REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 13/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o. iz B. M., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica J. S., odvjetnica u B. M., protiv tuženika P. K. iz P., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik L. B., odvjetnik u B. M., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-410/2020-2 od 11. siječnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, broj Povrv-774/2018-25 od 9. listopada 2019., u sjednici održanoj 10. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida presuda Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-410/2020-2 od 11. siječnja 2021. u dijelu izreke, kojim je prvostupanjska presuda preinačena u točki I. izreke i ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. K. iz B. M. broj Ovrv-986/14 od 16. veljače 2015. za iznos od 131.872,82 kuna, te je tužbeni zahtjev za taj iznos odbijen (alineja druga izreke), kao i u odluci o troškovima postupka (alineja treća izreke), pa se u tom dijelu predmet vraća na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika D. K. iz B. M. poslovni broj: Ovrv-986/14 od 16. veljače 2015. godine, i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 144.738,41 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje kamate teku od 4.prosinca 2014. po stopi od 12,35% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a sve sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a.

II. Dužan je tuženik tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 27.287,00 kuna, u roku od 15 dana.".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se usvaja pa se presuda Općinskog suda u Zadru broj Povrv-774/2018-25 od 9. listopada 2019.:

- potvrđuje u toč. I izreke u dijelu kojim je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. K. iz B. M. broj Ovrv-986/14 od 16. veljače 2015. održan na snazi za obvezu tuženika da tužitelju isplati iznos od 12.865,59 kn (dvanaest tisuća osam stotina šezdeset i pet kuna i pedeset i devet lipa) sa zateznom kamatom tekućom od 4. prosinca 2014. do isplate,

- preinačuje u toč. I izreke u odnosu na preostali iznos od 131.872,82 kn i ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. K. iz B M. broj Ovrv- 986/14 od 16. veljače 2015. za taj iznos te se tužitelj odbija sa odnosnim dijelom tužbenog zahtjeva.

- preinačuje u odluci o troškovima postupka sadržanoj u toč.II izreke i nalaže tužitelju K. d.o.o. B. M. da tuženiku P. K. naknadi trošak postupka u iznosu od 20.064,37 kn (dvadeset tisuća šezdeset i četiri kune i trideset i sedam lipa) u roku od 15 dana.".

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 4901/2021-2 od 17. studenoga 2021. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, broj Gž-410/2020-2 od 11. siječnja 2021. u dijelu u kojem je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, broj Povrv-774/2018-25 od 9. listopada 2019. (izreka pod alinejama 2. i 3.) zbog materijalnopravnog pitanja koje glasi:

"Može li se smatrati da je odricanje od zastare odnosno priznanje duga dano na jasan, nedvojben i bezuvjetan način, potpisivanjem zahtjeva za obročnu otplatu upućeno vjerovniku, ovdje tužitelju, u kojem iako nije naveden nominalni iznos novčane tražbine, isti je moguće utvrditi na temelju podataka navedenih u istom, u konkretnom slučaju – podaci o dužniku i broj mjernog mjesta, ako su stranke u obveznom odnosu samo u pogledu tog jednog odnosa iz kojeg proizlazi potraživanje tužitelja, te je izričito navedeno da se ima smatrati izjavom o priznanju duga?".

4. Tužitelj je protiv dijela drugostupanjske presude pod alinejama 2. i 3. podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti odluku drugostupanjskog suda i prihvati tužbeni zahtjev ili ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), u povodu revizije iz članka 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja koji je isporučitelj vodnih usluga da mu tuženik kao korisnik odnosno potrošač isplati 144.738,41 kunu sa zakonskim zateznim kamatama s osnova neplaćenih računa za pružene usluge u razdoblju od studenoga 2006. do studenoga 2014.

9. U revizijskom stadiju postupka je sporno, može li se zahtjev za obročnu otplatu duga od 12. veljače 2014. smatrati priznanjem duga odnosno odricanjem od zastare, u situaciji kad je tuženik, koji se obratio tužitelju radi odobrenja obročne otplate duga evidentiranog u poslovnim knjigama tužitelja za potrošačko mjesto broj 3002429, isti vlastoručno potpisao, s obzirom da u izjavi nije naveden točan iznos duga.

10. Prvostupanjski sud je, na temelju odredbe čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje ZOO/05), čl. 220. ZOO u vezi s čl. 215. st. 1. ZOO, čl. 216. ZOO, čl. 232. st. 1. točka 1. ZOO, te čl. 240. st. 1. ZOO i čl. 245. st. 2. ZOO, ocijenio da je tuženik podnošenjem zahtjeva za obročnu otplatu duga od 12. veljače 2014., priznao zastarjeli dug i time prekinuo zastaru u odnosu na spornu tražbinu tužitelja, pa je stoga predmetni platni nalog održao na snazi.

11. Sud drugog stupnja je preinačio prvostupanjsku presudu, za iznos od 131.872,87 kuna i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da se zahtjev tuženika za obročnu otplatu duga od 12. veljače 2014., ne može smatrati priznanjem zastarjele tražbine jer u tom zahtjevu nije naveden nominalni iznos duga, pa se isti ne može uzeti kao jasna i određena manifestacija tuženikove volje da tužitelju podmiri sporno dugovanje. Sud drugog stupnja je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je platni nalog održan na snazi za iznos od 12.865,59 kuna jer je prihvatio tuženikovo priznanje zastarjele obveze izričito navedeno u žalbi protiv prvostupanjske presude za iznos od 1.055,14 kuna, dok je za iznos od 11.810,45 kuna ocijenio da zastara nije nastupila.

12. Prema odredbi čl. 220. st. 1. ZOO, pisano priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare. Sukladno odredbi čl. 240. st. 1. ZOO zastara se prekida kad dužnik prizna dug, dok se prema odredbi st. 2. istog članka dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

13. Sukladno navedenim zakonskim odredbama i ustaljenoj sudskoj praksi, priznanje duga kojim se zastarijevanje prekida mora biti jasno, određeno i bezuvjetno i mora se dati u tijeku zastarnog roka, te uvijek mora biti takvo da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje (tako u odlukama broj Rev-509/2007 od 1. kolovoza 2007., broj Rev-1258/2009 od 25. svibnja 2011., broj Rev 877/2011-2 od 20. svinja 2014., broj Rev 259/2014-3 od 23. svibnja 2018., broj Rev 1793/2014 od 13. lipnja 2018. i broj Rev-x 423/2017-2 od 22. siječnja 2019.).

14. Slijedom navedenog, može se smatrati da je odricanje od zastare odnosno priznanje duga dano na jasan, nedvojben i bezuvjetan način, u slučaju kad dužnik po primitku opomene za plaćanje, potpiše zahtjev za obročnu otplatu duga u kojem je navedeno da isti ujedno predstavlja izjavu o priznanju duga iako u tom zahtjevu nije naveden nominalni iznos duga, samo u slučaju kad se na temelju podataka navedenih u tom zahtjevu i to podataka o osobi dužnika i broju mjernog mjesta, točna visina duga može nedvojbeno utvrditi.

15. Iz spisa proizlazi da je tuženik po primitku opomene za plaćanje duga, u kojoj je određeno naveden iznos duga za potrošačko mjesto broj ... za koje je u spornom razdoblju tuženik evidentiran kao kupac, podnio tužitelju zahtjev za obročnu otplatu duga evidentiranog u poslovnim knjigama tužitelja, u kojem je navedeno da je ujedno i priznanje duga. U tekstu zahtjeva, koji je tipski obrazac tužitelja, nije sadržana rubrika u koju se upisuje iznos dugovanja, pa dug nije upisan, već je zahtjev vezan uz određeno potrošačko mjesto i opomenu prethodno izdanu za to potrošačko mjesto, na ime dužnika.

16. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda, da se zahtjev za obročnu otplatu duga, ne može smatrati tuženikovim priznanjem tražbine jer dug nije nominalno naveden, sud drugog stupnja je propustio ocijeniti druge žalbene navode tuženika koji se odnose na sadržaj opomene i u vezi s time na visinu dugovanja, koji su od odlučnog značaja za odluku o pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske presude, pa nema uvjeta za preinaku presude. Stoga je ovaj sud, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, ukinuo revizijom pobijanu drugostupanjsku odluku u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda (alineja 2.) i odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 131.872,82 kune, kao i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka (alineja 3.) i predmet je vraćen sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 10. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić, v.r.