REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1052/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52631238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli – Pola, protiv tuženika LUKA PULA d.o.o., Pula, Svetog Polikarpa 8, OIB 92378435625, kojeg zastupa punomoćnik Goran Babić, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja pomorskog dobra i upisa pomorskog dobra u zemljišne knjige, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-122/2020-2 od 17. studenog 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-205/2019-18 od 27. studenog 2019., u sjednici održanoj 10. siječnja 2024.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se.
Obrazloženje
1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije predložio dopustiti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-122/2020-2 od 17. studenog 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-205/2019-18 od 27. studenog 2019.
2. Odgovora na prijedlog nije bilo.
3. Tužbeni zahtjev radi utvrđenja pomorskog dobra i upisa pomorskog dobra u zemljišne knjige na nekretninama koje u naravi predstavljaju kopneni dio lučkog područja luke otvorene za javni promet-luke Pula, lokacija "Molo Carbone", čije su granice utvrđene pravomoćnim rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 10. lipnja 2010., pravomoćno je prihvaćen i iz razloga jer pogrešno tuženik smatra da bi pitanje ima li tuženik pravo na naknadu za izvlaštenje u vidu oslobođenja obveze od plaćanja naknade za koncesiju kako je to bilo propisano odredbom čl. 1038. Pomorskog zakonika ("Narodne novine" broj 17/94, 74/94, 43/96 i 158/03) utjecalo na odluku o tužbenom zahtjevu kojim se traži deklaracija da su određene nekretnine pomorsko dobro koje su u pravomoćno okončanom upravnom postupku evidentirane kao pomorsko dobro nakon što je utvrđena kopnena granica lučkog područja. Pogrešne su i tvrdnje tuženika da bi njegovo pravo na naknadu stečenog bez osnove po obveznopravnom institutu stjecanja bez osnove iz čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO), bilo relevantno za odluku o tužbenom zahtjevu za utvrđenje da su predmetne nekretnine pomorsko dobro, štoviše da bi sprječavalo prihvaćanje tužbenog zahtjeva.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja sljedeća pitanja:
''I. Predstavlja li stjecanje bez osnove na strani Republike Hrvatske (stjecanje po osnovi koja je postojala i koja je kasnije otpala, čl. 1111. st. 3. ZOO) slučaj u kojemu su vjerovnici novčane tražbine po kogentnoj zakonskoj odredbi bili prisiljeni svoju tražbinu umjesto u novcu naplatiti preuzimanjem dionica trgovačkog društva u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske, u čijoj imovini su se nalazile nekretnine koje su činile vrijednost temeljnog kapitala, a koje nekretnine su nakon preuzimanja dionica pravomoćnom odlukom suda utvrđene pomorskim dobrom, čime je na njima prestalo pravo vlasništva, pa je time za vrijednost tih nekretnina umanjena imovina toga društva, a time i njegovih članova, koji u zamjenu za novčanu tražbinu koju su imali, sada nemaju nikakav ekvivalent u vrijednosti te imovine?
II. Sprječava li prigovor prava na naknadu po institutu stjecanja bez osnove (čl. 1111. st. 3. ZOO) i prigovor stečenog prava na izvlaštenje po članku 1038. st. 1. Pomorskog zakonika u vezi s člankom 88. st. 1. Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima (''Narodne novine'' broj 19/74, 39/75, 17/77 i 18/81) donošenje odluke o utvrđenju pomorskog dobra, odnosno može li se odukom suda utvrditi pomorsko dobro prije uređenja pitanja plaćanja naknade (isplatom ili zamjenom nekretnina) za prestanak prava na pomorskom dobru?''
5. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 88/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Oba postavljena pitanja nisu važna za odluku u sporu, a kako je to uostalom, navodima citiranima u t. (odlomku) 3. obrazloženja ovoga rješenja, obrazložio i drugostupanjski sud, a koje navode prihvaća i ovaj, revizijski sud. Naime, tuženik u ovoj parnici nije postavio (protu)zahtjev kojim bi potraživao stečeno bez osnove pa prvo pitanje ne može biti važno za odluku u sporu čak i kad bi tuženik ili njegovi osnivači imali (osnovanu) tražbinu na temelju stjecanja bez osnove prema tužitelju. Nadalje, odredbom čl. 1138. st. 1. Pomorskog zakonika, na koju se tuženik poziva u drugom pitanju, nije propisano da bi tuženik (čak i kada bi bile ispunjene pretpostavke za primjenu te odredbe) imao pravo na ''plaćanje naknade (isplatom ili zamjenom nekretnina) za prestanak prava na pomorskom dobru'', a niti izneseni prigovori tuženika imaju utjecaja na odluku o predmetnom tužbenom zahtjevu, kako to također proizlazi iz pravilnog obrazloženja drugostupanjske presude citiranog u točki (odlomku) 3. obrazloženja ovoga rješenja.
7. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredaba čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 10. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
