Poslovni broj: Usž-96/24-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja D. P. iz Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi ovrhe poreznog duga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2353/22-9 od 20. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 10. siječnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2353/22-9 od 20. listopada 2023.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je zahtjev za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-415-01/22-01/257, urbroj: 513-04-22-2 od 6. lipnja 2022.
2. Rješenjem tuženika od 6. lipnja 2022. odbijena je žalba protiv rješenja o ovrsi Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., klasa: UP/I-415- 02/2022-001/3114, urbroj: 513-007-01/2022-01 od 7. travnja 2022. kojim je određena ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava ovršenika na temelju ovršne isprave.
3. Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga. U bitnome u žalbi navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi sve činjenice. Navedeno obrazlaže konstatacijom da je svatko dužan sudjelovati u podmirenju javnih troškova u skladu sa svojim gospodarskim mogućnostima, kao i da su tužitelju isplaćivani doprinosi za nepuno radno vrijeme. Stava je da se tužitelja ne može obvezati na predmetna davanja u konkretnim okolnostima jer se radi o trgovačkom društvu koje nije ostvarilo dovoljno prihoda. Upire na to da se porezni sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti. Dodatno se osvrće na poslovanje trgovačkog društva te navodi da je u konkretnom slučaju bilo potrebno utvrditi da društvo nije ostvarilo dobit, pa samim time nije bilo osnova za obvezivanje plaćanja poreza na dobit. Ističe da je u ovom predmetu bilo potrebno provesti ovrhu nad trgovačkim društvom, a ne nad fizičkom osobom te su obveze tužitelja kao fizičke osobe pogrešno utvrđene. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i preinači, a podredno da ju ukine i vrati predmet na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Iz podataka spisa upravnog predmeta dostavljenog uz odgovor na tužbu proizlazi da je u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude doneseno rješenje o ovrsi od 7. travnja 2022. kojim je utvrđeno da tužitelj, na temelju ovršne isprave, na dan 7. travnja 2022. duguje iznos od ukupno 22.691,47 kn (glavnica 22.177,81 kn, kamata 513,66 kn). Navedeno rješenje o ovrsi je doneseno na temelju ovršnih isprava, konačnih i izvršnih rješenja od 27. listopada 2020. i 11. listopada 2021., kojima su utvrđene porezne obveze tužitelja s osnove doprinosa člana uprave.
8. Sukladno članku 136. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20., dalje: OPZ), ovršni postupak u smislu toga Zakona dio je porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.
9. Odredbom članka 140. stavka 1. OPZ-a propisano je da se ovrha provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Odredbom stavka 2. toga članka je određeno da su ovršne isprave: 1. rješenje o utvrđivanju poreza; 2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojim se određuje pojedina vrsta poreza; 3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina; 4. druga isprava koja je po posebnom zakonu određena kao ovršna isprava; 5. rješenje o ovrsi i 6. upravni ugovor ili porezna nagodba.
10. Sukladno odredbi članka 141. stavka 1. OPZ-a o provođenju ovrhe donosi se rješenje o ovrsi. Stavkom 2. toga članka propisano je da rješenje o ovrsi, osim podataka iz članka 58. stavka 4. toga Zakona (naziv poreznog tijela, broj i datum poreznog akta, ime i prezime, odnosno naziv sudionika kome se upućuje, pravni i činjenični temelj i potpis ovlaštene osobe), mora sadržavati i: 1. naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, 2. visinu i vrstu porezne obveze i pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju, 3. predmet ovrhe, 4. način provođenja ovrhe, 5. troškove ovrhe i 6. uputu o pravnom lijeku.
11. S obzirom na postojanje dospjelog neplaćenog poreznog duga tužitelja na temelju ovršne isprave, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da su bili ispunjeni uvjeti za naplatu putem ovrhe te da je rješenje o ovrsi doneseno sukladno članku 141. OPZ-a jer su navedene ovršne isprave i jer ono sadrži sve zakonom propisane elemente. Sukladno odredbi članka 140. stavka 2. OPZ-a, ovršna je isprava, između ostaloga, rješenje o utvrđivanju poreza pa se, i u konkretnom slučaju, i navedeno porezno rješenje smatra ovršnom ispravom na temelju koje je, suprotno mišljenju tužitelja, moguće provoditi ovrhu. Naime, iz predmetnog stanja spisa proizlazi da su navedena rješenja izvršna, stoga je prvostupanjski sud valjano zaključio da se radilo o ispravi podobnoj za ovrhu.
12. Stoga, s obzirom na to da tužitelj svojim navodima niti tijekom upravnog postupka niti tijekom prvostupanjskog upravnog spora, a niti tijekom žalbenog postupka nije doveo u sumnju da predmetna isprava koja je navedena u rješenju o ovrsi, a koja je temelj za provođenje ovrhe u postupku koji je prethodio upravnom sporu, ne bi predstavljala ovršnu ispravu podobnu za ovrhu, pravilan je zaključak prvostupanjskog upravnog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon.
13. S obzirom na sve navedeno, prema ocjeni ovoga suda, u provedenom postupku je pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo te nema ni povrede pravila postupka, a što pravilno zaključuje i prvostupanjski upravni sud te odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
14. S obzirom na činjenicu da žalitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj sud nije našao osnove za uvažavanje žalbe.
15. Stoga je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 10. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća
Sanja Štefan, v.r.
