Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 24 Gž R-244/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Z. L. iz R., OIB: ..., zastupane po punomoćniku B. G., odvjetniku u R., protiv tuženika D. z. P.-g. ž., R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. K.-A., odvjetniku u R., radi isplate, u povodu žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-2786/2021-10 od 21. travnja 2022., 10. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-2786/2021-10 od 21. travnja 2022. u pobijanim dijelovima pod točkom I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

III. Točka III. izreke presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-2786/2021-10 od 21. travnja 2022. nije ispitivana u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 4.342,29 kn sa zateznim kamatama na iznose, za razdoblje i po stopi kako je navedeno u točci I. izreke te mu je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.031,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 21. travnja 2022. do isplate (točka II. izreke). Točkom III. izreke odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u bruto iznosu koji joj je dosuđen točkom I. izreke kao i s dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka koji premašuje iznos koji joj je dosuđen točkom II. izreke.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zahtijeva naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila postojanje bilo kojeg u žalbi navedenog razloga uz prijedlog da se žalba odbije i pobijana presuda potvrdi.

4. Žalba je dostavljena drugostupanjskom sudu 14. prosinca 2023., osamnaest mjeseci nakon što je podnesena prvostupanjskom sudu (5. svibnja 2012.).

5. Žalba nije osnovana.

6. S obzirom na to da je predmet spora u postupku pred sudom prvog stupnja bio zahtjev za isplatu iznosa od 4.342,29 kn s pripadajućim zateznim kamatama, na ovaj se postupak u smislu odredbi članka 457. i 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019., dalje: ZPP koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, “Narodne novine” br. 80/2022. s izuzecima iz članka 107. stavka 2. i 3. tog Zakona) trebaju primijeniti postupovne odredbe za postupak u sporovima male vrijednosti.

7. U skladu s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

7.1. Zbog toga je neodlučan žalbeni razlog nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i žalbeni razlog bitne povrede iz članka 345. stavak 1. u vezi s člankom 338. stavkom 4. ZPP-a na koju sadržajno u žalbi upućuje tuženik.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni proturječni, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a žalitelj niti ne navodi o kojim je proturječnostima riječ. Zbog toga se pobijana odluka može ispitati pa nije osnovan u žalbi istaknuti razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

8.2. Prema ocjeni ovog suda, nisu počinjene niti bitne povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti uz primjenu članka 365. stavka 2. ZPP-a i 457. ZPP-a.

9. Žalbeni se navodi u bitnome iscrpljuju u osporavanju zaključka i pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o tome da Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011. (dalje: IDDS) predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u razdoblju od ožujka 2016. do siječnja 2017. na temelju odredbi članka III. IDDS-a i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011.

11. U prvostupanjskom je postupku, na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne i koje je utvrdio na temelju isprava koje su u spisu, utvrđeno sljedeće činjenično stanje:

- da je tužiteljica u spornom razdoblju (do ožujka 2016. do siječnja 2017.) bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre

- da tuženi poslodavac predstavlja javnu službu

- da je tužiteljici u utuženom razdoblju isplaćivana plaća na temelju osnovice od 5.108,84 kn, odnosno za siječanj 2017. na temelju osnovice od 5.211,02 kn

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili 23. studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u člankom III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u članku IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka, te članak IV., koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u člancima III. do V. tih Izmjena i dopuna,

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, na način kako je to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, i to u odnosu na čl. IV u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

- da IDDS predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen u skladu s odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 39/2009. i 124/2009.)

- da je tuženik u utuženom razdoblju bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn

- da razlika plaće koja predstavlja visinu tužbenog zahtjeva iznosi 4.342,29 kn. 12. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu razliku plaće zbog uvećanja osnovice (u visini koja nije sporna) uz zaključak da je tuženik tužiteljici počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn u skladu s člankom III. IDDS- a.

13. Tuženik pobija zaključke prvostupanjskog suda tvrdeći da za utuženo razdoblje nema uvjeta za primjenu uvećane osnovice u skladu s člankom III. IDDS u javnim službama jer je realni tromjesečni BDP-a zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta počevši od četvrtog tromjesečja 2011., a zaključno s trećim tromjesečjem 2014., da IDDS nisu valjane jer ih nije potpisao Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske te jer „ih je Vlada Republike Hrvatske usvojila na telefonskoj sjednici“, a tako donesena odluka nije potvrđena na idućoj sjednici Vlade.

14. Suprotno prigovorima žalitelja, dan početka primjene uvećane osnovice iz članka III. IDDS u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe članka VII. stavka 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014. Naime, odredba članka VII stavka 1. IDDS-a propisuje da odgoda „uskladbe“ osnovice (ne i „povrata“ osnovice, reguliranog u članku III. IDDS-a) nastupa ako bi u nekom od razdoblja opisanom u člancima III. do V. bio zabilježen negativan rast BDP-a. Odredba članka III. IDDS-a, koja se odnosi i na „povrat osnovice“ se, prema njezinom sadržaju počinje primjenjivati od mjeseca u kojem službena statistika ukaže na rast tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, i ona se primjenjuje do prve slijedeće promjene osnovice prema IDDS-u. Prosječan rast tromjesečnog BDP-a od 2 % za dva tromjesečja uzastopno zabilježen je 27. studenoga 2015. To znači da odredbom članka VII. IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011., nije odgođena primjena odredbe članka III. o „povratu“ osnovice, jer se odredba članka VII. IDDS-a odnosi na način „usklađivanja pariteta“ (članci IV. i V. IDDS), a ne na povrat osnovice iz članka III. IDDS-a. Takvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2012. koja je donesena u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

15. Neosnovano tuženik dovodi u pitanje valjanost IDSS-a zbog činjenice da nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane. To zato što tuženik tijekom postupka nije da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio dokazao

protuzakonito isključen iz kolektivnog pregovaranja pri čemu valja navesti da niti jedan od potpisnika IDDS-a od 26. listopada 2011. nije osporavao valjanost tih IDDS i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., uključujući i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Zbog toga IDDS o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (Zakon o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 39/09., 124/09.).

15.1. Naposljetku, bespredmetni su prigovori tuženika koji se odnose na valjanost odluka Vlade Republike Hrvatske donesenih na telefonskoj sjednici, pored činjenice da IDDS nisu odluka Vlade nego kolektivni ugovor kako je pravilno zaključio sud prvog stupnja.

16. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti oni na koje ovaj sud drugog suda pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijenom dijelu pod točkom I. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće nesporni bruto iznos s pripadajućim zateznim kamatama o kojima je odlučeno uz pravilnu primjenu članka 92. stavka 4. Zakona o radu („Narodne novine“

Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 43/14.) i članka 29. stavka 1. i 2.

br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.).

17. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka sadržana u točci II. izreke niti je prilikom odlučivanja o troškovima postupka počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. ZPP-a pa je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika te je i u tom dijelu potvrđena prvostupanjska odluka.

18. Odlučujući o troškovima nastalim u povodu odbijenog pravnog lijeka (članak 166. stavak 1. ZPP), imajući na umu da tuženik sa žalbom nije uspio, odbijen je sa zahtjevom za naknadom troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

19. S obzirom na to da nije pobijana žalbom, točka III. izreke prvostupanjske presude nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 10. siječnja 2024.

Sutkinja

Ivana Čačić v.r.