Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB: 77561654785

Poslovni broj: M5 Povrv-93/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sutkinji Ivi Graovac kao sucu pojedincu, po prijedlogu sudske savjetnice Mije Mišić, u građansko-pravnoj stvari tužitelja S.-T. d.o.o., P., OIB: .., zastupan po punomoćniku V. B., odvjetniku u V., protiv tuženice P. P., B., OIB: .., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. prosinca 2023. godine, u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, dana 2. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice K. M., posl. br. Ovrv-908/2023 od 30. ožujka 2023. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javna bilježnica K. M. je donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-908/2023 od 30. ožujka 2023. na temelju vjerodostojne isprave kojim je naloženo tuženici platiti iznos od 94,83 EUR / 714,50 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2023. pa do isplate.

2. Tuženica je protiv gore navedenog rješenja pravodobno podnijela prigovor povodom kojeg je ovaj sud donio rješenje poslovni broj Povrv-93/2023 od 25. travnja 2023. godine, a kojim je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženica u prigovoru i tijekom postupka u bitnome navodi da u cijelosti osporava tražbinu tužitelja kako po osnovi tako i po visini budući da tužitelj nije priložio niti jedan dokaz o postojanju pravnog odnosa između stranaka, zatim da nije dokazao na koje usluge se odnose računi, ističe da je svoju obvezu uredno podmirila, ističe i prigovor zastare.

4. Tužitelj u podnesku od 12. svibnja 2023. ističe da je sukladno odredbi čl. 70. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine broj 94/13, 73/17, 14/19, 98/19, dalje u tekstu: ZOGO) propisano da je korisnik javne usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Ističe da je Ugovorom o koncesiji od 16. siječnja 2018. Općina obvezu odlaganja komunalnog otpada na području Općine povjerila tužitelju. Ističe da iz navedenog jasno proizlazi da je tužitelj ovlašteni pružatelj navedene usluge pa da slijedom navedenog nije potrebno dokazivati pravni odnos između tužitelja i tuženice ugovorom ili narudžbenicom. Navodi da je iz izvoda otvorenih stavaka jasno da tuženica vršila određene uplate, a da je posljednja uplata izvršena 19. kolovoza 2022. pa da se slijedom navedenog ne može prihvatiti prigovor zastare koji tuženica ističe. Predlaže održavanje platnog naloga na snazi.

6. Tijekom postupka sud je pročitao karticu korisnika za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 31. prosinca 2022. (list 7-9 spisa), Suglasnost Općine za promjenu cijene prikupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada temeljem Ugovor o koncesiji KLASA: 363-02/18-20/2, URBROJ: 2212/02-01/18-01-1 od 25. listopada 2018. (list 32 spisa), Ugovor o koncesiji za javne usluge sakupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada na području Općine od 16. siječnja 2018. (list 33-37 spisa), cjenik usluga (list 38 spisa).

6.1 Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja izvođenjem dokaza čitanjem računa broj 8470/01/01/2022 od 31. ožujka 2022., računa broj 33175/01/01/2022 od 30. rujna 2022., računa broj 30518/01/01/2022 od 31. kolovoza 2022., računa broj 33786/01/01/2022 od 31. listopada 2022., računa broj 19207/01/01/2022 od 31. svibnja 2022., računa broj 37471/01/01/2022 od 30. studenog 2022., računa broj 40619/01/01/2022 od 31. prosinca 2022., budući su isti dostavljeni nakon isteka prekluzivnih rokova za predlaganje novih dokaza. Naime, članak 461.a st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) propisuje da je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Članak 461.a st. 6. ZPP-a propisuje da stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka. Članak 461.a st. 7. ZPP-a propisuje da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 6. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. Sukladno sadržaju gore citiranog članka 461.a ZPP-a ovaj sud je 25. travnja 2023. godine donio rješenje poslovni broj Povrv-93/2023 kojim se stavlja izvan snage rješenje o ovrsi javne bilježnice K. M. iz Ž. poslovni broj Ovrv-908/2023 od 30. ožujka 2023. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukidaju se sve provedene ovršne radnje te je točkom 3. potonjeg rješenja određeno da je tužitelj dužan u roku od 15 dana od primitka predmetnog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Tužitelj je navedeno rješenje zaprimio 27. travnja 2023. pa stoga sud zaključuje da je tužitelj mogao iznijeti nove činjenice i dokaze najkasnije 12. svibnja 2023. godine. Navedeno pravilo o prekluzivnosti roka za iznošenje novih činjenica i dokaza potvrđuje i sudska praksa, koja u bitnome navodi da navedeni rokovi od 15 dana, koje zakon propisuje za iznošenje novih činjenica i predlaganje dokaza, predstavljaju rokove prekluzivne naravi, odnosno stranke protekom navedenih rokova više ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim ako ih bez svoje krivnje nisu mogli ranije iznijeti i predložiti, u kojem slučaju prekluzija nastupa zaključenjem prethodnog postupka (tako i Županijski sud u Zadru u Gž 466/2020-2 od 12. listopada 2020., Županijski sud u Varaždinu u Gž 1308/2020-2 od 10. ožujka 2021., Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Pž 1043/2019 od 26. lipnja 2020.). Nadalje, sud ističe da je tužitelj dužan iznesenim činjeničnim navodima i predloženim dokazima, unutar zakonskih prekluzivnih rokova, dokazati osnovanost tužbenog zahtjeva, bez obzira na držanje tuženika tijekom postupka. Slijedom navedenog, ovaj sud je odbio navedene dokazne prijedloge tužitelja.

7. Na temelju ovako provedenog postupka, a sukladno čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Predmet spora je ispunjenje obveze tuženice po osnovi naplate za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada.

9. Uvidom u karticu kupca za razdoblje od prosinca 1. siječnja 2000. do 31. prosinca 2022., sud je utvrdio da se ista odnosi P. P. kao korisnika te da je na istoj iskazano stanje na dan 31. siječnja 2023., kao i da tužitelj potražuje od tuženice temeljem navedene kartice kupca iznos od 94,83 EUR / 714,50 kuna.

9.1 Uvidom u Suglasnost Općine za promjenu cijene prikupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada temeljem Ugovor o koncesiji KLASA: 363-02/18-20/2, URBROJ: 2212/02-01/18-01-1 od 25. listopada 2018. sud je utvrdio da je Općina tužitelju dala suglasnost za promjenu cijena usluge prikupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada.

9.2 Uvidom u Ugovor o koncesiji za javne usluge sakupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada na području Općine od 16. siječnja 2018., utvrđeno je da je tužitelju dana koncesija za obavljanje komunalne djelatnosti skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada za područje Općine.

9.3 Uvidom cjenik usluga sud je utvrdio cijene za pružanje usluga skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada za različite kategorije korisnika.

10. Odredbom čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj dalje u tekstu: ZGO), propisano je da je korisnik javne usluge vlasnik nekretnine i korisnik nekretnine, kad je vlasnik nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tu osobu i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine, dok je čl. 75. st. 5. ZGO propisano da omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan, ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada.

10.1 Iz navedene odredbe proizlazi da je riječ o zakonskoj, a ne ugovornoj obvezi plaćanja usluge komunalnog otpada koja nastaje činjenicom pružanja, odnosno korištenja usluge odvoza komunalnog otpada, kao i da je obveznik plaćanja predmetne usluge prvenstveno vlasnik nekretnine, a podredno korisnik nekretnine ukoliko je vlasnik istu obvezu na prenio na korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud drži da je tužitelj bio dužan dokazati da je tuženica vlasnica predmetne nekretnine odnosno ukoliko ista nije vlasnica nego korisnica predmetne nekretnine, tužitelj je bio dužan dokazati da je obveza plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada prenesena na nju i da je o tome obaviješten tužitelj.

11.1 Tužitelj tijekom postupka nije pružio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tuženica vlasnica predmetne nekretnine, niti je pružio dokaz o tome da je korisnica nekretnine, ali da je na nju prenesena obveza plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada te da je tužitelj o tome obaviješten.

12. Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir činjenicu da uvjet vlasništva nije dokazan, ovaj sud zaključuje da tužitelj nije dokazao osnovnu pretpostavku postojanja obveze tuženice, pa je slijedom navedenog valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

12.1 S obzirom na činjenicu da je sud utvrdio da nije dokazana osnovna pretpostavka postojanja obveze tuženice prema tužitelju, sud se nije dalje upuštao u ocjenu osnovanosti drugih prigovora koje je tuženica tijekom postupka iznosila.

13. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u toč. I. izreke.

14. S obzirom da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženici naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava slijedom čega i zatezna kamata na trošak teče od donošenja presude (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

15. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, tužitelju ne pripada ni pravo na naknadu troškova postupka, a sve sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Vinkovci, 2. siječnja 2024.

Sudac:

Iva Graovac v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna strana može podnijeti žalbu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. O žalbi odlučuje županijski sud. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

Dostaviti:

1. V. B., odvjetnik u V.

2. P. P., B.G.