Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

Poslovni broj: 2 P-673/23-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice H. M. iz V., K. Z. 1., OIB: …, zastupane po punomoćniku H. P., odvjetniku iz V., protiv tuženika R. A. d.d. iz Z., M. c. 6., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz O. K. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 7. prosinca 2023. u nazočnosti punomoćnika tužitelja H. P., odvjetnika iz V., te punomoćnika tuženika u zamjeni H. Č., odvjetnice iz V., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 11. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku R. A. d.d. iz Z., M. c. 6., OIB: …, da tužiteljici H. M. iz V., K. Z. 1., OIB: …, s naslova povrata preplaćenih iznosa kredita temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isplati novčani iznos od 1.367,96 eura (slovima: tisuću tristo šezdeset sedam eura i devedeset šest centi) sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni preplaćeni iznos i to:

- 17,26 EUR počevši od 31.01.2011. do isplate,

- 47,06 EUR počevši od 28.02.2011. do isplate,

- 42,44 EUR počevši od 31.03.2011. do isplate,

- 43,27 EUR počevši od 30.04.2011. do isplate,

- 62,86 EUR počevši od 31.05.2011. do isplate,

- 64,77 EUR počevši od 30.06.2011. do isplate,

- 81,00 EUR počevši od 31.07.2011. do isplate,

- 72,61 EUR počevši od 31.08.2011. do isplate,

- 63,42 EUR počevši od 30.09.2011. do isplate,

- 62,17 EUR počevši od 31.10.2011. do isplate,

- 61,46 EUR počevši od 30.11.2011. do isplate,

- 65,83 EUR počevši od 31.12.2011. do isplate,

- 69,63 EUR počevši od 31.01.2012. do isplate,

- 70,14 EUR počevši od 28.02.2012. do isplate,

- 67,51 EUR počevši od 31.03.2012. do isplate,

- 69,29 EUR počevši od 30.04.2012. do isplate,

- 70,50 EUR počevši od 31.05.2012. do isplate,

- 68,46 EUR počevši od 30.06.2012. do isplate,

- 68,99 EUR počevši od 31.07.2012. do isplate,

- 67,46 EUR počevši od 31.08.2012. do isplate,

- 64,15 EUR počevši od 30.09.2012. do isplate,

- 67,68 EUR počevši od 31.10.2012. do isplate,

sve sa zakonskom zateznom kamatom za razdoblje do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. tekućom od dospjelosti svakog pojedinog pretplaćenog iznosa, a u slučaju promjene uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekuće polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II./ Nalaže se tuženiku da tužiteljici R. A. d.d. iz Z., M. c. 6., OIB: …, da tužiteljici H. M. iz V., K. Z. 1., OIB: …, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.784,49 eura (slovima: tisuću sedamsto osamdeset četiri erua i četrdeset devet centi), u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, te isplatu po promjenjivoj kamatnoj stopi pa se u tom dijelu postupak obustavlja.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je po punomoćniku 28. prosinca 2020. podnijela tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti i isplate.

1.1. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita dana 3. listopada 2005. s tuženikom kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu broj: 198-50-3077026 (gotovinski kredit za kupnju motornog vozila s valutnom klauzulom u CHF – švicarskim francima) kojim joj je stavljen na raspolaganje iznos od 23.500,00 CHF u protuvrijednosti kuna po srednjem deviznom tečaju kreditora na dan korištenja kredita na rok otplate od 7 godina odnosno 84 mjeseca. Člankom 2. predmetnog Ugovora ugovorena je kamatna stopa od 5,50% godišnje koja je promjenjiva, a utvrđuje se jednostrano „u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora“, bez navođenja ikakvih daljnjih odrednica ili jasnijih pojašnjena o načinu promjene kamatne stope. Prilikom sklapanja Ugovora tužiteljici nije dana nikakva daljnja dokumentacija, kao npr. Opći uvjeti banke ili Odluke o načinu obračuna – izračuna kamatne stope, niti joj je pojašnjen mehanizam promjene kamatne stope, odnosno parametri od kojih ovisi kretanje visine kamatne stope tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, a nije uzeta u obzir niti vrsta odobrenog kredita.

1.2. Tijekom razdoblja otplate kredita tuženik je značajno povećavao ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bez da je omogućio tužiteljici da pregovara o visini iste i bez da joj je razjasnio objektivne parametre promjena koje bi eventualno opravdali promjenu, to jest povećanje kamatne stope. Naprotiv, tužiteljici su jedino slane jednostrane obavijesti tuženika da je došlo do uvećanja kamatne stope i koliko joj zbog toga iznosi novi, dakako, uvećani iznos otplatnog anuiteta. Tužiteljica stoga smatra da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i način promjene iste iz tuženikova Ugovora o kreditu neodređena odnosno neodrediva, te kao takva ništetna pa od dana sklapanja ugovora ne proizvodi nikakav pravni učinak na njihov obvezno

– pravni odnos.

1.2. Tužiteljica se poziva na presudu od 16. srpnja 2014. koju je donio Visoki trgovački sud RH broj Pž-7192/13 u kolektivnom postupku koji je Savez udruga za zaštitu potrošača Potrošač, kao tužitelj, vodio protiv osam banaka (predmetnu presudu je u međuvremenu potvrdio i Vrhovni sud RH presudom Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., te i Ustavni sud RH svojom odlukom U-III-2521/15). Temeljem čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502. Zakona o parničnom postupku, pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povredu utvrđena u kolektivnom sporu. Slijedom navedenog, svako uvećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe imalo je za posljedicu stjecanje bez valjane i zakonite osnove na strani tuženika, odnosno temeljem pravne osnove koja je naknadno otpala jer je utvrđena ništetnom. Sukladno navedenom, tužiteljica traži od tuženika povrat svih preplaćenih iznosa anuiteta temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jer se početno ugovorena kamatna stopa povećavala s početnog iznosa od 5,50% godišnje najprije na 6,45%, zatim na 6,75% pa na 7,75% i 7,50%, te na kraju na 6,75%. Ovakvo jednostrano povećanje kamatne stope dovelo je do znatnog povećanja iznosa anuiteta i preostalog iznosa glavnice za otplatu.

1.3. Stoga predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će utvrditi ništetnost odredbi čl. 1., 2. i 7. Ugovora o kreditu, te obvezati tuženika na isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 10.518,23 kn, a po ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli iznos od 31.190,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svakomjesečne iznose i naknadu troškova postupka.

2. Naknadno, po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju pismenim podneskom od 2. siječnja 2023. tužiteljica je zbog zastare povukla dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu po osnovu promjenjive kamatne stope i valutne klauzle, te za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu promjenjive kamatne stope, a ostala kod tužbenog zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa po osnovu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli potražujući iznos od 1.367,96 eura sukladno nalazu vještaka.

3. Tuženik u podnesku od 20. siječnja 2023. ističe da se ne protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva no za povučeni dio potražuje troškove postupka.

3.1. Naime, u odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prije svega prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda, a sve to iz razloga jer je čl. 12. Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno u konkretnom slučaju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zbog čega je predlagao da se ovaj sud oglasi nenadležnim i po pravomoćnosti predmet dostavi na rješavanje mjesno nadležnom sudu. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao i svim navodima na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev. Ističe da se tužitelj pogrešno poziva na presude Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/2013 i Pž-6632/17. Ističe da su tužitelju sporne odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne, razumljive i lako uočljive, da se o svim navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo, te da iste nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja. Također tuženik sukladno odredbi čl. 214. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ističe i prigovor zastare, te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu po osnovu i visini.

5. U svom očitovanju tužitelj se protivi svim navodima iz odgovora na tužbu tuženika i to pogotovo istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti i istaknutom prigovoru zastare. Smatra da je u ovome postupku sud vezan pravnim shvaćanjima koja su zauzeta u presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u pogledu ništetnosti odredbi u potrošačkim ugovorima u načinu promjene kamatne stope i valutne klauzule.

6. Sud je odlučujući o prigovoru mjesne nenadležnosti isti prigovor odbio, te je donio rješenje broj P-425/20-8 od 22. listopada 2021., koje rješenje je povodom uložene žalbe tuženika Županijski sud u Osijeku svojom odlukom broj Gž-2841/21-2 od 7. rujna 2022. potvrdio.

7. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu od 03.10.2005. (list 9-14), uvid u rodni list za tužiteljicu (list 15), prijepis knjigovodstvene kartice (list 20-25), otplatni plan (list 26-30), zahtjev za kredit (list 44), suglasnost (list 46), ponudu za novo vozilo auto kuće "A. Č." od 03.10.2005. (list 48), provedeno je vještačenje po vještaku M. I. dipl.oec. iz Ž. (list 142-152), proveden je dokaz saslušanjem vještaka na raspravi od 02.03.2023. (list 181-182), te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke na zapisniku od 21.03.2023. (list 185-187).

8. Sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka I. O. odzirom da je punomoćnik tuženika na raspravi održanoj 02.03.2023. odustao od ovog dokaznog prijedloga.

9. Tužiteljica saslušana kao stranka na raspravi 21.03.2023. je iskazala da je dana 03.10.2005. s R. bankom zaključila ugovor o kreditu u svrhu kupnje automobila. U to vrijeme nije imala otvoren obrt. Kredit nije koristila kao poreznu olakšicu. Prije nego se odlučila za ovaj kredit nije se interesirala kod drugih banaka o uvjetima kreditiranja jer su je iz auto kuće "A. Č." uputili na R. banku obzirom da su oni imali poslovnu suradnju s tom bankom. Kredit joj se činio povoljnim zbog rate i zbog toga se odlučila na taj kredit. Bankarski službenik joj je rekao da rata kredita može ići 10,00 kuna gore - 10,00 kn dolje, da je to u posljednjih par godina stabilna valuta i da se nije mijenjala. S bankom nije mogla pregovarati o uvjetima kredita. Ugovor o kreditu je bio unaprijed pripremljen, rekli su joj samo da je kamata 5% i anuitet kredita se ne mijenja, no nakon par godina počela je rasti rata i otišla je u banku pitati zašto se mijenja rata no nisu znali odgovor. Kredit je u cijelosti otplatila.

10. Nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud je donio presudu poslovni broj 2 P-425/20-29 od 20. travnja 2022. koja presuda je povodom uložene žalbe tuženika ukinuta odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 3268/23-2 od 26. rujna 2023. U obrazloženju ukinute odluke drugostupanjski sud navodi kako je potrebno saslušati svjedoka djelatnika banke i javnog bilježnika.

11. Presudu Županijskog suda u Zagrebu sud je dostavio punomoćnicima stranaka, te je po primitku iste punomoćnik tužene u svom pismenom podnesku od 16. listopada 2023. ponovno nagalasio da je odustao od dokaznog prijedloga saslušanja djelatnika banke I. O..

12. Sud nije proveo dokaz saslušanjem javnog bilježnika obzirom da se radi o predmetu koji potpada pod kolektivnu presudu u slučaju "Potrošač", a koja presuda se direktno primjenjuje na ovaj predmet.

13. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje Zakon o parničnom postupku) sud je utvrdio da je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio ugovor o kreditu dana 3. listopada 2005. na iznos od 23.500,00 CHF s rokom otplate od 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Nesporno je da su od strane korisnika kredita u cijelosti podmirene obveze proistekle iz navedenog ugovora o kreditu, te da su sredstva iz kredita korištena za kupovinu osobnog vozila.

13.1. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

13.2. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

14. Prema odredbi čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno čl. 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

15. U odnosu na pitanje ništetnosti dijela odredbi čl. 1. i 7. Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje otplate kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

16. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema st. 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

17. Analizirajući odredbe čl. 1., 2., i 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 23.500,00 CHF i kojom je regulirana otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan plaćanja a prema otplatnom planu, a anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu odnosno primjena valutne klauzule, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača. Ovo stoga jer je odredba o otplati kredita u mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke kao cijene kredita jedna od ključnih odredbi ugovora o kreditu koja motivira ili demotivira korisnike kredita na zaključenje istog pa je stoga neopravdano prepustiti promjenu iste jednostranoj odluci banke, dakle, samo jednoj ugovornoj strani dok s druge strane klijent kao korisnik kredita ne raspolaže znanjem koje je potrebno za razumijevanje funkcioniranja tržišta kredita. U takvoj situaciji korisniku kredita potrebno je pružiti cjelovite informacije u odnosu na značaj i primjenu valutne klauzule u odnosu na prvotno ugovorenu, kako bi korisnik kredita mogao procijeniti je li isti odgovara njegovim financijskim potrebama i mogućnostima. Tim više jer se u postupku kolektivne zaštite potrošača pravomoćno utvrdilo da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Stoga obzirom je izostalo određivanje takvih parametara, to naznačene odredbe čl. 1., 2. i 7. nisu razumljive, čime je korisnik kredita stavljen u neravnopravan položaj kao potrošač u odnosu na banku. U konkretnom slučaju izostalo je uvažavanje interesa korisnika kredita jer isti nije mogao utjecati na sadržaj ugovora vezan za primjenu valutne klauzule, a što je suprotno odredbi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO). Stoga je neosnovano pozivanje tuženika da je navedena odredba razumljiva i da nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana.

18. Također se posebno napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik, te korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita u odnosu na banku. Stoga proizlazi da su navedene odredbe čl. 1., 2. i 7. nepošteno ugovorene odredbe u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP/03 slijedom čega su iste i ništavne sukladno čl. 87. st. 1. ZZP/03. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

19. Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe i iste dovodeći u vezu s iskazom tužiteljice, sud je radi utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog promjene valutne klauzule proveo vještačenje po vještaku M. I., dipl.oec. iz Ž..

19.1. Iz nalaza vještaka proizlazi da su tužitelj H. M. i tuženik R. A. d.d. ugovorili iznos kredita 23.500,00 CHF i rok otplate 84 mjeseca s kamatnom stopom 5,50%, iznos anuiteta 337,70 CHF, a primjenom srednjeg tečaja Banke na dan korištenja kredita, odnosno dana 05.10.2005. u visini 4,785375 kuna za 1 CHF visina anuiteta iznosi 1.616,02 kuna. Visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala se cijelo vrijeme otplate kredita. Ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužiteljice u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i naknadne promjene kamatne stope koje su promijenjene odlukom tuženika i to u razdoblju otplate kredita iznosi 530,75 EUR.

19.2. Ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužiteljice u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 1.754,26 EUR. Ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužiteljice u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF- a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi 386,30 EUR. Ukupna razlika u uplatama vršenim od strane tužiteljice u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita iznosi 1.367,96 EUR.

20. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovora dok tuženik nije osporavao točnost matematičkog izračuna vještaka, već je isticao samo prigovore pravne naravi o kojima odlučuje sud, a ne vještak. Imajući u vidu prigovor tuženika sud je pozvao vještaka na raspravu od 02.03.2023. radi saslušanja vještaka no punomoćnik tuženika nije imao pitanja za vještaka.

21. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka M. I. kao stručan i objektivan, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima. Iz nalaza vještaka utvrđeno je da iznos 1.367,96 eura koji je tužitelj platio na temelju ništetne ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule upravo onaj iznos koji tužitelj i potražuje po konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 08.03.2023.

22. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 1.367,96 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa kako je to odlučeno u izreci ove presude.

23. Tuženik je po osnovi odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima obvezan vratiti tužitelju navedeni novčani iznos i to zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni mjesečno više plaćeni iznos, s tim da je kamata određena sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

24. U odnosu na prigovor zastare istaknut od strane tuženika, isti je po zaključku suda neosnovan. Naime, sukladno odredbi čl. 361. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa od 15. lipnja 2023. Obzirom je tužba podnijeta 28.12.2020. to znači da potraživanje tužitelja u odnosu na isplatu po valutnoj klauzuli nije obuhvaćeno zastarom.

25. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

26. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Odvjetničkoj tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje Tarifa) odobren trošak i to: za sastav tužbe 100 bodova, sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, za sastav dva obrazložena podneska i to od 19.10.2021. i 03.01.2023. po 100 bodova za svaki podnesak po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, za trošak zastupanja na ročištu i to od 10.12.2022., 02.03.2023. i 21.03.2023. u iznosu od po 100 bodova po Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što pomnoženo s vrijednošću boda u iznosu od 1,99 eura iznosi 1.194,00 eura. Tužitelju je odobren trošak predujmljenog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, te trošak sudske pristojbe na presudu u zatraženom iznosu od 26,54 eura, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 1.485,99 eura.

26.1. Nadalje, tužitelju je odobren daljnji trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to: za zastupanje na ročištu od 07.12.2023. u iznosu od 100 po Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 50 bodova po Tbr. 9. toč. 3. Tarife, što pomnoženo s vrijednošću boda u iznosu od 1,99 eura iznosi 298,50 eura, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 1.784,49 eura.

U Vinkovcima, 11. siječnja 2024.

Sudac:

Snježna Kozina, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana ovjerenog primitka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovoga suda pismeno u tri primjerka.

DNA:

1. Odvjetnik H. P., V. – pun. tužitelja

2. OD K. & P. d.o.o., Z. – pun. tuženika