Pristupanje sadržaju
OPĆINSKI SUD U SPLITU P-1924/2020-25 Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Branku Karamanu, u pravnoj stvari
tužitelja B. R. iz S., O.: …, zastupan po
punomoćnici J. F., odvjetnici u S., protiv tuženika O.B. b.b.,
S., O.: …, zastupana po punomoćniku
odvjetniku B. A., odvjetniku u O. A. & A. d.o.o., S., radi utvrđenja
ništetnosti i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 16.
listopada 2023. u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja J. F.,
odvjetnice u S., zamjenice punomoćnika tuženika M. J., odvjetničkog
vježbenika u O.D. A.&A. d.o.o., dana 4. prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba ,
članak 2.Ugovora o kreditu broj: 85193/05 od 26.07.2005.g. kojeg su zaključili
B. R. iz S., O.:… i O.B. d.d. O.:…, u
dijelu u kojem je , u članku 2. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje kredit u
iznosu od 33.755,22 CHF, po srednjem deviznom tečaju za CHF HNB važeće na
dan korištenja kredita , kako se ovo naznačeno strano sredstvo plaćanja određuje
kao valuta ugovora , a korisnik kredita se obvezuje vratiti odobreni iznos kredita sa
pripadajućim kamatama uz valutnu klauzulu, u vrijeme i na način utvrđen ovim
ugovorom , u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim
anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem valutnom tečaju HNB tečaju za
CHF na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora o kreditu.
II.Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana , isplati iznos od 3.490,04 EUR /
26.295,68 kn , sve sa pripadajućom zateznom kamatom , obračunatoj po stopi od
15 % do 31.12.2007.g., od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po kamatnoj stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila
zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet
postotnih poena , a od 01.08.2015.g. do isplate , obračunatoj uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se
određuje za sve ESB primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena koje
zatezne kamate teku na svaki dospjeli iznos , kako slijedi:
- 11,43 EUR od 10.09.2005.
- 8,97 EUR od 10.10.2005.
- 9,97 EUR od 10.11.2005.
- 11,50 EUR od 12.12.2005.
- 10,02 EUR od 10.01.2006.
- 7,02 EUR od 10.02.2006.
- 4,97 EUR od 10.03.2006.
- 2,50 EUR od 10.04.2006.
- 3,42 EUR od 10.05.2006.
- 3,06 EUR od 12.06.2006.
- 1,47 EUR od 10.07.2006.
- 0,85 EUR od 10.08.2006.
- 2,21 EUR od 11.09.2006.
- 3,42 EUR od 10.10.2006.
- 0,69 EUR od 10.12.2006.
- 1,58 EUR od 10.03.2008.
- 0,08 EUR od 10.10.2008.
- 6,36 EUR od 10.11.2008.
- 4,03 EUR od 10.12.2008.
- 17,37 EUR od 12.01.2009.
- 22,46 EUR od 12.02.2009.
- 28,69 EUR od 10.03.2009.
- 17,75 EUR od 10.04.2009.
- 15,71 EUR od 11.05.2009
- 14,62 EUR od 10.06.2009.
- 16,81 EUR od 10.07.2009.
- 12,43 EUR od 10.08.2009.
- 14,42 EUR od 10.09.2009.
- 11,00 EUR od 12.10.2009.
- 14,04 EUR od 10.11.2009.
- 12,30 EUR od 10.12.2009.
- 19,37 EUR od 11.01.2010.
- 24,01 EUR od 10.02.2010.
- 23,02 EUR od 10.03.2010.
- 26,97 EUR od 12.04.2010.
- 32,65 EUR od 10.05.2010.
- 37,71 EUR od 10.06.2010.
- 47,41 EUR od 12.07.2010.
- 37,93 EUR od 10.08.2010.
- 62,03 EUR od 10.09.2010.
- 49,38 EUR od 11.10.2010.
- 51,83 EUR od 10.11.2010.
- 62,32 EUR od 10.12.2010.
- 76,18 EUR od 10.01.2011.
- 60,59 EUR od 10.02.2011.
- 65,43 EUR od 10.03.2011.
- 58,59 EUR od 11.04.2011.
- 74,08 EUR od 10.05.2011.
- 84,70 EUR od 10.06.2011.
- 89,52 EUR od 11.07.2011.
- 143,07 EUR od 10.08.2011.
- 92,28 EUR od 12.09.2011.
- 84,70 EUR od 10.10.2011.
- 86,57 EUR od 10.11.2011.
- 85,88 EUR od 12.12.2011.
- 92,49 EUR od 10.01.2012.
- 97,11 EUR od 10.02.2012.
- 98,53 EUR od 12.03.2012.
- 95,17 EUR od 10.04.2012.
- 96,96 EUR od 10.05.2012.
- 98,81 EUR od 11.06.2012.
- 96,04 EUR od 10.07.2012.
- 95,78 EUR od 10.08.2012.
- 90,56 EUR od 10.09.2012.
- 92,35 EUR od 10.10.2012.
- 96,22 EUR od 12.11.2012.
- 94,99 EUR od 10.12.2012.
- 96,77 EUR od 10.01.2013.
- 91,71 EUR od 11.02.2013.
- 89,76 EUR od 10.03.2013.
- 95,34 EUR od 10.04.2013.
- 89,87 EUR od 10.05.2013.
- 87,00 EUR od 10.06.2013.
- 13,60 EUR od 10.07.2013.
- 13,60 EUR od 12.08.2013.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od
1.768,52 euro/13.324,91 kuna s pripadajućim zateznim kamatama od 4. prosinca
2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope
koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za
tri postotna poena, u roku od 15 dana.”
Obrazloženje
1. U tužbi radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu radi isplate
podnesenoj ovom sudu 10. lipnja 2020. navodi se kako je tužitelj s prednikom
tuženika S. B. d.d. sklopio Ugovor o kreditu 26. srpnja 2005. br.
85352/05, te da je tužiteljici stavljeno na raspolaganje 33.755,22 CHF što joj je
isplaćeno u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan
korištenja. Ugovorena je nepoštena i ništetna ugovorna odredba na način da je
ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak što je imalo za
posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a da prije i u vrijeme
zaključenja ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne
parametre i metodu izračuna bitne za donošenje valjane odluke utemeljene na
potpunoj obavijesti.
1.1. U podnesku od 13. listopada 2023. tužitelj je konačno uredio tužbeni
zahtjev sukladno provedenom vještačenju. Tužbenim zahtjevom traži ukupno
3.490,04 EUR/ 26.295,68 kuna sa zateznim kamata od dospijeća svakog pojedinog
iznosa na način kako je to specificirano u izreci presude.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev osporavajući
osnov i visinu. Ističe se prigovor zastare kao i činjenicu da tužitelj nema pravnog
interesa za podnošenje ove tužbe jer je obvezno pravni odnos između stranaka
prestao ispunjenjem budući je kredit u cijelosti otplaćen 12. kolovoza 2013. Tuženik
ističe kako tužitelju prilikom zaključenja ugovora nije prikrio niti jednu informaciju koju
je imao ili za koju je znao, ali ga je isto tako upozorio na moguće negativne
posljedice i rizike oko ugovaranja valutne klauzule, a koja ugovorna odredba da je
jasna, lako uočljiva i razumljiva zbog čega ne može kao takva niti biti predmetom
ocjene poštenosti. Takva ugovorna odredba o valutnoj klauzuli da ne uzrokuje
protivno načelu savjesnosti i načela značajnu neravnotežu u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača.
3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem ugovora o kreditu broj 85352/05
(list 6-13 spisa), izračun EKS-a otplatni plan (list 23-25 spisa), knjigovodstvene
kartice ( list 26-28 spisa), specifikacija uplata ( list 29-39 spisa), nalaz i mišljenje
vještaka za knjigovodstvo i financije iz trgovačkog društva JUT d.o.o. (list 48-60
spisa), dopuna nalaza i mišljenja (list 74-80 spisa), saslušanjem tužitelja B.
R. (list 116-118 spisa).
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe
i isplata novčanog iznosa stečenog bez osnove.
4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o
obveznim odnosima ("NN" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21,
114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).
4.2. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti određenih odredbi i isplata po
osnovi Ugovora o kreditu broj 85352/05za kupnju stana iz Programa potajne
stanogradnje u S. od 26. srpnja 2005 (nadalje: Ugovor) u kojem tužitelj ima
status potrošača, a tuženik status trgovca odnosno pružatelja usluge, te dolazi do
primjene mjerodavno potrošačko pravo.
5. Sukladno čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o
parničnom postupku ("SL SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82.,
43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "NN" br. 53/91.,
91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08.,
57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., ), prema kojima je u
našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje
činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za
prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u
postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.
6. Čitanjem ugovora o kreditu broj 85352/05 od 26. srpnja 2005., otplatnog plana, prometa po računu u vlasništvu tužitelja otvorenog kod O. B. d.d.,
čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještakinje za knjigovodstvo i financije A.
B., kao i dopuna nalaza i mišljenja od 20. rujna 2022., sud je utvrdio:
-ugovoreno je da su mjesečni anuiteti izraženi u CHF-valuti ugovora koji se
podmiruju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju
prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća,
-financijskim vještačenjem vještakinje A. B. utvrđeno je da je ukupan iznos
preplate, uzevši u obzir rast anuiteta zbog valutne klauzule i to pozitivne i negativne
razlike 3.490,04 euro/26.295,68 kuna.
6.1.Tužiteljica je imala prigovor na sačinjeni nalaz i mišljenje povodom čega je
vještakinja izradila dopunski nalaz i mišljenje u kojem je odvojeno prikazala pretplate
zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule. Tuženik nije imao prigovora na
matematički izračun vještaka.
7.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetne ugovorne Trgovački sud u
Zagrebu je presudom P- 1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćnom presudom
Visokog trgovačkog suda R. H. broj Pž-6632/17 od 14.6.2018.
(predmet br.) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili
kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o
kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o
potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz
koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja
predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim
parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a
tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za
posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
7.1. Prema čl.502.c Zakona o parničnom postupku ("NN" 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22,
dalje: ZPP) ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne
bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica
utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018).
8. Osim iznesenog o učincima odredbe čl.502.c. ZPP, treba reći da je
temeljem čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj
odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo.
Prema odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN, 96/2003., nadalje
ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, propisuje da ugovorna
odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se smatra nepoštenom ako,
suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st.1.). Smatra se da se o pojedinoj
ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed
formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin
sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog
ugovora trgovca (čl. 81. st.2.).
8.1. Odredbom čl. 82. ZZP propisano je da ugovorne odredbe koje bi se, uz
ispunjenje pretpostavki iz članka 81. toga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu,
između ostalih, odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača
da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito
odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije
predviđena mjerodavnim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji
idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada
bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza bio na trgovcu, a odredbom čl. 102. st. 1.
ZZP je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.
8.2. Iako tuženik ističe da su tužitelju bile jasne sve ugovorne odredbe u
presudi Suda EU broj C-26/13 od 30.4.2014. navodi se da članak 4.
stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne
mora biti samo gramatički razumljiva.
9. Nadalje, treba istaknuti da je odredbom članka 4.ZOO propisano da su u
zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici
dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja
općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i
uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi
obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se
ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i
savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.
9.1. Prema odredbi čl.322.st.1.ZOO-a proizlazi da je Ugovor koji je suprotan
Ustavu R. H., prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako
cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u
određenom slučaju ne propisuje što drugo. U konkretnom slučaju to znači da su u
ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti
mehanizma utjecaja valutne klauzule sve kako bi na temelju jasnih i razumljivih
kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze.
Valutna klauzula koja je zapravo trebala biti zaštitni mehanizam potrošača
9.2. Ni ZZP/03 ni ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li
pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4.ZOO kojom
je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza
iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
9.3.Tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je njegova mjesečna
financijska obveza na dan sklapanja ugovora te do prve sljedeće promjene tečaja
ugovorene valute do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog
pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, što
posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu
u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne
strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je
suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo
ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva
ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP/03.
10. Vrhovni sud RH se u svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u
odnosu na nepoštenost i ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano
za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti
pozvao na obrazloženje presude Visokog Trgovačkog suda Pž-6632/2017. Visoki
Trgovački sud je utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz
valutu švicarski franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se
glavnica veže uz valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna
klauzula u švicarskim francima". Nadalje, Visoki Trgovački sud utvrđuje i da se
ugovorne odredbe kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim
stranicama ugovora, nisu pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali
prosječnom potrošaču nisu razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja.
10.1.Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute švicarski
franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim
znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale,
potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i sama
nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i
prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer
banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom
u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću
klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima
povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora
uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i
obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu
potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač
kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u
švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a
ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim
ugovorima vjerovnik zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je
švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna.
Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za
valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje
ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje
davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu
potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.
11.Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da odredbe
predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i to čl.1. i 6. nisu razumljive,
protivne su načelu savjesnosti i poštenja, te su kao takve ništetne.
12.U odnosu na prigovor zastare, odgovoriti je kako je zastarni rok po
stjecanju bez osnove 5 godina. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara
počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati
ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok
čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom
vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim
organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. U odnosu na valutnu
klauzulu presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. to ne postoji zastara
predmetnog potraživanja jer je tužba podnesena 10. lipnja 2020. tj. prije isteka roka
od 5 godina.
13. U odnosu na prigovor tuženika kako tužitelj nema pravni interes jer je kredit otplaćen, treba istaknuti da tužitelj kao ugovorna stranka ima pravni interes
tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe koje pravo mu se ne gasi (čl.328.ZOO)
i vremenski je neograničeno, a pravni interes posebice ima stoga jer je utvrđenje
ništetnosti podloga za traženje isplate stečenog bez osnove što je i krajnji cilj svakog
potrošača u ovoj vrsti parnica,
14.Stoga, imajući u vidu izneseno, prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje
ništetnosti odredbi predmetnog ugovora i odlučeno je kao u izreci presude pod I .
Kako je posljedica ništetnosti vraćanje onog što je stečeno bez osnove, odlučeno je
kao pod točkom II. Odluke. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj platio tuženiku
3.490,04 EUR / 26.295,68 kn više na ime anuiteta zbog promjene tečaja CHF,
odnosno pojedine mjesečne iznose navedene u izreci ove presude što uključuje
pozitivne i negativne razlike.
15. U odnosu na zahtjev za isplatu zateznih kamata ističe se da se tijek
kamata prosuđuje po odredbi članka 1115. ZOO-a. Prema sudskoj praksi (ŽS Split,
Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja
navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe
nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih
odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan
platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa .
16.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" 142/12, 103/14,
118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: OT).
16.1.U ovom postupku vrijednost predmeta spora 3.490,04 EUR / 26.295,68
kn kada je tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku koji je
predao sudu zatražio upravo isplatu zatraženog iznosa.
16.2. Tužitelju je obistinjen trošak po 100 bodova za svaku poduzetu radnju i
to za sastav tužbe od 10. lipnja 2020. , podnesak od 22. siječnja 2022., ročište od 1.
veljače 2022. podnesak od 5. rujna 2022., podnesak od 5. lipnja 2023. i ročište od
16. listopada 2023.Temeljem Tbr 9.t.2. Tarife za pristup ročištu na kojem se nije
raspravljalo o glavnoj stvari od 6. rujna 2022. i 13. 9.2023. po 50 bodova,temeljem
Tbr.8.t.4. Tarife 25 bodova za podnesak od 13. listopada 2023.što ukupno iznosi 725
bodova, pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 euro iznosi 1,450,00 eura, a s eura
čemu je potrebno pridodati troškove provedenog vještačenja od 265,44 eura te
troškove pristojbe tužbe u zatraženom iznosu od 53,08 euro što ukupno iznosi
1.768,52 euro/13.324,91 kuna.
Tužitelju nije obistinjen trošak sudske pristojbe na odluku jer su člankom 6.
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine
51/23) potrošači oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi.
16.3. Na dosuđeni iznos troškova tužitelju pripadaju i zatezne kamate od
presuđenja , a sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a i čl. 151. st. 3. ZPP-a.
Zbog navedenog sud je odlučio je kao izreci presude.
U Splitu 4. prosinca 2023.
SUDAC Branko Karaman v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana
od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu
putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci
koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je
dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje
smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženog
- u spis