja tužiteljice, kao i prigovor tijeka zakonskih zateznih kamata na neimovinsku i imovinsku štetu.

6. Ovaj sud je povodom žalbe tuženika, a primjenom odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a, prvostupanjsku odluku najprije ispitao u dijelu donesenom u obliku rješenja u kojem je kao neosnovan odbijen prijedlog (prigovor) tuženika kojim se protivio preinaci tužbe.

6.1. Obrazlažući odluku u ovom dijelu prvostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 190. ZPP-a navodeći da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, ali mu zakon omogućava preinaku tužbe i do zaključivanja glavne rasprave ako ju nije mogao bez svoje krivnje preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Sud utvrđuje da je prilikom podnošenja tužbe tužiteljica navela da je nužno provesti, kako prometno vještačenje kojim bi se utvrdila osnova vještačenja (?), tako i medicinsko vještačenje kojim bi se utvrdila visina tužbenog zahtjeva, jer sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a i u slučaju kada se tuženik protivi tužbi, sud može dozvoliti preinaku tužbe ako je to svrsishodno za konačno rješenje spora.

6.2. Tuženik u žalbi navodi da je tužiteljica je u podnesku od 23. studenog 2021. izvršila preinaku tužbe povećanjem novčanih iznosa u odnosu na zatražene iznose iz tužbe s osnove naknade neimovinske štete, čemu se on usprotivio u podnesku od 23. prosinca 2021. budući je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen na ročištu 10. listopada 2017. pa preinaka prema odredbi čl. 190. st. 1. i 2. ZPP-a nije dopuštena. Tvrdi da je preinaka izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka, a da se sukladno odredbama ZPP-a i stajalištu sudske prakse tužba ne može preinačiti nakon zaključenja prethodnog postupka i da nije točno da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla postaviti zahtjeve u iznosima kako su postavljeni u podnesku od 23. studenog 2021. i to iz razloga jer „novi“ Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju nove činjenice zbog kojih bi preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva bila dopuštena, budući Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju ni činjenice ni materijalno pravo. Kod toga se poziva na stajališta sudske prakse kao i na zaključak koji je donesen na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 15. lipnja 2018. Smatra da ne bi trebalo biti sporno da je temeljno pravilo da tužitelj može samo do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je pravilo iz čl. 191. st. 2. ZPP-a samo iznimka kojoj nema mjesta u ovom slučaju iz razloga što je tužiteljica mogla odrediti veće tužbene zahtjeve i prije zaključenja prethodnog postupka jer je njeno liječenje završilo još 30. svibnja 2017. Dodaje da je nejasno pozivanje suda na odredbu čl. 190. st. 3. ZPP-a i pita se zašto bi konkretna preinaka bila svrsishodna što sud nije obrazložio pa je na taj način sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kao i bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 190. st. 3., čl. 191. st. 1. i 2. tog Zakona, a što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

6.3. Međutim, donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 190. st. 3., čl. 191. st. 1. i 2. tog Zakona. Iako je točna tvrdnja tuženika da prvostupanjski sud kod pozivanja na odredbu čl. 190. st. 3. ZPP-a nije posebno obrazložio zbog čega bi preinaka tužbe bila svrsishodna za konačno rješenje spora, navedeni propust nije od odlučnog značaja zbog kojeg se pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke ne bi mogla ispitati u žalbenom stadiju postupka. Naime, pravilan je stav suda da odredbe ZPP-a tužitelju omogućavaju preinaku tužbe i do zaključivanja glavne rasprave ako ju nije mogao bez svoje krivnje preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, obzirom da je odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a propisano da iznimno od odredbe st. 1. tog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Odredba u citiranom sadržaju je unesena u ZPP odredbom čl. 39. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (NN br. 79/19; dalje: ZID ZPP/19) koja se temeljem odredbe čl. 117. st. 2. ZID ZPP/19 primjenjuje na sve postupke u tijeku.

6.4. U konkretnom okolnostima kada nema nikakve sumnje da je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen na ročištu 10. listopada 2017., dok je tužiteljica preinačila tužbu (povišenjem tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP- a podneskom od 23. studenog 2021., dakle nakon donošenja novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete), to je tužiteljica nakon donošenja tih kriterija mogla preinačiti tužbu bez svoje krivnje, pa je prvostupanjski sud osnovano odbio prigovor tuženika. Zbog navedenog, u ovom dijelu prvostupanjske odluke nisu počinjene niti relativno bitne povrede na koje se tuženik poziva u žalbi.

6.5. U tom kontekstu promašena je tvrdnja tuženika da je tužiteljica već u tužbi mogla zatražiti višu naknadu štete, jer je očito da je tužiteljica kod postavljanja tužbenog zahtjeva u tužbi imala u vidu iznose naknade neimovinske štete iz Orijentacijskih kriterija koji su se primjenjivali u tom trenutku, dok se okolnost da su u tijeku postupka donijeti "novi" Orijentacijski kriteriji na koje se tužiteljica imala pravo pozvati, svakako ne može podvesti pod njenu krivnju u smislu odredbe 190. st. 2. ZPP-a.

6.6. Imajući u vidu da je zaključak na koji se poziva tuženik donesen na sastanku koji je održan 15. lipnja 2018., taj zaključak nakon što je u ZPP unesena odredba čl. 190. st. 2. u citiranom sadržaju više nije primjenjiv u konkretnom slučaju. Isto tako nisu primjenjiva niti stajališta sudske prakse na koje se poziva tuženik jer se temelje na različitoj činjeničnoj i pravnoj podlozi.

7. Kako u dijelu u kojem je odlučio rješenjem prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a, to je primjenom odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska odluka u dijelu donesenom u obliku rješenja.

8. Međutim, u dijelu donesenom u obliku presude ostvareni su žalbeni razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koje se tuženik poziva u žalbi.

9. Prije svega, tuženik u žalbi opravdano tvrdi da je tijekom postupka (u podnesku od 23. prosinca 2021.) istaknuo prigovor zastare u odnosu na preinačeni (povišeni) dio zatražene naknade neimovinske štete te je prigovorio i zatraženom početku tijeka zakonskih zateznih kamata u odnosu na preinačeni (povišeni) dio tužbenog zahtjeva za naknadom neimovinske štete, ali prvostupanjski sud o tome uopće nije odlučio i ničim nije obrazložio zbog čega ne prihvaća navedene prigovore, iako je u obrazloženju pobijane presude (toč. 5. i 11.) naveo da je tuženik istaknuo prigovor zastare. Stoga je pobijana presuda u ovom dijelu opterećena takvim nedostacima koji ovaj sud onemogućuju da u žalbenom stadiju postupka ispita njenu pravilnost i zakonitost jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, čime je počinjena navedena apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

10. Nadalje, za sada se kao pravilno ne može prihvatiti stajalište prvostupanjskog suda da je neosnovan prigovor podijeljene odgovornosti kojeg je tuženik također istaknuo tijekom postupka jer činjenično stanje u ovom dijelu nije potpuno utvrđeno, a iz utvrđenih činjenica je izveden pogrešni zaključak. Obrazlažući presudu u ovom dijelu prvostupanjski sud navodi da je bilo nesporno da se štetni događaj (prometna nezgoda) dogodio 20. travnja 2017. u B., u kojoj je sudjelovalo vozilo tužiteljice A. F. i vozilo osiguranika tuženika V. J., kojom prilikom je tužiteljica zadobila lakše tjelesne ozljede. Djelatnici policije su izvršili očevid na licu mjesta nakon čega su sačinjeni zapisnik i situacijski plan te je izvršeno alkotestiranje. U odnosu na osiguranika tuženika donesen je prekršajni nalog PP Nova Gradiška od 9. kolovoza 2017. kojim je utvrđeno da je osiguranik tuženika kriv za nastalu prometnu nezgodu jer je započeo radnju pretjecanja vozila kojim je upravljala tužiteljica, a da se prethodno nije uvjerio da opisanu radnju može sa sigurnošću učiniti bez opasnosti za druge sudionike prometa (rješenje je postalo pravomoćno 30. kolovoza 2017.). Nadalje, iz presude Prekršajnog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj: PpP-1440/17-7 od 23. studenog 2017. tužiteljica je proglašena krivom što je vršila radnju skretanja u lijevo na kolni ulaz br. 154 preko pune razdjelne crte na kolniku, ali je oslobođena od optužbe da bi bila odgovorna za nastalu prometnu nezgodu. Zaključno, prema mišljenju suda tužiteljica se svojim vozilom kretala ispred vozila osiguranika tuženika pa i u slučaju ako su i bila upaljena četiri žmigavca, osiguranik tuženika je trebao sačekati njenu namjeru, a ne vršiti radnju pretjecanja, naročito preko pune linije.

10.1. Iz opisanog obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud isključivu krivnju osiguranika tuženika za štetni događaj nalazi u presudi Prekršajnog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj: PpP- 1440/17-7 od 23. studenog 2017. kojom je tužiteljica oslobođena od optužbe da bi bila odgovorna za nastalu prometnu nezgodu. Međutim, kod toga sud gubi iz vida da je građansko-pravna odgovornost za štetni događaj šira od prekršajne odgovornosti te da obostrana krivnja u smislu odredbe čl. 1072. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) može postojati i ako je drugi sudionik u prekršajnom postupku oslobođen od optužbe da bi bio odgovoran za štetni događaj (prometnu nezgodu).

10.2. U tom kontekstu ovaj sud naglašava da prvostupanjski sud u ovom postupku do sada nije niti utvrdio dinamiku nastanka štetnog događaja i postupanje svakog od sudionika u tom događaju (što je bio dužan učiniti), već je prigovor podijeljene odgovornosti odbio pozivom na navedenu presudu prekršajnog suda, navodeći još (samo pretpostavljenu, ali ne i utvrđenu činjenicu) da se tužiteljica svojim vozilom kretala ispred vozila osiguranika tuženika pa i u slučaju ako su na njenom vozilu bila upaljena četiri pokazivača smjera, osiguranik tuženika je trebao sačekati njenu namjeru, a ne vršiti radnju pretjecanja preko pune linije. No, u takvoj (pretpostavljenoj) situaciji sud ne uzima u obzir da niti tužiteljica (ako su na njenom vozilu bila upaljena četiri pokazivača smjera) nije smjela vršiti radnju skretanja vozilom u lijevo preko pune linije na kolniku. Stoga je žalbenim tvrdnjama da je tužiteljica vršila radnju skretanja u lijevo na mjestu gdje je to postavljenom prometnom signalizacijom izričito zabranjeno, da je radnju skretanja započela preko pune razdjelne linije na kolniku što je zakonom zabranjeno te da nije imala odnosno nije dokazala da je imala uključen lijevi pokazivač smjera (a koje činjenice u prvostupanjskom postupku za sada nisu utvrđene) tuženik doveo u sumnju stajalište prvostupanjskog suda o isključivoj krivnji osiguranika tuženika za štetni događaj (prometnu nezgodu).

11. Slijedom iznijetog, primjenom odredbi čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a prihvaćena je žalba tuženika, ukinuta prvostupanjska odluka u dijelu donesenom u obliku presude (posljedično, i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u tom dijelu) te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će radi utvrđenja odlučnih činjenica ponovno provesti i ocijeniti predložene dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a kako bi donio novu zakonitu odluku koju će obrazložiti u smislu odredbe čl. 338. st. 4. ZPP-a. Potrebno je utvrditi dinamiku nastanka štetnog događaja (prometne nezgode) i postupanje svakog od sudionika u tom događaju, kako bi se primjenom odredbe čl. 1072. ZOO-a (u kojoj su regulirani međusobni odštetni zahtjevi vlasnika motornih vozila) na pouzdan način moglo odlučiti o njihovoj krivnji tj. postoji li isključiva krivnja osiguranika tuženika (čl. 1072. st. 1. ZOO-a) ili obostrana krivnja u smislu odredbe čl. 1072. st. 2. ZOO-a (ako da, u kojem razmjernom stupnju i zbog kojih razloga). Također, potrebno je odlučiti o prigovorima zastare koje je tijekom postupka istaknuo tuženik i odluku (i) u tom dijelu obrazložiti relevantnim, jasnim i valjanim razlozima. Zaključno, a ovisno o prethodno utvrđenom, prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o osnovi i visini naknade neimovinske i imovinske štete. Novom odlukom sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

U Varaždinu 11. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.