Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 5 Gž-1073/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeće, Ivanke Maričić-Orešković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. H., OIB: …, S., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. & Partneri d.o.o. Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnik u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1952/2023-39 od 7. rujna 2023. ispravljene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1952/2023-42 od 25. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1952/2023-39 od 7. rujna 2023. ispravljena rješenjem istoga suda od 25. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja koja je ispravljena rješenjem istoga suda od 25. rujna 2023. u točki I izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji je glasio:

"Utvrđuje se da je ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-3755/16 od 03. lipnja 2016.g., na novčanim sredstvima tužitelja S. H., iz S., OIB: …, nedopuštena."

2. U točki II izreke nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.866,41 eur (14.062,50 kn) sa zateznom kamatom od dana 7. rujna 2023. do isplate u roku od 15 dana, dok je u točki III izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadnom parničnog troška.

3. Protiv te presude žalbu izjavljuje tužitelj pozivajući se na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove uvećane za žalbeni trošak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se vodi kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Ovr-3755/16 pljenidbom novčanih sredstava tužitelja po svim računima i oročenim sredstvima u svim bankama.

7. Tužitelj je na pokretanje ove parnice upućen rješenjem suda poslovni broj Ovr-3755/16-7 od 20. listopada 2016. iz razloga navedenog u članku 50. stavak 1. točka 7., 9. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14.,) i to u roku 15 dana od pravomoćnosti rješenja. Predmetno rješenje punomoćnik tužitelja zaprimio je 11. studenoga 2016., a tužba podnesena 28. studenoga 2016. iz čega slijedi da je tužitelj u određenom roku od 15 dana pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

8. Nedopuštenost postupka ovrhe tužitelj temelji na tvrdnji: (1) da nisu bile ispunjene pretpostavke da tuženik kao osiguratelj isplati R. A. d.d. navodno dugovanje tužitelja toj banci, (2) da tužitelj nije obaviješten da je tražbina banke cedirana tuženiku i (3) da je nastupila zastara tražbine.

9. Sud prvog stupnja uvidom u priložene isprave utvrđuje:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i R. A. d.d. kao kreditor 12. lipnja 2003. sklopili Ugovor o kreditu za iznos kunske protuvrijednosti 2.817,82 eur na rok otplate od 72 mjeseca uz obvezu vraćanja kredita u jednakim mjesečnim anuitetima koji dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu,

- da je otplata kredita ugovorena u jednakim mjesečnim anuitetima s dospijećem na naplatu zadnjeg dana u mjesecu (čl. 7. Ugovora o kreditu) i to na rok od 72 mjeseca (članak 4. Ugovora o kreditu). Prema otplatnom planu prvi anuitet otplate je dospio 31. srpnja 2003., a posljednji anuitet dospijeva 30. lipnja 2009., što odgovara ugovorenom roku otplate od 72 mjeseca, odnosno 6 godina,

- da tužitelj nije platio niti jedan anuitet kredita, a što proizlazi iz kartice kredita te tužitelj nije tvrdio ili dokazivao drugačije,

- da je kreditor R. A. d.d. Izjavom od 19. ožujka 2004. otkazao kredit zbog neispunjavanja preuzetih obveza. Izjava o otkazu je dostavljena tužitelju te tužitelj niti ne osporava da je kredit otkazan,

- da je kreditor R. A. d.d. zahtjevom za naplatu štete od 6. travnja 2004. zatražio od C. o. d.d. naplatu osigurane tražbine u skladu s Ugovorom o osiguranju potraživanja od 15. lipnja 2001.,

- da je tuženik (kao osiguratelj kreditora) 30. lipnja 2004. isplatio R. A. d.d. iznos od 22.918,30 kn po Ugovoru o kreditu broj 029-50-1923614, a što proizlazi iz izvatka po poslovnom računu kreditora,

- da je kreditor R. A. d.d. Izjavom od 6. srpnja 2004. ustupio tuženiku C. o. d.d. prava po ispravi broj OU-424/2003 radi isplati osigurnine u visini 22.918,30 kn,

- da je tuženik C. o. d.d. podnio 2. svibnja 2016. prijedlog za ovrhu protiv tužitelja radi naplate tražbine u iznosu 22.918,30 kn na temelju solemniziranog Ugovora o kreditu. Uz prijedlog je priložen Ugovor o kreditu od 12. lipnja 2003. na kojem se nalazi potvrda javnog bilježnika V. Č. broj OU- 152/06: "Ovaj je javnobilježnički akt izvršan dana 03.05.2006. godine".

10. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je ovrha nedopuštena, jer da nisu bili ispunjeni uvjeti za isplatu osigurane tražbine po predmetnom Ugovor u osiguranju i to iz razloga što osiguranik nije poduzeo radnje radi naplate osigurane tražbine, zatim da nije nastupio osigurani slučaj te da predmetni kredit nije pokriven osiguranjem, ističe se da ovako istaknuti prigovori nisu pravno relevantni za predmet ovog spora. Ovo iz razloga što tužitelj nije stranka Ugovora o osiguranju potraživanja od 15. lipnja 2001. i ne može s uspjehom isticati ovakve prigovore koje po pravnom značaju može isticati jedino osiguratelj - u konkretnom slučaju C. o. d.d. prema osiguraniku R. A. d.d.

11. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je ovrha nedopuštena iz razloga što nije bio obaviješten da je tražbina banke cedirana tuženiku sud zaključuje da ustupanjem tražbine dolazi do promjene vjerovnika u obveznom odnosu, a prema odredbi čl. 438. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje ZOO/91) za ustup tražbine nije potreban pristanak tužitelja kao dužnika pri čemu valja istači da je tužitelj u čl. 8. st. 4. Ugovora o kreditu dao suglasnost kreditoru R. A. d.d. za ustup tražbine, a što uključuje i ustup tražbine osiguratelju. Sve i pod pretpostavkom da tužitelj nije zaprimio obavijest o prijenosu tražbine to ne znači da je ustup nevaljan, jer obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ustupanja tražbine.

12. Nadalje, tužitelj tvrdi da je ovrha nedopuštena iz razloga što je tražbina zastarjela, te da je na Ugovor o kreditu stavljena klauzula koja je zbunjujuća, jer nije jasno što označava riječ "izvršan", a ukoliko ovakva klauzula treba označavati potvrdu ovršnosti tada ista nije ispravna, jer predmetni kredit nije mogao postati ovršan 3. svibnja 2006.

13. Uvidom u spis Javnog bilježnika V. Č. utvrđeno je da je tuženik podnio Zahtjev za stavljanje klauzule ovršnosti na Ugovor o kreditu te nije sporno da je javni bilježnik izdao potvrdu da je javnobilježnički akt izvršan (ovršan) 3. svibnja 2006. Iz iskaza svjedoka javnog bilježnika V. Č. utvrđeno je da je klauzulu ovršnosti izdao u skladu s člankom 11 . Ugovora o kreditu kojim je propisano da će se klauzula izdati na temelju pisanog zahtjeva kreditora, a u kojem zahtjevu će biti navedena visina i dospijeće tražbine. Nije se mogao precizno izjasniti na koji način je utvrdio datum ovršnosti te je u pogledu toga dostavio pisano očitovanje od 5. listopada 2017. (list 82. spisa) u kojem je naveo da je zahtjev za stavljanje klauzule ovršnosti zaprimio 28. travnja 2006. bez visine i dospijeća tražbine, pa je klauzulu izdao sukladno točki 11. alinea 2. Ugovora o kreditu.

14. Daljnje je utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj 27. svibnja 2021. podnio prijedlog radi ukidanja potvrde ovršnosti u ovršnom postupku. Sud je 18. listopada 2021. donio rješenje poslovni broj Ovr-3755/16-20 kojim je odbio zahtjev ovršenika za ukidanje potvrde ovršnosti koju je izdao javni bilježnik V. Č.. Županijski sud u Rijeci je 25. siječnja 2022. donio rješenje poslovni broj Gž Ovr-804/2021 kojim je odbio žalbu tužitelja i potvrdio rješenje prvostupanjskog suda od 18. listopada 2021. Tužitelj je 31. ožujka 2022. podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci GŽ Ovr-804/2021. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 5. listopada 2022. donio rješenje kojim je odbacio prijedlog za dopuštenje revizije.

15. Iz navedenoga slijedi da je predmetni Ugovor o kreditu kao javnobilježnički akt izvršan (ovršan) 3. svibnja 2006., tj. da je s tim datumom ovršna tražbina iz tog Ugovora, te da nisu osnovani prigovori tužitelja o nevaljanosti ovakve potvrde ovršnosti.

16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare sud prvog stupnja utvrđuje da zastarni rok se treba računati od istog dana od kojeg je počeo teći i zastarni rok osiguranika tuženika prema tužitelju, a to je 3. svibnja 2006., jer je osiguranik tuženika (R. A. d.d. tada kao vjerovnik tužitelja) mogao od tužitelja zahtijevati ispunjenje obveze.

17. Prema tome, rok od 10 godina iz čl. 379. st. 1. ZOO/91 je počeo teći 3. svibnja 2006., a kako je prijedlog za ovrhu podnesen 2. svibnja 2016., to je razvidno da nije protekao zakonski rok od 10 godina.

18. Daljnje je utvrđenje suda da se visina tražbine tuženika prema tužitelju u ovršnom postupku temelji na iznosu kojeg je tužitelj platio svojem osiguraniku R. A. d.d., a koja proizlazi iz prometa po poslovnom računu R. A. d.d., pa je tako utvrđeno da je tuženik 30. lipnja 2004. platio iznos od 22.918,30 kn i upravo taj iznos tuženik potražuje u ovršnom postupku sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2004.

19. Stoga sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja dok odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) u vezi čl. 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22

- dalje Tarifa).

20. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio da bi bila ostvarena neka od tih bitnih procesnih povreda.

21. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene primjene materijalnog prava.

22. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio sve relevantne činjenice te je pravilno primijenio materijalno pravo te je pravilno odbijen tužbeni zahtjev da se utvrdi da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-3755/16 od 3. lipnja 2016. na novčanim sredstvima tužitelja.

23. U žalbi tužitelj u bitnome tvrdi da je sud odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio kada je utvrdio da je obveza tužitelja koja je određena ovršnom ispravom izdanom od strane javnog bilježnika V. Č. postala ovršna tek 3. svibnja 2006. dok je u stvarnosti obveza tužitelja dospjela još 19. ožujka 2004. U spisu predmeta da prileži Izjava o otkazu Ugovora o kreditu od 19. ožujka 2004. u kojoj je pravni prednik tuženika naveo da je cijela tužiteljeva obveza po Ugovoru o kreditu dospjela s danom 19. ožujka 2004.

24. Suprotno žalbenim navodima tužitelja valja istaći da je odredbom čl. 55. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16) propisano da potvrda o ovršnosti može se pobijati samo prema odredbama Ovršnog zakona i to primjenom čl. 36. Ovršnog zakona, te je tužitelj radi ukidanja potvrde ovršnosti podnio prijedlog dana 27. lipnja 2021. o kojem je odlučeno rješenjem od 18. listopada 2021. poslovni broj Ovr-3755/16 kojim je odbijen zahtjev ovršenika (tužitelja) za ukidanjem potvrde ovršnosti koju je izdao javni bilježnik V. Č., a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-804/2021 od 25. siječnja 2022. Iz navedenoga slijedi da je predmetni ugovor o kreditu kao javnobilježnički akt izvršan (ovršan) 3. svibnja 2006. te je s tim datumom ovršna tražbina iz tog ugovora te su stoga neosnovani žalbeni navodi tužitelja.

25. Stoga neosnovano ponavlja tužitelj u žalbi istaknuti prigovor zastare jer se rok od 10 godina iz čl. 379. st. 1. ZOO/91 računa od 3. svibnja 2006., a kako je prijedlog za ovrhu podnesen 2. svibnja 2016. to nije protekao zastarni rok.

26. Slijedom svega obrazloženog trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 10. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić, v.r.