Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-68/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijanke Salopek, predsjednice vijeća, Ivana Stipčića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Košir Skračić, članice vijeća u parničnom postupku tužitelja A. L., OIB ..., K., ..., zastupanog po punomoćniku K. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB ..., Z., ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. & partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 10 Pn-813/2020-27 od 17. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika E. o. d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 10 Pn-813/2020-27 od 17. studenoga 2021.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika E. o. d.d. za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:
„Nalaže se tuženiku E. o. d.d., Z., ..., OIB: ... platiti tužitelju A. L. iz K., ..., OIB: ..., s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 17.000,00 kn, s osnove imovinske štete iznos od 1.625,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od dana 13. svibnja 2020. do plateža, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu plati zakonsku zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 8.000,00 kn za razdoblje od 13. svibnja 2020. do 8. srpnja 2020., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te mu nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu 11.558,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. studeni 2021. do plateža, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.“.
2. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu preinači sukladno žalbenim navodima uz nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Prvostupanjska odluka je ispitana u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) te je utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u svezi ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći 4. studenoga 2019. te imovinske štete radi tuđe pomoći i njege, sve s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos isplaćen po predmetnoj osnovi u mirnom postupku.
7. Između stranaka u ovoj fazi postupka nisu sporne činjenice pasivne legitimacije tuženika, nastanka štetnog događaja i odgovornosti osiguranika tuženika za nastalu prometnu nesreću, a time i odgovornosti tuženika.
8. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio, a što se žalbom niti ne osporava: da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede - natučenje desnog koljena s avulzijskim prijelomom vanjskog kondila goljenične kosti i djelomičnim razdorom prednje ukrižene sveze koljena, natučenje desnog kuka, desne strane prsnog koša i područja slabinske kralježnice, oguljotine područja lijevog ručnog i lijevog nožnog zgloba; da je liječen imobilizacijom koljena, mirovanjem i analgeticima; da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja; da su kao posljedica ozljede desnog koljena kod tužitelja zaostali povremeni bolovi u koljenu i osjećaj manje nestabilnosti koljena zbog čega otežano hoda na dulje relacije, izražena je manja prednja nestabilnost koljena, fleksija u koljenu je terminalno ograničena; da su navedene trajne posljedice uzrok umanjenja životne aktivnosti od 5% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli, pri čemu je uzeto u obzir da je tužitelj u trenutku štetnog događaja imao izražene degenerativne promjene desnog koljena te je dio sadašnjih tegoba posljedica degenerativnih promjena; da je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta dva mjeseca, kumulativno, trpio je primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, u nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 3 tjedna kumulativno; da je tužitelju tuđa pomoć u opsegu od 3 sata dnevno bila potrebna 3 tjedna, u opsegu 2 sata dnevno 3 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremnu hrane i sl. i da je liječenje tužitelja završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom ortopeda 13. svibnja 2020.
9. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju u svezi predmetnog štetnog događaja povrijeđeno pravo osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje (članak 1100. stavak 1. u svezi članka 19. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO) te je vodeći računa o svim kriterijima iz članka 1100. stavaka 1. i 2. ZOO utvrdio da mu pripada pravična novčana naknada neimovinske štete od 24.000,00 kn.
10. Nije u pravu tuženik kada prigovara visini utvrđene pravične naknade neimovinske štete tužitelju radi povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, jer je i po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud vodio računa o svim kriterijima iz članka 1100. stavaka 1. i 2. ZOO koji utječu na visinu pravične novčane naknade, a posebno o vrsti, jačini i trajanju fizičkih bolova, duševnih bolova i straha, te smanjenoj životnoj aktivnosti, kao i o svim okolnostima slučaja i svrsi pravične novčane naknade te utvrđena naknada predstavlja pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti tužitelja na duševno i tjelesno zdravlje. Stoga se suprotni navodi žalbe tuženika ne mogu prihvatiti niti su njegova shvaćanja o tome koliko bi predstavljala pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužitelja u konkretnom slučaju opravdana.
11. Na žalbene navode tuženiku valja i odgovoriti da su novi orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske za naknadu neimovinske štete doneseni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete. Pravno shvaćanje primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete, s time da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u vezi toga objavio priopćenje od 17. lipnja 2020. u kojem je između ostalog naveo da se izmjena orijentacijskih kriterija primjenjuje od dana prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i odnosi se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće). Primjenjuje se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO. Suprotna elaboriranja tuženika u žalbi nisu pravilna pri čemu se u svezi naprijed navedenog neosnovano tuženik poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i presude Suda Europske unije koje navodi u žalbi.
12. O zahtjevu tužitelja za naknadom imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege odlučeno je pravilnom primjenom članka 1095. stavka 1. ZOO kada je tužitelju s te osnove utvrđena novčana naknada u iznosu od 2.625,00 kn, prema cijeni jednog sata od 25,00 kn koji iznos i ovaj drugostupanjski sud smatra pravilno određenim, a suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.
13. Pravilno je stoga prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada neimovinske štete i imovinske štete radi tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 26.625,00 kn, a koji iznos je pravilno umanjio za po tuženiku mu isplaćeni iznos naknade te štete od 8.000,00 kn (koja isplata nije sporna između stranaka), te mu s te osnove, pravilnom primjenom materijalnog prava, dosudio naknadu štete od 18.625,00 kn, a suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.
14. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno na dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete tužitelju dosudio zatezne kamate od 13. svibnja 2020. (dana završetka liječenja) do isplate, kao što mu je i pravilno dosudio zatezne kamate na isplaćeni predujam naknade štete od 8.000,00 kn od dana završetka liječenja, a sve pravilnom primjenom materijalnog prava odredbe članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata, a ne odredbe ZOO.
15. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava navedenog u pobijanoj presudi i po osnovi i po visini tužitelju dosuđenih troškova, a sukladno vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom zahtjevu, a suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. Pri ovome valja tuženiku i navesti da nakon što je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotno postavljeni (koje smanjenje zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za iznos za kojeg je zahtjev smanjen) tuženik nije postavio zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka u odnosu na iznos za kojeg je tužba povučena.
16. Radi svega naprijed iznijetog na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno je kao pod točkom I izreke ove presude.
17. Budući da tuženik sa žalbom nije uspio to mu ne pripada pravo na nadoknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe (članak 166. stavak 1. ZPP). Radi toga je tuženikov zahtjev za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbe odbijen kao neosnovan (točka II izreke ove presude).
U Sisku 11. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća
Marijanka Salopek v.r.
