REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4033/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republika Hrvatska, za prava i obveze Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured S. H., OIB: …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., protiv ovršenika: 1. M. H. iz K., N., OIB: … i 2. M. S. iz Č., OIB: …, koje zastupa punomoćnica P. E. O., odvjetnica u B., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr - 512/2023-2 od 13. lipnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru broj Ovr - 1196/2022-6 od 22. prosinca 2022., u sjednici održanoj 10. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Ovršenici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr - 512/2023-2 od 13. lipnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru broj Ovr - 1196/2022-6 od 22. prosinca 2022.

2. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Pobijano rješenje temelji se na razlozima prema kojima „...na ovršenice nije prešla obveza ranijeg ovršenika J. H., već njegovo suvlasništvo na nekretnini koja je predmet ovrhe i to nakon što je u zemljišnoj knjizi zabilježena ovrha i nakon što je ovrhovoditeljica stekla pravo na namirenje (čl. 84. st. 2. OZ)...“, dok je glede žalbenih razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7., 9., 10. i 11. OZ drugostupanjski sud uputio na primjenu odredbe čl. 52. OZ. U tom smislu, pitanja kako su ih u prijedlogu naznačile ovršenice, ne proizlaze iz razloga na kojima je donijeta pobijana odluka, pa se navedena pitanja ne mogu cijeniti kao pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Isto tako, prema u prijedlogu naznačenim razlozima važnosti nije riječ o pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, kod navoda da su u okolnostima konkretnog slučaja pogrešno primijenjene odredbe Ovršnog zakona, te kod paušalnih navoda o tome da je riječ o pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, odgovor na postavljena pitanja ne bi prelazio okvire važnosti konkretnog spora.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 10. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.