Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-162/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Željka Kupčerić-Trcović, odvjetnica iz Valpova, protiv tuženice ČČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivica Kučinac, odvjetnik iz Valpova, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P Ob-136/19-13 od 14. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 9. siječnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice ČČ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P Ob- 136/19-13 od 14. listopada 2020.

II Odbija se zahtjev tuženice ČČ za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženici OČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju O (nom. O) Č, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade polovice kredita isplati sveukupni iznos od 3.251,14 eura1(tri tisuće dvjesto pedeset jedan euro četrnaest centi)/ 24.495,69 kn (dvadeset četiri tisuće četiristo devedeset pet kuna šezdeset devet lipa), odnosno iznose kako slijedi:

- iznos od 89,83 eura/676,83 kn od dana 15. listopada 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 14,71 eura/110,82 kn od dana 22. listopada 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 113,26 eura/853,33 kn od dana 15. studenog 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,94 eura/640,00 kn od dana 15. prosinca 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 2,40 eura/18,10 kn od dana 20. prosinca 2016. godine, pa do isplate,

- iznos od 82,59 eura/622,28 kn od dana 13. siječnja 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,52 eura/636,84 kn od dana 20. siječnja 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 81,86 eura/616,79 kn od dana 20. veljače 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,28 eura/635,00 kn od dana 07. ožujka 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 83,22 eura/627,00 kn od dana 07. travnja 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 82,95 eura/625,00 kn od dana 20. svibnja 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 82,95 eura/625,00 kn od dana 13. lipnja 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 65,72 eura/495,13 kn od dana 14. srpnja 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 16,59 eura/125,00 kn od dana 01. kolovoza 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 82,16 eura/619,00 kn od dana 07. rujna 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 86,27 eura/650,00 kn od dana 30. rujna 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 85,27 eura/642,50 kn od dana 30. listopada 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 86,27 eura/650,00 kn od dana 06. prosinca 2017. godine, pa do isplate,

- iznos od 85,10 eura/641,16 kn od dana 04. siječnja 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,94 eura/640,00 kn od dana 05. veljače 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,68 eura/638,00 kn od dana 12. ožujka 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,61 eura/637,50 kn od dana 04. travnja 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,28 eura/635,00 kn od dana 16. svibnja 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,35 eura/635,50 kn od dana 18. lipnja 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,28 eura/635,00 kn od dana 06. srpnja 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,08 eura/633,50 kn od dana 01. kolovoza 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,61 eura/637,50 kn od dana 14. rujna 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,35 eura/635,50 kn od dana 10. listopada 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,61 eura/637,50 kn od dana 12. studenog 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,15 eura/634,00 kn od dana 12. prosinca 2018. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,61 eura/637,50 kn od dana 11. siječnja 2019. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,28 eura/635,00 kn od dana 06. veljače 2019. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,35 eura/635,50 kn od dana 11. ožujka 2019. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,41 eura/636,00 kn od dana 05. travnja 2019. godine, pa do isplate,

- iznos od 19,11 eura/144,01 kn od dana 20. travnja 2019. godine, pa do isplate,

- iznos od 66,36 eura/500,00 kn od dana 30. travnja 2019. godine, pa do isplate,

- iznos od 83,02 eura/625,50 kn od dana 06. lipnja 2019. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,01 eura/633,00 kn od dana 04. srpnja 2019. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,28 eura/635,00 kn od dana 19. kolovoza 2019. godine, pa do isplate,

- iznos od 0,23 eura/1,77 kn od dana 20. rujna 2019. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,94 eura/640,00 kn od dana 20. rujna 2019. godine, pa do isplate,

- iznos od 83,07 eura/625,91 kn od dana 09. listopada 2019. godine, pa do isplate,

- iznos od 0,36 eura/2,72 kn od dana 09. studenog 2019. godine, pa do isplate,

- iznos od 84,28 eura/635,00 kn od dana 11. studenog 2019. godine, pa do isplate, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dospijeća svakog pojedinog obroka, pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici OČČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju O (nom. O) Č, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.410,18 eura /10.625,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 31. siječnja 2023. pa do isplate, a sve uroku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žalbu je podnijela tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugim sucem pojedincem. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 247,50 eura.

3. Predmet spora je zahtjev za isplatu ½ dijela iznosa koji je tužitelj podmirio na ime kredita podignutog 17. ožujka 2010. za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, a koje iznose je tužitelj uplatio OTP banci nakon razvoda braka 30. rujna 2016.

4. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnom je utvrđeno:

- da su stranke sklopile brak 17. siječnja 2009., a koji brak je razveden pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj R1 Ob-532/2016- 2 od 30. rujna 2016.,

- da je tužitelj kao korisnik kredita prije sklapanja braka u prosincu 2008. podigao kredit u OTP banci (dalje u tekstu: Prvi kredit)

- da su stranke prve dvije godine braka živjele sa svojim djetetom rođenim u svibnju 2009. u nusprostorijama u dvorišnom dijelu obiteljske kuće tužiteljevih roditelja,

- da je tužitelj kao korisnik kredita 17. ožujka 2010. podigao kredit u OTP banci na iznos od 13.800,00 eura s rokom otplate 10 godina (dalje u tekstu: Drugi kredit),

- da je na račun tužitelja po Drugom kreditu plasiran iznos od 73.838,09 kn (10.177,13 eura), dok je ostatak kredita utrošen za zatvaranje Prvog kredita, za naknade banke za otplatu Prvog kredita i za odobrenje Drugog kredita,

- da je dio iznosa Drugog kredita utrošen za gradnju njihove obiteljske kuće u [adresa],

- da su stranke zajedno otplaćivale kredit do veljače 2016. kada je tužitelj napustio bračnu zajednicu stranaka,

- da je tužitelju u razdoblju od listopada 2016. do studenoga 2019. otplatio Drugi kredit u iznosu od 48.991,29 kn,

- da obiteljsku kuću u [adresa] nakon razvoda braka koristi isključivo tuženica,

- da je između stranaka u tijeku parnični postupak radi podjele bračne stečevine.

5. Na temelju navedenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je pozivom na odredbe čl. 248. do 250. Obiteljskog zakon („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 5/15 – dalje: ObZ/03), zaključio da je Drugi kredit u cijelosti utrošen za potrebe bračne zajednice i to za izgradnju kuće u [adresa] koju koristi isključivo tuženica, i za konačnu otplatu Prvog kredita, a koji je utrošen za troškove organizacije svadbe i renoviranje prostorija u kući tužiteljevih roditelja u kojem su dvije godine stranke živjele s djetetom, dakle da je i Prvi kredit utrošen za potrebe bračne zajednice, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev za utuženu glavnicu, dok je zahtjev za isplatu kamate na dosuđeni iznos prihvatio na temelju čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 – dalje: ZOO).

5.1. Pri tome je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor prijeboja jer tuženica nije dokazala da ima novčanu tražbinu prema tužitelju u odnosu na osobni automobil koji je tužitelj zadržao i prodao trećoj osobi, kao i u odnosu na dospjele neisplaćene iznose koji je tužitelj bio dužan doprinositi za uzdržavanje mlt. djece stranaka u iznosu od 9.600,00 kn jer se ne radi o tražbini tužiteljice.

6. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Žalba tuženice je neosnovana.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženica ističe u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. U odnosu na žalbene navode da sud nije proveo dokaz saslušanjem tuženice valja reći da je tuženica u podnesku od 19. prosinca 2022. predložila odgodu ročišta zbog bolesti djece, te u istom navela da se i nadalje protivi tužbenom zahtjevu, pa je sud, saslušavši samo tužitelju na ročištu 20. prosinca 2022. postupio sukladno čl. 265. st. 1. ZPP u vezi čl. 269. st. 2. ZPP, imajući u vidu da je u ovom postupku već proveden dokaz saslušanjem tuženice.

10. Nisu osnovani žalbeni navodi u vezi dostave tuženici podneska tužitelja od 19. prosinca 2022., jer se radi o podnesku kojim je tužitelj ranije istaknuti tužbeni zahtjev za isplatu izrazio u tom podnesku sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/2022, 88/2022), pa se ne radi o podnesku kojim je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev, a kako to tuženica tendenciozno implicira u žalbi.

11. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenice da se novčani iznosi dobiveni realizacijom ugovora o kreditu od 17. ožujka 2010. utrošeni za zajedničke potrebe bračne zajednice, pri čemu je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11.1. Tako je prvostupanjski sud, polazeći od nesporne činjenice između stranaka da je veći dio Drugog kredita utrošen za izgradnju kuće stranaka u [adresa], dao jasne razloge za utvrđenje da je ostali dio tog kredita također utrošen za potrebe bračne zajednice, konkretno za zatvaranje Prvog kredita koji je tužitelj kao korisnik kredita podigao mjesec dana prije zaključenja braka u vrijeme kada je tuženica već bila trudna s njihovim djetetom, a kojim sredstvima je financirana svadba stranaka kao i uređenje prostorija u kući tužiteljevih roditelja u kojem su stranke živjele do izgradnje nove kuće [adresa].

12. Ističući žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, tuženica u žalbi osporava dosuđenu kamatu na svaku dospjelu ratu kredita smatrajući da je trebalo primijeniti odredbu o tijeku zateznih kamata od trenutka kad je tužena postala nepošteni stjecatelj.

12.1. Na takve navode valja odgovoriti da je tužitelj bio korisnik predmetnog Drugog kredita te su iz dokumentacije koja prileži spisu, Prometa po računu (listovi 45 do 50 spisa), jasno vidljivi iznosi koje je tužitelj platio po tom kreditu nakon prestanka bračne zajednice, zbog čega je tuženica, osim glavnice neotplaćenog iznosa kredita nakon prestanka bračne zajednice, dužna platiti i zatezne kamate koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, jer se radi o iznosima (glavnici i kamati) koji predstavljaju teret bračne stečevine i koje iznose bivši bračni drugovi snose na jednake dijelove, pa je prvostupanjski sud dosuđujući kamatu na iznose kredita koje je platio tužitelj nakon prestanka bračne zajednice od dana plaćanja pojedinog iznosa, pravilno primijenio odredbu čl. 1115. ZOO.

13. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu.

14. Na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP odbijen je zahtjev tuženice za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe.

U Zagrebu, 9. siječnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić