REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4119/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. d.o.o., iz R., OIB ..., zastupanog po punomoćniku L. P., odvjetniku u C., protiv tuženika M. Z., iz R., ... OIB ..., zastupanog po punomoćnici H. B. K., odvjetnici u R., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-681/2022-2 od 2. ožujka 2023. kojim je djelomično potvrđena i preinačena odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pn-506/2018-26 od 5. svibnja 2022., u sjednici održanoj 10. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je protiv drugostupanjske odluke naznačene u uvodu ovog rješenja podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog razloga sadržanog u čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP).

2. Tuženik smatra da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih ljudskih prava i to povrede prava na jednakost pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske odnosno čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 48. Ustava Republike Hrvatske odnosno čl. 1. Protokola br. 1 Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

3. U odnosu na navode tuženika da je došlo do povrede prava na pravično suđenje i jednakost pred zakonom, valja odgovoriti da čl. 14. st. 2. i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tih prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijano rješenje o troškovima postupka arbitrarno ili očito nerazumno, što po ocjeni ovog suda ovdje nije slučaj. Nadalje, ništa ne ukazuje na to da bi tuženiku u postupku bilo povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva.

4. Pri tome treba naglasiti da u primjeni čl. 385.a st. 2. ZPP ne treba svaku nezakonitost olako proglašavati očitom i time pretjerano širiti privatnu funkciju revizije po dopuštenju, jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana uz donošenje odluka s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Stoga nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava. Navedeno primijenjeno na okolnosti konkretnog slučaja, a imajući u vidu sadržaj prijedloga tuženika, isti ne upućuje na vjerojatnost povrede temeljnih ljudskih prava na koja se tuženik poziva, a koja bi opravdavala intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno bila razlog za dopuštenje revizije.

5. Stoga je na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 10. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.