Poslovni broj: Usž-2266/23-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča-Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. M. iz G., koju zastupa opunomoćenica A. T., odvjetnica u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi nepripadne isplate obiteljske mirovine, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 368/23-6 od 13. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 10. siječnja 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 18UsI-368/23-6 od 13. travnja 2023.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: UP/II 140-03/19-01/03322554709, urbroj: 341-99-05/3-19-009948 od 30. siječnja 2020. U točki II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S., klasa:
UP/I 140-03/18-02/03322554709, urbroj: 341-15-05/3-18-013997 broj spisa 46169 od 24. kolovoza 2018., kojim je u točki I. izreke utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 4. studenog 2010. do 31. listopada 2011. u svoti od ukupno 64.491,89 kn, a u točki II. izreke tužiteljica je obvezna navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka rješenja u korist žiroračuna Državnog proračuna navedenog u Uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u prilogu rješenja.
3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila sudskog postupka. Navodi da je kao majka poginulog hrvatskog branitelja stekla pravo na obiteljsku mirovinu temeljem pravomoćnog rješenja HZMO- a, Područnog ureda u S., klasa: 140-03/18-02/03322554709, urbroj: 341-15-05/3-09- 022009 od 1. listopada 2009. jer je ispunjavala sve uvjete iz članka 24. Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Navodi da pravo na obiteljsku mirovinu nije stekla bez osnove da bi išta morala vraćati. Smatra da je 2016. godine nastupila zastara potraživanja od pet godina, a prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji koji je kao lex specialis, zastarni rok je i kraći (3 godine), pa je zastara nastupila 2014. godine. Smatra da je povrijeđeno i načelo utvrđivanja materijalne istine, sadržano u članku 8. Zakona o općem upravnom postupku te načelo kontradiktornosti postupka, jer sud nije usvojio njene dokazne prijedloge, čime joj je povrijeđeno ustavno pravo na jednakost oružja kao i pravo na pravično suđenje. Poziva se na članak 1. Protokola 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te smatra da nalaganje plaćanja utvrđenog iznosa predstavlja prekomjeran teret u smislu Konvencije i prakse Europskog suda za ljudska prava vezano za uskratu ranije stečenih i priznatih prava. Predlaže Sudu da usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu.
4. Tuženik se u odgovoru na žalbu poziva na sve razloge iznesene u obrazloženju svog rješenja, kao i prvostupanjske presude te na navode iz odgovora na tužbu. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. dalje-ZUS), ovaj sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, a niti povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. U osporenoj presudi prvostupanjski sud je izložio činjenično stanje koje proizlazi iz dokaza u spisu, te je s obzirom na odredbe članka 166. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, 57/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19.-dalje ZOMO) naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev.
8. Na temelju činjenica utvrđenih u upravnom postupku prvostupanjski sud je utvrdio da je pravomoćnim rješenjem Područnog ureda u S. broj 46169 od 7. kolovoza 2018. zamijenjeno rješenje od 8. lipnja 2011., te je tužiteljici obustavljena isplata obiteljske mirovine priznate kao majci pokojnog hrvatskog branitelja M. M. sa danom 3. studenog 2010. jer je T. M., djetetu imenovanog priznato počevši od 4. studenog 2010. pravo na obiteljsku mirovinu. Nadalje, iz podataka spisa proizlazi da je tužiteljici uspostavljena isplata njene starosne mirovine sa 4. studenim 2010.
9. Prema članku 166. stavku 1. ZOMO-a osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. Sukladno stavku 2. istog članka obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće.
10. Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, a s obzirom da je tužiteljica primala mirovinu u iznosu obiteljske mirovine u razdoblju od 4. studenog 2010. do 31. listopada 2011. u svoti višoj od svote koja joj je pripadala, ovaj Sud nalazi da je bilo osnove za postupanje u smislu odredbe članka 166. stavka 2. ZOMO-a, pa je osnovano doneseno prvostupanjsko rješenje o nepripadnoj isplati obiteljske mirovine za navedeno razdoblje.
11. U odnosu na prigovor zastare prava na utvrđenje nepripadne isplate, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da u predmetnom slučaju nije nastupila zastara. Sukladno članku 168. stavku 1. ZOMO-a pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Sukladno stavku 2. toga članka zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, odnosno za osobu primatelja nepripadne isplate.
12. S obzirom da je donošenjem rješenja u 2018. godini tužiteljici prestalo pravo na obiteljsku mirovinu, tek istekom te godine, odnosno od 1. siječnja 2019. počeo je teći petogodišnji zastarni rok, koji nije protekao do donošenja rješenja tuženika u ovom sporu pa je žalbeni prigovor nastupa zastare za utvrđenje nepripadne isplate neosnovan.
13. U odnosu na prigovor da prvostupanjski sud nije proveo sve predložene dokaze napominje se da ni iz jedne odredbe ZUS-a ne proizlazi obveza suda da mora izvesti svaki predloženi dokaz. Hoće li ili ne izvesti neki dokaz pitanje je obrazložene ocjene suda u svakom pojedinačnom slučaju. Prema ocjeni Suda u predmetnom slučaju izvođenje predloženih dokaza pravilno je prvostupanjski sud ocijenio nepotrebnim, s obzirom na utvrđeno pravno i odlučno činjenično stanje koje je prethodilo donošenju osporenog rješenja, a koje proizlazi iz priloženih rješenja nadležnih tijela. Navedeno bi bilo protivno načelu učinkovitosti (članak 8. ZUS-a) prema kojem se upravni spor treba provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.
14. S obzirom da je T. M. podnijela zahtjev za obiteljsku mirovinu iza svog pok. oca, te da je sama tužiteljica osporavajući T. M. pravo na obiteljsku mirovinu i ulažući pravne lijekove doprinijela dugotrajnosti postupka i bila upoznata sa možebitnim donošenjem kasnije odluke njoj na štetu, Sud smatra da je u okolnostima ovog predmeta neosnovano pozivanje tužiteljice na povredu prava vlasništva iz članka 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
15. Tužiteljici pravilno nije priznato pravo na naknadu troškova spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, koja propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
16. S obzirom da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporene presude, žalba je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu 10. siječnja 2024.
Predsjednica vijeća:
Gordana Marušić-Babić v.r.
