REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4696/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja D. D. iz S., ..., OIB ..., II-tužitelja B. P. D. iz S., ..., OIB ... i III-tužitelja B. D. iz S., ..., OIB ..., koje zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u S., protiv tuženice A. B. d.d. Z., ..., OIB ..., koju zastupa punomoćnik B. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima za dopuštenje revizije koje su stranke podnijele protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-110/2020-2 od 17. prosinca 2020., kojom je žalba I do III-tužitelja djelomično odbijena te djelomično odbačena, a žalba tuženika djelomično potvrđena te djelomično prihvaćena i prvostupanjska presuda ukinuta, u sjednici održanoj 10. siječnja 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlozi za dopuštenje revizije koje su podnijeli I do III-tužitelji, te tuženica A. d.d. odbacuju se kao nedopušteni.

II. Odbija se zahtjev I do III-tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kojeg je podnio tuženik.

Obrazloženje

1. Protiv drugostupanjske presude i rješenja prijedloge za dopuštenje revizije podnijeli su svi tužitelji i tuženica, a u odgovoru na prijedlog tuženice tužitelji osporavaju dopuštenost prijedloga.

2. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije zbog sedam pitanja koja se odnose na tumačenje i primjenu Direktive vijeća EU 93/13 od 5. travnja 1993., međutim, ova Direktiva nije mjerodavno pravo u ovom slučaju jer je Ugovor na koji se odnosi tužbeni zahtjev sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji (vidjeti presudu suda EU u predmetu C-567/20).

3. Dakle, o ovim pitanjima ne ovisi rješenje u ovom sporu, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP).

4. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije i zbog pravnog pitanja koje se odnosi na odluku suda o prijedlogu I do III-tužitelja za određivanje privremene mjere.

5. Naime, predlagatelji su prijedlog podnijeli pitajući ne postoji li razlog za određivanje privremene mjere ako je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da bi priloženim mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

6. Međutim, u postupku koji je prethodio prijedlogu za dopuštenje revizije nije utvrđeno da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu pa ovim pitanjem tužitelj polazi od činjenica koje nižestupanjski sudovi nisu utvrdili.

7. S obzirom na to da revizija, a niti prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušteno podnijeti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, niti reviziju nije zakonito dopustiti zbog ovakvog pitanja koje pretpostavlja drukčije činjenično stanje od činjeničnog stanja koji je utvrđeno u postupku koji je prethodio reviziji.

8. Dakle, ne postoje razlozi iz odredaba čl. 185.a st. 1. ZPP, pa je na temelju odredaba čl. 387. st. 1. i 5. i čl. 392. st. 1. ZPP prijedlog tužitelja odbačen.

9. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije prije svega zbog tri postupovnopravna pitanja koja se odnose na učinke presuda donesenih u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa, te na postupanje sudova u primjeni utvrđenja iz te presude. Međutim, odgovori na ta pitanja sadržani su već u odlukama od kojih se sastoji ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a odluke nižestupanjskih sudova su u skladu s tim shvaćanjima, pa ova pitanja nisu važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.

10. I u odnosu na materijalnopravna pitanja zbog kojih je tuženik podnio svoj prijedlog odluke nižestupanjskih sudova su u skladu s pravnim shvaćanjima ustaljene prakse Vrhovnog suda pa je zaključeno da niti ova pitanja nisu važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP, te je na temelju odredaba čl. 387. st. 1. i 5. i čl. 392. st. 1. ZPP prijedlog tuženika odbačen.

11. Odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu troška odgovora na prijedlog tuženika jer taj podnesak nije bio potreban.

Zagreb, 10. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek, v.r.