REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 871/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zagorje d.d. u stečaju, Varaždin, Ankice Opolski 2, OIB: 69246918842, kojeg zastupa stečajna upraviteljica Sanja Janči iz Čakovca, Mihovila Pavleka Miškine 25, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Paromlinska 2, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6709/10-9 od 15. siječnja 2014., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 787/09-21 od 13. srpnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženice i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6709/10-9 od 15. siječnja 2014. i presuda Trgovačkog suda u Varaždinu, poslovni broj P-787/09-21 od 13. srpnja 2010. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I/ Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d. Zagreb, Paromlinska cesta br. 2, Zagreb, da tužitelju ZAGORJE d.d. Varaždin, A. Opolski 2, na ime imovinske štete isplati iznos od 1.476.674,58 kn sa zakonskom zateznim kamatama po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena godišnje, počam od 16. studenog 2009. godine, pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove ovog postupka, sve u roku od 8 dana.

II/ Tuženik dužan je tužitelju na ime troškova postupka platiti iznos od 66.964,40 kn, u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe. “

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-787/09-21 od 13. srpnja 2010.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 18.154,80 kn, kao neosnovan.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj¬: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače na način da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 392.a ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 1.476.674,58 kuna. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnjama da je tuženik prilikom provedbe rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr- 4220/09 od 6. listopada 2009. pogrešno obračunao zatezne kamate na glavnicu i iznos od 1.499.736,45 kuna prenio s njegovog računa na račun ovrhovoditelja KONČAR-UGOSTITELJSKA OPREMA d.d., Zagreb, čime je tužitelja u konačnici oštetio za iznos od 1.476.674,58 kuna.

8. Između stranaka nije sporno:

- da je tuženik izvršio obračun kamata po rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-4220/09 od 6. listopada 2009. u ovršnom postupku ovrhovoditelja KONČAR-UGOSTITELJSKA OPREMA d.d. Zagreb, protiv ovršenika (ovdje tužitelja) ZAGORJE d.d. Varaždin radi naplate glavnice u iznosu 2.758,63 kuna sa zateznim kamatama od 10. veljače 1992., kao i radi naplate ovršnog troška u iznosu od 610,00 kuna i parničnog troška u iznosu od 8.760,24 kuna,

- da je tuženik izvršio obračun kamata u ukupnom iznosu od 1.504.740,54 kuna i da je ukupno s računa tužitelja na račun društva KONČAR-UGOSTITELJSKA OPREMA d.d. Zagreb 16. studenoga 2009. Prenesen iznos od 1.516.869,41 kuna koji se sastoji od obračunate kamate (1.504.740,54 kuna), ovršnih troškova (610,00 kuna), parničnih troškova (8.760,24 kuna) i glavnice (2.758,63 kuna).

9. Međutim, između stranaka je sporan način obračuna zateznih kamata. U postupku je stoga proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Dragutinu Čehoku koji tijekom cijelog obračunskog razdoblja i primjenom konformne metode (do 20. travnja 1996.) i proporcionalne metode (od 20. travnja 1996.) nije pripisivao zatezne kamate glavnici i na to opet obračunavao zatezne kamate, već je zatezne kamate obračunavao uvijek na isti (početni) iznos glavnice.

10. Na temelju navedenog vještačenja sudovi su u bitnom utvrdili i zaključili:

- da zatezne kamate u razdoblju od 10. veljače 1992. do 16. listopada 2009. obračunate na glavnicu u iznosu od 2.758,63 kuna iznose 23.026,60 kuna,

- da kada se od iznosa kamata koje je obračunao tuženik u iznosu od 1,504.740,54 kuna oduzme iznos zateznih kamata prema nalazu i mišljenju vještaka (23.026,60 kuna) dobije se iznos od 1,481.713,94 kuna, što bi značilo da je tužitelj zbog netočnog i protuzakonitog obračuna zatezne kamate od strane tuženika pretrpio štetu u tom iznosu, iako tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete u manjem iznosu i to 1,476.674,58 kuna,

- da se prilikom obračuna zateznih kamata one ne pribrajaju glavnici budući da je to u skladu s odredbom čl. 279. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO/91), odnosno čl. 31. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 – dalje: ZOO/05) koje odredbe se primjenjuju ovisno o razdoblju obračuna zateznih kamata, odnosno vremenu važenja ZOO/91 i ZOO/05,

- da tuženik nije mogao obračunavati zatezne kamate na zakonsku zateznu kamatu, a što je učinio svojim obračunom u razdoblju do 1. travnja 1994. jer bi se protivnom radilo bi se o anatocizmu, odnosno postupanju protivno odredbi čl. 279. st. 1. ZOO/91, odnosno čl. 31. st. 1. ZOO/05.

11. U odluci ovog suda broj: Rev 35/11-2 od 18. svibnja 2011. iznijeto je sljedeće pravno shvaćanje:

„U razdoblju … do 20. travnja 1996. visina zateznih kamata i način obračuna zateznih kamata bili su regulirani Zakonom o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“, broj: 53/91), prema kojem se zatezne kamate obračunavaju mjesečno primjenom konformne metode u visini eskontne stope koju utvrđuje Narodna banka Hrvatske uvećane za 20% te Uredbama o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“, broj 95/93, 8/94, 19/94, 22/94, 50/94 i 19/95), time da se počevši od početka primjene Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“, broj 22/94), tj. od 1. travnja 1994. konformni način obračuna kamata primjenjuje za razdoblje kraće od godinu dana. I Zakonom o zateznim kamatama („Narodne novine“, broj 28/96 - dalje: ZZK) propisano je da se obračun zatezne kamate konformnim načinom vrši za razdoblja kraća od godine dana. Prema „Vjerodostojnom tumačenju“ čl. 3. st. 1. tog Zakona kojeg je dao Hrvatski sabor („Narodne novine“, broj 58/04), za razdoblje dulje od godinu dana ima se primjenjivati proporcionalni (prosti) način obračuna zateznih kamata. Međutim, kod toga valja napomenuti da „Vjerodostojno tumačenje“ ne dotiče sporno pitanje prijeloma kamata na dan metodskog prijelaza (prelazak na jednostavni način izračuna), već se odnosi samo na primjenu ZZK i na razdoblje nakon 1. travnja 1996., ali ne i na izračun zatečenih kamata. Budući da je Uredbom o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“, broj 22/94) obračun zatezne kamate propisan na isti način kao i kasnijim Zakonom o zateznim kamatama („Narodne novine“, broj 28/96), navedenu Uredbu valja tumačiti na jednak način kao i čl. 3. st. 1. Zakona o zateznim kamatama („Narodne novine“, broj 28/96).

Prema tome, do 31. ožujka 1994. bio je propisan jedan način obračuna kamata (konformnom metodom bez obzira na razdoblje za koje se kamata obračunala), a od 1. travnja 1994. drugi način - za razdoblje kraće od godinu dana konformnom metodom, a za duže razdoblje jednostavnim kamatnim računom.

Slijedom izloženog, dakle, pravilno je stajalište iz pobijane presude da su primjenom dopuštenog složenog kamatnog računa (koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici) pripisane kamate postale sastavni dio glavnice i da je tako (legalno) formirana glavnica, zatečena na dan metodskog prijelaza, od 1. travnja 1994. osnovica za obračun daljnjih zateznih kamata primjenom proporcionalne metode, a ne početna (izvorna) glavnica.

Pritom je ispravno shvaćanje drugostupanjskog suda da obračunavanje zateznih kamata do 31. ožujka 1994. na revaloriziranu glavnicu nije protivno načelu monetarnog nominalizma. Naime, i ovaj sud je suglasan s motrištem drugostupanjskog suda da su propisi do 1. travnja 1994. koji su odredili primjenu složenog kamatnog računa, koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici, bili nužni u vrijeme tadašnje monetarne situacije kad zakonske zatezne kamate, ma koliko god bile propisane visokim stopama, nisu mogle pratiti visoku inflaciju. Stoga je revalorizacija glavnice primjenom komforne metode načina obračuna kamata imala svrhu korekcije načela monetarnog nominalizima. Također, suprotno navodima revizije, takvom metodologijom kamatnog izračuna nije povrijeđeno niti načelo zabrane anatocizma (tj. zabrane uglavničenja, kapitalizacije, dospjelih kamata).“

12. Takvo pravno shvaćanje prihvaćeno je i na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republika Hrvatska broj: Su-IV-56/19-15, održanoj od 21. studenoga 2019., a ono glasi: „Primjenom dopuštenog složenog (konformnog) kamatnog računa (koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici) tako obračunate zatezne kamate u trenutku prijelaza na drugačiji način obračuna kamata (od 1. travnja 1994.) postale su sastavni dio glavnice, stoga je tako uvećana glavnica osnovica za obračun daljnjih zateznih kamata primjenom proporcionalne metode“.

13. Nižestupanjski sudovi su pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu pošli od nalaza i mišljenja vještaka izrađenog uz primjenu metode obračuna zateznih kamata koja nije u skladu s citiranim pravnim shvaćanjem. Kako je zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je, na temelju čl. 395. st. 2. ZPP-a, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

14. U nastavku postupka prvostupanjski će sud vodeći računa o izloženom shvaćanju upotpuniti činjenično stanje i donijeti novu odluku.

15. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 10. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek