Poslovni broj: Usž-2817/23-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice V. M., Z1 ., koju zastupa opunomoćenica M. B., odvjetnica u S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z2 ., radi priznavanja dopunske ozljede na radu i posljedice priznate ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-2410/22-8 od 17. veljače 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-2410/22-8 od 17. veljače 2023. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak za sastav žalbe u iznosu od 781,25 eura (sedamstoosamdesetjedan euro i dvadesetpet centi) u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/22-01/377, URBROJ: 338-01-06-05-22- 03 od 4. listopada 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda S., Područne službe Z1 ., KLASA: UP/I-502-03/22-04/11, URBROJ: 338-13-02-22-06 od 19. travnja 2022. Točkom II. izreke presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 19. travnja 2022., kojim se u točki 1. izreke tužiteljici ne priznaju dijagnoze šifre prema KKB-10 klasifikaciji: S13.4 (Iščašenje i nategnuće cervikalne kralježnice) i M53.1 (Cervikobrahijalni sindrom) kao posljedica već priznate ozljede na radu, za događaj od 28. srpnja 2017., evidencijski broj ozljede na radu OR11197280717/2017. Točkom 2. izreke rješenja tužiteljici se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S13.4 ne priznaje kao dopunska dijagnoza ozljede na radu pod dijagnozom S16 (Ozljeda mišića i tetiva u području vrata) za događaj od 28. srpnja 2017., priznate 5. listopada 2017. pod evidencijskim brojem OR11197280717/2017. Točkom 3. izreke rješenja tužiteljici se u vezi s navedenim dijagnozama ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS). Ponavljajući u bitnome tužbene navode, smatra pobijanu presudu u cijelosti neosnovanom i nezakonitom. Ističe da je već u tužbi, uz ostale dokazne prijedloge, posebno predložila provođenje dokaza sudskim vještačenjem po vještaku medicinske struke upravo na okolnosti iz tužbe i uzročno-posljedične povezanosti priznate ozljede na radu s posljedicama koje trpi. Također napominje da je na ročištu održanom 10. veljače 2023. ustrajala kod svih navoda i dokaza iz tužbe te je upravo u vezi s potrebom provođenja medicinskog vještačenja u spis predala Specijalistički nalaz Opće bolnice Z1 . Navodi da je sud, osim činjenice što je odbio sve dokazne prijedloge, u obrazloženju presude naveo da bi eventualno postojala mogućnost uzročno-posljedične povezanosti između priznate ozljede na radu i posljedica koje trpi, ali da nije ustrajala na provođenju medicinskog vještačenja, a što smatra netočnim. Smatra da je odbijanje provođenja medicinskog vještačenja suprotno odredbama ZUS-a te da je sud trebao ili prihvatiti njezin dokazni prijedlog ili ga odbiti uz valjano obrazloženje, a kako je to propustio učiniti, ističe da je presudu nužno poništiti. Navodi da je iz spisa predmeta vidljivo da je imala iznimno teške posljedice nakon priznate ozljede na radu, a koje su sve uzročno-posljedično povezane s događajem od 28. srpnja 2017., te da prije navedenog događaja nije bolovala od navedenih dijagnoza. Također ističe da su se zatražene dijagnoze kao posljedice priznate ozljede na radu s vremenom intenzivirale zbog čega je bilo nužno provesti dodatno liječenje, koje traje i danas. S obzirom na navedeno, osporava zaključak javnopravnih tijela da između događaja od 28. srpnja 2017. i zatraženih dijagnoza ne postoji uzročno-posljedična veza, kao i činjenicu da je zastario zahtjev u odnosu na dopunsku dijagnozu jer njezino liječenje zbog istog događaja traje i danas. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet na ponovni postupak. Potražuje i trošak za sastav žalbe u iznosu od 625,00 eura uvećano za pripadajući PDV.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan s pobijanom presudom Upravnog suda u Splitu i da ostaje kod svih navoda iz odgovora na tužbu. Smatra da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje sud pravilno primijenio materijalno pravo zbog čega predlaže da se žalba odbije.

5. Žalba je osnovana.

6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanim.

7. Prema podacima spisa nije sporno da je tužiteljici dijagnoza ozljede S16 priznata ozljedom na radu nastalom dana 28. srpnja 2017. Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 31. ožujka 2022. radi priznanja dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S13.4 i M53.1 posljedicama ranije priznate ozljede na radu zadobivene u događaju od 28. srpnja 2017. Zahtjevom od 12. travnja 2022. tužiteljica je zatražila da se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji: S13.4 prizna i kao dopunska dijagnoza priznate ozljede na radu.

8. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica, u smislu članka 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine", 80/13., 137/13. i 98/19. - dalje: Zakon) i članka 53. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti („Narodne novine", 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 20/20., 39/20. i 2/22. - dalje: Pravilnik), pribavljeni su nalazi, mišljenja i ocjene stručnih tijela medicinskog vještačenja oba stupnja, sukladno članku 55. stavku 1. Pravilnika te članku 12. stavka 1. točke 2. i članka 19. stavka 2. Pravilnika o ovlastima, obvezama i načinu rada liječničkih povjerenstava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje („Narodne novine", 8/15., 17/15., 104/17., 34/18. i 63/22.). Prema nalazu, mišljenju i ocjeni Liječničkog povjerenstva Direkcije od 18. srpnja 2022., pribavljenom povodom žalbe tužiteljice izjavljene na rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela, dijagnoze šifre prema MKB-10 S13.4 i M53.1 ne mogu se uzročno-posljedično povezati s ranije priznatom ozljedom dijagnoze S16 kao njezina posljedica. Dijagnoza šifre prema MKB-10 S13.4 označava akutnu ozljedu i ne može se razmatrati u kontekstu posljedice ozljede na radu, dok dijagnoza M53.1 predstavlja sindrom uzrokovan kroničnim degenerativnim promjenama cervikalne kralježnice s kroničnom radikulopatijom, koje promjene su bile prisutne i prije predmetnog događaja u kojem je tužiteljica zadobila istegnuće vratne muskulature. Tuženik je na osnovi provedenog postupka zaključio da je prvostupanjsko javnopravno tijelo dijagnozu S13.4 utvrđivalo i kao posljedicu priznate ozljede na radu i kao dopunsku dijagnozu, dok ju je Liječničko povjerenstvo Regionalnog ureda S. u Nalazu, mišljenju i ocjeni od 1. travnja 2022. (prema zahtjevu od 31. ožujka 2022.) i Nalazu, mišljenju i ocjeni od 19. travnja 2022. (prema zahtjevu od 12. travnja 2022.) ocjenjivalo isključivo kao posljedicu ranije priznate ozljede na radu.

9. Smatrajući da je upravni postupak proveden u skladu sa Zakonom i Pravilnikom, a imajući na umu da nalaz Opće bolnice Z1 . od 27. siječnja 2023. (koji je tužiteljica dostavila u spis na ročištu održanom 10. veljače 2023.) nije bio predmet ocjene u tijeku upravnog postupka, kao i činjenicu da istim nalazom tužiteljica može dokazivati da se i dalje liječi, ali da to samo po sebi ne dokazuje da su bolesti od kojih se liječi posljedice ranije priznate ozljede na radu pretrpljene 28. srpnja 2017., prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica, razlozima navedenima u tužbi, nije dovela u sumnju zakonitost osporenog rješenja pa nema potrebe za provođenjem daljnjih dokaza jer je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno na temelju nalaza, mišljenja i ocjena stručnih i nezavisnih tijela vještačenja u upravnom postupku. Stoga je, ocijenivši osporeno rješenje tuženika zakonitim, odbio tužbeni zahtjev.

10. Tužiteljica je u upravnom sporu osporavala nalaz, mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstva na temelju kojeg je doneseno rješenje tuženika te radi potpunog i pravilnog utvrđivanja spornih medicinskih činjenica predložila provođenje sudskog medicinskog vještačenja.

11. U ovom žalbenom postupku valja imati na umu da prema članku 115. stavku 3. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. – dalje: Ustav) sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava. Stoga je zadaća sudova u upravnom sporu tumačiti mjerodavne odredbe ZUS-a (i drugih propisa) u svjetlu ustavnih i konvencijskih jamstava primjenjivih u svakom konkretnom slučaju, među kojima je i pravo na pošteno suđenje. To ustavno i konvencijsko pravo obuhvaća cijeli niz postupovnih jamstava bez kojih nije moguće govoriti o suđenju u demokratskom društvu utemeljenom na vladavini prava.

12. Ovaj Sud smatra potrebnim ponoviti svoje, višekratno isticano, stajalište da neovisno o načelnoj ovlasti suda u upravnom sporu da prihvati činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, neprihvaćanjem nekog dokaznog prijedloga može biti povrijeđeno pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori", 18/97., 6/99., 08/99., 14/02., 01/06. i 13/17. – dalje: Konvencija). Hoće li u konkretnom slučaju doći do povrede ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje ovisi o specifičnim okolnostima konkretnog slučaja.

13. Ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje, između ostalog, uključuje i pravo stranke u postupku u kojemu se odlučuje o njenim pravima i obvezama iznijeti činjenice i predložiti dokaze u uvjetima koji omogućavaju ravnopravan odnos dviju strana u postupku. U postupku pred neovisnim i nepristranim sudom stranka mora biti u mogućnosti učinkovito osporavati činjenična utvrđenja iz upravnog postupka. Primarna je svrha ovakvog pristupa osiguravanje procesne jednakosti stranaka u postupku.

14. Polazeći od okolnosti konkretnog predmeta, ocjena je ovoga Suda da je tužiteljici trebalo omogućiti da ospori činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, provođenjem odgovarajućih dokaza u prvostupanjskom upravnom sporu (medicinskog vještačenja).

15. Prihvativši činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku bez omogućavanja tužiteljici da ga ospori pred sudom, prvostupanjski sud je nerazmjerno ograničio tužiteljičino pravo da stvarno iznosi i dokazuje tvrdnje koje joj idu u prilog. Time je prvostupanjski sud doveo tužiteljicu u neravnopravni položaj u odnosu na drugu stranu u postupku.

16. Iz navedenog valja zaključiti da je, propustivši provesti dokazni postupak na način koji bi omogućio pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud povrijedio pravo tužiteljice na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Konvencije.

17. Stoga je zbog povrede ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje, ovaj Sud poništio prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak radi otklanjanja učinjenih postupovnih propusta koji su rezultirali povredom navedenih ustavnih i konvencijskih jamstava.

18. Pri tome su pravilno javnopravna tijela i prvostupanjski sud utvrdili da dijagnoza S13.4 ne može biti priznata kao dopunska dijagnoza uz priznatu ozljedu na radu imajući na umu da je prema članku 47. stavku 2. Pravilnika nastupila zastara jer je rok za podnošenje zahtjeva istekao 28. srpnja 2020. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je dužan postupiti prema uputi ovog Suda u odnosu na ukazane postupovne propuste samo u odnosu na zahtjev tužiteljice za priznanje dijagnoza S13.4 i M53.1 kao posljedica priznate ozljede na radu.

19. O troškovima upravnog spora bit će odlučeno nakon okončanja postupka pred prvostupanjskim sudom, ovisno o uspjehu stranaka u sporu.

20. Tužiteljica je uspjela sa žalbom, pa joj je u skladu s člankom 79. stavkom 1. i stavkom 4. ZUS-a, te Tbr. 23/3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022.) i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, 138/23.) priznat zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 781,25 eura (s uključenim PDV-om).

21. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Sanja Otočan, v.r.