REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 414/2016-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, OIB 02958272670, Područni ured Varaždin, Varaždin, Kolodvorska 20c, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. (ranije Jadransko osiguranje d.d.) Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Franjo Šenjug, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2009/13-4 od 8. travnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-253/12-7 od 12. prosinca 2012., u sjednici održanoj 10. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2009/13-4 od 8. travnja 2016. u dijelu pod toč. I. izreke i presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-253/12-7 od 12. prosinca 2012 u dijelu za iznos glavnice sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose po stopi do 12% godišnje te se predmet za navedeno vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odbacuje se revizija u preostalom dijelu.
III. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 159.016,26 kn sa zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose kako su naznačeni u izreci presude.
2. Drugostupanjskom presudom je djelomično potvrđena prvostupanjska presuda za iznos od 159.016,26 kn sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose (toč. I izreke), a djelomično je preinačena (toč. II izreke) tako da je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 159.016,26 kn teku od 1. srpnja 2011. do isplate po stopi koja prelazi stopu od 12% godišnje.
3. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u kojoj je postavio ukupno sedam pitanja smatrajući da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
„1. Na kojoj parničnoj stranci je teret dokaza o postojanju uzročne veze između nastanka štete i radnje odnosno propusta štetnika kada u parničnom postupku radi naknade štete tuženik ospori postojanje uzročne veze između štete i radnje odnosno propusta štetnika i jesu li isprave tužitelja (izvodi iz knjigovodstvene–financijske evidencije tužitelja, potvrde o plaćanju, računi ustanova o liječenju jednog od sudionika prometne nesreće i izvješća o bolovanju) dokaz postojanja uzročne veze tih troškova liječenja i bolovanja i štetnog događaja (prometne nesreće) kada se u službenoj ispravi o štetnom događaju (odluci prekršajnog suda o prometnoj nesreći) navodi da u istom nije bilo ozlijeđenih osoba?
2. Postoji li uzročna veza između prometne nesreće i nastalih troškova liječenja i bolovanja jednog od sudionika prometne nesreće kada je u službenoj ispravi o prometnoj nesreći (odluci prekršajnog suda) navedeno da u tom štetnom događaju nije bilo ozlijeđenih osoba, a u parničnom postupku na okolnost postojanja uzročne veze nije uopće proveden dokaz medicinskim vještačenjem i je li pobijana drugostupanjska presuda u kojoj je zauzet stav o postojanju uzročne veze između prometne nesreće i troškova liječenja i bolovanja jednog od sudionika prometne nesreće, iako je u ispravi o toj prometnoj nesreći navedeno da u istoj nije bilo ozlijeđenih osoba, te iako u parničnom postupku nije uopće proveden dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost uzročne veze, u protivnosti sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda iskazanim u odluci Rev-x 1060/15 od 23.02.2016., Rev-941/05 od 17.11.2005. i Revr- 639/04 od 21.04. 2005. o tome da je postojanje uzročne veze između štetnog događaja i nastale štete dužan dokazati onaj koji traži naknadu štete?
3. Je li sud dužan u primjeni odredbe čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima u obrazloženju presude iznijeti razloge o krivnji sudionika prometne nesreće o kojoj su sudjelovala dva motorna vozila i može li pri tome svoju odluku o krivnji i odgovornosti za naknadu štete utemeljiti isključivo na odluci prekršajnog suda, te je li pobijana drugostupanjska presuda u protivnosti sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda iskazanim u odluci Rev-608/07 da se pitanje odgovornosti za štetu imatelja motornih vozila nastalu u slučaju nezgode više motornih vozila u pokretu prosuđuje po kriteriju krivnje i da je u parničnom postupku teret dokaza činjenice odgovornosti za štetu na tužitelju, te u protivnosti sa stajalištem Ustavnog suda RH izraženim u odluci broj:U- III-4806/2011 o tome da se na temelju odluke prekršajnog suda ne može utvrđivati krivnja i odgovornosti u parničnom postupku niti je parnični sud vezan odlukama prekršajnih sudova?
4. Je li prilikom odlučivanja o žalbi tuženika II-stupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 385., 365., 369. i 375., a u svezi povrede iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a, iz razloga što se uopće nije očitovao, odnosno propustio je iznijeti valjane razloge i svoj stav u odluci u odnosu na prigovore tuženika iznesene u žalbi o tome da je u I-stupanjskoj presudi počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka zbog proturječnosti razloga presude i sadržaja isprava u spisu u odnosu na pitanje aktivne legitimiranosti tužitelja, te pasivne legitimiranosti tuženika, pitanje krivnje i pitanje uzročno-posljedične veze, te je li pobijana II-stupanjska presuda u protivnosti s pravnim shvaćanjem revizijskog suda zauzetim u odlukama br. Rev-x- 1174/11-2, Rev.539/03-2, Rev.1073/1998-2,Rev.7/10 od 21.02.12.god., Rev.552/06-2 od 20.06.07.god., Rev-1011/79, Rev.383/06, a koji žalbeni prigovori se odnose kako je I-stupanjska presuda obuhvaćena bitnim povredama ZPP-a iz čl. 354. st.2 toč.11.,jer se presuda ne može ispitati u odnosu na odlučne činjenice o aktivnoj legitimiranosti tužitelja, pasivnoj legitimiranosti tuženika, krivnji tuženika za naknadu štete tužitelju, te uzročno-posljedičnoj vezi između prometne nesreće i troškova liječenja i bolovanja jednog od sudionika prometne nesreće naknadu koji potražuje tužitelj?
5. Je li za postojanje aktivne legitimacije na strani tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, kao pravnog sljednika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, u postupku radi naknade štete za plaćene troškove zdravstvene zaštite i novčane naknade plaće za vrijeme bolovanja, sve sukladno čl.65. Zakona o zaštiti zdravlja na radu ("Narodne novine" broj 85/06 i 67/08) i u slučajevima iz članka 56., 57., 58.do 64. tog Zakona, a na temelju preuzetog prava koja je pravni prednik tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu imao prema tuženiku u odnosu na troškove zdravstvene zaštite i naknadu za bolovanje osiguranika, potrebno dokazati činjenicu da je prednik tužitelja, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu platio troškove zdravstvene zaštite i bolovanja osiguranika?
6. Je li potvrda o plaćanju u obliku pečata, koju potvrdu o plaćanju je u tom obliku sam sebi izdao Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, predstavlja javnu ispravu o izvršenom plaćanju u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a?
7. Je li teret dokaza činjenice da je izvršeno plaćanje troškova liječenja od strane Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, u svezi odredbe čl.219 i čl.7. ZPP-a, na HZZO-u koji tvrdi da je izvršio određeno plaćanje (pozitivna činjenica) ili je teret dokaza da nije izvršeno plaćanje (negativna činjenica) na osiguravatelju od automobilske odgovornosti (tuženiku) te može li HZZO sam sebi izdati potvrdu da je nešto platio platnog prometa banaka?“.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Ocjena je ovog suda da je šesto pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kojim od tuženika traži isplatu iznosa 159.016,26 kn na ime naknade štete koja je nastala isplatom troškova liječenja i bolovanja njegovom osiguraniku koji je zadobio ozljede u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika.
7. Nižestupanjski sudovi smatraju da su računi koje je tužitelj priložio uz tužbu (a iz kojih je vidljivo da ih je tužitelj izdao i otisnuo pečat da su plaćeni) javne isprave, kojima je tužitelj dokazao izdatke koje je imao na ime isplate davanja koja kao pravo pripadaju osiguraniku iz sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja, pridajući im tako dokaznu snagu u smislu čl. 230. ZPP.
8. Navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova u suprotnosti je sa shvaćanjem ovog revizijskog suda prema kojem račun, kao jednostrani akt poslovnog subjekta, odnosno kao knjigovodstvena isprava koju poslovni subjekt izdaje isključivo zbog svog odnosa sa drugim subjektom i (time) isprava prema kojoj porezni obveznik ili osoba kojoj on naloži zaračunava drugom subjektu isporučena dobra i obavljene usluge („bez obzira na to kako se ta isprava naziva u poslovnom prometu“) - na kojoj je sam izdavatelj naznačio (potvrdio) da mu je po njoj izvršeno plaćanje, nema u odnosu na sadržaj te takve potvrde plaćenog značaj javne isprave iz smisla odredaba čl. 230. ZPP (Rev-977/16 od 19. studenog 2019., Revt-384/16 od 22. veljače 2022.).
9. Kako je zbog pogrešnog pravnog shvaćanja izostao pravilan pristup nižestupanjskih sudova predmetu spora (glede tereta dokazivanja nastanka ili dospjelosti tražbine odnosno je li tužitelj podmirio ono što tužbom potražuje), valjalo je na temelju čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu u dijelu pod toč. I. izreke presude, kao i prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je bila potvrđena drugostupanjskom presudom te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
10. Kako za ostala pitanja nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, na temelju odredbe čl. 392.b st. 5. ZPP odlučeno je kao u izreci pod točkom II. 11. Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 10. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
