Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Kžzd-106/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv osuđenog LG, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18., 126/19 i 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje u tekstu: OKDO-a), podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: 22 Kvm-244/2022-11, 27 Kzd-33/2022 od 17. srpnja 2023., na sjednici 10. siječnja 2024.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba OKDO-a, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom poslovni broj 22 Kvm-244/2022-11, 27 Kzd-33/2022 od 17. srpnja 2023., je na temelju čl. 564. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19. i 80/22. - u daljnjem tekstu: ZKP/08), obustavio postupak za opoziv uvjetne osude protiv osuđenog LG, a temeljem presude istoga suda broj 27 Kzd-33/2022 od 17. ožujka 2022., pravomoćne 20. travnja 2022., zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. KZ/11.

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo OKDO zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da nadležni županijski sud prihvati žalbu, odnosno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-869/2023-3 od 13. prosinca 2023. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. Žalba je osnovana.

6. Naime, državni odvjetnik je u pravu kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, time što je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, te stoga što su razlozi koje prvostupanjski sud u njezinom obrazloženju navodi o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

6.1. Tako žalitelj prije svega pravilno uočava da je prvostupanjski sud pobijanu odluku donio u formi presude, a što je u proturječju sa sadržajem njezine izreke iz koje proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju čl. 546. st. 4. ZKP/08 donio odluku kojom je protiv osuđenika obustavio postupak opoziva uvjetne osude.

Naime, iz odredbe iz čl. 564. st. 4. ZKP/08 jasno i izričito proizlazi da prvostupanjski sud u postupku opoziva uvjetne osude donosi presudu (kojom opoziva uvjetnu osudu, odnosno djelomičnu uvjetnu osudu i određuje izvršenje izrečene kazne , odnosno uvjetovanog djela kazne, ili određuje novi rok za udovoljenje obvezi, ili tu obvezu zamjenjuje drugom ili osuđenika oslobađa obveze) samo ako utvrdi da osuđenik nije udovoljio obvezi koja mu je određena presudom, a ako ustanovi da nema osnove za donošenje koje od tih odluka, rješenjem će obustaviti postupak za opoziv uvjetne osude.

6.2. Nadalje, državni odvjetnik je u pravu kada u žalbi primjećuje da iz obrazloženja pobijane presude nije jasno da li sud prvog stupnja postupak za opoziv uvjetne osude obustavlja iz razloga što smatra da nedolazak osuđenika na dogovoreni termin u Probacijski ured Osijek ne predstavlja izbjegavanje suradnje s djelatnicima istog, a time niti teško i uporno kršenje posebne obveze iz čl. 62. KZ/11 koja mu je bila naložena Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ksd-33/2022 od 17. ožujka 2022., ili pak iz razloga što još nije istekao rok za njezino ispunjenje.

Budući da se radi o suštinski različitim razlozima za opoziv uvjetne osude, to je takvo obrazloženje o odlučnim činjenicama u ovom predmetu ujedno i u znatnoj mjeri proturječno.

6.3. Slijedom svega navedenog, a sukladno ovlaštenju iz čl. 483. st. 1. ZKP/08, valjalo je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

7. Budući da se pobijana presuda ukida zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a kako je žalba podnesena i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, to se sukladno odredbi iz čl. 487. st. 4. ZKP/08 u nastavku daje ocjena i ostalih žalbenih navoda koje državni odvjetnik izlaže u žalbi.

7.1. Državni odvjetnik prije svega smatra da je u ovom slučaju, imajući u vidu da je u odluci kojom je osuđeniku izrečena predmetna posebna obveza iz čl. 62. KZ/11 izričito naznačeno da je isti dužan surađivati s djelatnicima nadležnog probacijskog ureda, bilo moguće opozvati uvjetnu osudu i prije isteka roka koji je bio određen za ispunjenje te obveze, iz razloga što je osuđenik, prema mišljenju žalitelja, bez opravdanih razloga izbjegavao suradnju s probacijskom službom.

7.2. Takav stav državnog odvjetnika je pogrešan.

7.3. Naime, ranije citiranom presudom, osuđeniku je bila izrečena posebna obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 10. KZ/11 – ispunjavanje obveze uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju.

Konkretno, bilo mu je naloženo da ispuni obvezu uzdržavanja na način da u roku od 2

/dvije/ godine isplati dug na ime dospjele obveze uzdržavanja oštećenoj mlt. ĆG u iznosu od 27.928,75 kuna uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju (na ovom mjestu valja primijetiti da se sadržajno ustvari radi o posebnoj obvezi iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 – popravljanje štete počinjenje kaznenim djelom).

Iz navedenog jasno proizlazi da je osuđeniku citiranom presudom bio određen rok (dvije godine) u kojem je uz stručnu pomoć nadležnog probacijskog ureda dužan ispuniti naloženu mu obvezu plaćanja ukupnog iznosa dospjelih obroka na ime uzdržavanja oštećene - mlt. ĆG, te da se uloga probacijskog tijela u njezinom izvršenju sastoji samo u stručnoj pomoći osuđeniku da tu obvezu ispuni u roku koji mu je određen.

Prema čl. 58. st. 5. KZ/11, zbog neizvršenja obveze iz čl. 62. KZ/11 za čije ispunjenje je određen rok, uvjetna osuda se može opozvati samo uz uvjet ako osuđenik naloženu mu obvezu nije ispunio u potpunosti ili većoj mjeri u roku koji mu je određen presudom.

Imajući uz sve to u vidu i odredbu iz čl. 564. st. 1. ZKP/08 u kojoj je propisano da će prvostupanjski sud provesti postupak za opoziv uvjetne osude kada je u uvjetnoj, odnosno djelomičnoj uvjetnoj osudi određeno da će se kazna izvršiti ako osuđenik ne vrati imovinsku korist, ne naknadi štetu ili ne udovolji drugim obvezama, a osuđenik u određenom roku nije udovoljio tim obvezama, jasno proizlazi da se istek roka koji je presudom određen za izvršenje naložene posebne obveze iz čl. 62. KZ/11 ukazuje kao nužna pozitivna pretpostavka za pokretanje i vođenje postupka opoziva uvjetne osude.

Stoga državni odvjetnik nije u pravu kada smatra da je u ovom slučaju osuđeniku zbog neopravdanog izbjegavanja suradnje sa probacijskom službom bilo moguće opozvati uvjetnu osudu i prije isteka roka koji mu je bio određen za ispunjenje posebne obveze iz čl. 62. KZ/11.

Imajući u vidu prethodno izložen stav ovog žalbenog suda, te činjenicu da rok za ispunjenje predmetne posebne obveze osuđeniku ističe 20. travnja 2023., proizlazi da se prijedlog ODO za opoziv uvjetne osude, za sada, ukazuje kao preuranjen.

8. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano ovom odlukom, pri čemu će posebice voditi računa o tome da se istek roka koji je osuđeniku određen za izvršenje naložene posebne obveze iz čl. 62. KZ/11 ukazuje kao nužna pozitivna pretpostavka za pokretanje i vođenje postupka opoziva uvjetne osude, te da se stoga sud, prije isteka tog roka, nije ovlašten upuštati u utvrđivanje činjenica i prikupljanje dokaza važnih za odluku o opozivu uvjetne osude.

U Varaždinu 10. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko