Ps-137/2019-24

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: J.

B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik

B. A., odvjetnik iz S., protiv tužene: H. B.,

OIB: …, koju zastupa punomoćnica M. R.

Š., odvjetnica iz S., radi iseljenja i isplate, nakon održane i

zaključene glavne i javne rasprave 17. studenog 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja B. A., odvjetnika iz S., tužitelja J. B. i zamjenika punomoćnika tuženika M. S., odv. iz S., 10. siječnja 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"1. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isprazniti od osoba i stvari stan u zgradi u S., P. S.. I. … izgrađenoj na čest. zem. 2599/2 z.u. 9243.

2. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 7.167,03 eura sa zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2020. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena."

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 1.950,00 eura sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 10. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tna poena.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 116,41 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 17. prosinca 2019., se navodi kako je tužitelj suvlasnik stambene zgrade u S., P. S.. I. …, izgrađene na čest. zem. 2599/2 z.u.

9243. Tužena već dugo vremena živi bez ikakva pravna osnova u navedenoj zgradi te ne plaća nikakvu naknadu za korištenje. Tužitelj je u više navrata pozivao tuženu da iseli i plati zaostalu naknadu, ali se ona o iste oglušila. Kako tužena više od 3 godine ne plaća ništa to tužitelj traži da mu za svaki mjesec plati za korištenje stana 1.500,00 kuna, odnosno ukupno 54.000,00 kuna. Predlaže sudu donijeti presudu kojom će se naložiti tuženoj da u roku od 15 dana isprazni predmetni stan od osoba i stvari te isplati tužitelju iznos od 54.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2020.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 13. veljače 2020., tužena je navela kako su navodi iz tužbe dijelom neistiniti, a dijelom neosnovani. Tužitelj nije vlasnik, nego suvlasnik stambene zgrade anagrafske oznake S., P. S.. I. … i to za 1/6

dijela, dok preostalih 5/6 dijela pripada Z. B. K.. Nije istina da tužena već dugo vremena živi bez ikakvog pravnog osnova u navedenoj zgradi. Naime, tužena je sa M. B. (sinom tužitelja) 16. lipnja 2012. zaključila brak te su oni zajedno sa svojom kćerkom mldb. M. B. (unukom tužitelja) živjeli u predmetnoj nekretnini sve do samovoljnog napuštanja bračne zajednice i odseljenja M. B. iz predmetne nekretnine. Tužena ističe da su ona i njen bivši suprug za useljenje i korištenje predmetne nekretnine bez plaćanja bilo kakve naknade imali odobrenje kako tužitelja, tako i suvlasnice Z. B. K.. Neistiniti su i paušalni navodi iz tužbe da bi tužitelj u više navrata pozivao tuženu na iseljenje i plaćanje naknade za korištenje predmetne nekretnine. Tužitelj do podnošenja ove tužbe nije od tužiteljice tražio iseljenje ili plaćanje bilo kakve naknade. Tužena napominje kako i dalje ima odobrenje Z. B. K. za korištenje predmetne nekretnine bez

plaćanja bilo kakve naknade. Prema tome, tužena je u suposjed predmetne nekretnine stupila uz odobrenje svih suvlasnika te i danas kao pošten suposjednik koristi predmetnu nekretninu u suvlasničkom dijelu od 5/6 koji pripada suvlasnici Z. B. K.. Člankom 37. stavak 5. ZV-a propisano je da suvlasnik smije samostalno pravno raspolagati svojim idealnim dijelom stvari, odnosno svojim suvlasničkim dijelom po pravilima koja vrijede za vlasnikova pravna raspolaganja stvarima ako time ne dira tuđa prava. Člankom 38. stavak 4. ZV-a propisano je da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. U konkretnom slučaju tužena ima pravnu osnovu korištenja nekretnine kroz suposjed na temelju odobrenja suvlasnice nekretnine Z. B. K. što njen suposjed čini zakonitim i poštenim, a tužiteljev zahtjev za iseljenje neosnovan. Ističe kako tužitelju ne osporava pravo suvlasništva predmetne nekretnine, niti mu je ikada branila suposjed. Tako je primjerice svojim dopisom od 16. ožujka 2018. obavijestila tužitelja o provali u nekretninu i nužnoj promjeni brave te ga je pozvala da preuzme ključeve nove brave. Dakle, raspolaganjem suvlasnice Z. B. K. koja tuženoj i dalje omogućava korištenje predmetne nekretnine u njenom suvlasničkom dijelu od 5/6 te postupanjem same tužene koja tužitelja nije onemogućavala u ostvarivanju njegovih suvlasničkih prava u njegovom suvlasničkom dijelu od 1/6 u konkretnom slučaju tužiteljeva suvlasnička prava nisu ničim narušena ili ograničena pa je tužiteljev zahtjev za iseljenje i isplatom u cijelosti neosnovan. Tužitelj kao suvlasnik 1/6 dijela predmetne nekretnine ne može od tužene zahtijevati isplatu cjelokupne naknade jer 5/6 dijela predmetne nekretnine pripada Z. B. K.. Stvarni razlog podnošenja tužbe u konkretnom slučaju nije korištenje predmetne nekretnine bez ikakvog pravnog osnova i neplaćanje naknade, nego poremećeni obiteljski odnosi između tužene i sina tužitelja i potraživanja kojeg tužena i mldb. M. B. imaju prema M. B.. Naime, M. B. je u dva

navrata pravomoćnim presudama Prekršajnog suda pod poslovnim brojem

Pp J-4100/17-15 od 26. ožujka 2018. i Pp J-1334/2016. od 8. travnja 2018. kažnjavan zbog obiteljskog nasilja, radi čega se protiv njega pred ovim sudom vodi postupak pod poslovnim brojem Pn-286/2018. te Pn-287/2018. radi naknade štete, a mldb. M. B. ima potraživanje s naslova uskrate dospjelog potraživanja sukladno sudskoj nagodbi pod poslovnim brojem P Ob-433/2019. od 30. siječnja 2020. u iznosu od 26.200,00 kuna. Napominje kako ima potraživanja prema tužitelju s naslova ulaganja u predmetnu nekretninu kojeg će potraživati od tužitelja sudskim putem ukoliko isti ustraje u njenom iseljenju. Prema tome, u konkretnom slučaju uopće ne postoje konkretni i opravdani razlozi za iseljenjem tužene, predmetna tužba je podnijeta samo kako bi se tužena dodatno šikanirala i uznemiravala, iako ima odobrenje Z. B. K. da predmetnu nekretninu koristi u njenom suvlasničkom dijelu, a koje postupanje tužitelja je protivno odredbi članka 31. stavak 1. točka 1. ZV-a, kojom je propisano da se vlasnik ne smije služiti svojim pravom s jednim ciljem da drugom nanosi štetu ili da mu smeta. Ističe i prigovor zaštite prava na dom sukladno članku 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kojom je propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma, da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih te sukladno članku 34. i članka 16. Ustava RH kojim je propisano da je dom nepovrediv, da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju. Obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, interes tužene za zaštitom prava na dom preteže nad interesom tužitelja za njenim iseljenjem i to iz razloga što je predmetna nekretnina dugogodišnji dom tužene i njene kćeri (unuke tužitelja), da im je navedeni dom egzistencijalno važan jer tužena i njena kći nemaju drugu nekretninu za stanovanje te na razne načine pomažu suvlasnicu Z. B. K. od koje imaju odobrenje za korištenje predmetne nekretnine u njenom suvlasničkom dijelu, a tužitelj nije na bilo koji način od strane tužene onemogućen u ostvarivanju njegovih suvlasničkih prava. Radi navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da naknadi parnični trošak tuženoj.

3. Podneskom od 14. kolovoza 2020. tužena je podnijela prijedlog za donošenje privremene mjere, a od kojeg prijedloga je odustala na pripremnom ročištu održanom 24. veljače 2022.

4. Na ročištu održanom 24. veljače 2022. tužitelj je izjavio da povlači dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iseljenje, a kojem povlačenju se tužena protivi.

5. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem prijepisa posjedovnog lista 9930 k.o. S., izvoda iz katastarskog plana, presude Općinskog suda pod

poslovnim brojem P Ob-234/2017. od 8. svibnja 2018., presude Prekršajnog suda pod poslovnim brojem Pp J-1334/2016. od 8. travnja 2016., presuda Prekršajnog suda pod poslovnim brojem Pp J-4100/17-15 od 26. ožujka 2018., potvrde Općinskog suda, Zemljišnoknjižnog odjela broj 88123/2017. od 3. studenog 2017., dopisa od 16. ožujka 2018., sudske nagodbe pod poslovnim brojem P Ob-433/2019., SMS poruka, kaznene prijave od 14. srpnja 2020., rješenja Općinskog suda pod poslovnim brojem R1 Ob-278/2017. od

31. kolovoza 2017., izjave P. B. od 2. listopada 2020., izjave A. B. ovjerene kod javne bilježnice Z. M.-Š. iz S. pod poslovnim brojem OV-

6339/2020. od 11. kolovoza 2020., dopisa Porezne uprave, Područnog ureda – …, Klasa: 410-23/22-12/055, Ur. broj: 513-007-17-01/22-2 od 29.

kolovoza 2022., dopisa T. S. d.o.o. od 12. prosinca 2022., saslušanjem svjedokinje Z. B.-K., saslušanjem tužitelja J. B., tužene H.

B. u svojstvu parničnih stranaka i saslušanjem svjedokinje A. B..

6. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. Prema odredbi 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/1995., 64/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014.; dalje: ZV) vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

9.1. Člankom 162. točka 1. ZV-a određeno je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu preda u posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

9.2. Prema članku 164. stavak 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

9.3. Odredbom članka 165. ZV-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario (1.).

Vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovog članka zastarijeva u roku od 3 godine od dana kada mu je stvar predana (2.).

Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku; to mu pravo zastarijeva u roku od 3 godine od dana predaje stvari (3.). Nepošteni posjednik nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškovi za koje traži naknadu, nego mora stvar predati bez odgode (4.).

Ono što je posjednik dodao, učinivši troškove koji mu se ne naknađuju, ovlašten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to može učiniti bez oštećenja same stvari (5.).

Od časa kad je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada (6.).

9.4. Člankom 18. stavak 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok prema stavku 4. tog članka ako je u sporu o pravu na posjed pravomoćno odlučeno da pravo na posjed ne pripada posjedniku, njegov je posjed nepošten od časa kad je primio tužbu.

10. Čitanjem prijepisa posjedovnog lista 9930 k.o. S. utvrđeno je da se istom potvrđuje da su kao posjednici kat. čest. zem. 3196/2 upisani B. J. za 1/6

dijela i B.-K. Z. za 5/6 dijela.

11. Čitanjem presude Općinskog suda pod poslovnim brojem P Ob- 234/2017. od 8. svibnja 2018. utvrđeno je:

- da se istom razvodi brak zaključen 16. lipnja 2012. u S. između M. B. i H. B. rođene B.

- da će zajedničko dijete stranaka mal. M. B. stanovati zajedno s

majkom H. B. na adresi S., P. S. I. …, na kojoj adresi će biti

prijavljeno prebivalište mal. djeteta

- da će roditelji zajednički i sporazumno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb u odnosu na mal. dijete

- da je otac dužan doprinositi za uzdržavanje mal djeteta iznosom od 967,00 kuna mjesečno počevši od 20. travnja 2018. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

12. Čitanjem presude Prekršajnog suda pod poslovnim brojem Pp J-

1334/2016. od 8. travnja 2016. utvrđeno je da se istom okrivljeniku M. B. izriče novčana kazna u iznosu od 1.800,00 kuna jer se isti 8. travnja 2016. oko 7,20 sati u obiteljskoj kući u S. na adresi S.. I. … nasilnički ponašao u obitelji prema supruzi H. B. na način da je nakon što je ista otvorila vrata stana u kojem stanuje sa njihovim zajedničkim djetetom, vrata skinuo sa britvela i verbalno napao H. B. vičući "Nećeš zaključavati vrata, ovo je moja kuća, idi u pičku materinu na Š. pa doli zaključaji", nakon čega je otišao po zajedničko dijete koje se do tada nalazilo u spavaćoj sobi i nije bila prisutna navedenom događaju te je odveo sukladno prethodnom dogovoru sa suprugom u svoj osobni automobil da bi se nakon toga vratio u kuću po djetetove stvari i na stubištu nogom razbio gipsanu ploču udarivši je nogom, a suprugu H. B. gurnuo rukama u zid vičući joj da uđe u kuću, što je ista odbila učiniti, nakon čega je rukama udarao po glavi, uslijed čega je ova zadobila tjelesne ozljede u vidu udarca u lice i gornju usnicu desno, dakle kao član obitelji je počinio nasilje u obitelji, čime je počinio prekršaj opisan u članku 4. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji kažnjiv po članku 20. stavak 2. istog Zakona. Isto tako je oslobođen od optužbe da bi se 4. travnja 2016. oko 6,00 sati u obiteljskoj kući na adresi u S., S.. I. … nasilnički ponašao prema supruzi na način da je držeći u ruci metalnu cijev od usisivača vikao na istu riječima "Progutat ćeš je, zatuću ti glavu o zid, bolesnice ljubomorna", nakon čega je dva puta otvorenim dlanom udario u predjelu glave.

H. B. je istom presudom oslobođena od optužbe da bi se 8. travnja 2016. oko 7,20 sati u obiteljskoj kući u S., na adresi S.. I. … nasilnički ponašala u obitelji prema suprugu M. B. na način da mu se na stubištu ispriječila ispred njega unoseći se u lice govoreći "Jesi li ti normalan" pa kad ju je M. B. gurnuo rukama u zid vičući da uđe u kuću i ista odbila to učiniti i nakon što ju je M. B. udarao rukama po glavi, istoga ogrebala po vratu pri čemu je

pukao lančić kojeg je isti nosio oko vrata, a nakon toga ga otvorenim dlanom udarila u potiljak.

13. Čitanjem potvrde Općinskog suda, Zemljišnoknjižnog odjela broj 88123/2017. od 3. studenog 2017. utvrđeno je da se istom potvrđuje da H. B. nije upisana kao vlasnik nekretnina na području nadležnosti ovog zemljišnoknjižnog odjela.

14. Čitanjem dopisa od 16. ožujka 2018. utvrđeno je da istim odvjetnica M. R. Š., kao punomoćnica H. B. obavještava J. B. kako je

došlo do provale u stan u kojem živi sa svojim malodobnim djetetom, a koja provala je prijavljena u PU te da je njena stranka bila primorana promijeniti bravu na vratima predmetnog stana. Obzirom je isti suvlasnik navedene nekretnine to moli istog da se javi H. B. osobno ili u ured odvjetnice R. Š. kako bi mu se

uručio primjerak ključa nove brave.

15. Čitanjem kaznene prijave od 14. srpnja 2020. utvrđeno je da su istu podnijeli H. B. i mal. M. B. protiv P. B. uz navode kako je isti 16.

svibnja 2020. i nakon toga više puta s nepoznatim muškim osobama došao na adresu žrtve H. B. na kojoj ista stanuje s mldb. kćerkom nasilno provalio u kuću, izmijenio brave, odgurivao H. B. i galamio na način da se mal. dijete

prestrašilo. Iako upozoren od strane H. B. kako je dijete u kući osumnjičenik se na isto nije obazirao pokušavajući na ovaj način zastrašivanjem riješiti imovinskopravni spor u kojem nije sudionik niti on, niti podnositeljica prijave, već je isto predmet spora njihove šire obitelji.

16. Čitanjem izjave P. B. od 2. listopada 2020. utvrđeno je da istom potvrđuje kako je H. B. napustila objekt na adresi P. S.. I. …, da je odnijela svoje osobne stvari, a ključeve predala (od glavnih vrata zajedno sa ključevima od strana) P. B. koji je opunomoćenik od oca J. B..

17. Čitanjem izjave A. B. ovjerene kod javne bilježnice Z. M.-Š. iz

S. pod poslovnim brojem OV-6339/2020. od 11. kolovoza 2020. utvrđeno je da ista izjavljuje pod materijalnom i kaznenom odgovornošću da je P. B. u njenom prisustvu promijenio brave na ulaznim vratima kuće, kao i na ulaznim vratima stana na I. katu na adresi P. S.. I. …, S.. Ključ za obje brave joj je uredno predao, a ista se obvezala da ključeve neće dati trećim osobama, već isključivo kćeri H. B. te će čuvati i štiti prostor o neovlaštenog i nasilnog ulaženja. U slučaju provale ili neovlaštenog ulaza obavijestit će odmah i bez odgode policiju i P. B., kao i J. B. koji je opunomoćenik vlasnika P. B..

18. Čitanjem dopisa Porezne uprave, Područnog ureda, Klasa:

410-23/22-12/055, Ur. broj: 513-007-17-01/22-2 od 29. kolovoza 2022. utvrđeno je da su u bazama podataka Informacijskog sustava Porezne uprave dostupni podaci prema kriteriju namjene nekretnine (poslovni prostor, stambeni prostor, skladišni prostor, zemljište). Slijedom navedenog 29. kolovoza 2022. izvršene su pretrage baze podataka te je utvrđeno da su na lokaciji za navedeno razdoblje (S., S.

I.) evidentirane prijave najma/zakupa:

- stambeni prostor na lokaciji S.. I. površine 60 m2 mjesečna najamnina iznosi 3.767,25 kuna, odnosno 62,79 kuna/m2

- stambeni prostor na lokaciji S.. I. površine 80 m2 mjesečna najamnina iznosi 3.000,00 kuna, odnosno 37,50 kuna/m2.

19. Čitanjem dopisa T. S. d.o.o. od 12. prosinca 2022. utvrđeno je da istom izvješćuju sud da je prosječna tržišna vrijednost mjesečne najamnine stana u S., P. S.. I. …, površine 60 m2 u periodu od prosinca 2017. do prosinca 2019.

iznosila cca 300,00 eura.

20. Iz iskaza svjedokinje Z. B.-K. proizlazi da je iza smrti njenog pok. oca P. koji je preminuo 19. siječnja 1982. ostala oporuka kojom je njoj pripalo 5/6 dijela (sestra se odrekla svoga dijela u njenu korist), njenom bratu J. B. 1/6 dijela na cjelokupnoj imovini iza smrti oca. Ističe i to da je sa bratom još od 1983. u sporu, a vezano za nasljedstvo iza smrti oca. Dakle, tužitelj je jedan od vlasnika stana u stambenoj zgradi na adresi S., P. S.. I. …. Tužena je u predmetni

stan uselila zajedno sa svojim tadašnjim suprugom M. B. te im se nakon

par mjeseci rodila djevojčica mldb. M.. Kada je M. imala svega 5-6

mjeseci M. B. je sa novom partnericom odselio na drugu adresu. Tužitelj je prijavio tuženu i svoga sina M. bez njene suglasnosti. Kada je saznala za to nije stvarala nikakve probleme niti je branila da žive u stanu čija je suvlasnica za 5/6 dijela. U niti jednom trenutku nije tražila od tužene da joj plaća naknadu za korištenje stana. Tužena je dosta financijski ulagala, po njenom mišljenju previše, i u stan i ispred kuće (postavila je skupe ograde i sl.). Nakon što je M., bivši suprug tužene odselio s drugom partnericom na drugu adresu tužitelj je počeo od tužene tražiti da mu plaća naknadu i njegov drugi sin P., a kojeg je tužitelj ovlastio da vodi spor vezano za predmetni stan između nje i njenog brata J.. Isto joj je poznato i po pričanju tužene, ali i od samog J. koji je od nje tražio da mu plaća podstanarstvo u svom vlastitom stanu. Kuća u kojoj se nalazi predmetni stan je sagrađena 1992. i 1993. Ona je sa svojim novcima gradila kuću

21. Iz iskaza tužitelja J. B. proizlazi da je tužena bila njegova nevjesta i živjela je u kući koju je izgradio svojim vlastitim sredstvima. Kada je bila trudna zatražila je od njega da je prijavim na adresi predmetnog stana s čime se suglasio i što je i napravio. Nakon što se tužena razvela od njegovog sina M. zatražio je od tužene da se iseli. Na isto nije pristala tvrdeći da stan nije njegov. Dakle, do trenutka razvoda tužena je imala njegovu suglasnost da živi u predmetnom stanu. Nije točno to što je njegova sestra pred ovim sudom izjavila da je ona suvlasnica za 5/6 dijela predmetnog stana, on je isključivi vlasnik po ugovoru kojeg je sklopio baš sa svojom sestrom. Nije se mogao prisjetiti koliko je dugo tužena živjela u stanu u stambenoj zgradi anagrafske oznake S., P. S.. I. …, ali dok je živjela u stanu uz njegovu suglasnost nije tražio od nje da mu plaća bilo kakvu naknadu. U pogledu predmetne nekretnine je u postupku diobe sa svojom sestrom. Nije mu poznato što je u K. upisano za tu kuću. Prvi put je od tužene tražio da se iseli par mjeseci nakon razvoda braka. Prvi put je od tužene tražio da mu plaća za korištenje stana ovom tužbom. P. B. mu je sin. Istog je ovlastio da ga zastupa u odnosima s tuženom. Poznata mu je izjava koju je potpisao P. B.. Poznata mu je izjava koja se nalazi na listu 53 spisa koja je isto potpisana od strane njegovog sina. Sa izjavama je suglasan.

22. Tužena H. B. je navela kako se vjenčala za tužiteljevog sina M.

2012. U tom trenutku kuća u kojoj se nalazi predmetni stan, a koja u naravi ima jedan stan i 2 garaže je bila u roh bau. Isključivo njenim sredstvima i sredstvima njenog tadašnjeg supruga je kuća sa okućnicom i predmetni stan uređeni u cijelosti. Što se sve lako može dokazati. 2015. rođena je kćerka M., a te iste godine njen sada bivši suprug M. odselio i otišao živjeti kod ljubavnice. Nakon toga, isključivo na traženje ovdje tužitelja i njegove supruge M., a kako se ljubavnica njenog bivšeg supruga ne bi doselila u predmetni stan otišli su na policiju i ona se prijavila sa prebivalištem na predmetnoj adresi. Dakle, radilo se o njihovom traženju. Nikada od nje do trenutka podnošenja ove tužbe nije traženo niti iseljenje, a niti plaćanje bilo kakve naknade. Između tužitelja i njegove sestre Z. vodi se postupak diobe međuostalima i predmetne nekretnine te je drugi sin tužitelja P. od nje tražio da u korist tužitelja u tom postupku lažno svjedoči s čime se nije suglasila. Nakon toga došlo je do predmetne tužbe. Z. B. je također suvlasnica te joj je ista dopustila što se nje tiče da živi u predmetnom stanu i od nje nikada nije tražila plaćanje nikakve naknade. Sinovi tužitelja P. i M. su u više navrata mijenjali brave, stvarali probleme. Naglašava da je ljeti dosta odsutna jer radi kao stjuardesa na brodu te je njena majka boravila u stanu radi njene kćeri. Majka nije imala probleme zbog toga što je bila tu, ali ih je tužena konstantno imala te je zbog cjelokupne situacije odlučila napustiti stan. To je bilo nakon smrti njenog oca, točnije 2. listopada 2020. Razveli se 20. travnja 2018. Z. suvlasnički udio je 5/6 dijela. U taj stan se sa suprugom uselili uz odobrenje tužitelja. U ljeto 2020. se s P. B. dogovorila da će nakon što dođe s broda da će doći uzeti svoje stvari i otići. Nije bilo nikakvog govora oko plaćanja najamnine. Navedeno su i potpisali, o čemu u spisu postoji dokaz. Unatoč izjavio koju su potpisali, P. B. ju je zadnji dan kada je iznosila svoje stvari zaključao 40 minuta u stanu zbog čega se vodi postupak. Na policiji je bila s tužiteljem kako bi prijavila prebivalište na predmetnoj adresi.

23. Svjedokinja A. B. je navela kako je njena kćer ovdje tužena, a nakon što se vjenčala za tužiteljevog sina živjela u predmetnom stanu. 2015. rodila se njena unuka te je iste te godine sad već bivši suprug njene kćeri odselio iz predmetnog stana, a ona je ostala živjeti sa svojom kćeri. Sjeća se da se čula sa M. B.,

suprugom tužitelja, nakon toga te joj je rekla neka H. i njena kćer ostanu živjeti u tom stanu. Koliko joj je poznato tužitelj nije imao nikakvih primjedbi da njena kćer živi u tom stanu. Poznata joj je sestra tužitelja Z. B. K. te joj je poznato da imaju neriješene imovinskopravne odnose. Potpisala je izjavu koja prileži listu 54 spisa uz prethodni dogovor njene kćer sa P. B.. Istu je potpisala jer je njena kćer u to vrijeme bila zaposlena na brodu. Potpisala je da je P. B. u njenoj prisutnosti promijenio brave na ulaznim vratima kuće, kao i na ulaznim vratima stana i predao njoj duplikate. Obvezala se tom izjavom da će ključeve predati isključivo kćeri da će čuvati prostor od neovlaštenog ulaza. Kada je kćer došla s broda njoj je predala ključeve koje je ona kasnije vratila kada se iselila početkom listopad 2020. Napustila je stan prije kraja godine kako je stajalo u izjavi. Nitko nikada od njene kćeri nije tražio da plaća naknadu zbog toga što živi u predmetnom stanu. Poznata joj izjava na koju se punomoćnik tuženika pozvao na ročištu od 24. veljače 2022. iako je omaškom u spis predana izjava A. B., a koju je potpisao P. B..

24. Čitanjem izjave P. B. ovjerene kod javne bilježnice Z. M. –

Š. iz S. pod poslovnim brojem OV-6340/2020. od 11. kolovoza 2020. proizlazi da je isti izjavio pod materijalnom i kaznenom odgovornošću da je promijenio brave na glavnim ulaznim vratima, kao i na ulaznim vratima stana na I. katu u kojem boravi H. B. na adresi P. S.. I. …, sve u prisustvu A. B.. Ključeve od

obiju brava je jednu kopiju predao A. B., mami H. B., dok su ostali

primjerci kod njega. Izjavio je da ključeve neće upotrijebiti za ulazak u stan na I. katu, jamči da ključeve neće davati trećim osobama čime jamči da nitko neće ulaziti u navedeni stan. Stan je u vlasništvu J. B., njegovog oca. A. B. i H.

B. mogu dozvoljeno koristiti ključeve dok se H. ne iseli.

25. Predmet spora je zahtjev tužitelja na iseljenje i predaju u posjed stana izgrađenog na čest. zem. 2599/2 z.u. 9243 k.o. S. kao i zahtjev na isplatu naknade za korištenje stana u visini mjesečne najamnine za razdoblje od 17. prosinca 2016. do 17. prosinca 2019.

26. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenice u pogledu pitanja je li tužena koristila stan uz suglasnost i dopuštenje tužitelja.

27. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.

28. Prema odredbi članak 193. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022.; dalje: ZPP-a) tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari (1.).

Tužbu se može povući kasnije sve do zaključenja glavne rasprave ako tuženik na to pristane (2.).

28.1. Na ročištu od 24. veljače 2022. tužitelj je izjavio da povlači tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na iseljenje, a kojem povlačenju se tužena usprotivila.

28.2. S obzirom na to da se tužena usprotivila povlačenju, sud je o tom dijelu tužbenog zahtjeva morao meritorno odlučiti radi čega je odbijen dio tužbenog zahtjeva na iseljenje (tako i VSRH Pž-6985/2003. od 17. siječnja 2006.).

29. U ovom predmetu ne postoji niti jedan dokaz, osim paušalnih tvrdnji tužitelja, da je tužena bez suglasnosti tužitelja živjela u predmetnom stanu. Naime, tužitelj u svom iskazu navodi da je tužena imala njegovu suglasnost da živi u predmetnom stanu dok se nije razvela od njegovog sina, a razvela se pravomoćno u svibnju 2018., a da je isplatu zatražio prvi put od tužene prilikom podnošenja tužbe. Isto tako, izjavio je da je sina P. ovlastio da ga zastupa u odnosima sa tuženom te da je suglasan sa izjavama koje prileže spisu.

29.1. Tužena i svjedokinja A. B. su izjavile da prije podnošenja ove tužbe tužitelj nije tražio iseljenje tužene. Nelogično je i neživotno pa ovom sudu i neprihvatljivo da je tužitelj tražio iseljenje tužene par mjeseci nakon razvoda (razvod pravomoćan u svibnju 2018.), pa da je čekao godinu dana radi podnošenja tužbe za isto iseljenje.

29.2. Isto tako, neistinit je navod tužitelja u pogledu isključivog vlasništva predmetnog stana. Ako je tužitelj isključivi vlasnik, zašto bi pred ovim sudom sa svojom sestrom vodio postupak diobe stambene zgrade u kojoj se nalazi i predmetni stan. Da tužitelj ima zaključen ugovor sa svojom sestrom isti bi dostavio sudu, a s obzirom na osporavanje tužene da je tužitelj isključivi vlasnik, a zasigurno u toj situaciji se ne bi vodio postupak diobe. Sestra tužitelja Z. B. K. je izjavila

da je ona suvlasnica za 5/6 dijela, a njen brat tužitelj za 1/6 dijela sporne nekretnine. Izjavila je i to da nikada od tužene nije tražila plaćanje naknade jer živi u predmetnom stanu te da je uvijek imala njenu suglasnost za korištenje stana. Spisu prileži izvadak iz katastra iz kojeg proizlazi da je B. J. posjednik za 1/6 dijela, a Z. B. K. za 5/6 dijela kat. čest. 3196/2 u naravi kuća i dvor površine 601 m2.

29.3. Dakle, iskaz tužitelja je nelogičan, proturječan, nema uporište u niti jednom izvedenom dokazu radi čega se ne prihvaća.

30. Tužena je uselila u predmetni stan uz odobrenje i tužitelja i njegove sestre, suvlasnika. Tužitelj, osim paušalnih tvrdnji, nije dokazao da je prije podnošenja tužbe tuženu pozvao na iseljenje, dok je zahtjev za isplatu naknade nesporno prvi put zatražio podnošenjem tužbe. Cijelo vrijeme tužena je stan koristila bez naknade. Tužitelj je dopuštenje za korištenje stana opozvao podnošenjem tužbe za iseljenje 17. prosinca 2019., a koju tužbu je tužena primila 18. siječnja 2020. te je od tada tužena nepoštena posjednica stana. Do tog trenutka tužitelj stan ne bi niti mogao iznajmljivati trećim osobama i tako ostvariti prihod.

30.1. Tužena bi tek od 18. siječnja 2020. do dana iseljenja, dakle do 2. listopada 2020. bila u obvezi plaćati tužitelju kao suvlasniku za njegovu 1/6 dijela naknade, ali ne u cijelosti. Međutim, tužitelj traži naknadu za vrijeme tri godine prije podnošenja tužbe, dakle od 17. prosinca 2016. do 17. prosinca 2019. za razdoblje kad je tužena bila pošteni posjednik koji suglasno članku 164. ZV-a nije dužna plaćati nikakvu naknadu (tako i Rev-2741/1998. od 28. veljače 2000.).

31. Slijedom iznesenog, tužbeni zahtjev odbijen je u cijelosti.

32. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu odredbe članka 154. stavka 1. i 155. ZPP-a i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 13. veljače 2022., trošak zastupanja na ročištima od 24. veljače 2022., 6. lipnja 2022., 24. studenog 2022., 27. travnja 2023. i 17. studenog 2023. po 100 bodova, trošak sastava podneska od 2. svibnja 2023. 100 bodova, odnosno ukupno 700 bodova, što pri vrijednosti boda s paušalom od 2,00 eura daje iznos od 1.400,00 eura. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 350,00 eura te trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, odnosno ukupno 1.950,00 eura (nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude kao suvišan, a sve pozivom na odredbu 155. ZPP-a).

Za više traženo u iznosu od 116,41 eura, zahtjev se odbija se kao neosnovan. 33. Za preračunavanje kune u euro korišten je fiksni tečaj konverzije (1,00 eur = 7,53450 kuna) te je sukladno matematičkim pravilima zaokruživanja dobiveni rezultat zaokružen na dvije decimale, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 82/2022.).

34. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – dalje ZOO) i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/22.).

35. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 10. siječnja 2024.

SUTKINJA

JELENA LONČAR, v.r.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis