Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. Vojarna „Sv. Križ“, Dračevac

21 000 Split

Poslovni broj: 96 Pnš-31/2015-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Splitu, sutkinja Antonia Škaričić Majić, u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o. , Z., V. 20/a, OIB: … , kojeg zastupa

punomoćnik I. P., odvjetnik u Z., protiv prvotuženika D. P.,

OIB: …, R., R. 47, drugotužene L. P., OIB: …

R., R. 47, koju zastupa punomoćnik B. R.,

odvjetnik u I. i trećetuženika C. z p u u z S,

OIB: … , S., H. u 65, kojeg zastupaju punomoćnici I.

S. i M. S., odvjetnici u S., radi naknade, nakon održane glavne rasprave zaključene 27. studenoga 2023. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja S. S., odvjetnice u S. i punomoćnice trećetuženika M.

S., odvjetnice u S., na ročištu za objavu presude 10. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima D. P., OIB: …, L. P., OIB: …

i C. z p u u z S., OIB: … , u

roku od petnaest (15) dana solidarno isplatiti tužitelju B. d.o.o., OIB: … iznos od 1.313,78 eura sa zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 346,33 eura od 21. svibnja 2014.,

-na iznos od 262,72 eura od 8. lipnja 2014.,

-na iznos od 339,69 eura od 15. lipnja 2014.,

-na iznos od 374,20 eura od 1. srpnja 2014.

od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženicima D. P., OIB: …, L. P., OIB: …

i C z p u u z S, OIB: …, u

roku petnaest (15) dana, solidarno naknaditi tužitelju B. d.o.o., OIB: …

troškove parničnog postupka u iznosu od 1.640,60 eura.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za daljnjom naknadom troškova postupka u iznosu od 1.359,40 eura.

r i j e š i o  j e

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužba je ovom sudu podnesena 15. siječnja 2015. u pravnoj stvari tužitelja B. d.o.o. protiv prvotuženika tada mal. D. P., drugotuženika M.

P., trećetužene L. P. i četverotuženika tada D. z o d i

m, a radi naknade štete u ukupnom iznosu od 9.898,70 kuna. U tužbi se navodi da je tada maloljetni D. P. u više navrata i to 20. svibnja 2014., 7. lipnja 2014., 14. lipnja 2014. i 30. lipnja 2014. u trgovini tužitelja u S. na adresi V. 51- 53 ukrao i za sebe zadržao veću količinu parfema. Tako da je 20. svibnja 2014. ukrao i za sebe zadržao 6 parfema u vlasništvu tužitelja i time ga oštetio za 2.609,40 kuna, 7. lipnja 2014. da je ukrao i za sebe zadržao 5 parfema u vlasništvu tužitelja i oštetio ga za 1.979,50 kuna, dana 14. lipnja 2014. da je ukrao i za sebe zadržao 7 parfema u vlasništvu tužitelja te time oštetio tužitelja za 2.559,40 kuna i konačno 30. lipnja 2014. da je ukrao i za sebe zadržao dodatnih 6 parfema u vlasništvu tužitelja te ga time oštetio za 2.819,40 kuna. Radi navedenih kaznenih djela krađe O. d o u S. je odlučilo da nije svrsishodno voditi kazneni postupak

protiv maloljetnika te je dopisom tužitelj upućen svoj imovinskopravni zahtjev ostvarivati prema roditeljima maloljetnog djeteta. Nadalje se u tužbi navodi da su svi tuženici solidarno odgovorni za naknadu predmetne štete, pa tako prvotuženik budući da je svojom štetnom radnjom tužitelju prouzročio štetu u vidu umanjenja njegove imovine, njegovi roditelji drugotuženik i trećetužena budući je u vrijeme predmetnih događaja prvotuženik bio maloljetna osoba, a jednako tako i četverotuženik budući da je u vrijeme predmetnih događaja prvotuženik bio povjeren na čuvanje četverotuženiku kao odgojnoj ustanovi. U tužbi je navedeno da tužiteljeva šteta iznosi 9.898,70 kuna što predstavlja cijenu ukradene robe.

2. Tužitelj je povukao tužbu u odnosu na drugotuženika, te je raspravnim rješenjem Općinskog suda u S. poslovni broj Pnš-31/2015 od 24. veljače 2022. utvrđeno da je tužba povučena u odnosu na drugotuženika M. P., jednako

tako je u tijeku postupka došlo do promjene u nazivu četverotuženika iz D. z o d i m – S u C z p u u z S.

2.1. Tužitelj je konačno podneskom od 25. veljače 2022. uredio tužbeni zahtjev na način da predložio sudu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženicima isplatiti tužitelju utuženi iznos.

3. Prvotuženik nije odgovorio na tužbu, dok su trećetužena i četverotuženik podnijeli sudu pisani odgovor na tužbu. Trećetužena je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor mjesne nenadležnosti te je osporila tužbu u cijelosti navodeći da ona nije ni subjektivno ni objektivno odgovorna za predmetnu počinjenu štetu te je osporila osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

4. Četverotuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo da je nesporno da se u vrijeme počinjenja kaznenog djela na štetu tužitelja prvotuženik-tada maloljetnik nalazio kod četverotuženika na privremenom smještaju radi provođenja rehabilitacijskih programa, ali da u njihovoj ustanovi socijalne skrbi ne postoji mogućnost prisilnog ograničavanja slobode te da smisao odgojnog rada nije imati neposredanb nadzor u svakom trenutku nad maloljetnikom već se u cilju promjene neprihvatljivih ponašanja kod maloljetnika koriste resocijalizacijske metode te discipliniranje putem propisnih stegovnih mjera. Jednako tako četverotuženik je istaknuo da on ne može biti odgovoran za ponašanje korisnika koje je proizišlo iz loših odgojnih utjecaja i poročnih navika stečenih do dolaska u ustanovu. Konačno je istaknuo da je u vrijeme počinjenja kaznenih djela prvotuženik bio stariji maloljetnik sposoban za rasuđivanje i svjestan posljedica svog čina tako da je nastala šteta prvenstveno odgovornost štetnika.

5. U odgovoru na tužbu drugotužena je istaknula prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu istaknuvši da je njezino prebivalište na području Općinskog suda u Imotskom te da je dovedena u neravnopravan položaj budući da joj je tegobno putovati u Split i da je protivno načelu ekonomičnosti.

5.1. Odredbom članka 50. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) propisano je ako je jednom tužbom tuženo više osoba (članak 196. stavak 1. točka 1.), a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika. Jednako tako odredbom članka 52. stavka 1. ZPP propisano je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. S obzirom na to da je Općinski sud u Splitu opće mjesno nadležan za jednog od tuženika, a štetna radnja je počinjena i štetna posljedica nastupila na području sjedišta Općinskog suda u Splitu to je neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.

5.2. Slijedom navedenog o prigovoru mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Splitu, odlučeno je u izreci ovog rješenja.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KM-DO-73/14 od 25. kolovoza 2014., posebnog izvješća II P. p S. od 15. srpnja 2014., službene zabilješke o dotadašnjem životu i obiteljskim prilikama za maloljetnika od 1. srpnja 2014., otpusnog pisma P. b. z. d. i. m. od 27. travnja 2007., potvrde Z. u

Š. od 22. studenoga 2022., prijave krađe od 24. lipnja 2014., inventurne liste za 21. svibnja 2014., 14. lipnja 2014., 11. lipnja 2014. i 30. lipnja 2014.

6.1. Tužitelj je predložio sudu odustati od prijedloga za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedokinje A. V., pa je sud raspravnim rješenjem od 27.

studenoga 2023. odustao od njezinog saslušanja.

7. U konkretnom slučaju, a sukladno članku 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP), radi se o sporu male vrijednosti

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za solidarnu naknadu štete u vidu umanjenja tužitelje imovine u iznosu od 9.898,70 kuna, koju je počinio prvotuženik kao maloljetnik.

10. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelju šteta doista nastala, kao ni to da je prvotuženik sin treće drugtužene te da je u vrijeme počinjenja predmetne štete bio maloljetnik (17 godina) i smješten u odgojnu ustanovu - trećetuženika.

11. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi je li prvotuženik počinitelj predmetne štete, visinu predmetne štete kao i to odgovaraju li svi tuženici tužitelju solidarno za počinjenu štetu.

12. Čitanjem dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KM-DO-73/14 od 25. kolovoza 2014. utvrđeno je da je to tijelo, a po kaznenoj prijavi II P. p S. protiv maloljetnog D. P., donijelo odluku da nema osnove za

daljnje vođenje kaznenog postupka jer je ocijenjeno da daljnje postupanje ne bi bilo svrhovito budući se radi o maloljetniku koji je već upućen u dom za odgoj, jednako tako je tužitelj upućen svoj imovinskopravni zahtjev ostvariti prema roditeljima maloljetnog počinitelja u parnici.

13. Čitanjem posebnog izvješća II P. p S. od 15. srpnja 2014.

upućenog O. državnom odvjetništvu za mladež u S. utvrđeno je da je

tužitelj podnio kaznenu prijavu protiv prvotuženika radi kaznenog djela krađe zajedno sa snimkom krađe na CD-R mediju, da su policijski službenici došli do saznanja i prikupili druge materijalne dokaze iz kojih proizlazi osnovana sumnja da je prvotuženika izvršio kazneno djelo krađe na štetu tužitelja i to upravo na način kako tužitelj navodi u tužbi, te da je nakon izvršene krađe ukradene parfeme prodao nepoznatoj osobi za neutvrđeni iznos novca.

14. Čitanjem Službene zabilješke o dotadašnjem životu i obiteljskim prilikama za maloljetnika od 1. srpnja 2014. utvrđeno je da je prvotuženik u vrijeme štetnog događaja boravio kao štićenik d z o d i m u S., da je isti nakon

rođenja posvojen od strane supružnika M. i L. P.-ovdje

drugotužene, s kojima je živio do smještaja u D. z o d i m, nadalje

da je završio osnovnu školu nakon čega je odustao od daljnjeg školovanja, da je liječen zbog poremećaja ponašanja, emocija i adgd zbog čega koristi propisanu terapiju, da je zbog činjenja većih kaznenih djela u vremenu od 18. svibnja 2012.-27. veljače 2014. bio u T. gdje je samovoljno prestao sa korištenjem spomenute terapije, da se druži s osobama asocijalnog ponašanja, konzumira duhan i alkohol te je odan skitnji i vršenju kaznenih djela zbog kojih je do tada i prijavljen zbog počinjenja 53 kaznena djela imovinskog kriminaliteta.

15. Čitanjem Otpusnog pisma P. b. z. d. i. m. od 27.

travnja 2007. utvrđeno je da je prvotuženik usvojen od strane M. i L.

P. 2005. godine, da je emotivno i odgojno izrazito deprivirano, da ima poremećaje u ponašanju, da se usvojitelji ne mogu nositi s njegovim psihičkim problemima, da je kod četverotuženika tada vidljiva krajnja odgojna i emocionalna zapuštenost, da je u osnovi topla osoba i da ima mogućnost emocionalnog vezivanja, ali je neophodna dostatna empatija od strane osoba koje se skrbe za njega, da usvojiteljica nema dovoljno empatijskih kapaciteta te da mu šalje ambivalentne poruke te da usvojitelji nisu skloni suradnji s osobama koje bi mogle pomoći njima i djetetu.

16. Čitanjem potvrde Z. u Š. od 22. studenoga 2022. utvrđeno je da se prvotuženik nalazi na izdržavanju kazne zatvora od 11. siječnja 2018. te da je očekivani istek kazne zatvora 11. veljače 2024.

17. Čitanjem prijave krađe od 24. lipnja 2014. utvrđeno je da je 20. svibnja 2014. nepoznata osoba u poslovnici tužitelja otuđila 3 parfema Boss Bottled men night i 3 parfema Boss Bottles, ukupne vrijednosti 2.609,40 kuna.

18. Čitanjem liste inventura za 21. svibnja 2014. utvrđeno je da je cijena ukradenog parfema Boss Bottled men night 399,90 kuna, a da je cijena ukradenog parfema Boss Bottles night 469,90 kuna.

19. Čitanjem prijave krađe od 24. lipnja 2014. utvrđeno je da je 14. lipnja 2014. nepoznata osoba u poslovnici tužitelja otuđila 7 parfema ukupne vrijednosti 2.559,40 kuna i to jedan parfem Armani code vrijednosti 399,90 kuna, tri parfema Armani aqua di gio ukupne vrijednosti 1.259,70 kuna, dva parfema Armani Emporio ukupne vrijednosti 699,80 kuna i jedan parfem Hugo Boss in motion vrijednosti 200,00 kuna.

20. Čitanjem liste inventura za 14. lipnja 2014. utvrđeno je da je cijena ukradenog parfema Armani code 399,90 kuna, da je cijena ukradenog parfema Armani aqua di gio 419,90 kuna, da je cijena ukradenog parfema Armani Emporio 349,90 kuna, da je cijena ukradenog parfema Hugo Boss in motion 200,00 kuna.

21. Čitanjem prijave krađe od 24. lipnja 2014. utvrđeno je da je 7. lipnja 2014. nepoznata osoba u poslovnici tužitelja otuđila 5 parfema ukupne vrijednosti 1.979,50 kuna i to jedan parfem Hugo Boss Jour vrijednosti 499,90 kuna i četiri parfema Hugo Boss Deep Red ukupne vrijednosti 1.479,60 kuna

22. Čitanjem liste inventura od 11. lipnja 2014. utvrđeno je da je cijena ukradenog parfema Hugo Boss Jour 499,90, da je cijena ukradenog parfema Hugo Boss Deep Red 369,90 kuna.

23. Čitanjem prijave krađe od 24. lipnja 2014. utvrđeno je da je 30. lipnja 2014. nepoznata osoba u poslovnici tužitelja otuđila 6 parfema ukupne vrijednosti 2.819,40 kuna i to tri parfema Hugo Boss bottled vrijednosti 1.409,70 i tri parfema Hugo Boss night ukupne vrijednosti 1.409,70 kuna

24. Čitanjem liste inventura za 30. lipnja 2014. utvrđeno je da je cijena ukradenog parfema Boss Bottled men night 469,90 kuna, a da je cijena ukradenog parfema Boss Bottles night 469,90 kuna.

25. Odredbom članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) propisano je da je šteta, između ostalog, umanjenje nečije imovine, dok je člankom 1045. stavka 1. ZOO propisano tko drugom prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

26. Da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je da su u pojedinom slučaju ispunjene sve opće pretpostavke odgovornosti za štetu, to je postojanje subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, nastala šteta, uzročna veza i protupravnost. U konkretnom slučaju, prema shvaćanju ovog suda, radi se o odgovornosti za štetu koja postoji kao izvanugovorna, odnosno deliktna odgovornost prvotuženika i odgovornost drugotužene i trećetuženika za drugog, u ovom slučaju prvotuženika.

27. Odredbom članka 1049. ZOO propisano je da krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom. Prvotuženik je prilikom otuđenja imovine tužitelja prouzročio štetu namjerno budući da je želio otuđiti parfeme iz poslovnice tužitelja a znao je i za posljedicu odnosno štetu koju prouzrokuje tužitelju, prema tome dužan je tužitelju naknaditi štetu budući da nije dokazano da je šteta nastala bez njegove krivnje ili da bi bili ispunjeni razlozi iz članka 1050. prema kojima ne bi odgovarao za štetu koju je prouzročio tužitelju. Odredba članka 1045. ZOO je, s obzirom na naprijed navedena utvrđenja, pravna osnova za odgovornost prvotuženika koji je predmetnu štetu prouzrokovao slijedom čega je, s obzirom na to da je prvotuženik u međuvremenu postao punoljetan, isti dužan i popraviti.

28. Nadalje, odredbom članka 1056. stavka 4. ZOO propisano je da roditelji odgovaraju za štetu što je drugom prouzroči njihovo dijete koje je navršilo sedam godina života, osim ako ne dokažu da je šteta nastala bez njihove krivnje, a odredbom članka1057. propisana je solidarna odgovornost roditelja i djeteta. Odredbom članka1058. ZOO propisano je da za štetu koju drugome prouzroči maloljetnik dok je pod nadzorom skrbnika, škole ili druge ustanove odgovara skrbnik, škola, odnosno druga ustanova, osim ako dokažu da su nadzor obavljali na način na koji su obvezani ili da bi šteta nastala i pri brižljivom obavljanju nadzora, dok stavak 2. istog članka propisuje solidarnu odgovornost u slučaju da za štetu odgovara i maloljetnik.

29. Drugotužena je sporila osnovu svoje odgovornosti ističući da nije mogla utjecati na njegovo ponašanje koje se ne može pripisati lošem odgoju ili lošem primjeru koje mu je davala ona.

30. Odredbom članka 1059. ZOO propisana je posebna odgovornost roditelja, ukoliko je dužnost nadzora nad maloljetnom osobom na nekoj drugoj osobi, oštećenik može zahtijevati naknadu od roditelja kad je šteta nastala zbog lošeg odgoja maloljetnika, loših primjera i drugo. Prema shvaćanju ovog suda odgovornost u konkretnom slučaju je i na roditeljima prvotuženika a kada se uzme u obzir da je prvotuženik činio kaznena djela i prije nego je smješten kod trećetuženika. Osim toga u postupku je čitanjem materijalnih dokaza utvrđeno da niti prije roditelji nisu bili otvoreni za suradnju s drugim institucijama kako bi se riješili problemi njih kao roditelja i njihovog djeteta, kao i to da je dijete napustilo školu i da je kod prvotuženika još kao djeteta nakon posvojenja vidljiva krajnja odgojna i emocionalna zapuštenost. Prema tome, ne radi se o isključivo lošem odgoju već prema shvaćanju ovog suda o djelomičnom zanemarivanju brige prema maloljetnom djetetu, zbog čega je i dospjelo kod trećetuženika na brigu.

31. Trećetuženik je sporio osnovu svoje odgovornosti u ovoj pravnoj stvari držeći da je isti kao ustanova "otvorenog tipa", da je prvotuženik u istu upućen sa već razvijenim oblicima socijalno neprihvatljivog ponašanja, te da on ne može biti odgovoran za ponašanje korisnika koje je proizašlo iz loših odgojnih utjecaja i porodičnih navika stečenih do dolaska u ustanovu.

32. Prema shvaćanju ovog suda trećetuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi istog ekskulpirale odgovornosti u konkretnoj pravnoj stvari, ovo posebno imajući na umu da se radilo o više slučaja krađe što ukazuje na ustrajnost u vršenju delikata od strane prvotuženika iz čega se ne može zaključiti da je trećetuženik nad prvotuženikom obavljao brižljivi nadzor.

33. Jednako tako za navesti je trećetuženiku da činjenica da je riječ o dječjem domu otvorenog tipa, iz kojeg djeca mogu slobodno i bez pratnje izlaziti, ne uklanja sama po sebi odgovornost te ustanove za štetu koju štićenik počini dok se nalazi izvan doma. (ovakvo pravno shvaćanje je izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-880/87 od 30. rujna 1987.)

34. Odredbom članka 1057. ZOO propisano je da je odgovornost roditelja i djeteta solidarna, a jednako tako sudska praksa se izjasnila da ukoliko postoje pretpostavke za odgovornost druge osobe za maloljetnika, kao i pretpostavke odgovornosti roditelja, njihova je odgovornost solidarna (ovakvo pravno shvaćanje je izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2725/87)

35. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju svih činjenica i provedenih dokaza utvrdio da u konkretnom slučaju, postoji solidarna odgovornost svih troje tuženika za naknadu štete zbog umanjenja imovine tužitelju u utuženom iznosu od 9.898,70 kuna.

36. Sukladno odredbi članka1086. ZOO obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete slijedom čega su tužitelju na pojedine iznose štete dosuđene i zatezne kamate primjenom odredbe članka 29. ZOO onako kako je isti zatražio-slijedećeg dana od nastanka štete. Stopa zateznih kamata precizirana je sukladno pravnim propisima.

37. Stoga je, odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

38. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 1., članku 155. i članku 164. ZPP. Imajući na umu naveden zakonske odredbe, ovaj sud smatra da tužitelju pripada cjelokupan trošak postupka.

39. Prilikom određivanja visine troškova uzeta je u obzir vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.313,78 eura te Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura (Tbr. 50 Tarife).

40. S obzirom na odredbe Tarife kao i postavljeni zahtjev za naknadu troškova, uzimajući u obzir odredbu Tbr. 42 Tarife o porezu na dodanu vrijednost, tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 15. siječnja 2015. u iznosu od 187,50 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 8. veljače 2016. u iznosu od 187,50 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 8. veljače 2016. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 46,87 eura (Tbr. 9/5 Tarife),

- sastav obrazloženog podneska od 22. rujna 2021. u iznosu od 187,50 eura (Tbr. 8/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 23. rujna 2021. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 93,75 eura (Tbr. 9/2 Tarife),

- sastav podneska od 29. rujna 2021. u iznosu od 46,87 eura (Tbr. 8/4 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 14. prosinca 2021. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 46,87 eura (Tbr. 9/5 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 24. veljače 2022. u iznosu od 187,50 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 19. svibnja 2022. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 46,87 eura (Tbr. 9/5 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 20. rujna 2022. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 93,75 eura (Tbr. 9/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 16. studenoga 2022. u iznosu od 187,50 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 4. veljače 2023. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima u iznosu od 93,75 eura (Tbr. 9/2 Tarife),

- zastupanje na ročištu od 27. studenoga 2023. u iznosu od 187,50 eura (Tbr. 9/1 Tarife),

- sastav podneska od 27. rujna 2022. u iznosu od 46,87 eura (Tbr. 8/4 Tarife).

41. Dakle tužitelju je trebalo priznati troškove postupka u iznosu od 1.640,60 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovan imajući na umu da je punomoćnik ovlašten sudu upućivati podneske prema vlastitom nahođenju, međutim sud će primjenom načela ekonomičnosti priznati nužnim samo one podneske koji su bili doista potrebni za vođenje postupka.

42. Nadalje, sud nije priznao tužitelju traženi trošak sudske pristojbe budući da zahtjev tužitelja za naknadu tog troška nije određen. Naime, tužitelj nije određeno naveo naknadu troška koje pristojbe i u kojem iznosu traži. Utoliko nije bilo ni mogućnosti odlučiti o takvom tužiteljevom zahtjevu, sve sukladno članku 164. stavku 1. i 2. ZPP-a..

43. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II i III izreke ove presude.

U Splitu 10. siječnja 2024.

Sutkinja

Antonia Škaričić Majić,

v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Općinskom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- prvotuženiku

- drugotuženoj po punomoćniku

- trećetuženiku po punomoćniku

- u spis