Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-548/2023-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog N. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 52. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog N. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 11. rujna 2023. broj Kv I- 27/2023. (K-32/19.), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 11. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog N. B. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog N. B. i drugih, zbog produljenog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. i članka 52. stavka 1. i drugih KZ/11., pod točkom I je protiv optuženog Nevena Badurine produljena primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3., 6. i 7. u vezi članka 99. stavaka 3., 6. i 7. i članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), i to obveze redovitog javljanja Policijskoj upravi zadarskoj, svakog prvog ponedjeljka u mjesecu u 9,00 sati, počevši od 1. travnja 2019., zabrane obavljanja određene poslovne aktivnosti i to osnivanja novih trgovačkih društava i članstva u upravljačkim strukturama trgovačkih društava te privremeno oduzimanje putne isprave za prijelaz državne granice i to putovnice Republike Hrvatske serijski broj 213474493, izdane 30. prosinca 2013. od Policijske uprave zagrebačke, dok traje potreba za tim mjerama, najkasnije do izvršnosti presude.
1.1. Pod točkom II izreke toga rješenja optuženik je, na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08., upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza, one zamijeniti istražnim zatvorom.
1.2. Pod točkom III izreke određeno je da će naložene mjere opreza iz točke I nadzirati i izvršiti djelatnici Policijske uprave zadarske, a mjeru iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08. tijelo nadležno za nadzor nad poslovnom aktivnosti (trgovački sudovi u Republici Hrvatskoj) pri čemu su policijski službenici navedene policijske uprave dužni sudu dostavljati izvješće o provedbi naloženih mjera.
1.3. Istim rješenjem, u točki IV izreke mjere opreza mogu trajati najdulje do izvršnosti presude u ovoj kaznenopravnoj stvari pri čemu će sud svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o mjeri opreza, ispitati po službenoj dužnosti postoji li još potreba za mjerama opreza te ih rješenjem produljiti ili ukinuti ako više nisu potrebne.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi N. B. po branitelju odvjetniku B. R., bez posebnog navođenja žalbene osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "da usvoji žalbu optuženika, ukine naložene mu sve ili neke od mjera opreza iz članka 98. stavak 2. točka 3., 6. i 7. u vezi odredbe članka 99. stavak 3. 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku, a podredno rečenom da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje radi boljeg razjašnjenja stvari, a sve radi potpunog utvrđenja svih odlučnih činjenica".
3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da mjere opreza produljene optuženiku očito nisu potrebne jer ih sud ne produljuje svaka dva mjeseca, to posebice stoga što je posljednje rješenje o produljenju bilo ukinuto po drugostupanjskom sudu, no od dana donošenja drugostupanjske odluke do postupanja po istoj prvostupanjskom sudu je proteklo nepuna tri mjeseca, dakle, posljednje pravomoćne mjere opreza su datirale od 17. siječnja do 17. ožujka 2023.
5.1. Naime, iako odredbom članka 98. stavak 6. ZKP/08. jest propisana obveza suda da po službenoj dužnosti, svaka dva mjeseca, ispituje postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere opreza, žalitelju se skreće pozornost da se radi o roku instruktivne, a ne prekluzivne naravi. Prema tome, iako u navedenom žalitelj jest u pravu, jer je prvostupanjski sud prekoračio rok od dva mjeseca iz članka 98. stavak 6. ZKP/08., takav propust u postupanju prvostupanjskog suda ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer se ne radi o prekluzivnom roku pa istek istog ne dovodi do prestanka mjere opreza.
6. Nije osnovan navod žalitelja da mjere opreza protiv optuženika u konačnici traju od 19. ožujka 2019., dakle, već 4 godine i 6 mjeseci, pa sam taj period govori da je povrijeđeno načelo razmjernosti trajanja istih. Naime, s obzirom da je Zakon o kaznenom postupku iz 2008. svako ograničenje slobode ili prava pojedinca uvjetovao na način da ograničenje mora biti razmjerno naravi za potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, to u konkretnom slučaju razmjernost trajanja mjera nije povrijeđena jer zaštita javnog interesa, preteže nad pravom na osobnu slobodu pojedinca.
6.1. Prema tome, i idući žalbeni navod, kojim se žalitelj nadovezuje na prethodno spomenutu povredu načela razmjernosti, da se optuženik već 4 godine i 6 mjeseci nalazi na slobodi, a za koje vrijeme nije počinio nikakvo kazneno ni prekršajno djelo i da se ponaša moralno i socijalno prihvatljivo u svakom pogledu, prema ocjeni drugostupanjskog suda samo govori u prilog činjenici da ostanak mjera opreza na snazi polučuje svoju svrhu.
7. Nije u pravu žalitelj, kada ističe da je prestrogo što optuženik mora i nadalje postupati sukladno naloženim mjerama opreza (onemogućeno mu je slobodno kretanje i napuštanje područja R. H.) posebice s obzirom na sve okolnosti na strani optuženika, te na protek vremena. Naime, ograničenja optuženikovih prava koja je sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti su u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju, pri čemu se ističe kako produljene mjere opreza na najmanji mogući način zadire u osobni život optuženika te ga ne ometaju u svakodnevnom životu, već je riječ je o minimumu društvenog opreza koji je primjeren konkretnoj situaciji. Naime, opasnost od mogućeg ponavljanja djela na strani optuženog N. B. koja proizlazi iz načina i okolnosti počinjenja kaznenih djela za koja je ovaj optuženik osnovano sumnjiv, dugotrajnosti inkriminiranog razdoblja (od rujna 2003. do 25. svibnja 2018.), te visini pribavljene imovinske koristi u iznosu od 55.338.442,53 kune, a koje okolnosti upućuju na njegovu ustrajnost u protupravnom postupanju i visok stupanj kriminalne volje, uz okolnost da je Općinsko državno odvjetništvo u Zadru preuzelo kazneni progon od državnog odvjetništva Republike Austrije zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela pranja novca, doista i prema ocjeni drugostupanjskog suda, predstavlja one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja djela koja se može prevenirati daljnjom primjenom naloženih mjera opreza.
8. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja žalitelj tvrdi da više ne egzistiraju razlozi zbog kojih su mjere određene i produljivane, posebice mjera oduzimanja putne isprave za prijelaz državne granice i to putovnice i osobne iskaznice, jer da su uostalom ulaskom u Schengenski prostor prestale postojati granice između R. H. i ostalih zemalja toga prostora, pa da je neprihvatljivo obrazloženje prvostupanjskog suda da se optuženika mjerom oduzimanja putovnice sprečava opasnost od ponavljanja kaznenih djela izvan teritorija R. H..
8.1. Suprotno ocjeni žalitelja, i navedena mjera opreza je pobijanim rješenjem opravdano produljena, a žalbeni navodi žalitelja kojima osporava potrebu njihove daljnje primjene mjere iz članka 98. stavka 2. točke 7. ZKP/08. nisu od utjecaja. Naime, mjerom opreza privremenog oduzimanja putne isprave za prijelaz državne granice sprječava se opasnost od ponavljanja kaznenih djela izvan teritorija R. H.. Naime, upravo zbog podatka o preuzimanju kaznenog progona iz R. A. kao osnove za zaključak o osnovanoj sumnji da su počinjena kaznena djela, nameće se ocjena o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i izvan granica Republike Hrvatske, kroz poduzimanje poslovnih aktivnosti, odnosno zbog mogućnosti da optuženik rabeći dokument putovnice predstavlja sebe u poslovnom svijetu prilikom sklapanja poslova, a što je irelevantan fizički prelazak državne granice.
9. Budući da žalba optuženika nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 11. siječnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim.,v.r.
